May, 2018

now browsing by month

 

Proljetno uređenje

“Proljetno uređenje grada” je akcija koja se u Prijedoru sprovodi godinama. Ono obuhvata čišćenje grada, uređenje zelenih površina oko škola, poslovnih objekata, stambenih zgrada, ulica, trotoara, obala, korita rijeka i drugih neuređenih površina na području grada.

U Planinarskom društvu “Klekovača” Prijedor je odlučeno da se priključimo ovoj akciji. Grad Prijedor nam je odobrio 200 komada sezonskog cvijeća koje je uzgojeno u Komunalnom preduzeću. Dobijeno cvijeće smo posadili u dvorištu kod planinarskog doma na Kotlovači tokom vikenda 19-20. maja 2018. godine čime su dom i njegova okolina učinjeni ljepšim. Cvijeće je posađeno u vidu leje pored stepenica, malog “trga” da se kamuflira šaht i u vidu visećih vrtova. Od crvenog i bijelog cvijeća napravljen je aranžman u vidu planinarske markacije. Za formiranje leja korišten je kamen iz potoka i šumska zemlja – dakle materijali iz okoline.

Ovom prilikom se zahvaljujemo Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove grada Prijedora na ukazanom povjerenju i vrijednoj donaciji!

Takođe, pored cvijetnog uređenja doma vršeni su opsežni radovi na rekonstrukciji drenažnih kanala pored doma, posebno sa odvodnjom vode sa Draginog i Nirinog izvora i sa sezonskog potoka ispred doma. Na ove radove smo se odlučili nakon što su velike kišne padavine i naglo topljenje velikih količina snijega odnijele dio puta i produžile višegodišnji problem izlijevanja vode na put.

Vršeno je mašinsko i ručno čišćenje drenažnih kanala te izlijevanje betonskog šahta sa polaganjem betonskih cijevi koje odvode vodu od izvora prema potoku. Izlijevanje šahta, polaganje cijevi i mašinsko kopanje izveli su radnici NP “Kozara” na čemu smo im veoma zahvalni. Saradnja našeg Društva i NP “Kozara” je veoma dobra i uspješna i ogleda se u realizaciji zajedničkih projekata, održavanju planinarskih staza i puteva, ekologiji.

Novoiskopane i očišćene kanale bilo je potrebno nasuti drenažnim kamenom kako bi sav prethodni posao imao svoju smisao. Za potrebnu kamenu frakciju 16-60 za ove svrhe obratili smo se kompaniji ArcelorMittal d.o.o. Prijedor koja nam je, kao društveno odgovorna komapnija, donirala 15m3 kamenog agregata koji smo ručno rasporedili po kanalima. ArcelorMittal nam je i 2013. godine donirao 15m3 kamenog agregata za nasipanje staza oko doma i sa razlogom možemo da kažemo da nam je vjerni partner u realizaciji naših aktivnosti. Zbog svega toga veliko im hvala!

Tekst i fotografije: Marko Sarić

[srizonfbalbum id=75]

Projekat obnove i uređenja planinarskih staza – EOCA

Poštovani članovi Društva, simpatizeri, dragi prijatelji i svi koji ste dali glas našem projektu na online glasanju prije dva mjeseca. Iako nismo dobili dovoljan broj glasova na tom javnom glasanju, kao što smo Vas i obavijestili, u drugom krugu glasanja, gdje glasaju članice European Outdoor Conservation Association, naš projekat je dobio dovoljan broj glasova u kategoriji Planine. Na ovom linku možete vidjeti članice EOCA: http://outdoorconservation.eu/members-info.cfm?pageid=22
Projekat u kome smo zajedno sa NP Kozara, obuhvata izradu pješačke staze Rajkovići – Planinarski dom Kotlovača – Bijela stijena – Zečiji kamen, uređenje lokaliteta Zečiji kamen, sadnju tise (ugrožene biljne vrste), volonterske aktivnosti i vođenu turu za posjetioce.
Lokalitet Zečiji kamen čini stijena-vidikovac i vodopad. Za ljubitelje adrenalina na stijeni je uređen 21 smjer za penjanje, visine od 10 do 60 m.
Još jednom veliko hvala svima za glasove koje ste nam dali, a bez kojih ne bi bilo drugog kruga glasanja!
Radimo zajedno za ljepšu i bolju Kozaru!

Trebević i Treskavica 2018

Nakon uzbudljivog zimskog uspona na planinu Visočicu u januaru ove godine, planinari PD „Klekovače“ su opet krenuli put Sarajeva. Kada idemo u ovaj kraj, domaćin nam je uvijek isti, naš Igor Milošev, a planine koje smo obišli ovoga puta su Trebević (1629mnv) i Treskavica (2088mnv).

Kako nas je čekao dug put i dvije planine morali smo poraniti. Ovoga puta prevarili smo zoru i iz Prijedora krenuli u subotu u 3h. U Banja Luci nam se pridružuju naši drugari i nastavljamo dalje. U Lukavicu, po planu, stižemo u 8:30h. Tu se nalazimo sa Igorom i planinarima iz Gradiške, Dervente i Istočnog Sarajeva te sada kao velika planinarska grupa od oko 50-tak planinara, tačno u 9h, sa polazne tačke na 550 mnv krećemo put najviše tačke Trebevića. Ovaj uspon je ujedno i premijera novo trasirane planinarske staze koju su, uz finansijsku podršku USAID-a i IOM-a, uredili i markirali planinari PD „Trebević“ iz Istočnog Sarajeva. Kako se Trebević uzdiže neposredno iznad grada, ova planina je od davnina bila omiljeno izletište Sarajlija. Organizovano planinarenje i izgradnja planinarskih domova i staza počela je nakon dolaska Austro-Ugarske na ove prostore krajem 19. vijeka. Osim planinarskim stazama, Trebević je sa Sarajlijama a i drugim putnicima namjernicima povezan i asfaltnim putem a odnedavno je, prvi put nakon rata, proradila i trebevićka žičara koja omogućava dolazak iz centra grada na planinu za samo nekoliko minuta. Zbog idealne konfiguracije terena ovdje je, u svrhu održavanja 14. Zimskih olimpiјskih igara 1984. godine izgrađena staza za bob i sankanje i tu su održana takmičenja u ovim disciplinama. Nažalost, ovaj objekat, za koji kažu da je bio najskuplja investicija ZOI 84, potpuno je devastiran. Vjerovatnoća da će se staza, od koje je ostalo samo betonsko korito, ponovo privesti svojoj namjeni je mala ali tračak optimizma budi činjenica da domišljate Sarajlije koriste stazu za vožnju biciklom i trčanje. Na vrh Trebevića (1629mnv), nešto sporijim tempom zbog veličine grupe, ali i velike visinske razlike od 1079 metara koju je valjalo savladati, stižemo u 15h. Vrijeme je djelimično oblačno ali ipak uspjevamo da uživamo u pogledu na okolne planine. Sa vrha se spuštamo sjevernom stranom ka Brusu. Silazimo širokom šumskom stazom i nailazimo na dva povezana napuštena objekta. Jedan je izgrađen krajem 19. vijeka kao prvi planinarski dom, a drugi prostrani dom koji se na njega nadovezuje izgradili su planinari željezničari u spomen njihovom kolegi i narodnom heroju Vasi Miskinu. Sada ovi objekti stoje kao sumorni spomenik ljudskog nemara i destrukcije. U silazku nailazimo i na tablu koja kaže da je, u nekim boljim vremenima , na ovom prostoru bila i planinska botanička bašta „Alpinetum“. Sve u svemu, Trebević je lijepa planina sa idealnom konfiguracijom za brojne aktivnosti i dugom tradicijom planinarenja ali i sa vidljivim ožiljcima koje su ratna dešavanja i poslijeratna zanemarivanja učinila ovoj planini. Ostaje nada da će novi naraštaji planinara i ljubitelja prirode ispraviti ovu nepravdu i učiniti da ova planina ponovo zablista starim sjajem.

Iz Brusa nastavljamo vožnju prema Treskavici koja je od Sarajeva udaljena 30 km. Najpogodniji pristup Treskavici je iz sela Turovi (875 m). Makadamski put, koji od ovog sela vodi ka planinarskom domu je pogodan za terenska ali ne i za druga vozila tako da od ove tačke, uz radoznale poglede mještana i natovareni teškim ruksacima, nastavljamo dalje pješke i u Planinarski dom „Radovan Bjelica“ stižemo za oko sat vremena. Nakon smještanja po sobama, ostatak večeri provodimo u zabavi i to sa povodom. Ovoga puta to je bila proslava godišnjice braka naših Mirjane i Saše Gajić koji su za nas pripremili pravu gozbu. Ni mi nismo zatajili pa smo naše „mladence“ iznenadili sa torticom i dobrim željama za budući zajednički život. Uz zvuke gitare, pjesmu i dobru trpezu žrtvovali smo koji sat sna za druženje sa dragim prijateljima.

Vrijeme predviđeno za spavanje je začas proletjelo. Neki su ustali u 5h da se na miru pripreme za predstojeći uspon a neki su bili u „last minute“ aranžamanu. U svakom slučaju, svi smo, kao disciplinovani planinari, na stazi bili u dogovoreno vrijeme i tačno u 7:00h krenuli na uspon. Odmah na početku staze Treskavica pokazuje prvi u nizu svojih aduta a to je vodopad Skok koji moćno izvire iz stijene sa nekoliko stotina metara visine. Nastavljamo markiranom šumskom stazom i nakon 2h izlazimo na proplanak iznad Velikog jezera (1548mnv) i opet smo zatečeni ljepotom prizora ispred nas. Već od ove nadmorske visine na sjevernim padinama i uvalama ima još dosta zaostalog snjega koji se topi i prilično je klizav pa se oprezno krećemo. Nakon izlaska na greben zaključujemo da imamo dovoljno vremana da obiđemo i obližnji vrh Pašina (2070 mnv) odakle, uz povremene nalete vjetra krećemo ka Đokinom tornju. Na najviši vrh Treskavice (2.088) stižemo u 11h. Vidljivost je odlična pa uživamo u pogledu na okolne planine, prije svih Visočicu koju od Treskavice dijeli rijeka Ljuta i Bjelašnicu koja je sa Treskavicom povezana preko uzvišenja Hojta. Ova planina je ime dobila po čestim podrhtavanjima tla a specifičnost njenog najvišeg vrha je u tome što ima tri različita imena: Đokin toranj, Mala ćaba i Pakliješ. Bilo kako bilo, ovaj vrh a i cijela planina su jedinstveni u svojoj raskošnoj ljepoti tako da ime po kojoj ćemo nazvati tu ljepotu i nije toliko značajno. Treskavica je i planina sa brojnim izvorima kojih prema legendi ima čak 365. Krasi je i pet glacijalnih jezera na nadmorskoj visini iznad 1500 m. To je i prostor jedinstvene flore i faune. Nažalost, za vrijeme posljednjeg rata, ova planina je bila poprište žastokih ratnih dejstava te su na njenim prostranstvima zaostale mnogobrojne mine i nije preporučljivo odvajanje od markiranih staza i kretanje bez vodiča koji poznaju ovaj teren.

Ljepota ponekada zavara čovjeka pa zaboravi i gdje je i kuda treba dalje da ide ali zato naši vodiči, otporni na sve izazove, naređuju pokret nazad i to kružnom stazom, koja , preko „Hercegovačkih vrata“ prolazi sa druge strane Velikog jezera gdje pravimo pauzu kako bi sada, iz neposredne blizine, uživali u pogledu na najveće i najljepše treskavičko jezero. U dom stižemo u 15:00h . Nakon ukusnog ručka opet smo sa ruksacima na leđima i krećemo onom istom stazom ka Turovima. Okrepljeni i zadovoljni, u smiraj dana, brzo odmičemo šumskim putem ostavljajući iza sebe ovo prelijepu planinu….do nekog narednog viđenja.

Tekst: Bojana Derkuća Bevandić
Fotografije: Nataša Milošević, Bojana Derkuća Bevandić, Aleksandar Gajić, Luka Ivanković, Radenko Derkuća i Draško Zgodić

[srizonfbalbum id=74]

Pohod u povodu Dana Grada

Majski dani u Prijedoru u znaku su proslave Dana Grada u spomen na oslobođenje od okupatora u II svjetskom ratu. Dan Grada se obilježava nizom kulturnih, zabavnih i sportskih svečanosti. Jedna od njih je planinarski pohod od Maslin baira do Kotlovače u organizaciji Planinarskog društva “Klekovača”. Staza ovog pohoda je dio nekadašnje “Transverzale Kozare” koja se, između ostalog, obilazala za Dan oslobođenja.

Planinari su se okupili na dobro poznatom zbornom mjestu ispred Sportske dvorane “Mladost” u Prijedoru u nedjeljno jutro 13. maja 2018. godine. Dobrim starim TAM-ovim autobusom krenulo je njih 45 prema selu Malo Palančište na početak staze. Nakon pozdravne riječi sekretara Društva Marka Sarića, po koje šale i upoznavanja sa vodičima krenulo se na uspon “žutim putem”. Početni dio uspona je savršen za brzo izbijanje znoja i postizanje radne temperature. Krivudavim putem kroz šumu za 40-tak minuta izašli smo na Maslin bair (691m). Bair, inače, na turskom znači brdo tako da smo se mi uspeli brdo nekog Masle.

Na vrhu se nekada nalazila trigonometarska drvena piramida kuju je zub vremena ili nevremena pokvario pa je tu sad lovačka čeka koja je, naravno, svima izazov da se na nj popnu. Nedaleko od vrha nalazi se proplanak Maslinovac sa izvorom pitke vode (na toj visini čak!) i lovačka koliba – mjesto za odmor duše i tijela. Planinarima je zaista za to i poslužilo, da se natankaju vodom i energijom.

Vodičica Tanja Timarac je, da se ne bismo puno hladili (u stvari, da se ne bismo puno odmorili!) naredila pokret dalje. Od Maslin baira staza vodi visom Kozare i na pojedinim mjestima se ukazuju prelijepi vidici na jug prema Prijedorskom polju ili na sjever prema Knešpolju. Pored kuće Vojina Ritana, inače mjesta gdje se na Kozari nalazi kuća na najvišoj nadmorskoj visini, smo prošli, za trenutak stali, odmorili i divili se njegovom stadu lijepih koza koje su nas odmah podsjetile na Hajdi i zdravo planinsko mlijeko.

Uz lagan hod i povremene pauze da se ne umorimo previše preko Krompirišta, Mitrovića, Džamišta došli smo do Bešića poljane i skretanja prema planinarskom domu na Kotlovači. Oborili smo se prema domu i valjalo je sad kočiti nogama, koljenima a neko i prednjim nogama. Nije to bilo toliko strašno jer je na umu bio uvijek dobar grasulj i hladno pivo koje nas čeka. Sav ručak je brzo nesto, vjerovatno zato što je bio dobar a i pivo je isto tako nestalo, vjerovatno zato što su mušterije bile dobre.

Na pohodu je bilo omladine iz naše planinarske sekcije u Elektrotehničkoj školi ali i najmlađi učesnik Ilijana-Jana Balaban kojoj smo poklonili člansku knjižicu.

Vodiči na pohodu su se potrudili da svi sretno i zdravo stignu do odredišta a oni su: Tanja Timarac, Duško Vujičić, Igor Ostojić i Marko Sarić.

 

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Vedrana Zgonjanin, Predrag Marin, Srđan Čavić, Nemanja Turudija i Marko Sarić

[srizonfbalbum id=73]

© 2021: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress