Vijesti
now browsing by category
Vijesti PD Klekovača
Otvaranje pješačke staze
U sklopu obilježavanja Svjetskog dana turizma čija je ovogodišnja tema “Turizam i zelena ulaganja” Turistička organizacija grada Prijedora i Nacionalni park “Kozara” su u saradnji sa Turističkom organizacijom Republike Srpske i Planinarskim društvom “Klekovača” pripremili novu tematsku stazu pod nazivom “Staza života” na lokalitetu Zečiji kamen.
Svečano otvaranje staze je predviđeno u petak, 29. septembra 2023. godine sa početkom u 12 časova, te pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se pridruže.
Vranica
PD “Klekovača”, u okviru planiranih aktivnosti, organizuje XV uspon na Vranicu (2112 m) u subotu i nedjelju, 16 – 17.09.2023. godine.
Program pohoda:
I dan, subota
- 7h – polazak ispred sportske dvorane “Mladost” u Prijedoru;
- 8h – polazak sa stare autobuske stanice u Banja Luci;
- 9:30 – dolazak u Jajce i razgledanje starog dijela grada i vodopada do 11h;
- 11h – polazak prema Gornjem Vakufu (Uskoplje);
- 14h – dolazak u planinarski dom Rosinj (1700 m) na Vranici, smještanje po sobama, odmor;
- 15h – polazak iz doma prema vrhu Rosinj;
- 16:30 – izlazak na vrh Rosinj (2059 m);
- 17h – polazak sa vrha prema pl. domu;
- 18h – dolazak u pl. dom, druženje, odmor, noćenje.
II dan, nedjelja
- 7h – ustajanje, jutarnja higijena, doručak;
- 8h – polazak prema vrhu Nadkrstac;
- 10h – izlazak na vrh Nadkrstac (2112 m);
- 10:30 – polazak sa vrha prema Prokoškom jezeru;
- 12h – dolazak na Prokoško jezero;
- 13h – polazak sa jezera prema pl. domu Rosinj;
- 15h – dolazak do doma, pakovanje, ručak;
- 16h – polazak prema Prijedoru i Banja Luci;
- dolazak u Banja Luku oko 20h a u Prijedor oko 21h.
Opšti uslovi za učešće na akciji: dobro fizičko zdravlje i psihička stabilnost.
Potrebna oprema: planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), hlače, ranac, jakna, rezervna presvlaka, kapa i naočale za zaštitu od sunca, štapovi za hodanje, vreća za spavanje, hrana, voda, čeona lampa, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 40 KM a noćenje u pl. domu “Rosinj” 10 KM.
Prijave izvršiti pozivom na tel. 065/611-052 kod Duška Vujičića do četvrtka 14.09.2023. godine. Uplate možete izvršiti u kancelariji PD “Klekovača” koja se nalazi u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom od 19-20h.
Zbog ograničenog broja mjesta samo oni koji izvrše uplatu stiču pravo učešća na akciji. Prednost kod prijavljivanja imaju članovi PD “Klekovača”.
Vodič je Duško Vujičić.
Svi učesnici uspona dužni su da poštuju upute vodiča i da se pridržavaju pravila o kućnom redu u pl. domu. Organizator zadržava pravo izmjene plana pohoda u odnosu na meteorološke prilike.
Srdačan planinarski pozdrav!
VIII planinarski marš “Tragom Karanskog partizanskog bataljona”
Planinarsko društvo “Klekovača“ prošlu nedjelju organizovalo je VIII planinarski marš „Tragom Karanskog partizanskog bataljona“. Ovaj marš planinari su organizovali povodom 82. godine od formiranja ovog bataljona, a na poziv prijedorskog SUBNOR-a.
Učesnici marša pješačili oko 12,5 kilometara i to na relaciji Svodna – Brezici – Karan.
Svoju partizansku avanturu počeli su oko 9:30 časova iz Svodne. Prvi mali odmor imali su već kod članice PD “Klekovača“ Naste koja ih je dočekala sa čajem, domaćim jegerom, kafom, domaćim pecivom, ali i iskrenim osmjehom uz poruku da je presrećna što je njeno dvorište uz „Partizanski put“ puno dragih gostiju.
Nakon srdačnog dočeka kod Naste planinari su dalje pješačili još nekoliko kilometara do lovačkog doma na Nebešiću gdje su napravili još jednu pauzu. Uslijedio je nastavak pješačenja „Partizanskim putem“ preko Grabašnice. Učesnici marša su i ovaj put uživali u prelijepim i živopisnim predjelima iz ovog partizanskog kraja, te radosno pozdravljani od mještana kraj čijih imanja su prolazili. Svi su ponosno pješačili u čast predaka koji su oslobodili naš kraj od okupatora. Međutim, posebno se mora istaći da su „Partizanski put“ duži od 12 kilometara ovaj put prešli i Viktor (6), Marija (8), Anastasija (8) i Vuk (10) i njihov stariji drugar, Milan (84).
Nakon četiri sata pješačenja učesnici marša stigli su do istorijskog Karana. Obišli su spomenik na mjestu gdje je logorovao Karanski partizanski bataljon gdje su položeni vijenci, a potom su vijenci položeni i ispred spomen-bista posvećenih narodnim herojima iz ovog bataljona Ratku Marušiću i Žarku Zgonjaninu. Nakon obraćanja zvaničnika, uslijedio je ručak za sve prisutne.
Učesnike marša sa Karana je do SD „Mladost“ vratio autobus koji ih je u jutarnjim časovima i dovezao do Svodne. Na kraju ove partizanske avanture nije se moglo sakriti oduševljenje. Planinari su bili srećni što su u čast hrabrih boraca uspješno prešli „Partizanski put“ i na taj način pokazali zahvalnost onima koji su prije 82 godine znali da se za rodnu grudu vrijedi boriti. Već u povratku sa Karana u autobusu su kovani novi planovi za naredne avanture.
Tekst: Bojana Majstorović
Fotografije: Jelena Banović, Valentina Dešić, Luka Ivanković i Marko Sarić
Stručno savjetovanje o sprječavanju širenja afričke kuge svinja
Večeras, 31. avgusta 2023. godine, u pozorištu Prijedor sa početkom u 19 časova biće održano savjetovanje o sprječavanju širenja afričke kuge svinja.
Savjetovanje će voditi veterinarski stručnjaci iz Veterinarskog instituta “Dr Vaso Butozan” i predstavnici resornog Ministarstava kao i predstavnici Lovačkog saveza Republike Srpske.
Cilj skupa je prenošenje znanja i iskustava iz regiona, te razmjena informacija sa korisnicima lovišta, građanima i drugim subjektima a kako bi na što efikasniji način spriječili širenje afričke kuge svinja. Organizator skupa je Lovački savez Republike Srpske.
Pozivavaju se svi koji aktivno borave u prirodi da prisustvuju ovom savjetovanju.
Radna akcija – Kotlovača
Kada ste istinski ljubitelji prirode i planinari, koliko vremena potrošite na planinarske uspone i pohode, toliko ga potrošite i na uređenje i izgradnju planinarskih staza, planinarskih objekata, čišćenje i brigu o planini. Uvijek trebamo imati na umu da je staze kojima hodamo neko izgradio, obilježio, redovno ih čisti. Domovi u kojima spavamo su nečija svakodnevna briga. I mi smo, nakon uspješnog planinarenja po Italiji, posvetili svoje vrijeme velikom spremanju i krečenju našeg planinarskog doma u Kotlovači. Radilo se i na uređenju korita Kotlovače. Hvala na volonterskom radu našim majstorima Peri i Vedranu. Hvala i vrijednim rukama Milice, Danijele, Tanje, Nataše, Darka, Marka i Draška. Ne smijemo zaboraviti ni Caneta i Jelenu koji su se pobrinuli da ne ostanemo gladni, a ni našu malenu Mariju koja je radila jednako vrijedno kao odrasli.
Dolomiti 2023 – Povodom 70 godina Društva
Planinarenje je više od hobija i sporta. To je način života, ljubav prema prirodi, izazov i avantura. Planinarenje je druženje, upoznavanje novih ljudi, mjesta i kultura. Planinarenje je i učenje, sticanje novih znanja, vještina i iskustava.
Planinarsko društvo je mjesto gdje se sve to spaja. Prije 70 godina je u Prijedoru grupa ljudi koja je dijelila ove ideale i poglede odlučila da krene tim putem.
Osnovano je Planinarsko društvo „Klekovača“ 6. juna 1953. godine.
70 godina kasnije obilježavamo ovaj veliki jubilej. Naravno da jedna od aktivnosti povodom obilježavanja mora da bude i višednevni planinarski pohod. Ovaj put smo izabrali Dolomite i vjerujemo da nismo pogriješili.
Grupa od 33 planinara, od kojih su gotovo svi članovi Klekovače, uz nekoliko gostiju iz drugih planinarskih društava i dva sjajna vozača, krenula je na put u večernjim satima 9. jula.
Uz prvu jutarnju kafu u Italiji, zatim nabavke namirnica, stižemo do naše prve destinacije. Passo di Giau (2236 m) je prevoj sa jednim od najljepših vidika u Dolomitima. Povezuje doline Cortine d’ Ampezzo i Selva di Cadore. Nakon toga slijedi još jedna destinacija koja će izmamiti stotine klikova na fotoaparatima. Cortina d’ Ampezzo je jedno od najmondenijih turističkih mjesta na Dolomitima i uopšte na Alpima. Mjesto je to gdje se 1956. godine održala zimska olimpijada. Poznato je ne samo po pet olimpijskih krugova, nego i po četiri. Njemački proizvođač automobila Audi je oficijelni partner grada, a prevoji i serpentine Dolomita su mjesto gdje se tradiconialno testiraju njihovi najbolji sportski automobili.
Nakon odmora, šopinga i mnogo fotografija stižemo na našu destinaciju, seoce Malga Ciapella (1450 m) i naš kamp. Mjesto odakle se žičarom može do vrha Punta Rocca (3265 m) ili na start najduže skijaške staze u Dolomitima „La Bellunese“, duge 12 km sa 1810 metara visinske razlike.
Mi nećemo ni jedno ni drugo, jer smo došli da planinarimo i da penjemo najviši masiv Dolomita, Marmoladu i vrh Punta Penia (3343 m), kraljicu Dolomita.
Pošto je prognoza za utorak najbolja, odmah biramo taj dan za uspon na Marmoladu. Manja grupa ide na sam vrh, druga će popeti dio staze do podnožja glečera. Krećemo rano sa Lago di Fedaia (2053 m) jer do prije dvije godine najstarija aktivna žičara u Dolomitima više nije u funkciji zbog isteka životnog vijeka opreme, pa to znači da nas čeka dodatnih 600 m uspona. Grupa od 13 planinara stiže do nekadašnjeg doma Pian dei Fiacconi (2656 m) i stanice žičare koji su sada samo ruševine uništene lavinom. Dalje nastavlja 12 osoba jer je jedan planinar iskusno i odgovorno procijenio da bi mu dalji uspon predstavljao napor koji ne bi mogao pratiti. Put nas sa sjevernih padina Marmolade vodi ka zapadu i via ferrati Cresta Ovest. Nakon kratkog prelaska sniježne dionice pod via ferratom, ulazimo u tehnički ne previše zahtjevnu, ali vrlu dugu osiguranu dionicu koja nas vodi zapadnim grebenom Marmolade. Via ferrata kojom se krećemo je najstarija u Dolomitima. Izgrađena je 1903. godine i korištena u Prvom svjetskom ratu.
Nakon nekoliko sati stižemo do vrha Punta Penia (3343 m) gdje se na terasi skloništa Capana Punta Penia osvježavamo pivom i vodom. Sve vrijeme nas prate odlični vremenski uslovi. Od osnivanja Društva ovo je najbrojnija grupa članova koja je istovremeno kročila na ovaj vrh.
Nakon čestitanja, krštenja za one koji su prvi put ovako visoko i fotografisanja se spremamo na silazak sjevernom rutom preko glečera. Pored dodatnog opreza koji je neophodan za kretanje ovom stazom, na umu nam je i kolaps seraka koji je izazvavši lavinu prošle godine usmrtio 11, a ozbiljno povrijedio 8 planinara. Ove godine je proljeće bilo mnogo duže i hladnije, pa vjerujemo da su uslovi da se tako nešto ponovi minimalni. Pored stijena koje su prepune ostataka utvrđenja i dugih kanala iz rata i ovaj glečer je nekada bio dom mnogim vojnicima. Austrougarska vojska je od 1915. do 1917. godine u njemu izgradila više od 12 kilometara tunela, poznatih kao „Eisstadt“ – Ledeni grad.
Nakon silaska niz kratku via ferratu koja vodi do glečera, formiramo dvije naveze i polako i pažljivo prelazimo. Glečer je uglavnom prekriven snijegom, ali na nekim dionicama dereze grizu plavo-sivi led dok prolazimo pored pukotina. Obe naveze sretno stižu u podnožje i nakon skidanja opreme nastavljamo put nazad do jezera. Poslije 13 sati silazimo s planine, koja je ovaj put bila blagonaklona i nagradila nas savršenim vremenskim uslovima, što u popodnevnim časovima nije čest slučaj.
Druga grupa je nešto laganijim tempom stigla do Pian dei Fiacconi i uživala u pogledu na Marmoladu i glečer, a zatim na jezeru Fedaia čekali naš povratak.
Kako je na planinama i najbolje, dan je prošao bez padavina, ali noć počinje s jakom kišom koja traje sve do jutra. Uz poneki mokar komad opreme i prokisao šator, ipak spremni dočekujemo naredni dan i put prema našoj narednoj destinaciji. Piz Boe (3152 m) je najviša tačka Sella grupe i najlakše dostupan vrh iznad 3000 m u Dolomitima. Na Passo Pordoi (2239 m) stižemo po jakom pljusku i prateći prognozu odlučujemo da malo pričekamo, što nam se na kraju i isplatilo. Oko 12 sati, krećemo ka Forcela Pordoi (2848 m). Zbog straha od moguće kiše i zbog umora od jučerašnjeg dana veći broj se odlučuje za uspon žičarom, a manji siparom koji vodi do sedla.
Na vrh svi stižemo, ponovo nagrađeni lijepim vremenom, koje omogućava poglede na gotovo marsovski pejzaž Sella grupe, ali i na Marmoladu i vrhove koji nas čekaju sutra. Slijedi krštenje prusikom za mnoge koji su prvi put prešli granicu od 3000 m. Naš Dule je preuzeo ulogu Jovana krstitelja.
U kampu slavimo rođendan naše Dragane, koji je ustvari bio juče, ali zbog našeg kasnog dolaska slavlje je odgođeno za večeras. Još jedna noć nas dočekuje kišom, ali jutro nas obraduje sunčanim vremenom. Vrijeme je za podizanje kampa i pakovanje za nastavak putovanja. Krećemo prema sjeveru i Nacionalnom parku Tre Cime, mjestu sa jednim od najprepoznatljivijih planinskih pejzaža na svijetu, vjerovatno odmah nakon specifične piramide Matterhorna.
Kružna tura oko Tre Cime je sigurno jedna od najposjećenijih destinacija u Dolomitima. Tokom sezone morate računati na prilično veliki broj ljudi koje ćete sresti na stazi. Srećom, staza je dovoljno široka i ima mjesta za sve. Od doma Auronzo krećemo u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljki na satu, odnosno prvo prolazimo južnom stranom, koja još uvijek u potpunosti ne otkriva prepoznatljive siluete ove tri velike stijene. Nakon doma Lavaredo kreće malo strmiji uspon sa istočne strane pored Cima Piccolissima koji nas vodi do sedla Forcella Lavaredo. Sa sedla do doma Locatelli opet vodi široka položena staza, na kojoj se često okrećemo jer su tu već naziru poznate siluete sjeverne strane. U domu se odmaramo uz ručak i piće, da bismo nakon pogleda na dva alpska jezera Laghi dei Piani nastavili stazom. Na ovoj dionici je sigurno napravljen najveći broj fotografija jer sada stijene Tre Cime vidimo u njihovom punom sjaju i prepoznatljivosti.
Kratka kiša koja je počela nešto prije uspona do doma Malga Langalm je prijetila da nam pokvari savršen dan, ali je to ustvari bio kraki ljetni pljusak od nekoliko minuta, pa smo se vrlo brzo osušili hodalući dalje. Zadovoljni postignutim stižemo do našeg busa netom prije početka dugotrajnijih padavina. Opet nam je planina bila naklonjena.
Završivši planinarski dio pohoda vrijeme je za malo relaksacije i odmora. To nas čeka u jednom od najljepših planinskih kampova u Sloveniji, u mjestašcu Gozd Martuljek pored Kranjske Gore. Ušuškan pored obala Save Dolinke pruža savršen pogled na vrhove Špika (2473 m), Velike Ponce (2602 m) i Male Ponce (2468 m). Odmah iza njih su velikani Julijskih Alpa, Škrlatica i Triglav.
Svima nam je godilo malo kupanja i relaksacije, što u jezeru Jasna, što u bazenima i saunama obližnjeg hotela. Našli smo vremena i za obilazak Kranjske Gore. Neko je kupovao, a neko uživao u koncertu na trgu. Vrijeme je polaska kući uz kratki obilazak znamenitosti Ljubljane. Vjerujemo da smo naših 70 godina obilježili kako i dolikuje i da smo nastavili putem koji su ljudi kojih više nema zacrtali te davne 1953. godine.
I za kraj završavamo citirajući Waltera Bonnatija: Planina je najbolji učitelj. Ona te uči da budeš skroman, strpljiv, uporan i hrabar.
Vodiči na usponu: D. Zgodić, M. Sarić, D. Vujičić
Vođa puta: D. Romčević
Tekst: D. Zgodić
Fotografije: M. Bogdanović, D. Savić-Pešević, N. Milošević, D. Stanković, L. Milunović, S. Rodić, M. Romčević, M. Sarić i D. Zgodić
- Standardan prizor tokom ljetnih mjeseci na Passo di Giau (2236 m). Prevoj se čisti i …
- Prva zajednička fotografija na ovom pohodu. Sa zvaničnom zastavom i prvom zastavom Dr…
- Bilo je i drugih ideja za poziranje.
- A nije nedostajalo ni romantičnih momenata.
- Cortina d’ Ampezzo
- Malga Ciapela. Dogovor u kampu prije sutrašnjeg uspona na Marmoladu.
- Branu na Lago di Fedaia (2053 m) moramo preći pješice zbog radova na održavanju infra…
- Sretni broj 13. 12 pred kamerom i jedan iza.
- Prvi dio uspona ide nezahtjevnom stazom.
- Sedlo Col de Bousc (2491 m) i ostaci utvrđenja iz Velikog rata.
- Pian dei Fiacconi (2626 m). Ostaci stanice žičare i planinarskog doma, uništeni lavin…
- Za to vrijeme druga grupa kreće na uspon.
- Nakon uspona do Pian dei Fiacconi, staza nas vodi prema zapadu, u smjeru via ferrate.
- Završni dio pred via ferratom je pod snijegom.
- Snijega ima i kod druge grupe. Oni tome pristupaju ležernije.
- Na početku via ferrate zapadnim grebenom – Cresta Ovest. Najstarija i najduža via fer…
- Forcela de la Marmolada (2885 m). Tragovi rata su na svakom koraku.
- Nekada su tu nogostupi i rukohvati.
- A nekada samo staza.
- Ponekad se i odmorimo.
- Ali dug put je pred nama i nastavljamo.
- Završni dio staze pred vrhom.
- Capanna Punta Penia (3340 m). Izgrađena krajem 40-ih godina prošlog vijeka. Najviše s…
- Punta Penia (3343 m).
- 11 članova Klekovače i naša gošća iz Teslića.
- Od fabrike keksa Mira smo dobili dosta slatkiša za put, pa je red da ih probamo i na …
- Još malo reklame.
- Ovaj šešir je prije mnogo godina bio na ovom istom mjestu.
- Vrijeme je za povratak. Prema sjevernoj strani i glečeru.
- Druga grupa za to vrijeme uživa uz koktele i poglede ka planini. Kažu da su i brinuli…
- Silazak do glečera je zahtjevan jer stjenoviti dio moramo preći u derezama.
- Prva naveza je krenula. A za njom ide i druga.
- Pukotine su brojne. Ali srećom, vidljive.
- Bilo je i malo klizanja. Ali svi su znali šta uraditi. I sretni su zbog toga.
- Situacija je manje napeta kod druge grupe.
- Konačno na bezbjednom terenu.
- U sumrak stižemo do brane.
- Novi dan i novi uspon. Dio grupe ide žičarom od Passo Pordoi (2239 m) do Sass Pordoi …
- A dio se odlučio za uspon pješice.
- Kod Forcella Pordoi (2848 m) se sastajemo i nastavljamo zajedno.
- A naš današnji cilj je vrha Sella grupe, Piz Boe.
- Staza nas vodi preko snijega i kamenjara.
- Sve vrijeme dok se penjemo imamo odličan pogled prema Marmoladi.
- Piz Poe (3152 m).
- Pogled s vrha prema Marmoladi. Zastava Ladinije.
- Kozaračko kolo – ladino way.
- Sjajno uhvaćen kadar.
- Vrijeme je da se krene nazad.
- Pogled iz žičare prema siparu kojim se jedna naša grupa spustila.
- Treći dan. Početak staze oko Tre Cime od doma Auronzo (2340 m).
- Dom Lavaredo (2344 m).
- Forcella Lavaredo (2454 m). Prvo mjesto s kojeg se jasno vide sva tri vrha.
- Cima Piccola (2857 m), Cima Grande (2999 m) i Cima Ovest (2973 m).
- Čini se da su i vodiči zadovoljni.
- Laghi dei Piani (2335 m).
- Dom Malga Langalm (2283 m).
- Predsjednik je malo pokisnuo, ali čini se da mu to ne smeta.
- Kamp u Gozd Martuljku. Pogled prema Špiku (2473 m).
- Sušenje opreme i odjeće.
- Zatim malo u hotelski spa.
- Pa zatim do Kozoroga.
- I za kraj kupanje u jezeru Jasna.
Bandana
Jedna od aktivnosti kojima obilježavamo naših velikih 70 godina je bio i pohod na Dolomite. Tim povodom je štampana i bandana (buff) sa motivima Dolomita, logom Društva i godinama jubileja. Svi učesnici akcije su bogatiji za ovu uspomenu.
Ostali koji žele mogu da je dobiju po simboličnoj cijeni od 10.00 KM. Možete da je kupite u našem planinarskom domu u Kotlovači ili da nas kontaktirate na info@pdklekovaca.org ili na 065/586-350; 065/440-150.
Aqua Balkan – popust na plaćanje
Od danas, 3. jula 2023. godine, kao članovi Planinarskog društva “Klekovača” Prijedor ostvarujete popust prilikom kupovine planinarske opreme u Aqua Balkan outdoor shop-u.
Iznosi popusta za različite proizvodne marke:
Kako kupovati? Na web stranici https://www.aquabalkan.ba pronađete ono što vam je potrebno. Zatim kontaktirate prodavnicu na 036/287-008 ili Viber +38762809909 i oni vam obračunaju popust i pošalju račun koji plaćate uz prijem pošiljke.
Prilikom obračuna popusta morate im poslati fotografiju svoje članske kartice sa plaćenom članarinom za tekuću godinu.
Zalazak sunca na vidikovcima Kozare – Susret planine i porodica
Šta je to što jedno društvo održava aktuelnim, uspješnim i stabilnim?
Konstantna okrenutost pravim vrijednostima, rekla bih…
Da je PD „Klekovača“ u svom djelovanju usmjerena na istinske životne vrijednosti potvrđuje i drugu godinu zaredom učešće u kampanji JU CSR Prijedor „Slavimo prijedorske porodice“ koja je u 8 dana trajanja kampanje na različite načine i kroz različite aktivnosti tražila načine za povezivanje članova porodica, kvalitetno provođenje zajedničkog vremena, jačanja porodične otpornosti, empatičnost, učenje novih vještina, usvajanja novih znanja i sl. Sve se to moglo pronaći i u jednom popodnevnom planinarskom pohodu od Rajkovića prema Kozaračkom kamenu. I to kako slijedi u nastavku.
Tih dana, meteorološke prilike nisu bile naklonjene kako aktivnostima na otvorenom same kampanje tako i nama planinarima koji smo planirali noćnu šetnju tih dana. Tamni oblaci su svakodnevno bojili nebo nad Kozarom te kišom tjerali poneki zračak sunca koji bi stidljivo s vremena na vrijeme izvirivao tih dana.
No, tog, 07.06.2023. godine, do 17 časova, sunce je sijalo cijeli dan i riješilo da isprati kako dolikuje grupu od 15-ak članova na Kozarački kamen. Vodič Luka nas je čekao u Rajkovićima, te nakon kraćeg razgovora i informacije da većina učesnika nikada nije bila na Kozaračkom kamenu, donešena je zajednička odluka, da će to veče kamen biti pravac kretanja. Uzbuđenje pojedinih učesnika se moglo osjetiti na samom početku uspona a izmjene šumskih prikaza putića pod šuškavim starim lišćem, bajkovitih potoka i mostića koji postoje na prvom dijelu staze snažilo je porodice da su napravili pravi izbor i izazvalo divljenje prirodom. Nismo mogli ni pomisliti da ovako nešto postoji kod nas, čulo se nekoliko puta. A tako je i u porodicama, kada ljepota i ugodnost prevladaju, svi su sretni, motivisani, da budu zajedno. A šta se dešava kada nije tako? Upravo smo mogli to da vidimo u središnjem dijelu staze, u trenutku kada se kroz uske bjelogorične šumske puteljke, dosta strmije povežemo sa planinom, kada grudi ostanu bez daha a noge počinju da klecaju, hod sve sporiji a mozak kreće da informiše: preteško je, ne možeš ti to, nije to za tebe, odustani…
E tada je važno da konsolidujemo redove, rasporedimo snagu i ako postoji, vjerujemo u lidera. A naš vodič je čini se tačno znao kada šta treba učiniti i reći jednom početniku. Njegova smirenost, razumijevanje i blagost su bili vjetar u leđa. Upravo to roditelji čine djeci, na njihovom putu odrastanja. Onih šestoro djece koji su pošli sa svojim porodicama su posebno pokazali izdržljivost te bodrili svoje članove sopstvenim primjerom. Posebno se izdvojila njihova zainteresovanost za praćenje odlično markirane staze, jasnih putokaza na raskrsnicama i nastojanje da se ukaže kojim se putem treba ići. Osim raznovrsnog biljnog svijeta, jedan sljepić i žabica, te dobijene infromacije o njima od strane vodiča je obogatilo znanje svih učesnika. Humor, kojeg je tokom cijele večeri bilo na pretek, obično na malim kratkim pauzama za predah, liječio je. U trenucima šutnje, cvrkut ptica je dominirao.
Kako je vrijeme više odmicalo a mi bili sve bliže vrhu, stvorila se posebna motivacija da na vrh stignemo prvi i tako spori jer je druga ekipa, krajnje iskusnih planinara društva, sat vremena iza nas, krenula istom trasom s ciljem pridruživanja na vrhu. I krenulo je takmičenje. Nećete vjerovati – amateri su pobijedili.
Neki su pobijedili sebe jer nisu vjerovali da to mogu.
Stigla je i nagrada. Vedro vrijeme i fascinantan pogled su omogućili poseban doživljaj okruženja naše Kozare. Pogled sa vrha koji čak i iskusne planinare uvijek ostavi bez daha. I stigli su ubrzo i oni, doduše drugi, no šta je tu je. I postasmo jedno! Jedna velika grupa ljudi koja nije skidala osmjeh sa lica. Porodice integrisane u zajednicu, rekla bih. Malo hrane, malo napitaka i punooo slikanja je uslijedilo.
Ostaci sunčevih zraka polako su tonuli na daleki zapad…Sunce se jednim okom opraštalo. Nebo je bilo kao kamin, pun toplih užarenih boja koji su treperile u sumraku. Opijenost takvim prikazom je učinila svoje. Predlažemo da to veče ne završava silaskom i dolaskom na početnu tačku. Želimo još, hoćemo još doživljaja. Donosimo odluku da se nakon silaska u Rajkoviće (istim putem kojim smo i došli) uputimo prema našem planinarskom domu na Kotlovači dok će iskusnija grupa ići preko Bešića poljane do istog cilja te da ćemo se naći svi zajedno u domu.
Pri silasku, polako ali sigurno nas je hvatao mrak…
…Neko bi rekao ludost. No, uistinu ludorija nije bilo, sve se dešavalo sa velikom odgovornošću, ozbiljnošću i oprezom. Tako se sigurno i spustišmo i uputismo prema domu. Em prvo planinarenje em pod čeonim lampama (ili telefonskim svjetlima). Mrkli mrak. Poslije izvjesnog vremena, iz potpune tame zabljesnu dom. I tada shvatismo da smo izgubili takmičenje u brzini ovaj put, dodjosmo drugi. Kolege iz iskusnije planinarske trupe odavno stigli i časte se. Naravno da nas to nije ponukalo da nastavimo svoje uživanje. I opet ću povezati sa životom. Kroz različite porodične životne cikluse, imamo osjećaj da nekada dobijamo a nekada gubimo i to je valjda istinski život.
Kraj večeri je bio rezervisan za podjelu nagrada gdje su svi učesnici imali priliku dobiti poklone sponzora kampanje. To je dodatno izmamilo osmjehe na već vidno umornim licima. Svi sretni, zadovoljni i ispunjeni. Pogled na sat – 23 časa. Uh, sutra je radni dan. Obaveze zovu. Uputismo se našim kućama s mislima o odlično provedenoj i nezaboravnoj večeri. Večeri gdje su nova divna porodična iskustva urezala resurs u relacijama za neke buduće dane.
I ono što je posebno važno, urezali smo ideju i želju da nam se pridruže i budu aktivni na našim budućim planinarskim stazama jer aktivna porodica je i zdrava porodica.
Tekst: Dragana Savić Pešević
Fotgrafije: Dragana Savić Pešević i Luka Ivanković
Izvori Sane
Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor u okviru planiranih aktivnosti oragnizuje u nedjelju, 2.7.2023. godine izlet na izvore rijeke Sane (sa pješačenjem koritom iste uređenom stazom kraj bezbrojnih kaskada) i obilazak starog grada Ključa.
PLAN IZLETA
- 7h – polazak ispred sportske dvorane „Mladost“;
- 9-9:45 – dolazak na Zelenkovac, pauza i obilazak;
- 10:15 – dolazak u selo Pecka kod “Visitor centra Pecka” i početak pješačenja;
- 11:30 – dolazak do izvora rijeke Sane, razgledanje, odmor i ručak;
- 14h – povratak sa izvora prema selu Pecka;
- 15h – polazak autobusom prema Ključu;
- 16h – dolazak u Ključ i obilazak starog grada Ključa (tvrđave);
- 18h – polazak prema Prijedoru;
- 19h – dolazak u Prijedor.
Cijena prevoza je 20 KM.
Prijave izvršiti na tel: 065/611-052 kod vodiča Duška Vujičića do četvr tka 29.06.2023. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović” II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na izletu. Prednost kod prijave imaju članovi PD “Klekovača”.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, krema sa zaštitnim faktorom, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Staza od “Visitor centra Pecka” do izvora je dugačka 7 km, nije zahtjevna i prilagođena svim obilaznicima. Prostire se obalom rijeke Sane. Izvori rijeke Sane se nalaze u Donjoj Peckoj. Zbog prirodnih i ambijentanih vrijednosti, izvori Sane su pod strogim režimom zaštite. Cijeli gornji tok Sane je Prostornim planom RS izdvojen kao Park prirode i u toku je procedura proglašenja. Pored tri izvora Sane, geomorfološka i hidrogeološka vrijednost ovog područja je i estavela Mračaj čiji tok se ulijeva u Sanu.
Stari grad Ključ se nalazi iznad lijeve obale Sane, iznad savremenoga naselja Ključ. Smješten je na uzduženoj kosi na visokim stijenama, iznad lijeve obale Sane, na lokalitetu Grad, na nadmorskoj visini od 521 m, na mjestu gdje Sana ulazi u klisuru između Breščice (528 m) i Ljubinske planine (656 m).
Na Gradu, iznad Ključa, Rimljani su prvi izgradili utvrđenje, kojem se ne može pobliže odrediti vrijeme postanka. Grad Ključ prvi put se izričito spominje 1322. godine, u povelji bana Stjepana II Kotromanića koji daruje Vukosavu Hrvatiniću župe Banicu (Mrenska župa) i Vrbanju i u njima gradove Ključ i Kotor.
Kralj Tomaš je, poveljom izdatom u Vranduku 1446. godine, potvrdio posjed Ključa Ivanišu Dragišiću i sinovima. Ključ i čitav prostor Donjih krajeva dobili su na značaju kada je pred navalom Osmanlija došlo do pomjeranja centra države u zapadne krajeve. Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević je 1463. godine pokušao u Ključu naći utočište, ali je uhvaćen i zarobljen. Osmanlije su zauzele Ključ 1463. godine i držali su ga do 1878. godine.
Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, tabor i kula. Najstarije jezgro je Grad sa podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim bedemom. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u osmansko doba. Kula pod imenom Ljubica je isturena i podignuta je kao bočna zaštita jezgra tvrđave. Od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Graditeljska cjelina – Stari grad Ključ u Ključu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Vodič je Duško Vujičić.
Otkazivanje učešća od strane učesnika, u roku kraćem od 48 sati do početka akcije ne podrazumijeva povrat novca.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!
Pridružite nam se!