Vijesti
now browsing by category
Vijesti PD Klekovača
Hrastovačka gora
Planinarsko društvo “Klekovača” u okviru planiranih aktivnosti organizuje posjetu HPD “Zrin” Petrinja (Hrvatska) i uspon na Hrastovačku goru u subotu, 12. oktobra 2024. godine. Prisustvovaćemo tradicionalnoj manifestaciji “Planinarska kestenijada” kojoj prisustvuje veliki broj planinara iz BiH, Hrvatske i Slovenije.
PROGRAM POHODA:
- 6:30 – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
- 7h – polazak sa Nestro benzinske pumpe u Novom Gradu;
- 8:30 – dolazak u Petrinju;
- 9:15 – početak uspona;
- 12h – dolazak do planinarskog doma “Matija Filjak”, druženje učesnika pohoda uz pečenje kestena i zabavni program;
- 16:00 – polazak prema Prijedoru;
- 18:30 – dolazak u Prijedor.
Domaćini organizuju zabavu uz muziku kod planinarskog doma, sportske igre uz animatore te bogatu gastro ponudu po prihvatljivim cijenama. Tokom uspona moguće je sakupljanje pitomog kestenja.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost.
Potrebna oprema: planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), ranac, odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana za jedan dan, voda (minimalno 2l), važeći biometrijski pasoš, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 20 KM.
Prijave izvršiti isključivo pozivom na telefon 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka 10.10.2024. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.
Vodiči su Duško Vujičić i Marko Sarić.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!
Pridružite nam se!
OLIMP 2024
Najviša tačka Grčke i drugi najviši vrh Balkana, planina Olimp ipak nije najpoznatija po toj svojoj karakteristici. Dom Zevsa i panteona grčkih bogova, Olimp je vijekovima privlačio ljudsko interesovanje. Nama planinarima su ipak važnije njegove geografske karakteristike, ali nije zgoreg u priču dodati i malo mitologije. Planina Olimp je najstariji nacionalni park u Grčkoj, predstavlja prirodnu granicu između Tesalije i Makedonije.
Naša grupa sa nešto više od 30-ak učesnika u popodnevnim satima radnog dana kreće na put koji će trajati, uz kraće ili nešto duže pauze, gotovo 18 časova. Srećom, naši vozači Aco i Zoka su sjajni i put protiče ugodno i bez problema. Nakon kratke pauze u Leptokariji, gdje planiramo da odmorimo nakon silaska s planine, kroz gradić Lithoro i zatim kanjon Enipea dolazimo do Prionije na 1100 m, odnosno do polazne tačke za naš uspon.
I prije nego što smo spakovali i spremili stvari za uspon, počinje lagana kiša koja većinu učesnika tjera na oblačenje kabanica i druge zaštitne odjeće. Srećom, to traje svega nekoliko minuta i ubrzo se pojavljuje i sunce. Ipak, gotovo čitavo trajanje uspona do planinarskog doma nas prati nestabilno vrijeme uz povremene kapi kiše koje ne ometaju naše napredovanje. Tek zadnjih pola sata prije doma kiša počinje ozbiljnije da pada, pa nakon 1000 m visinske razlike i 6 km u dom stižemo pomalo natopljeni vodom. No, to ne predstavlja veliki problem, osim za one koji nisu ponijeli rezervnu odjeću, ali svi se ugodno osjećamo u toploj trpezariji gdje se odmaramo uz dobar izbor jela i pića.
Dom Spilios Agapitos, odnosno dom kojim porodica Zolota upravlja već generacijama, je najveći planinarski dom na Olimpu i jedna od glavnih tačaka na ovom dijeli evropskog pješačkog puta E4. Dom radi od maja do kraja oktobra i uz smještaj od 110 kreveta nudi širok izbor jela i osvježenja. Nalazi se na visini od 2100 m.
Nakon dobro prospavane noći, nakon nekoliko grupa koje su već otišle, naša grupa ovaj put kreće na uspon u 7 časova. Ovaj put nas kreće nešto više od 20, jer dio grupe zaključuje da je jučerašnji dan bio previše naporan i da neće imati snage za današnji uspon. Odgovoran potez od njih jer je na planini izuzetno važno znati dobro procijeniti svoje mogućnosti i nikada ne staviti lični interes i želje ispred sigurnosti cijele grupe.
Oni ostaju da još malo odmore u domu prije silaska nazad, a mi krećemo ka vrhu uz divne prizore izlazećeg sunca. Opet se penjemo uz igru sunca, izmaglice i oblaka, ali danas se nadamo nešto stabilnijem vremenu.
Uz lagani tempo i povremene pauze stižemo do vrha Skala na 2882 m. Kratka pauza, stavljanje šljemova i polazak na izloženi dio staze prema Mitikasu. Stijena je još dijelimično mokra od sinoćnje kiše, ali uz dovoljno pažnje prolazak nam ne predstavlja problem. Na žalost, dobar dio uspona se nalazimo u oblaku pa nam je vidik značajno skučen. Doduše, to je za neke od nas i olakšavajuća okolnost, jer oni manje iskusni i ne vide svu izloženost staze i lakše prolaze takve dionice s pogledom koji seže jedva nekoliko metara ispred.
Nakon nešto manje od sat vremena izbijamo na vrh Grčke i planine Olimp, Mitikas (2917,80 m). Veliki uspjeh za cijelu grupu, koja je bezbjedno i bez problema prošla i ovu najzahtjevniju dionicu. Čestitke, fotografisanje i poneki zalogaj su, kao i uvijek, rezervisani za boravak na vrhu.
Silazak nije ništa manje zahtjevan, naprotiv. Srećom, stijene su sada manje vlažne i put prema Skali takođe protiče bez zastoja. Od Skale nastavljamo kružnom stazom prema drugom po visini vrhu Olimpa. Skolio (2905 m) je mjesto sa koga se inače pruža savršen pogled na poznatu sjeverozapdnu stijenu Mitikasa. Na žalost, ovaj put smo uskraćeni za taj prizor zbog oblaka koji se opet nadvijaju nad nas.
Kružnom stazom se spuštamo prema domu i ponovo uključujemo na stazu kojom smo jutros prošli. Uz predah za ručak i odmor u domu, spremamo se za završnu dionicu puta prema Prioniji. Ovaj put je kiša odlučila da nas prati cijelih sat vremena, ali hrabro nastavljamo dalje. Ipak, do doma stižemo uz vedro nebo zrake sunca, ali većini je potrebno presvlačenje u toplu i suvu odjeću. Bilo je tu malo grčeva, žuljeva, sitnijih povreda, ali na kraju svi bezbjedno stižemo do autobusa.
Čeka nas zasluženi odmor u Leptokariji, a zatim i cjelodnevno izležavanje na plaži uz savršenu temperaturu Egejskog mora koje je još uvijek zagrijano na vrlo toplih 27 stepeni Celzijusa.
Dio grupe odlazi na put do mnastira Meteori u obilazak ovih jedinstvenih građevina smještenih na vrhovima nedostupnih litica. I oni nam se u popodnevnim satima pridružuju na pješčanoj obali Leptokarije. Neko se kupa, neko izležva, neko obilazi gradić i prodavnice sa grčkim delicijama i suvenirima, ali svima je dan odmora dobro došao.
Naredno jutro krećemo na put, ali prije izlaska na autoput svraćamo do Soluna i Zejtinlika. Srpsko vojničko groblje, koje ustvari nije samo srpsko nego je i francusko, britansko, italijansko, grčko i rusko, je groblje savezničkih vojnika palih u Prvom svjetskom ratu i najveće je takvo u Grčkoj. Na mjesto nekadašnje Glavne vojne poljske bolnice srpske vojske je nastalo ovo groblje u kome je sahranjeno više od 21 000 boraca.
U tišini i s najdubljim poštovanjem obilazimo grobna mjesta i samu kosturnicu, gdje se nalaze preci i nekih od učesnika pohoda.
U ranim jutarnjim satima narednog dana stižemo u Prijedor, umorni ali zadovoljni sa odlično provedenim vremenom u gostima kod Zevsa, Here i njihove mnogobrojne porodice.
Tekst: D. Zgodić
Foto: V. Dešić, B. Derkuća Bevandić, D. Vujčić, M. Romčević i D. Zgodić
- Prionia (1100 m). Spremni za polazak.
- Nekada su potrebne jakne i kabanice.
- A nekada su dovoljni kratki rukavi.
- Nakon kiše ne pada nam teško da pričekamo u redu za toplo jelo.
- Dogovor za sutra.
- Dio ekipe koja kreće na vrh.
- Sunce se probija između oblaka.
- Na početku je najteže dok se mišići malo ne zagriju.
- Vremenske prilike obećavaju lijep dan.
- Na grebenu iza nas se nazire Plato muza.
- Najmlađi učesnik pohoda.
- Vodič i ne baš tako mlad učesnik.
- Završni dio uspona prema Skali. Umor već uzima danak i pravimo češće pauze.
- Skala (2882 m). Šljemovi i rukavice su tu. Spremni smo za teži dio staze.
- Potrebno je paziti na svaki korak.
- Ali uvijek se nađe malo vremena i prostora za poziranje.
- Srećemo i jednog Žuću koji je vrlo umiljat, kao da i on traži ohrabrenje da nastavi o…
- Korak po korak.
- Oni koji su aranžman uplatili malo više imaju i penjačko uže.
- Otac i sin.
- Konačno na vrhu.
- Mitikas (2917.80 m).
- Neko odmara, neko jede, neko pozira.
- Pogled na Skolio s Mitikasa.
- Mora se nazad. Jednako pažljivo.
- Oblak u ovom slučaju djeluje ohrabrujuće.
- Ponovo na Skali. Ovaj put okrećemo u drugom smjeru.
- Skolio (2905 m). Drugi najviši vrh Olimpa.
- Na putu nazad srećemo i divokoze, koje mirno pasu i ne obaziru se na naše prisustvo….
- Pakujemo se i krećemo prema dolini.
- U nedjelju neko bira plažu.
- A neko Meteore.
- Zejtinlik. Spomen kosturnica u kojoj počivaju posmrtni ostaci 5580 srpskih vojnika.
- Groblje britanskih vojnika.
- Spomenik u italijanskom dijelu groblja.
- Partizansko groblje, gdje su sahranjeni jugoslovenski zarobljenici iz nacističkog log…
Pećina Bukovica
U nedjelju 21.7. odazvali smo se pozivu PSD „Pecija” iz Kozarske Dubice da dođemo u Vojskovu na druženje i obilazak pećine Bukovica. Visoka temperetura koje nas prati ovih dana bila je protiv nas ali mala grupa najhrabrijih krenula je na druženje.
U Vojskovi kod planinarskog doma domaćini su nas dočekali sa kafom i rakijom, a kad su se svi okupili krenuli smo put pećine. Laganom šetnjom kroz bukovu šumu stižemo do pećine Bukovice. Hm, što li se tako zove?! U malim grupicama sa šljemovima i lampama ulazimo u pećinu nestrpljivi da vidimo šta će nas tamo dočekati. Pećina nas časti pogledom na pećinski nakit, koloniju slijepih miševa i pomalo skučen prostor.
Nakon posjete svih članova pećini krećemo nazad. Da nam šertnja bude zanimljivija pobrinula se mala Tara koja nas zabavljala svojim nestašlucima. Nakon šetnje od nekih 12 km upriličen je ručak uz hladna osvježenja.
Zahvaljujemo se domaćinima na pozivu i druženju do nekog sljedećeg viđenja.
Tekst i fotografije: Valentina Dešić
Pogodnosti kod kupovine na benzinskim pumpama Limikom
Poštovani članovi Planinarskog društva “Klekovača”, kao što znate Društvo se redovno trudi da organizuje atraktivne i povoljne planinarske akcije. Takođe, samostalno ili u saradnji sa PSRS, obezbjeđujemo našim članovima popuste u mnogobrojnim prodavnicama sportske opreme. A pošto do planinarskih staza nekako moramo i doputovati, odlučili smo da u saradnji s kompanijom Limikom, obezbijedimo pogodnost u vidu kupovine na rate automobilskih guma, akumulatora i motornih ulja za naše članove. Dovoljno je da sa članskom karticom PD “Klekovača” sa uplaćenom članarinom za tekuću godinu dođete na benzinsku pumpu Limikom u Prijedoru i njihovo ljubazno osoblje će vam objasniti sve detalje. Više detalja možete dobiti i na info@pdklekovaca.org. Veliku zahvalnost za ovu pogodnost dugujemo našem Vladimiru, kao i upravi kompanije Limikom. https://www.facebook.com/profile.php?id=100054875257366&mibextid=ZbWKwL
Planinarski pozdrav!
OLIMP 2024
OLIMP 2024
Planinarsko društvo “Klekovača” u skladu sa godišnjim planom akcija organizuje odlazak na Olimp, postojbinu grčkih bogova i Zevsov presto. Planina Olimp, na granici između grčkih pokrajina Tesalije i Makedonije, nacionalni je park od 1938. godine, prvi u Grčkoj. Vrh planine je prvi put ispenjan 1913. godine, relativno kasno za evropsku planinarsku tradiciju. Idealno vrijeme za penjanje je kraj ljeta, odnosno početak jeseni zbog stabilnih vremenskih prilika. Uspon ne spada u tehnički zahtjevno penjanje, osim završne dionice između prevoja/vrha Skala (2882 m) do vrha Mytikas (2917 m), koja je označena UIAA ocjenama I-II zbog neophodnog korištenja ruku kod kretanja.
Plan akcije:
I dan (19.09.2024.)
- Polazak ispred gradskog stadiona u Prijedoru u 18:00 časova.
- Putovanje preko Hrvatske, Srbije, Sj. Makedonije do Grčke uz usputne pauze.
II dan (20.09.2024.)
- Dolazak u Leptokariju u jutarnjim časovima
- Odmor uz kafu i doručak
- Polazak na uspon od Prionije do pl. doma Spilios Agapitos (Refuge A) – visinska razlika 1000 m
- Dolazak u dom Spilios Agapitos u popodnevnim satima
- Odmor i noćenje
III dan (21.09.2024.)
- Polazak na uspon u ranim jutarnjim časovima, prije izlaska sunca
- Uspon na Mytikas (2917 m) u prijepodnevnim satima, odmor na vrhu – visinska razlika 900 m
- Povratak preko vrha Skala (2882 m) prema vrhu Skolio (2911 m)
- Dolazak u dom, ručak, odmor i povratak prema autobusu i Leptokariji
- Smještaj u apartmane, kupanje na moru i noćenje
IV dan (22.09.2024.)
- Prva grupa ostaje cijeli dan u Leptokariji na plaži – slobodne aktivnosti
- Druga grupa ide u obilazak manastira na Meteorima, nakon povratka slobodne aktivnosti
V dan (23.09.2024.)
- Polazak nazad u jutarnjim časovima
- U povratku moguć obilazak Zejtinlika, srpskog vojničkog groblja u Solunu.
- Dolazak u Prijedor u kasnim večernjim satima.
Neophodna oprema za izlet:
Biometrijski pasoš s minimalnim rokom isteka od tri mjeseca od datuma povratka, planinarske gojzerice, ranac, planinarski štapovi, prikladna planinarska odjeća za visine do 3000 m, planinarski šljem (samo za one koji penju Mytikas), rukavice za via ferratu ili slične zaštitne rukavice zbog penjanja po stijenama, zaštitne naočare, zaštita od sunca (krema, kapa), mijeh ili boca za vodu, pribor za prvu pomoć, odjeća za boravak na plaži i u Leptokariji, pribor za ličnu higijenu, vreća za spavanje ili liner (navlaka) – u domu je moguće iznajmiti posteljinu po cijeni od 8 EUR, papuče za boravak u domu. Zbog velike suše sanitarni prostori u domu će biti na raspolaganju isključivo od 18:30 do 08:00. Neće biti vode za tuširanje, nego samo za umivanje, pranje ruku i zuba. Van toga vremena dostupan je vanjski toalet bez tekuće vode. Hrana i piće se mogu kupiti u domu. Restoran je otvoren od 06:00 do 21:00. Cijena 1.5 l vode je 2.50 EUR.
Dopušteno je donijeti svoju hladnu hranu, ali nije dopušteno kuhanje unutar ili van objekta.
Za uspon na Mytikas je neophodno planinarsko iskustvo u kretanju izloženim stjenovitim dionicama. Ova dionica nije prikladna za lica koja imaju strah od visine. Sva lica učestvuju na izletu na sopstvenu odgovornost. Maloljetna lica mogu učestvovati na izletu samo uz prisustvo roditelja ili staratelja.
Cijena izleta je 300.00 KM po osobi. U cijenu su uključeni troškovi prevoza, noćenja u planinarskom domu, dva noćenja u apartmanima na moru, troškovi organizacije izleta i putnog osiguranja. Troškovi hrane, pića, ulazaka u zaštićena područja, muzeje i sl. nisu uključeni u navedene troškove.
Zbog putovanja kroz zemlje EU, strogo zabranjeno nošenje nedozvoljene hrane i pića u prtljagu!
Pravo prvenstva kod prijave na izlet imaju članovi PD „Klekovača“. Rok za njihove prijave je 25.08.2024.
Rok za prijave ostalih učesnika je od 25.08.2024. do 30.08.2024.
Krajnji rok za uplatu cjelokupnog iznosa za sve učesnike je 05.09.2024.
Otkazivanje učešća ne podrazumijeva povrat novca. Moguće je pronaći zamjenu.
Vodiči na izletu su: Duško Vujičić i Draško Zgodić
Vođa puta: Dragan Romčević
Sve prijave isključivo na info@pdklekovaca.org, odnosno na brojeve telefona: 065/611-052 i 065/586-350
Kod prijave obavezno dostaviti slijedeće informacije: ime i prezime, broj pasoša i br. telefona/e-mail.
ARARAT 2024
Ararat, mitska planina. Jermenima nacionalni simbol i Majka svijeta. Važna planina i za druge hrišćane, jevreje, ali i muslimane jer se pominje u Starom zavjetu i Kur’anu kao mjesto gdje je pristala Nojeva barka nakon potopa. Kurdima mjesto pod kojim je nekoliko puta pokušano formiranje njihove države. Turskoj simbol nadmoći nad jednima i drugima. A nama planinarima atraktivan i izazovan vrh za uspon.
Put počinje letom iz Sarajeva i spavanjem na klupama aerodroma Istanbul, dok čekamo jutarnji let za krajnji istok Turske, grad Igdir. Prvi susret sa ulicama grada, ali i vozačima jasno govori da smo značajno odmakli od Evrope i da tu vlada neka druga tradicija. Gotovo svaki vozač je ukrasio svoje vozilo nekom vrstom vunenog prekrivača koji stoji na instrument tabli vozila, a i ostatak vozila je okićen šarenim i šljaštećim sitnicama. Neki od njih imaju i ukrase na točkovima, koji značajno izlaze iz gabarita vozila i koje podsjećaju na Mesaline dvokolice iz Ben Hura.
Ali moramo da primjetimo da su svi vrlo ljubazni i uslužni. Upoznajemo vođu našeg vodičkog tima u hotelu i vrlo brzo dogovaramo sve detalje za taj, ali i naredne dane. Ararat nije moguće penjati bez lokalne agencije, zbog strogih pravila i dozvola koje izdaja turska vojska. Do 2004. godine uspon nije bio ni dozvoljen. Ostatak dana koristimo da obiđemo Igdir, kupimo poneku sitnicu i potrepštine za uspon. Gradske ulice Igdira nisu baš egzemplar čistoće, a gotovo sve građevine izgledaju nekako poluzavršeno. U glavnoj ulici je dosta čajdžinica u kojima sjede isključivo muškarci. Obilazimo i odlično očuvanu Isak Pašinu palatu, koja priča priču o prošlosti. Veče završavamo sjajnom večerom u restoranu koji nosi ime po planini na koju sutra idemo i ima odličan pogled nju.
Jutrom napuštamo hotel i u dva vozila krećemo prema prvom visinskom kampu. Nekoliko nas je u vozilu s glavnim vodičem i naš put je miran i ne pretjerano uzbudljiv. Ostatak ekipe je u kombiju koji vozi Kurd koji vjeruje da vozi Pikes Peak International Hill Climb trku. Ne smeta mu ni to što se motor pregrijava, to riješava podizanjem haube. Uglavnom, svi sretno stižemo do prvog visinskog kampa na 3200 m. Obično je praksa da se taj prvi dan radi aklimatizacijski uspon sa 2200 m do kampa, ali mi ćemo to kompenzovati izlaskom na visinu od gotovo 4000 m. Nakon upoznavanja kampa i smještaja u šatorima koji su vrlo komforni i imaju prave krevete i dušeke, spremamo se polazak na prvi aklimatizacioni uspon.
Na žalost, vrh planine je u oblaku, tako da ne vidimo mnogo. Uz put nas zasipa i malo snijega, tek da se podsjetimo na kojoj smo visini. Teren je prašnjav i kamenit i neugodan za hodanje. Na stazi srećemo veliki broj planinara, od kojih neki penju, a drugi silaze. U ovom dijelu godine je najstabilnije vrijeme i mnogi ga upravo zbog toga biraju za uspon. Svi dobro podnose uspon na 3800 m i nakon kratkog zadržavanja idemo nazad u kamp, na zasluženi ručak. Hrana je raznovrsna i obilna, ali možde ne baš po ukusu svih, jer se uglavnom sastoji od voća i povrća, a manjim dijelom od mesa.
Nakon ručka i odmora u našem kampu srećemo jednog člana sarajevskog tima koji je već na planini. Ispostavlja se da je to legendarni BH planinar Muhamed Gafić. Na žalost, zbog uzimanja nekih lijekova, nije mogao nastaviti uspon i čeka svoj tim u ovom kampu. Zajedno večeramo i on nam priča svoja mnogobrojna iskustva sa najviših svjetskih planinarskih vrhova.
Prvi sitni problemi počinju u narednoj noći, odnosno ujutro kada se dijelu grupe javljaju stomačni problemi. Da li su naši stomaci samo nenaviknuti na hranu ili nismo dovoljno prali ruke, nismo sigurni. No, uz priručna medicinska sredstva brzo riješavamo i taj problem. Bar za sada.
I pored tih nedaća svi su spremni za drugi dan aklimatizacije do drugog visinskog kampa na 4100 m. Dan uspona je potpuno sunčan i ovaj put imamo sjajan pogled prema vrhovima Ararata. Mada, priznajemo da je ipak ugodnije penjati u oblaku, jer sunce na toj visini nije blagonaklono. U drugom kampu odmaramo gotovo sat vremena i tu se srećemo sa planinarima iz PK „Gorštaci“ Sarajevo, koji su to jutro uspješno ispenjali vrh. Gotovo u isto vrijeme krećemo nazad prema prvom kampu, mi na odmor, a oni samo na kratku pauzu i zatim povratak u dolinu.
Poslije večere se kod jednog člana grupe opet javljaju probavni problemi, ovaj put u vidu mučnine, a uzrok je vjerovatno sunčanica od cjelodnevnog izlaganju suncu bez zaštite. No, uz san i odmor i taj problem je riješen do jutra.
Naredni dan je rezervisan za konačni uspon do drugog visinskog kampa, gdje ovaj put ostajemo. Mi nosimo rančeve sa opremom za taj dan, a ostatak prtljaga za nama nose konji. Svaki kamp ima svoj tim koji se brine za taj transport. Konji i po nekoliko puta dnevno idu od kampa do kampa, po vrlo teškom i nezgodnom terenu.
U kamp stižemo pod snijegom, ali prognoza kaže da će tokom popodneva prestati i da bismo trebali imati dobro vrijeme za sutrašnji završni uspon. Uslovi u drugom visinskom kampu nisu baš tako komforni kao oni 1000 metara niže, ali planinari smo i lako se prilagođavamo. Rano odlazimo na počinak, ali na toj visini je vrlo teško spavati, pa većina samo leži i pokušava da koliko toliko odmori. Samo sretnici uhvate nekoliko sati sna.
Budimo se ili bolje rečeno ustajemo malo poslije ponoći. Doručak je poslužen u 01:00, a u 02:00 krećemo prema vrhu. Ispred nas je već dosta grupa koje su krenule ranije. Dva vodiča i devet članova naše grupe izuzetno laganim korakom polako napreduje. Na žalost, već na početku uspona najmlađi član naše grupe počinje osjećati simptome visinske bolesti. Pravimo češće pauze, ali na visini od 4700 m, malo prije samog izlaska sunca, zbog njegove ali i sigurnosti ostatka ekipe, odlučujemo da se vrati u kamp. Za njega je to veliko razočaranje, ali na planini se ne može ništa na silu. Ako želimo da se vratimo, prihvatamo poruke koje nam ona šalje. Jedan od vodiča se vraća sa njim zbog sigurnog povratka u kamp.
Pojavljuje se svjetlost, ali i dalje se nalazimo u oblaku i temperatura je oko 10 podioka ispod nule. Teren polako prelazi iz stjenovitog u snijegom pokriveno tlo. Izlaskom na visoravan pod vrhom još jedna članica grupe pokazuje simptome visinske bolesti, hipotermije i dehidracije. Njene probleme ipak uspijevamo sanirati uz brzo utopljavanje i hidrataciju. Iako je bilo dilema da li nastaviti uspon, ipak donosimo odluku da treba ići dalje i da je vrh dovoljno blizu i ne postoji veliki sigurnosni rizik ako se uspon nastavi.
Neko prije, a neko nešto kasnije, ali svi izlazimo na vrh u vremenu od 07:00 do 07:15. Pet sati nakon polaska.
A na vrhu sve standarno. Red čestitki, red poziranja i fotografisanja, red krštenja onih koji su prvi put na ovoj visini. Bilo je i rođendanskih čestitki i pokušaja duvanja svijećica na improvizovanoj mafin torti. Uživamo u pogledima na Jerevan, glavni grad Jermenije. Na Irak i na Nakchivan, azerbejdžansku enklavu podno planine. Uživamo o onome zašto i idemo na planine. Da se oči napiju ljepote koja je dostupna samo rijetkima koji dođu do vrha. Uglavnom, sat vremena vrlo brzo prolazi i vrijeme je za povratak.
Pažnja na povratku mora biti mnogo veća jer se većina nesreća na planini upravo tada dešava. Umorni smo od uspona, a teren je nezgodan za silazak. No, sve prolazi bez većih problema i sretno stižemo do drugog visinskog kampa. Odmor, pakovanje stvari i povratak u prvi kamp. Poslije toliko napora i hodanja, svima treba nekoliko sati sna i tako i radimo.
A pošto je jednom članu ekipe rođendan, a nismo se proslavili s tortom na vrhu, on nas časti pečenim jagnjetom za večeru. Poslije mnogo napora i lagane hrane, uživamo u ovoj kaloričnoj večeri i ponekom pivu.
Ujutro napuštamo kamp, pozdravljajući se sa vodičima, nosačima, kuvarima, zahvalni na tretmanu koji smo imali.
Dan koristimo da obiđemo nezaobilaznu lokaciju Nojeve barke, kako kaže legenda. A to je ustvari geološki oblik terena koji podsjeća na konture broda, bez drugih dokaza o tome. No, ljudi vole legende i rado vjeruju u njih. Pored toga, obilazimo i jezero Balik, nastalo blokiranjem doline lavom koja se u davnoj prošlosti erupcijom Ararata spustila u dolinu. Jezero je jedno od najviših u Turskoj i nalazi se na 2250 m.
Za kraj se pozdravljamo se sa ovim divnim ljudima i prekrasnim predjelima. Ostaje nam još koji dan da se odmorimo na ulicama Istanbula.
Tekst: D. Zgodić
Foto: N. Milošević, M. Sarić, T. Timarac, M. Bogdanović, D. Zgodić
- Drugari su došli da nas isprate i požele sretan put. I donijeli nam toliko hrane i pi…
- Veseli putnici.
- Uspavani putnici.
- Tim Ararat: M. Sarić, M. Bogdanović, B. Derkuća Bevandić., D. Popović, T. Timarac, S….
- Testiramo limite dopuštene težine prtljaga.
- Aerodrom u Igdiru i prvi pogled na Ararat.
- Neizostavan detalj kod kurdskih vozača je jambolija na instrument tabli.
- Isak Pašina palata. Dobro očuvan primjerak turskog graditeljstva iz 17. i 18. vijeka….
- Ulaz u dio s haremom. I prikladna fotografija uz to.
- Ostaci Urartu (Ararat) utvrđenja iz željeznog doba. Kažu da potiče iz 9. vijeka prije…
- Vrijeme je i da se nešto pojede. A nema boljeg mjesta od onog s pogledom na planinu.
- Naravno, pomaže i kada je pogled na tanjir ovakav.
- Vrijeme je da krenemo prema planini. Transport se obavlja na razne načine. Nekoliko s…
- Nabavka goriva kod ovlaštenog prodavca.
- Naš kombi. Korisno je otvoriti haubu kada se motor pregrijava. Nedostatak te metode j…
- Pogled na naš prvi visinski kamp. Na 3200 m.
- Pogled iz kampa prema dolini i Dogubayazitu.
- Uobičajena užina u kampu.
- Za prvi aklimatizacioni uspon vrijeme je ugodno za hodanje. Doduše, ne vidimo mnogo.
- Vrijeme u kampovima se prekraćuje na različite načine.
- Ove vrijedne životinje nekoliko puta u toku dana nose teret između kampova.
- Susret s doajenom BH planinarstva, Muhamedom Gafićem.
- Drugi dan aklimatizacije imamo sunčano vrijeme. Na stazi se vidi veliki broj grupa ko…
- U drugom visinskom kampu, zajedno s vodičima.
- Opet u prvom kampu, dok čekamo večeru.
- Danas idemo do drugog kampa da bismo tamo i ostali. Vrijeme je opet oblačno.
- Dok smo došli do kampa, počeo je i snijeg. Vrijedni vodiči postavljaju šatore.
- Uslovi na 4100 m su ipak nešto skromniji.
- Pogled iz drugog kampa prema Malom Araratu (3925 m).
- Sutra nas čeka uspon i na spavanje se ide rano. A pošto se na toj visini loše spava, …
- Krećemo u 02:00. Noć je vedra i Dogubayazit se jasno vidi u dolini.
- Sunce se bori s oblacima, a mi s naporom u završenom usponu.
- Vesela lica planinara.
- Još nekoliko koraka.
- Na vrhu u 07:00, 1. avgusta 2024. godine.
- Ararat 5137 m, zastava Klekovače.
- Kozaračko kolo se podrazumijeva.
- Za sve one koji nisu bili ovako visoko, rezervisan je stari običaj.
- Kako za žene, tako i za muškarce.
- Tu je i improvizovana torta za slavljenika.
- Neki nisu mogli dočekati Grand Bazar u Istanbulu, pa su odmah isprobali mnoge odjevne…
- Sa Enverom, našim sjajnim vodičem.
- Tamo je Yerevan.
- A iza Malog Ararat je Iran i Nakchivan, azerbejdžanska enklava u Jermeniji.
- Zaslužena slavljenička trpeza nakon uspješnog uspona.
- Slavljenik nas je počastio pečenom jagnjetinom.
- Oproštaj od vodiča, nosača i kuvara u prvom kampu.
- Došlo je vrijeme za turistički dio pohoda.
- Kažu da je ovaj geomorfološki oblik trup Nojeve barke. Možda neko i povjeruje.
- Ovo je stvarna barka, na jezeru Balik. Jedno od jezera u Turskoj sa najvećom nadmorsk…
- Fotografija s malenim izletnicima na jezeru.
- Izgled restorana nije obećavao. Ali riba je sjajna.
- Drugi vozač ima napredniju verziju jambolije. Custom made za njegov tip kombija.
- Nakon svega, zaslužili smo par dana Istanbula.
Ćopićevim stazama
Odazvali smo se pozivu Planinarskog udruženja “Grmeč” iz Prijedora da učestvujemo u planinarskom maršu Ćopićevim stazama.
Okupilu smo se ispred gradskog stadiona gdje nas je čekao autobus i odvezao prema Grmeču, tj. početnoj tački našeg marširanja.
Obišli smo Korčanicu, spomen-kompleks stradanju naroda tih prostora u NOB-u, položili vjenac, upalili svijeće. Prilikom obilaska jedne od kosturnica drvo je palo preko jednog od spomenika. Najmanje što smo mogli uraditi je da dobro zapnemo svi zajedno i sklonimo ga. To nam je i uspjelo uz veliko zalaganje naše Mire koja nije željela da situaciju ostavi nerješenu. Istorijski čas održao nam je Đuro Trkulja dugogodišnj kustos ovog konpleksa, a počastio nas je i čitanjem nekih od svojih pjesama.
Da ne bismo išli asfaltom autobus nas vozi do sela Potkraj odakle konačno kreće marševanje. Kilometre prelazimo tvrdim seoskim putem, bezbjedni od zmija i krpelja. Uz prelijepe krajolike, dobro druženje, vrućina ne dolazi do izražaja, a organizator se potrudio da nas zaskoči i koje hladno osvježenje koje je čekalo u Majkića Japri kod crkve.
I tako korak po korak, kilometar po kilometar stižemo do Brankove kuće. Dočekuje nas gospođa Božidarka, kustos spomen kuće i velikodušno nam pokazuje sadržaj muzeja uz divna objašnjenja i obavještenja. A mi onako malo postiđeni što smo nepravedno zapostavili našeg Branka Ćopića obećavamo sebi da ćemo čim dođemo kući latiti se koje knjige Brankove da obnovimo gradivo. Ipak su geneneracije odrasle uz njega. Potom odlazimo do Brankove škole gdje polažemo vjenac. Neko je rekao u jednom trenutku “bilo je tebi Branko fino u ovim Hašanima” a mi ostali smo se složili. Ti proplanci, šumice, livade, uzvišenje, potok, ima neke svoje draži i ljepotu prirode.
Zatim odlazimo na zasluženi ručak koji je organizovan tom prilikom. Nismo mogli ući u školu, jer je raspust, a nismo obišli ni Čiča Trišin mlin. Ali to nek nam bude zadatak kojem ćemo se vratiti iduće godine za šeste Ćopićeve staze.
Tekst i fotografije: Valentina Dešić
Izvori Plive i Janjske otoke
Ovog vrućeg, posljednjeg dana juna, krenula je grupa od 20-tak članova PD “Klekovača” Prijedor na jednu opuštenu relaksirajuću akciju, u potrazi za osvježenjem. Plan je bio obići dvije rijeke kojima se uvijek lijepo vratiti, Plivu i Janj.
Put nas je prvo doveo do Zelenkovca, gdje smo napravili jednu lijepu pauzu za kafu i doručak. Nakon toga krenuli smo prema rijeci Plivi i laganom šetnjom obišli njene izvore, te se osvježili i kratko odmorili na njenom trećem izvoru. Uživanje je bilo napiti se hladne vode sa ovog izdašnog izvora.
Sunce je već bilo visoko i pošli smo dalje, na prelijepu rijeku Janj. Ljepota slapova i žubora ove vode odvukla je pažnju sa vreline kojom je sunce već nemilosrdno tuklo. Tu smo se počastili svježe ulovljenom prženom pastrmkom i hladnim pivom.
Bilo je lijepo, ali nedovoljno za savladati veliku vrućinu, te smo krenuli put jezera Balkana. Kako je nakon šetnje najprijatnije zaplivati, ko je želio, rashladio se na taj način. Oni drugi opustili su se u hladu iznad jezera ili u restoranu. Tu se današnji izlet završio a o ljepoti doživljenog, svjedoče fotografije učesnika.
Tekst: Mirjana Stegić
Fotografije: Mirjana Stegić i Miloš Okanović
Grand Prix Prijedor 2024
Na Kozari je u subotu 29. juna 2024. godine održana biciklististička trka – Grand Prix Prijedor 2024 u organizaciji biciklističkog kluba “Kozara” Prijedor.
Svi oni koju su bili na Kozari, imali su priliku gledati kako evropska elite iz svijeta biciklizma, ulaže napore u borbi za vrijedne UCI bodove!
U muškoj elite kategoriji pobjedu je odnio Rok Naglič iz Slovenije. BRAVO!
Pobjednica u ženskoj elite kategoriji je takođe iz Slovenije Maruša Naglič. BRAVO!
Pobjedu u muškoj juniorskoj trci odnio je Jakub Mušálek iz Češke. BRAVO!
Najbrža u ženskoj juniorskoj kategoriji bila je Rubanenko Anstasiia iz Ukrajine. BRAVO!
Planinarsko društvo “Klekovača” je podržalo ovo takmičenje sa volonterskim radom na uređenju takmičarskih staza i redarstvom na kontrolnim tačkama. Uvijek podržavamo i podržavaćemo aktivan boravak u prirorodi i promociju naše Kozare.
Vidimo se dogodine!
Ćopićevim stazama
Dobili smo poziv Planinarskog udruženja “Grmeč” Prijedor da učestvujemo na petom po redu Grmečkom maršu “Ćopićevim stazama” koji će ove godine biti održan u nedjelju, 07. jula na maršruti Korčanica – Hašani.
Program marša:
7h – polazak sa parkinga ispred stadiona FK “Rudar” Prijedor;
7 – 8:30 – prevoz autobusom do Korčanice na Grmeču putem Prijedor – Sanski Most – Lušci Palanka – Korčanica;
9h – polaganje cvijeca i paljenje svijeca na spomeniku podignutom u čast poginulih borcima u NOB-u;
9:30 – čas istorije koji će odrzati gospodin Đuro Trkulja dugogodišnji kustos memorijalne zone Korčanica u prijeratnom periodu;
10h – prevoz učesnika Marša do sela Potkraja, odakle kreće marševanje, maršrutom Potkraj – Radanovo polje – Vrelo Japre – Mjesto Donja Japra – Hašani;
16h – dolazak u Hašane.
U Hašanima će nas dočekati delegacija opštine Krupa na Uni koja će nam upriličiti obilazak Čika Trišinog mlina, rodne kuće Branka Ćopića, škole u koju je išao i koja nosi njegovo ime, na kraju dolazak pred crkvu u Hašanima gdje će biti upriličen ručak za učesnike Marša. Povratak za Prijedor po dogovoru.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele, odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, naočale i krema za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, plaćena članarina za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Prevoz i ručak su za članove PD “Klekovača” besplatni.
Prijave izvršiti kod Duška Vujičića pozivom na tel: 065/611-052 do srijede, 3. jula. Prijave su potrebne zbog ograničenog broja mjesta u autobusu. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše prijavu ostvaruju pravo učešća na pohodu.
Vodič je Duško Vujičić.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!
Pridružite nam se!