August, 2021

now browsing by month

 

Maglić 2021

U petak, trinaestog avgusta 2021. godine (petak a trinaesti) grupa planinara PD “Klekovača“ iz Prijedora krenula je u trodnevni pohod na najviši vrh u RS i BiH.

Uspavanost višednevnim avgustovskim vrelinama osvježavao je skriveni adrenalin učesnika proizveden samim ciljem pohoda. Uz vesele razgovore, poneki vic i početno upoznavanje jer bilo je i onih koji prvi put putuju zajedno, stigosmo do Banjaluke, gdje nam se pridružio još jedan učesnik, “naša Željkica“.

Uživajući u živopisnom krajoliku putujući preko Kneževa uz međusobno čašćavanje grickalicama i slatkišima, naše misli a i komentari već su bili usmjereni na Travnik i ćevape kod “Bajre“. Stigosmo i do ćevabdžinice gdje nam je intenzivan i prijatan miris roštilja povećao apetit za ćevapima, te su počele narudžbe: pet u pola, deset u cijelu, petnaest, pa i dvadeset, naravno sa lukom. Bilo je i onih koji su precjenili svoje mogućnosti i nisu u potpunosti ispraznili naručene porcije. Punih stomaka i usporenog metabolizma većina drugara je dremuckala na putu prema Sarajevu i Tjentištu. Usput smo u jednom marketu pored magistralnog puta dopunili svoje ruksake namirnicama ali uglavnom limenkama piva. Uz šaljive priče sa raspoloženim vozačem u predvečeje stigosmo do Prijevora. Uz mali predah i osvježenje hladnom vodom krenuli smo prema Trnovačkom jezeru, gdje smo uz manje teškoće izazvane preteškim teretom prtljaga i noćnim uslovima stigli, postavili šatore, malo proćaskali a zatim prilegli u svojim šatorima za sutrašnji pohod.

Drugi dan je počeo po planu sa prvim naznakam svitanja krenuli smo prema najvišem vrhu Maglića. Ćutke i svako sa svojim mislima pratili smo drugara ispred sebe, držeći se preporučene distance,s a kraćim zastajkivanjima osvrćući se prema jezeru čija je ljepota svakim korakom bivala sve čarobnija jer se upotpunjavao njegov oblik srca i smaragdna boja.

Da li zbog bojazni da će daljim nastavkom uspona izgubiti dočarani pogled ili zbog procjene da će usporiti uspon grupe, jedan drugar odustaje i vraća se da uživa u jezeru. Na vrh smo stigli u predviđenom roku i samo jednim pogledom na ogroman vidik i čudesnu i veličanstvenu ljepotu prirode nestao je sav umor na putu do toga i osjaćaj isunjenosti i ponosa. Zadržali smo se 50-tak minuta jer je uslijedilo neminovno slikanje, debitantsko bičevanje, kao i druženje sa pristiglim članovima drugih društava.

Povratak je bio zaista zahtjevan i iziskivao je puno veće napore od uspona jer su sunce i vjetar pojačavali u intenzitetu pa pojedini drugari nisu racionalno trošili zalihe vode. Imali smo i jednog „ranjenika“ (žuljevi na nozi) ali solidarnost grupe je došla do izražaja i svi smo se uspješno vratili. Uspjeli smo i da se okupamo u jezeru a zatim smo nemilosrdno trošili zalihe hrane, hladno pivo i rakijicu kako bi nadoknadili izgubljenu snagu. Druženje je nastavljeno uz logorsku vatru, muziku i belu.

Nedjelja, treći dan, povratak kućama, uobičajeno pakovanje, dolazak do autobusa, posjeta idikovcu na Dragoš sedlu i pogled na prašumu Perućica i vodopad Skakavac a zatim u Trnovu posjeta kanjonu Kazani na rijeci Željeznici.

Dogovorili smo se i da pojedemo ćevape na Baščaršiji, ali da to ne bude obična pauza za ručak pobrinuo se  naš vođa puta Marko Sarić koji nam je dočarao znamenitosti Sarajeva na originalan način u duhu profesionalnog kustosa uz izuzetno poznavanje istorije ovog grada. Poslije ćevapa u popularnom „Želji“ dobili smo i gratis piće u pivnici zahvaljujući šarmu jednog našeg simpatičnog člana (žena naravno) i hvala joj u ime grupe. Na putu do Prijedora imali smo i kraću pauzu za kafu i piće u restoranu „Kanjon“ na rijeci Ugar.

Veličanstven, sadržajan i zabavan pohod za uspomenu, planinarski pozdrav!

Tekst: Milan Milosavac – Učo

Fotografije: Milica Konjević, Radoslav Novaković, Milan Mrđa, Zvezdana Alendarević, Ranko Vranić – Caco, Verica Petrić, Miloš Okanović, Strahinja Žeželj i Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Ljetna turneja tri vrha – Šator i Klekovača

Prelijepog subotnjeg, avgustovskog jutra (07. 08. 2021.), grupa planinara PD „Klekovača“ Prijedor uz saputnike iz PD „Pecija“ Kozarska Dubica se uputila u dvodnevnu avanturu zvanu „Ljetnja turneja 3 vrha – Šator i Klekovača“.  Nažalost, krenuli smo bez jednog prijavljenog planinara zbog nepredviđenih okolnosti.

Uz usputne pauze gdje se uglavnom pila kafa, kroz nekoliko sati stigli smo do prelijepog Šatorskog jezera odakle je bila polazna tačka prema planini Šator. Jutarnja svježina polako se pretvarala u vrućinu te su planinari još željnije iščekivali kupanje na jezeru po povratku sa vrha.  Uspon do Šatora bio je ispunjen bojama koje su odraz bogatog pejzaža, a naravno na ovom mjestu se mogao sresti i prelijepi cvijet runolist kao zaštitni znak planinara.  Staza nije bila preduga ali je bila pomalo zahtjevna (pogotovo za „planinare početnike“) – mada više zbog propratne vrućine koja je bila sve jača. Dolaskom na vrh (1873 m n.v.), uslijedilo je oduševljenje prelijepim i nestvarnim pogledom koji se sa vrha Šatora pruža na nekoliko planina (Klekovača, Lunjevača, Javor, Vitorog, Cincar…).  Naravno, boravak na vrhu je propratilo fotografisanje, uživanje u ručku i dobro raspoloženje. Nakon silaska, pojedini planinari su jedva čekali da zaplivaju biserom planine Šator – Šatorskim jezerom. Po tradiciji, „zreliji planinari“ su održali mini takmičenje u plivanju što je dodatno unijelo zabavu u popodnevni odmor.   Nakon plivanja, sunčanja i snabdijevanja pitkom vodom, planinari su se uputili prema planinarskom domu „Mala Klekovača“ u vlasništvu Planinarskog društva „13 runolista“ iz Drvara gdje je planirano noćenje.  Tokom puta se desio i faktor iznenađenja – pridružio nam se planinar koji je u jutarnjim satima bio spriječen, što pokazuje jaku želju za nepropuštanjem  zagarantovane avanture.

U predvečernjim časovima već izmoreni planinari stigli su do doma, ali to ih nije spriječilo da uz večeru otpočne i lagana pjesma. Lagana pjesma se vremenom pretvorila u zabavu gdje su pojedini planinari uz mikrofon isprobavali svoje muzičke talente. Najuporniji su ostali do zore, uz podršku vodiča koji se pobrinuo za muziku i podgrijavanje pozitivne atmosfere. Iako uz samo par sati spavanja, planinari su spremno ustali sljedećeg dana i uz jutarnju kafu i doručak se pakovali za polazak prema dva iduća vrha – Maloj i Velikoj Klekovači.  Startovali smo u 8 časova, gdje su se pojedini planinari odlučili za samo jedan od vrhova, a neki su odlučili i da odmaraju i uživaju u miru za koji se rijetko pruža prilika. Veći dio planinara je prvo odabrao uspon na  vrh Velike (1962 m n. v ), a potom Male Klekovače (1761 m n.v), gdje su pojedini planinari prvi put otkrili staze i prečice koje vode od Velike ka Maloj Klekovači. Najupornije planinare ni prevelika vrućina ni vjetar nisu spriječili da obiđu oba prelijepa vrha.

Izmoreni od povremeno teških koraka i uspona, planinari su se spustili do doma, ručali i pakovali sada već poluprazne rančeve za povratak kući. Usputna pauza na Oštrelju je poslužila između ostalog za sumiranje utisaka, ali i planiranja sljedećeg vikenda  – pohoda na Maglić.

Sve u svemu, dva provedena dana izgledala su mnogo duže zbog bogatog sadržaja a na predivnoj atmosferi, dobrom raspoloženju i organizaciji posebno zahvaljujemo vodiču Dušku Vujičiću.

Planinarski pozdrav do sljedećeg vikenda!

Tekst: Sanja Topić

Fotografije: Duško Vujičić, Milan Mrđa, Zvezdana Alendarević, Sanja Topić, Branko Borovnica i Vedran Malinić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

© 2021: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress