Vijesti

now browsing by category

Vijesti PD Klekovača

 

Svečana akademija

Poštovani članovi PD “Klekovača”, dragi prijatelji planinari, poštovaoci našeg Društva, pozivamo vas na završnu svečanost obilježavanja našeg velikog jubileja: 70 godina postojanja i rada.

Naših prvih 70 godina smo obilježili nizom akcija i manifestacija a u srijedu, 6. decembra 2023. godine u Kinu “Kozara” u Prijedoru će se održati Svečana akademija sa početkom u 17 časova.

U proteklih godinu dana sniman je film o našem Društvu pod nazivom “Ljudi od planine” kao retrospekcija razvoja planinarstva u našem gradu. Saznaćete neke nove informacije i vidjeti do sada manje poznate fotografije. Najavu filma možete pogledati ovdje.

Papuk

”Gledam Banat, Srem i Bačku s Fruške Gore. Gledam tako, a u duši lom. Tu je nekad, kažu knjige, bilo more Čekalo me pa presušilo”…..

Iz tog drevnog Panonskog mora, koje je pokrivalo i Slavoniju, kao spomen izraslo je jedno ostrvo i postalo planina. Kažu da je Papuk najljepša planina Hrvatske i teško se ne složiti s tim. U nepreglednoj ravnici Slavonije dominira sa svoja dva vrha, Papuk 953 m i Ivačka glava 913 m nadmorske visine.U gorskim šumskim predjelima Papuka smjestio se istoimeni Park prirode, koji je zbog vrijednog geološkog nasljeđa postao dijelom evropske i svjetske asocijacije geoparkova i prvim geoparkom u Hrvatskoj.

Vijekovima se preko Save mjerkaju ljepotica Kozara i njen visinski parnjak Papuk. Obe planine čudesne ljepote i prirodnog bogatstva, pažene i mažene od ljubitelja prirode i planinara.Šumovite i čudesne čuvale su velike tajne, a nekad bogami i hajduke.

Članovi PD Klekovača, najveći čuvari blaga Kozare, ovu nedjelju su se zaputili ka Papuku.Dok se sunce borilo da ugasi noć u ranim jutarnjim satima, mala četa je krenula ka Hrvatskoj.Laganom vožnjom brzo smo stigli u Požegu gdje je planirana naša prva stanica i gdje nas je dočekala naša domaćica za taj dan Anamarija Marković, tajnica HPD Sokolovac Požega. Anamarija nas veselo dočeka i počasti širokim osmijehom i pogačicama sa čvarcima, za koje moramo reći da su bile odlične, što se naravno, od jedne Slavonke i očekuje.

Nastavili smo dalje ravnicom prema Papuku koji se uzdizao pred nama, i prođosmo kroz naselje Velika gdje nam naša domaćica iznese veliki broj informacija o zabavnim sadržajima, posebno za djecu, koji se mogu naći u ovom selu. Brzo stigosmo u podnožje Papuka gdje su nas dočekale Anamarijine drugarice planinarke, ali i naš vodič i čuvar prirode, Vikingu sličan, Dario Francuz sa svojom vjernom pratiljom, bucmastim biglom, Zarom. Sa našim domaćinama smo krenuli u lagano osvajanje Ivačke glave.

U dobrom društvu, laganim korakom okruženi prekrasnim predjelima ove prelijepe planine krenusmo ka vrhu Papuka koji je je prekrio prvi ovogodišnji snijeg. Malo uzbrdo, malo nizbrdo dođosmo u podnožje Ivačke glave koja svojim poslednjim usponom neodoljivo podsjeća na naš Kozarački kamen. A sa Ivačke glave ”puče” pogled po ravnici. Na jednoj strani prekrasna Slavonija, na drugoj pogled leti čak do Mađarske, a prekoputa istoimeni najviši vrh, Papuk. Na vrhu kao i uvijek, malo fotografisanje, malo Kozaračko kolo, pa polako nazad.

Naša sljedeća planirana tačka park -šuma Jankovac. Jankovac se ugnijezdio na 475 m nadmorske visine, a u njegovom srcu vodopad Skakavac, visok 35 m. U laganoj šetnji po Jankovcu čuli smo priču o Grofu Jankoviću, po kome je dolina Jankovac dobila ime. Možda nepravedno, istorija je ovog vlastelina opisala kao čudaka i samotnjaka. Vjerovatno zbog odluke da napusti raskošni Beč i preseli se u ovu dolinugdje je izgradio lovačku kuću, napravio jezera, uredio šetališta po dolini i ispod vodopada Skakavac.

Kako sam reče Josip pl. Janković ”Kad sam se uspeo ovim stijenama, duša mi se nije mogla zasititi pogleda na dolinu… Ovo mjesto sam izabrao za svoj vidikovac u nadolazeće vjekove… ” Grof Janković je još za života podigao svoje posljednje počivalište, izgradivši grobnicu u pećini iznad gornjeg jezera, nedaleko od izvora.

Svako godišnje doba na Jankovcu priča svoju priču bojama, zvukovima, šumom vodopada, mirisima, tišinom… životom. Poučna staza izgrađena je u najljepšem dijelu Park-šume Jankovac uz planinarski dom, jankovačka jezera i slap Skakavac. Uz stazu su postavljene poučne table sa sadržajima koji objašnjavaju pojedine prirodne ili kulturno-istorijske zanimljivosti uz koje staza prolazi. Poučna staza na Jankovcu je nazvana Grofova staza iz poštovanja prema grofu Josipu pl. Jankoviću, prvom čovjeku koji je prepoznao prirodne vrijednosti te doline. Obišli smo lagano poučnu stazu koja krivuda između drveća raznih vrsta, i sve sada čarobno prekriveno snijegom. U svim tim zlatnim bojama najviše pogleda privlači božikovina, božićno drvo proljetno zelene boje kao da se brani od nadolazeće zime i čeka najradosniji hrišćanski praznik, Božić.

Opijeni šumom nađosmo put do Planinarskog doma Jankovac u samom dnu staze. Tu smo napravili pauzu za odmor i počastili se slavonskim zaštitnim znakom, pikantnim čorbancem. Oprostili smo se sa našim srdačnim domaćinima i obećali doći na njihovu veliku planinarsku manifestaciju “Papučki jaglaci”, zamišljenu kao prvi proljetni izlet planinara u Slavoniji, a oni nama obećaše uzvratiti dolaskom na naš ”Pozdrav proljeću”.

Planinarske želje velike, zimski dan kratak, brzo nam pobježe sunce i sakri se iza šume, a preuze nebo sjajni mjesec. Vrijeme je da se krene krene kući. Uz prepičavanje dogodovština put prođe brzo i uskoro se nađosmo pod našom Kozarom.

Uz planinarski pozdrav Vedro! do novih avantura.

Tekst: Tatjana Zorić

Fotografije: Milan Mrđa, Dario Francuz, Anamarija Marković, Stanka Miljuš, Mirjana Stegić, Sanja Topić, Miloš Okanović i Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Reklamni pano

Ovo je godina našeg značajnog jubileja. Želimo to podijeliti i sa našim sugrađanima. Zahvaljujemo se Turističkoj organizaciji Prijedor na besplatno ustupljenom reklamnom prostoru na totemu u gradskom šetalištu!

Rudarska transverzala

Planinarsko skijaško društvo „Ljubijski rudar“ Prijedor u povodu Dana rudara organizuje u subotu, 2.12.2023. godine XVII Marš planinara – “Rudarska transverzala” na relaciji Gornja Slabinja – Knežica u dužini od 14 km.

Program Marša:

  1. 8:00 – okupljanje planinara u Direkciji ArcelorMittal Prijedor;
  2. 8:15 – polazak autobusom;
  3. 9:00 – dolazak u Kostajnicu i upoznavanje sa kulturniim i istorijskim znamenitostima grada (kratka prezentacija Turističke organizacije Kostajnice);
  4. 9:45 – polazak autobusom prema Gornjoj Slabinji;
  5. 10:00 – početak pješačenja;
  6. 14:00 – dolazak u Knežicu i obilazak etno sela;
  7. 15:00 – polazak prema Prijedoru;
  8. 15:20 – dolazak u Prijedor.

I Opšti uslovi za učešće na Maršu: odlično zdravlje, fizička kondicija i psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, rukavice, ranac, hrana, voda, štapovi za hodanje, komplet prve pomoći.

II Posebni uslovi:  podređivanje svojih fizičkih mogućnosti marševskoj koloni kao cjelini – disciplinovano ponašanje.

Vodiča Marša je Davorin Šikman – Rino.

Prijave izvršiti putem telefona 065/440-150 (Marko Sarić) do 1.12.2023. godine do 12 časova. Samo prijavljeni planinari obezbjeđuju mjesto u autobusu.

Motivacioni govor

Poštovani planinari, Grad Prijedor nam je uputio poziv za događaj koji organizuje Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2).

Uz finansijsku podršku Evropske unije, Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) organizuje motivacioni govor koji će Tomislav Cvitanušić održati u Gradu Prijedoru, 25. novembra u 11:00 časova, u Amfiteatru JU “Srednjoškolski centar Prijedor”.

Tomislav Cvitanušić poznati je maratonac, triatlonac i alpinista iz Bosne i Hercegovine, koji će mlade muškarce i žene povesti na nezaboravno putovanje kroz izuzetne sportske podvige. Tomo nije samo uspješan sportista već i dobitnik brojnih priznanja, uključujući Specijalnu nagradu Olimpijskog komiteta BiH za promociju bh. sporta. Upoznaćete se i s njegovim posljednjim postignućem – usponom na najviši vrh svijeta, Mount Everest, koji je ostvario u maju ove godine. Uz sve što će vam predstaviti, Tomislav će vas motivisati da istražite svoje granice i ostvarite sjajne lične rezultate.

Nadamo se da ćete vašim dolaskom uveličati ovaj događaj i poslušati inspirativne priče našeg govornika, naučiti nove perspektive i pronaći dodatnu motivaciju za postizanje vrhunskih rezultata u svim aspektima vašeg života.

Prijaviti se možete putem obrascahttps://shorturl.at/lqOVX.

Martinje u Kutjevu

Jedna od rado iščekivanih i dobro posjećenih planinarskih akcija je Martinje u Kutjevu. Možemo slobodno reći da je to za planinare, ali i za ostale simpatizere prirode, vinograda, dobre Slavonske kuhinje i vinske kapljice jedna “pitka” planinarsko-vinska tura.

Svake godine prvi vikend u novembru je rezervisan za krštenje vina u Kutjevu. Tako su se i planinari PD “Klekovača” 5.novembra ove godine u rano nedeljno  jutro uputili put Slavonije. Iz Prijedora su nas ispratile ne tako obećavajuće vremenske prilike, južni vjetar i oblaci sa nagovještajem kiše. Uprkos tome, najodlučniji nisu odustali “naoružani” kabanicama, kišobranima, vodootpornom planinarskom opremom a najviše dobrom voljom i raspoloženjem.

Po obavljenim graničnim formalnostima i ulaskom u Republiku Hrvatsku, dočekala nas je sitna kiša koja se razvila u ozbiljniji pljusak našim dolaskom u Kutjevo. Na Trgu graševine smo zatekli već zagrijan orkestar, veliki broj planinara iz svih krajeva BIH, Srbije, Hrvatske i Slovenije i uvijek dobro raspoložene i nadasve vrhunski pripremljene domaćine koji su nas poslužili slaninicom, čvarcima, kobasicama, švarglom, čajem, kafom, sokovima i vinom.

Nakon bogatog doručka i pozdravnog govora domaćina, naši vodiči su odlučili da zbog kiše i vjetra ograniče pješačenje na jednu od planirane tri pješačke rute, rutu Vinskom cestom koja prolazi kroz dio naseljenog mjesta, vinograde, preko vidikovca “Vila”, dvorca Kutjevo, pa do početne tačke, Trga graševine.

Veliki broj planinara i šetača je krenuo na stazu dok je jedan dio, čekajući prestanak kiše ostao pri degustaciji Slavonskih delicija. Već na prvoj trećini rute su se razišli oblaci i obasjalo nas je željno iščekivano sunce, te smo odložili opremu protiv kiše. Pogledi su nam bili usmjereni na nepreglednu Slavonsku ravnicu podno Papuka i brojne vinograde okićene zlatno žutim bojama jeseni. Uz svaki vinograd se nalazi i vinski podrum gdje su ljubazni domaćini ponudili svoje proizvode, pa smo mogli degustirati vina različitih sorti grožđa – Zelenac, Chardonnay, Sauvignon bijeli, Pinot crni i druge.

Napravili smo kraću pauzu na vidikovcu “Vila”, gdje smo se fotografisali i uživali u zrakama sunca poslije kišnog jutra. Hrvatska gorska služba spasavanja i naši vodiči su na vrhuncu zadatka budno pratili svaki naš korak.

Po spuštanju u Kutjevo obišli smo poznati dvorac koji pripada najljepšim zaštićenim spomenicima kulture baštine Slavonije. Sagrađen je 1232. godine i u svom sklopu sadrži i vinski podrum iz istog perioda. Čak je i perivoj oko dvorca zaštićen spomenik vrtne arhitekture sa nekoliko posebno vrijednih vrsta stabala, ginka, lipe, bukve, kestena i hrasta.

Na kraju rute smo došli na polaznu i završnu tačku, Trg graševine, gdje je vinski biskup već vršio obred krštenja vina. Nakon obreda domaćini su priredili bogat kulturno-zabavni program uz pjesmu, veselje i ples. Obavljena je i dodjela zahvalnica učesnicima i tom prilikom smo saznali da je učestvovalo preko 70 planinarskih društava, što ovu akciju svrstava u jednu od masovnijih u regionu.

Dio naše ekipe je ostao na trgu uz muziku i vino a dio tradicionalno kod našeg planinara Vinka Krsnika u njegovom vinskom podrumu uz trpezu, vino i nezaobilaznu harmoniku Drage Motla.

Kada je program priveden kraju došlo je vrijeme da i mi krenemo put kuće. Sa pjesmom i harmonikom smo nastavili u autobusu sve do Prijedora.

Puni utisaka dobrog druženja, lijepe šetačke rute, bogate trpeze i odličnog vina koje se ponijelo i kući, rado ćemo se opet vratiti Slavonskoj ravnici i dobrim domaćinima Kutjeva. Do tada, ovaj put planinarsko-vinski pozdrav VEDRO i UZDRAVLJE! 

Tekst: Jelena Banović

Fotografije: Milan Mrđa, Radoslav Novaković, Jelena Banović, Sandra Žigić, Sanja Topić i Luka Ivanković.

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Hrastovačka gora

U subotu, 14.10. 2023.g. planinari PD Klekovača, Prijedor su ponovo učestvovali na tradicionalnoj kestenijadi i usponu na Hrastivičku goru, a u organizaciji HPD ZRN, Petrinja.

Nakon dvočasovne prijatne vožnje stigli smo u Petrinju gdje su se okupili brojni planinari iz mnogih planinarskih društava Hrvatske, BiH, Slovenije. Organizatori su nas dočekali u lijepom parku u centru, gdje su nas počastili osvježenjem i raznim domaćim likerima, a zatim, nakon pozdravne riječi poveli stazama u pravcu Hrastovičke gore i planinarskog doma „Matija Filjak“ koji je bio konačni cilj.

Šetnja vrlo lijepom laganom šumskom stazom je protekla u veseloj atmosferi, uz dvije kratke pauze. Već na stazi pri vrhu najvredniji i najuporniji su započeli skupljanje kestenja, dok su neki taj „zahjevan“ posao ostavili za vrh.

Na samom platou ispred planinarskog doma sve je već bilo uveliko pripremljeno za doček učesnika pohoda: razna ukusna jela, roštilj, kolači, pivo, kafa, med, lješnjaci i, naravno, pečeno kestenje kao obilježje ovog dana. I sve začinjeno izvrsnom muzikom, ex jugoslovenskim pop-rokom, na koji velika većina nije ravnodušna. Izvrsna atmosfera, prelijep sunčan dan. Neko je preigrao na podijumu ispred orkestra, neko je uzivao samo posmastrajući, neko izležavanjem u travi, neko kratkim šetnjama do obližnjih vidikovaca, a neko upornim sakupljanjem kestenja. Na žalost, kestena je na drveću jako puno, ali na zemlji vrlo malo. Neko je pri tome imao više, neko manje sreće, ali važno je učestvovati.

Ovaj dogadjaj obilježen je i različitim lakim sprtskim takmičenjima u kojima je učestvovalo dosta djece, a zatim planinara. Naš Nikola je kao i prišle godine, postigao zavidan rezultat u bacanju „kamena s ramena“.

Lijepo zabavljeni i opušteni spustili smo se još jednom lijepom stazom do grada gdje nas je čekao prevoz.

Do sledeće akcije!

Tekst: Mirjana Stegić

Fotografije: HPD “Zrin”Petrinja, Mirjana Stegić, Jelena Banović I Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Grossglockner & Grossvenediger 2023

Kako najbolje završiti sezonu ljetnih uspona nego penjanjem na neki od alpskih klasika iznad 3000 m.

Mi smo izabrali dvije najviše planine u Nacionalnom parku Hohe Tauern, a jedna od njih je i najviša u Austriji i istočnom dijelu Alpi. A druga je dom najvećeg austrijskog glečera.

Pogađate, radi se o Grossglockneru (3798 m) i Grossvenedigeru (3666 m).

Iako su uslovi gotovo ljetni, kalendar kaže da smo već odavno u jesni, pa se shodno tome teško može naći dom na većim visinama koji je otvoren. Svaki doduše ima otvorenu zimsku sobu, ali to biramo samo kada je neophodno i kada je zaista zima. Ako već možemo birati, radije biramo duže uspone, ali nakon toplih obroka, tuša i udobnih kreveta.

Za Grossglockner je to bio dom Salmhütte (2644 m), u dolini Ködnitztal, odakle krećemo mnogo prije izlaska sunca i preko grebena i glečera koji pokriva sjeverozapadnu stijenu dolazimo do najvišeg planinarskog doma u Austriji, Erzherzog-Johann Hütte (3454 m), na grebenu Adlersruhe.

Uz neuobičajeno malu količinu snijega za ovo doba godine, prelazimo preko glečera podno glavne stijene Glocknera, gdje je neophodno skinuti dereze i vezati se užetom radi dodatne sigurnosti. Vrijeme je odlično, pa i radnim danima ima dosta gužve na uskom grebenu, što predstavlja i najveću opasnost. Prvo se dolazi do Kleinglocknera (3770 m), a zatim se spušta na sedlo Glocknerscharte (3766 m) i onda ponovo penje do glavnog vrha.

Grossglockner (3798 m) ili Veliki Klek, kako je poznat u slavenskim jezicima i što je možda korijen njegovog naziva, je najviša planina Austrije i istočnih Alpi.

Silazak nije ništa zahtjevniji od uspona, naprotiv. Opet je potrebno obratiti veliku pažnju na mjesta gdje se možemo mimoići s drugim grupama, tako da ničija sigurnost ne bude ugrožena.

Korak po korak  grebenom silazimo ponovo do glečera i uz ponovno montiranje dereza prelazimo i taj zahtjevni dio do doma. Odlučujemo da se ne vraćamo istim putem, nego od doma idemo preko osigurane staze niz greben, Ködnitzkees glečera uz dereze, pa zatim doma Studlhütte (2801 m). Nakon 12 sati od polaska iz doma stižemo u dolinu gdje smo ostavili automobil, umorni i sretni postignutim, pozdravljamo Grossglockner do slijedećeg puta.

Nakon jednog dana odmora u pitoresknim austrijskim varošicama i gradićima, krećemo prema drugoj najvišoj planini Nacionalnog parka Hohe Tauern, Grossvenedigeru (3666 m). Ponovo uspon kreće sa prilično niske tačke. Planinarski dom Johanishütte (2121 m) je jedan od najstarijih domova u Austriji, izgrađen 1857. godine i potpuno renoviran 1999. godine. Iako je u Austriji njime upravlja DAV (Njemački planinarski savez), što je slučaj sa mnogim domovima u Austiji ili Njemačkoj koji pripadaju savezu susjedne države.

Danas nas čeka više od 1500 m uspona i više od 2200 m silaska, što je i mnogo više računajući kumulativne uspone i silaske. Spremni na to, opet krećemo mnogo prije svitanja. Ali nismo toliko ni uranili jer je sat vremena prije nas otišla jedna velika grupa.

Brže nego što kaže putokaz prelazimo uspon do doma Defreggerhaus (2964 m). Dom nosi ime po slikaru Franzu von Defreggeru (1835 – 1921). Prošle godine je bio zatvoren zbog problema sa statikom građevine postavljene na permafrost. Otvoren je ponovo ove godine, no sezona je završila, pa tu nailazimo na zatvorena vrata. Nakon kratkog odmora i još malo kretanja grebenom stižemo do najvećeg austrijskog glečera Schlatenkees, koji se od samog vrha planine spušta 2000 m u dolinu Ködnitztal. Trenutno mu je najveća procijenjena debljina 200 m, a nekada je to bilo duplo više.

Ta debljina je ujedno i najveća dubina glečerskih pukotina, koje predstavljaju najveću opasnost kod uspona na Grossvnediger ovom rutom.

Strogo je zabranjeno kretanje bez glečerske naveze.

Ali s obzirom da skoro nije bilo snježnih padavina, većina pukotina je dobro vidljiva i to u nekoj mjeri olakšava kretanje glečerom. Istim ritmom naveze stižemo i do vršnog grebena koji podsjeća na onaj na Mont Blancu, ali uz manji nagib bočnih padina.

Na vrhu Grossvenedigera (3666 m) je dovoljno prostora za odmor, pauzu za obrok i uživanje u savršenom pogledu na sve alpske vrhove oko nas. Savršeno vidimo Grossglockner, gdje smo bili prije dva dana. Veneciju ne vidimo, iako legenda kaže da se 200 km udaljen grad vidi po vedrom danu i da je to razlog zašto planina nosi ime Grossvenediger (Veliki Venecijanac).

12 sati nakon polaska iz doma i 2200 m niže završavamo naš izlet i zahvalni planinama na sjajnom vremenu i  bezbjednom usponu, obećavamo ponovni dolazak. Za kraj nas pozdravlja i jedan slatki mrmot koji mirno pozira dok ga fotografišemo.

Tekst: D. Zgodić

Foto: M. Bogdanović, D. Zgodić

“Protekli vikend smo uživali na najvišim planinama Austrije. Kako nam je bilo pogledajte ovdje i pročitajte na: https://www.pdklekovaca.org/?p=8092”

From Grossglockner & Grossvenediger 2023. Posted by Planinarsko društvo „Klekovača” Prijedor on 10/04/2023 (38 items)

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Staza života

Nekako s proljeća rodila se ideja da se na Kozari napravi tematska staza koja će posjetiocima dati još jednu notu uživanja na našoj ljepotici. Kada nam je to predložila direktorka Turističke organizacije Prijedor Dijana Aramanda mi, u Planinarskom društvu “Klekovača”, smo to odmah prihvatili. Prihvatili smo da pomognemo sve što možemo.

U sklopu obilježavanja Svjetskog dana turizma čija je ovogodišnja tema “Turizam i zelena ulaganja” Turistička organizacija grada Prijedora i Nacionalni park “Kozara” su u saradnji sa Turističkom organizacijom Republike Srpske i nama pripremili ovu tematsku stazu pod nazivom “Staza života” na lokalitetu Zečiji kamen.

Planinari našeg Društva su donijeli na lokalilet i postavili table sa poučnim citatima o životu a na vrh postavilj a prije toga, naravno, iznijeli srce (što je bio najteži dio izgradnje staze) koje je teško preko 100 kg. Ono će, sigurni smo, mamiti zaljubljenike u fotografiju. Prilikom stajanja na vrhu treba paziti da se ne prilazi ivici stijene jer se vrlo lako možemo okliznuti niti da se odranja, a kamoli baca, kamenje jer u podnožju staza prolazi tik uz stijenu.
 
U petak, 29. septembra 2023. godine bilo je upriličeno svečano otvaranje pješačke staze. To je srednje zahtjevna staza, dužine oko 700 m, pogodna i pristupačna za sve uzraste rekreativaca, planinara i posjetilaca. Prati tok potoka Zovik i vodi do vodopada, penjališta i vidikovca Zečiji kamen, jedne od najatraktivnijih lokacija na području NP Kozara. Stazu je svečano otvorio Ministar trgovine i turizma u Vladi Republike Srpske, gospodin Denis Šulić a u šetnji stazom su mu se pridružili svi prisutni gosti.

Planinari našeg Društva koji su pomogli izgradnju ove staze su bili vodiči na stazi te su gostima dočarali ljepote ovog dijela ali i cijele Kozare. Gosti su bili iznenađeni ovakvim ljepotama i stazama na Kozari koje su uglavnom karakteristika viših planina. Najmlađi planinar je bila mala Marija a najstariji drug Radivoje koji su bili spiritus movens onima koji su htjeli odustati od uspona već pri pojavi prvih kapljica znoja.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Dragoja Timarac, Dragiša Stojnić i Marko Sarić

“Novi sadržaj na Kozari je nastao – Staza života. Kako je sve proteklo od ideje do realizacije pročitajte na našoj web stranici: https://www.pdklekovaca.org/?p=8075 Tekst: Marko Sarić Fotografije: Dragoja Timarac, Dragiša Stojnić i Marko Sarić”

From Staza života. Posted by Planinarsko društvo „Klekovača” Prijedor on 10/01/2023 (23 items)

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Otvaranje pješačke staze

U sklopu obilježavanja Svjetskog dana turizma čija je ovogodišnja tema “Turizam i zelena ulaganja” Turistička organizacija grada Prijedora i Nacionalni park “Kozara” su u saradnji sa Turističkom organizacijom Republike Srpske i Planinarskim društvom “Klekovača” pripremili novu tematsku stazu pod nazivom “Staza života” na lokalitetu Zečiji kamen.

Svečano otvaranje staze je predviđeno u petak, 29. septembra 2023. godine sa početkom u 12 časova, te pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se pridruže.

© 2024: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress