Kamešnica
9. maj obilježili smo na svoj način tako što smo ispenjali jedan vrh, planinarski je nema šta. Odabir je pao na Kamešnicu i njen najviši vrh Konj sa 1856 m.
Ujutru smo dobro poranili jer se trebalo voziti par sati do Podgradine gdje nam je početna tačka za uspon. Kod izvora Ozrinsa izvršene su zadnje pripreme, da se naspe vode za one koji su zaboravili ponijeti i krenuli na stazu koja je vodila kroz bukovu šumu sve do sljedećeg izvora Pešino vrilo gdje se nalazi i planinarska kuća Planinarskog društva Kamešnica. A tu je i zgodna prilika da ostanu oni koji ne mogu dalje ako ih ima, a bilo je i takvih. Tu dolazimo, odmaramo, jedemo i naravno pravimo kafu.
Da godine nisu prepreka to dokazuje i čika Milan Obradović. Naš najstariji član i po godinama života i godinama članstva u Društvu. “Nisam se popeo na Konja ni prije 65 godina neću ni sad uslikajte me neće vam niko vjerovat” reče Milan i izvadi svoju ličnu kartu.
Od Pašinog vrila izlazi se iz bukove šume i kreće se strmijim dijelom staze ali sa fantastičnim pogledom na jezero Buško Blato i okolne planine i Livno. Iako nas je pratilo sunce i mi bili zadovoljni sunčanim danom i pogledom, oblaci su ipak stigli. Tu kreće i borba sa njima ko će prije mi ili oni do vrha. Kiša koja nije mogla da se odluči da li će padati ili ne, malo počela ali ipak stala i odlučila da neće više. Oblaci koji su došli do vrha isto kad i mi otišli su brže nego došli i otkrili fantastičan pogled koji je dopirao do Jadrana i jadranskih otoka. Neki su se latili kavenjaka da i tu popijemo po jednu, drugi telefona da slikaju i snimaju iako se planina ne može ni uslikati ni snimiti nego samo doživjeti. Bilo je i onih koji su na vrhu i zapjevali.
Poslije dužeg odmora i ispijene kafe krećemo nazad istom stazom. Uz priču i fotkanje poslije kojeg sata stižemo do našeg prevoza i kraja ovog izleta. Svi smo puni utisaka i zadovoljni zbog učinjenog. I ono po čemu će još biti zapamćen ovaj izlet je broj popijenih kafa u prirodi i napravljenih fotografija.
Ostaje neki mali žal što sa nama nisu krenuli oni što su se predomišljali i koje je obeshrabrilo ono da se prelazi 1100 metara visinske razlike ali eto ga razlog da se ovdje kadgod vratimo.
Tekst i fotografije: Valentina Dešić
