Aktivnosti
now browsing by category
Izvještaji sa izvršenih aktivnosti.
ARARAT 2024
Ararat, mitska planina. Jermenima nacionalni simbol i Majka svijeta. Važna planina i za druge hrišćane, jevreje, ali i muslimane jer se pominje u Starom zavjetu i Kur’anu kao mjesto gdje je pristala Nojeva barka nakon potopa. Kurdima mjesto pod kojim je nekoliko puta pokušano formiranje njihove države. Turskoj simbol nadmoći nad jednima i drugima. A nama planinarima atraktivan i izazovan vrh za uspon.
Put počinje letom iz Sarajeva i spavanjem na klupama aerodroma Istanbul, dok čekamo jutarnji let za krajnji istok Turske, grad Igdir. Prvi susret sa ulicama grada, ali i vozačima jasno govori da smo značajno odmakli od Evrope i da tu vlada neka druga tradicija. Gotovo svaki vozač je ukrasio svoje vozilo nekom vrstom vunenog prekrivača koji stoji na instrument tabli vozila, a i ostatak vozila je okićen šarenim i šljaštećim sitnicama. Neki od njih imaju i ukrase na točkovima, koji značajno izlaze iz gabarita vozila i koje podsjećaju na Mesaline dvokolice iz Ben Hura.
Ali moramo da primjetimo da su svi vrlo ljubazni i uslužni. Upoznajemo vođu našeg vodičkog tima u hotelu i vrlo brzo dogovaramo sve detalje za taj, ali i naredne dane. Ararat nije moguće penjati bez lokalne agencije, zbog strogih pravila i dozvola koje izdaja turska vojska. Do 2004. godine uspon nije bio ni dozvoljen. Ostatak dana koristimo da obiđemo Igdir, kupimo poneku sitnicu i potrepštine za uspon. Gradske ulice Igdira nisu baš egzemplar čistoće, a gotovo sve građevine izgledaju nekako poluzavršeno. U glavnoj ulici je dosta čajdžinica u kojima sjede isključivo muškarci. Obilazimo i odlično očuvanu Isak Pašinu palatu, koja priča priču o prošlosti. Veče završavamo sjajnom večerom u restoranu koji nosi ime po planini na koju sutra idemo i ima odličan pogled nju.
Jutrom napuštamo hotel i u dva vozila krećemo prema prvom visinskom kampu. Nekoliko nas je u vozilu s glavnim vodičem i naš put je miran i ne pretjerano uzbudljiv. Ostatak ekipe je u kombiju koji vozi Kurd koji vjeruje da vozi Pikes Peak International Hill Climb trku. Ne smeta mu ni to što se motor pregrijava, to riješava podizanjem haube. Uglavnom, svi sretno stižemo do prvog visinskog kampa na 3200 m. Obično je praksa da se taj prvi dan radi aklimatizacijski uspon sa 2200 m do kampa, ali mi ćemo to kompenzovati izlaskom na visinu od gotovo 4000 m. Nakon upoznavanja kampa i smještaja u šatorima koji su vrlo komforni i imaju prave krevete i dušeke, spremamo se polazak na prvi aklimatizacioni uspon.
Na žalost, vrh planine je u oblaku, tako da ne vidimo mnogo. Uz put nas zasipa i malo snijega, tek da se podsjetimo na kojoj smo visini. Teren je prašnjav i kamenit i neugodan za hodanje. Na stazi srećemo veliki broj planinara, od kojih neki penju, a drugi silaze. U ovom dijelu godine je najstabilnije vrijeme i mnogi ga upravo zbog toga biraju za uspon. Svi dobro podnose uspon na 3800 m i nakon kratkog zadržavanja idemo nazad u kamp, na zasluženi ručak. Hrana je raznovrsna i obilna, ali možde ne baš po ukusu svih, jer se uglavnom sastoji od voća i povrća, a manjim dijelom od mesa.
Nakon ručka i odmora u našem kampu srećemo jednog člana sarajevskog tima koji je već na planini. Ispostavlja se da je to legendarni BH planinar Muhamed Gafić. Na žalost, zbog uzimanja nekih lijekova, nije mogao nastaviti uspon i čeka svoj tim u ovom kampu. Zajedno večeramo i on nam priča svoja mnogobrojna iskustva sa najviših svjetskih planinarskih vrhova.
Prvi sitni problemi počinju u narednoj noći, odnosno ujutro kada se dijelu grupe javljaju stomačni problemi. Da li su naši stomaci samo nenaviknuti na hranu ili nismo dovoljno prali ruke, nismo sigurni. No, uz priručna medicinska sredstva brzo riješavamo i taj problem. Bar za sada.
I pored tih nedaća svi su spremni za drugi dan aklimatizacije do drugog visinskog kampa na 4100 m. Dan uspona je potpuno sunčan i ovaj put imamo sjajan pogled prema vrhovima Ararata. Mada, priznajemo da je ipak ugodnije penjati u oblaku, jer sunce na toj visini nije blagonaklono. U drugom kampu odmaramo gotovo sat vremena i tu se srećemo sa planinarima iz PK „Gorštaci“ Sarajevo, koji su to jutro uspješno ispenjali vrh. Gotovo u isto vrijeme krećemo nazad prema prvom kampu, mi na odmor, a oni samo na kratku pauzu i zatim povratak u dolinu.
Poslije večere se kod jednog člana grupe opet javljaju probavni problemi, ovaj put u vidu mučnine, a uzrok je vjerovatno sunčanica od cjelodnevnog izlaganju suncu bez zaštite. No, uz san i odmor i taj problem je riješen do jutra.
Naredni dan je rezervisan za konačni uspon do drugog visinskog kampa, gdje ovaj put ostajemo. Mi nosimo rančeve sa opremom za taj dan, a ostatak prtljaga za nama nose konji. Svaki kamp ima svoj tim koji se brine za taj transport. Konji i po nekoliko puta dnevno idu od kampa do kampa, po vrlo teškom i nezgodnom terenu.
U kamp stižemo pod snijegom, ali prognoza kaže da će tokom popodneva prestati i da bismo trebali imati dobro vrijeme za sutrašnji završni uspon. Uslovi u drugom visinskom kampu nisu baš tako komforni kao oni 1000 metara niže, ali planinari smo i lako se prilagođavamo. Rano odlazimo na počinak, ali na toj visini je vrlo teško spavati, pa većina samo leži i pokušava da koliko toliko odmori. Samo sretnici uhvate nekoliko sati sna.
Budimo se ili bolje rečeno ustajemo malo poslije ponoći. Doručak je poslužen u 01:00, a u 02:00 krećemo prema vrhu. Ispred nas je već dosta grupa koje su krenule ranije. Dva vodiča i devet članova naše grupe izuzetno laganim korakom polako napreduje. Na žalost, već na početku uspona najmlađi član naše grupe počinje osjećati simptome visinske bolesti. Pravimo češće pauze, ali na visini od 4700 m, malo prije samog izlaska sunca, zbog njegove ali i sigurnosti ostatka ekipe, odlučujemo da se vrati u kamp. Za njega je to veliko razočaranje, ali na planini se ne može ništa na silu. Ako želimo da se vratimo, prihvatamo poruke koje nam ona šalje. Jedan od vodiča se vraća sa njim zbog sigurnog povratka u kamp.
Pojavljuje se svjetlost, ali i dalje se nalazimo u oblaku i temperatura je oko 10 podioka ispod nule. Teren polako prelazi iz stjenovitog u snijegom pokriveno tlo. Izlaskom na visoravan pod vrhom još jedna članica grupe pokazuje simptome visinske bolesti, hipotermije i dehidracije. Njene probleme ipak uspijevamo sanirati uz brzo utopljavanje i hidrataciju. Iako je bilo dilema da li nastaviti uspon, ipak donosimo odluku da treba ići dalje i da je vrh dovoljno blizu i ne postoji veliki sigurnosni rizik ako se uspon nastavi.
Neko prije, a neko nešto kasnije, ali svi izlazimo na vrh u vremenu od 07:00 do 07:15. Pet sati nakon polaska.
A na vrhu sve standarno. Red čestitki, red poziranja i fotografisanja, red krštenja onih koji su prvi put na ovoj visini. Bilo je i rođendanskih čestitki i pokušaja duvanja svijećica na improvizovanoj mafin torti. Uživamo u pogledima na Jerevan, glavni grad Jermenije. Na Irak i na Nakchivan, azerbejdžansku enklavu podno planine. Uživamo o onome zašto i idemo na planine. Da se oči napiju ljepote koja je dostupna samo rijetkima koji dođu do vrha. Uglavnom, sat vremena vrlo brzo prolazi i vrijeme je za povratak.
Pažnja na povratku mora biti mnogo veća jer se većina nesreća na planini upravo tada dešava. Umorni smo od uspona, a teren je nezgodan za silazak. No, sve prolazi bez većih problema i sretno stižemo do drugog visinskog kampa. Odmor, pakovanje stvari i povratak u prvi kamp. Poslije toliko napora i hodanja, svima treba nekoliko sati sna i tako i radimo.
A pošto je jednom članu ekipe rođendan, a nismo se proslavili s tortom na vrhu, on nas časti pečenim jagnjetom za večeru. Poslije mnogo napora i lagane hrane, uživamo u ovoj kaloričnoj večeri i ponekom pivu.
Ujutro napuštamo kamp, pozdravljajući se sa vodičima, nosačima, kuvarima, zahvalni na tretmanu koji smo imali.
Dan koristimo da obiđemo nezaobilaznu lokaciju Nojeve barke, kako kaže legenda. A to je ustvari geološki oblik terena koji podsjeća na konture broda, bez drugih dokaza o tome. No, ljudi vole legende i rado vjeruju u njih. Pored toga, obilazimo i jezero Balik, nastalo blokiranjem doline lavom koja se u davnoj prošlosti erupcijom Ararata spustila u dolinu. Jezero je jedno od najviših u Turskoj i nalazi se na 2250 m.
Za kraj se pozdravljamo se sa ovim divnim ljudima i prekrasnim predjelima. Ostaje nam još koji dan da se odmorimo na ulicama Istanbula.
Tekst: D. Zgodić
Foto: N. Milošević, M. Sarić, T. Timarac, M. Bogdanović, D. Zgodić
Uspon na Tisovac
Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor organizuje u nedjelju, 28.01.2024. godine jednodnevni uspon na Tisovac u blizini Banja Luke.
PROGRAM POHODA:
1. 6h – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
2. 7:40 – dolazak u selo Vidovo vrelo, susret sa planinarima iz Banja Luke, odmor uz kafu i čaj;
3. 8:30 – početak uspona;
4. 11h – izlazak na vrh Tisovac (1173 m), ručak i odmor onoliko dugo koliko nam vremenske prilike/neprilike budu dozvoljavale;
5. 12h – polazak sa vrha prema autobusu;
6. 14:30 – dolazak do autobusa;
7. 18h – dolazak u Prijedor.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), hlače, gamašne, jakna, polar, ranac od 25-35l, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 20 KM.
Prijave izvršiti kod Valentine Dešić pozivom na tel: 065/845-238 do četvrtka 25. oktobra a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) u četvrtak u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.
Sa Tisovca se pruža lijep pogled prema Čemernici, Vlašiću i ostlim planinama u okolini.
Vodiči su Valentina Dešić i Luka Ivanković.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!
Pridružite nam se!
Radna akcija – Kotlovača
Kada ste istinski ljubitelji prirode i planinari, koliko vremena potrošite na planinarske uspone i pohode, toliko ga potrošite i na uređenje i izgradnju planinarskih staza, planinarskih objekata, čišćenje i brigu o planini. Uvijek trebamo imati na umu da je staze kojima hodamo neko izgradio, obilježio, redovno ih čisti. Domovi u kojima spavamo su nečija svakodnevna briga. I mi smo, nakon uspješnog planinarenja po Italiji, posvetili svoje vrijeme velikom spremanju i krečenju našeg planinarskog doma u Kotlovači. Radilo se i na uređenju korita Kotlovače. Hvala na volonterskom radu našim majstorima Peri i Vedranu. Hvala i vrijednim rukama Milice, Danijele, Tanje, Nataše, Darka, Marka i Draška. Ne smijemo zaboraviti ni Caneta i Jelenu koji su se pobrinuli da ne ostanemo gladni, a ni našu malenu Mariju koja je radila jednako vrijedno kao odrasli.
Dolomiti 2023 – Povodom 70 godina Društva
Planinarenje je više od hobija i sporta. To je način života, ljubav prema prirodi, izazov i avantura. Planinarenje je druženje, upoznavanje novih ljudi, mjesta i kultura. Planinarenje je i učenje, sticanje novih znanja, vještina i iskustava.
Planinarsko društvo je mjesto gdje se sve to spaja. Prije 70 godina je u Prijedoru grupa ljudi koja je dijelila ove ideale i poglede odlučila da krene tim putem.
Osnovano je Planinarsko društvo „Klekovača“ 6. juna 1953. godine.
70 godina kasnije obilježavamo ovaj veliki jubilej. Naravno da jedna od aktivnosti povodom obilježavanja mora da bude i višednevni planinarski pohod. Ovaj put smo izabrali Dolomite i vjerujemo da nismo pogriješili.
Grupa od 33 planinara, od kojih su gotovo svi članovi Klekovače, uz nekoliko gostiju iz drugih planinarskih društava i dva sjajna vozača, krenula je na put u večernjim satima 9. jula.
Uz prvu jutarnju kafu u Italiji, zatim nabavke namirnica, stižemo do naše prve destinacije. Passo di Giau (2236 m) je prevoj sa jednim od najljepših vidika u Dolomitima. Povezuje doline Cortine d’ Ampezzo i Selva di Cadore. Nakon toga slijedi još jedna destinacija koja će izmamiti stotine klikova na fotoaparatima. Cortina d’ Ampezzo je jedno od najmondenijih turističkih mjesta na Dolomitima i uopšte na Alpima. Mjesto je to gdje se 1956. godine održala zimska olimpijada. Poznato je ne samo po pet olimpijskih krugova, nego i po četiri. Njemački proizvođač automobila Audi je oficijelni partner grada, a prevoji i serpentine Dolomita su mjesto gdje se tradiconialno testiraju njihovi najbolji sportski automobili.
Nakon odmora, šopinga i mnogo fotografija stižemo na našu destinaciju, seoce Malga Ciapella (1450 m) i naš kamp. Mjesto odakle se žičarom može do vrha Punta Rocca (3265 m) ili na start najduže skijaške staze u Dolomitima „La Bellunese“, duge 12 km sa 1810 metara visinske razlike.
Mi nećemo ni jedno ni drugo, jer smo došli da planinarimo i da penjemo najviši masiv Dolomita, Marmoladu i vrh Punta Penia (3343 m), kraljicu Dolomita.
Pošto je prognoza za utorak najbolja, odmah biramo taj dan za uspon na Marmoladu. Manja grupa ide na sam vrh, druga će popeti dio staze do podnožja glečera. Krećemo rano sa Lago di Fedaia (2053 m) jer do prije dvije godine najstarija aktivna žičara u Dolomitima više nije u funkciji zbog isteka životnog vijeka opreme, pa to znači da nas čeka dodatnih 600 m uspona. Grupa od 13 planinara stiže do nekadašnjeg doma Pian dei Fiacconi (2656 m) i stanice žičare koji su sada samo ruševine uništene lavinom. Dalje nastavlja 12 osoba jer je jedan planinar iskusno i odgovorno procijenio da bi mu dalji uspon predstavljao napor koji ne bi mogao pratiti. Put nas sa sjevernih padina Marmolade vodi ka zapadu i via ferrati Cresta Ovest. Nakon kratkog prelaska sniježne dionice pod via ferratom, ulazimo u tehnički ne previše zahtjevnu, ali vrlu dugu osiguranu dionicu koja nas vodi zapadnim grebenom Marmolade. Via ferrata kojom se krećemo je najstarija u Dolomitima. Izgrađena je 1903. godine i korištena u Prvom svjetskom ratu.
Nakon nekoliko sati stižemo do vrha Punta Penia (3343 m) gdje se na terasi skloništa Capana Punta Penia osvježavamo pivom i vodom. Sve vrijeme nas prate odlični vremenski uslovi. Od osnivanja Društva ovo je najbrojnija grupa članova koja je istovremeno kročila na ovaj vrh.
Nakon čestitanja, krštenja za one koji su prvi put ovako visoko i fotografisanja se spremamo na silazak sjevernom rutom preko glečera. Pored dodatnog opreza koji je neophodan za kretanje ovom stazom, na umu nam je i kolaps seraka koji je izazvavši lavinu prošle godine usmrtio 11, a ozbiljno povrijedio 8 planinara. Ove godine je proljeće bilo mnogo duže i hladnije, pa vjerujemo da su uslovi da se tako nešto ponovi minimalni. Pored stijena koje su prepune ostataka utvrđenja i dugih kanala iz rata i ovaj glečer je nekada bio dom mnogim vojnicima. Austrougarska vojska je od 1915. do 1917. godine u njemu izgradila više od 12 kilometara tunela, poznatih kao „Eisstadt“ – Ledeni grad.
Nakon silaska niz kratku via ferratu koja vodi do glečera, formiramo dvije naveze i polako i pažljivo prelazimo. Glečer je uglavnom prekriven snijegom, ali na nekim dionicama dereze grizu plavo-sivi led dok prolazimo pored pukotina. Obe naveze sretno stižu u podnožje i nakon skidanja opreme nastavljamo put nazad do jezera. Poslije 13 sati silazimo s planine, koja je ovaj put bila blagonaklona i nagradila nas savršenim vremenskim uslovima, što u popodnevnim časovima nije čest slučaj.
Druga grupa je nešto laganijim tempom stigla do Pian dei Fiacconi i uživala u pogledu na Marmoladu i glečer, a zatim na jezeru Fedaia čekali naš povratak.
Kako je na planinama i najbolje, dan je prošao bez padavina, ali noć počinje s jakom kišom koja traje sve do jutra. Uz poneki mokar komad opreme i prokisao šator, ipak spremni dočekujemo naredni dan i put prema našoj narednoj destinaciji. Piz Boe (3152 m) je najviša tačka Sella grupe i najlakše dostupan vrh iznad 3000 m u Dolomitima. Na Passo Pordoi (2239 m) stižemo po jakom pljusku i prateći prognozu odlučujemo da malo pričekamo, što nam se na kraju i isplatilo. Oko 12 sati, krećemo ka Forcela Pordoi (2848 m). Zbog straha od moguće kiše i zbog umora od jučerašnjeg dana veći broj se odlučuje za uspon žičarom, a manji siparom koji vodi do sedla.
Na vrh svi stižemo, ponovo nagrađeni lijepim vremenom, koje omogućava poglede na gotovo marsovski pejzaž Sella grupe, ali i na Marmoladu i vrhove koji nas čekaju sutra. Slijedi krštenje prusikom za mnoge koji su prvi put prešli granicu od 3000 m. Naš Dule je preuzeo ulogu Jovana krstitelja.
U kampu slavimo rođendan naše Dragane, koji je ustvari bio juče, ali zbog našeg kasnog dolaska slavlje je odgođeno za večeras. Još jedna noć nas dočekuje kišom, ali jutro nas obraduje sunčanim vremenom. Vrijeme je za podizanje kampa i pakovanje za nastavak putovanja. Krećemo prema sjeveru i Nacionalnom parku Tre Cime, mjestu sa jednim od najprepoznatljivijih planinskih pejzaža na svijetu, vjerovatno odmah nakon specifične piramide Matterhorna.
Kružna tura oko Tre Cime je sigurno jedna od najposjećenijih destinacija u Dolomitima. Tokom sezone morate računati na prilično veliki broj ljudi koje ćete sresti na stazi. Srećom, staza je dovoljno široka i ima mjesta za sve. Od doma Auronzo krećemo u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljki na satu, odnosno prvo prolazimo južnom stranom, koja još uvijek u potpunosti ne otkriva prepoznatljive siluete ove tri velike stijene. Nakon doma Lavaredo kreće malo strmiji uspon sa istočne strane pored Cima Piccolissima koji nas vodi do sedla Forcella Lavaredo. Sa sedla do doma Locatelli opet vodi široka položena staza, na kojoj se često okrećemo jer su tu već naziru poznate siluete sjeverne strane. U domu se odmaramo uz ručak i piće, da bismo nakon pogleda na dva alpska jezera Laghi dei Piani nastavili stazom. Na ovoj dionici je sigurno napravljen najveći broj fotografija jer sada stijene Tre Cime vidimo u njihovom punom sjaju i prepoznatljivosti.
Kratka kiša koja je počela nešto prije uspona do doma Malga Langalm je prijetila da nam pokvari savršen dan, ali je to ustvari bio kraki ljetni pljusak od nekoliko minuta, pa smo se vrlo brzo osušili hodalući dalje. Zadovoljni postignutim stižemo do našeg busa netom prije početka dugotrajnijih padavina. Opet nam je planina bila naklonjena.
Završivši planinarski dio pohoda vrijeme je za malo relaksacije i odmora. To nas čeka u jednom od najljepših planinskih kampova u Sloveniji, u mjestašcu Gozd Martuljek pored Kranjske Gore. Ušuškan pored obala Save Dolinke pruža savršen pogled na vrhove Špika (2473 m), Velike Ponce (2602 m) i Male Ponce (2468 m). Odmah iza njih su velikani Julijskih Alpa, Škrlatica i Triglav.
Svima nam je godilo malo kupanja i relaksacije, što u jezeru Jasna, što u bazenima i saunama obližnjeg hotela. Našli smo vremena i za obilazak Kranjske Gore. Neko je kupovao, a neko uživao u koncertu na trgu. Vrijeme je polaska kući uz kratki obilazak znamenitosti Ljubljane. Vjerujemo da smo naših 70 godina obilježili kako i dolikuje i da smo nastavili putem koji su ljudi kojih više nema zacrtali te davne 1953. godine.
I za kraj završavamo citirajući Waltera Bonnatija: Planina je najbolji učitelj. Ona te uči da budeš skroman, strpljiv, uporan i hrabar.
Vodiči na usponu: D. Zgodić, M. Sarić, D. Vujičić
Vođa puta: D. Romčević
Tekst: D. Zgodić
Fotografije: M. Bogdanović, D. Savić-Pešević, N. Milošević, D. Stanković, L. Milunović, S. Rodić, M. Romčević, M. Sarić i D. Zgodić
70 godina PD Klekovača – Dolomiti 2023.
70 godina Planinarskog društva Klekovača – DOLOMITI 2023 (Marmolada, Piz Boe i Tre Cime de Lavaredo)
Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor, u skladu sa svojim godišnjim planom izleta, a povodom obilježavanja 70-te godišnjice uspješnog djelovanja i rada organizuje pohod na Dolomite, jedan od najljepših vrhova Alpi, u periodu od 09.07.2023. do 15.07.2023. Ovaj planinski masiv je 2009. godine proglašen dijelom Svjetske baštine, pod zaštitom UNESCO-a, što je samo po sebi dovoljan razlog za posjetu. Dolomiti su i mjesto gdje su izgrađene prve via ferrata staze. Iako im je prvobitna namjena bila vojna, kada je na samom grebenu bila linija razgraničenja između Italijanske i Austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu, danas je to jedan od najpopularnijih načina savladavanja okomitih uspona bez penjačke tehnike i opreme. Pored uživanja u prirodnim ljepotama predjela, plan je da se popnemo na dva vrha ovog lanca i obiđemo treći. Planiran je uspon na najviši vrh Marmolade-Punta Penia (3343 m) i Piz Boe/Boespitze (3152 m) i obilazak treking turom jedne od najljepših destinacija na Dolomitima, Tre Cime de Lavaredo.
PROGRAM POHODA:
I dan (09.07.2023.)
- 22:00 h, polazak iz Prijedora, ispred Sportske dvorane „Mladost”.
II dan (10.07.2023.)
- Putovanje autoputem kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, sa usputnim pauzama. Duže pauze na planinskim prevojima kao i zbog nabavke namirnica.
- 16:00 h, dolazak u Canezei. Postavljanje šatora u kampu. Slobodno vrijeme za obilazak grada.
III dan (11.07.2023.)
- 07:30, polazak iz kampa prema prevoju Passo Pordoi (2239 m)
- 08:00, uspon prema planinarskom domu Forcella Pordoi (2876 m) – moguć uspon i žičarom
- 10:00, dolazak do doma, kratki odmor i uspon prema Piz Boe.
- 11:30, dolazak na vrh Piz Boe (3152 m), najvišu tačku Sella grupe.
- 13:00, povratak prema Sass Pordoi (2952 m) gdje ćemo se odmoriti uz ručak. Na vrhu je restoran sa velikim izborom jela i odličnim vidikovcem, tzv “Terazza Delle Dolomiti”.
- 16:00, povratak žičarom do Passo Pordoi.
- 17:00, dolazak u kamp.
Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 18 evra, dva smjera – 25 evra)
IV dan (12.07.2023.) (Grupa koja ne penje dan koristi za odmor u Canezei-u ili može s grupom koja penje doći do doma Pian dei Fiacconi, pješice ili žičarom).
- 07:30, polazak iz kampa prema početnoj tački uspona (Passo Fedaia) odakle žičarom idemo do planinarskog doma (Pian dei Fiacconi, 2625 m) koji se nalazi kod baze glečera .
- 09:00, polazak na Via Ferrata stazu prema zapadnom grebenu Marmolade i uspon koji će prvim dijelom ići glečerom, a zatim via ferratom maksimalne težine C.
- 12:30, dolazak vrh Punta Penia (3343 m) i kraće zadržavanje na vrhu. Moguće je kupiti piće i hranu u skloništu (Cappana Punta Penia) koje se nalazi u neposrednoj blizini vrha.
- 13:30, silazak sjevernom Via Normale rutom, koja vodi preko glečera.
- 16:30, povratak žičarom prema Passo Fedaia
- 17:00, odmor kod Muzeja Prvog svjetskog rata.
- 19:00, povratak u kamp.
Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 10 evra, dva smjera – 15 evra)
V dan (13.07.2023.)
- 05:30, napuštanje kampa i polazak prema Rifugio di Auronzo
- 08:30, dolazak na parking kod doma i početak pješačke ture oko Tre Cime de Lavaredo
- 13:00 odmor u domu
- 14:00, polazak prema Bohinjskom jezeru
- 20:00, Dolazak na Bohinjsko jezero i smještaj u kampu/planinarskom domu
VI dan (14.07.2023.)
- Slobodne aktivnosti (Mogućnost uspona na Vogel ili posjeta slapu Savice)
VII dan (15.07.2023.)
- Slobodne aktivnosti
- 17:00 Napuštanje kampa i polazak prema Prijedoru
- 22:30 Dolazak u Prijedor
NAPOMENA: U slučaju loše vremenske prognoze boravak u Canazei-u se može produžiti zbog uspješnog izvođenja uspona na planirane vrhove.
Neophodna oprema: Biometrijski pasoš sa minimalnim istekom roka važenja od 6 mjeseci od datuma ulaska u EU, adekvatna odjeća za boravak na visinama iznad 3000 m, planinarske cipele, planinarski ranac min. 40 l, zaštitne naočare, pribor za prvu pomoć, zaštitna krema, šator, podloška, vreća za spavanje, ostala oprema za kampovanje, pribor za ličnu higijenu, dovoljno hrane i vode (namirnice je moguće kupiti u Canazei-u).
Strogo je zabranjeno nošenje nedozvoljenih prehrambenih namirnica preko granice EU!
Dodatna neophodna oprema za uspon na Marmoladu – Punta Penia: planinarske cipele (na koje je moguće montirati dereze), dereze, cepin, šljem, pojas, ferrata set, gurtna, dva karabinera, rukavice za ferratu.
NAPOMENA: Uslov za učešće na ovom planinarskom pohodu: Vrlo dobra psihofizička kondicija, spremnost na funkcionisanje u grupi.
Dodatni uslovi za učešće na usponu na Marmoladu – Punta Penia (3343 m): Neophodno iskustvo u korištenju alpinističke opreme (cepin, dereze), iskustvo u kretanju u glečerskoj navezi, kao i kretanju dugim i izloženim via ferrata smjerovima. Vodička služba PD „Klekovača“ zadržava pravo selekcije prijavljenih na osnovu gore navedenih kriterijuma.
U slučaju nepovoljnih vremenskih uslova organizator zadržava pravo promjene termina, odnosno otkazivanja akcije.
Cijena akcije po osobi iznosi 400.00 KM. U cijenu su uključeni troškovi organizacije, prevoza, smještaja u kampu u Italiji i Sloveniji, putno osiguranje. U cijenu nije uključeno: vožnja žičarom, dodatni troškovi u kampu (električna energija, frižider, korištenje mašine za veš,…), troškovi hrane i pića. Broj učesnika je ograničen kapacitetom prevoznog sredstva. Pravo prvenstva imaju članovi PD „Klekovača“, uz gore navedene uslove. Obavezna uplata akontacije od 200.00 KM do 10.06.2023. a ostatak iznosa do 05.07.2023.
Otkazivanje učešća na akciji ne podrazumijeva povrat uplaćenog iznosa akontacije.
NAPOMENA: Postoji mogućnost da Planinarsko društvo Klekovača refundira dio sredstava za svoje članove u slučaju povoljnog ishoda pregovora sa potencijalnim sponzorima pohoda. Učesnici će o tome biti blagovremeno obaviješteni.
Sva lica u akciji učestvuju na sopstvenu odgovornost, a maloljetna lica učestvuju isključivo uz prisustvo roditelja ili staratelja.
Vodiči akcije: Duško Vujičić, Draško Zgodić i Marko Sarić
Prijave i sve informacije na info@pdklekovaca.org ili +38765611052/+38765586350.
Kočićevim stazama
PD “Manjača” Banja Luka nas je pozvalo da uzmemo učešće u akciji “Kočićevim stazama” koja će se održati u nedjelju, 21. maja 2023. godine.
PROGRAM AKCIJE:
- 7h – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
- 9h – dolazak do planinarskog doma u Lokvarima;
- 9:30 – početak uspona;
- 12:30 – izlazak na vrh Previja (1038 m);
- 15:30 – dolazak do planinarskog doma, druženje, odmor, ručak, obilazak kuće Petra Kočića;
- 17:00 – polazak prema Prijedoru;
- 19:00 – dolazak u Prijedor.
Staza kojom ćemo se kretati je srednje teška i pogodna za šetače, rekreativce i planinare, dužine je 15 km.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 15 KM.
Prijave izvršiti na tel: 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka 18.05.2023. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović” II sprat) u četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu. Prednost kod prijavljivanja imaju članovi Društva.
Otkazivanje učešća 48h prije početka akcije ne podrazumjeva povrat novca.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!
Pridružite nam se!
Via ferrata obuka – maj 2022.
Non quia difficilia sunt non audemus, sed quia non audemus difficilia sunt – Nije da se ne usuđujemo jer je teško, nego je teško jer se ne usuđujemo.
Proteklog vikenda smo dokazali tačnost ove poslovice. Polaznici obuke za kretanje via ferrata stazama su usudili da pomjere svoje granice i izađu iz zone komfora. Možda nije bilo lagano, ali je vrijedilo svakog truda.
Planinarsko društvo „Klekovača“ je prošle subote organizovalo prvu obuku ove vrste, a sigurno smo da neće biti zadnja. Izgradili smo via ferrata dionice kroz projekte EOCA i Feel Kozara i tako dobili sjajan poligon za obuke u blizini planinarskog doma, pa je bio red da ga počnemo koristiti i u ovu namjenu.
Već smo ranom zorom počeli s teoretskim dijelom, koji je jako važan kod razumijevanja tehnika kretanja ali i upoznavanja s opremom. Mala grupa je pažljivo slušala nove informacije o opremi i vještinama s kojima se većina njih ranije nije susretala.
Nakon teorije, došlo je vrijeme da se zaduži oprema i krene put staze, gdje smo usput prolazili još neke teme koje je bilo moguće objasniti na osiguranim dijelovima puta.
Nakon pređenog pješačkog dijela staze stižemo na Via ferratu Bijeli kamen, koja će nam biti poligon nekoliko narednih sati.
Polako i detaljno, svaki polaznik prolazi kroz teme koje smo spremili. Bilo je tu tehnika prelaska laganijim dionicama, uspona vertikalnim i negativnim nagibima, zatim kretanja uz uže, tzv. abseil. Bilo je i spuštanja kroz slobodan prostor, a mnogi su po prvi put osjetili kako je to biti na dvadesetak metara od tla okačen samo na uže. Uspješno pređene dionice su nagrađene i ponekim slatkišem.
Sve te tehnike su neophodno znanje svakome ko se nađe na bilo kojoj zahtjevnijoj via ferrata ili osiguranoj stazi, a sigurni smo da će naši članovi uskoro baš na takve staze.
Nakon mnogo znoja i napora, ali još više smijeha, dobre energije i kvalitetnog druženja, dan završavamo ručkom u našoj Kotlovači, sretni i zadovoljni postignutim.
Društvo je potpuno besplatno obezbijedilo opremu i rad instruktora za svoje članove.
Do neke naredne obuke, planinarski pozdrav!
Tekst: Draško Zgodić
Foto: N. Milošević, G. Stjepanović Borojević, T. Timarac, L. Ivanković, M. Sarić i D. Zgodić.
Novogodišnji uspon na Osječenicu
Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor u okviru planiranih aktivnosti organizuje u nedjelju, 2. januara 2022. godine odlazak na 12. tradicionalni novogodišnji uspon na planinu Osječenica u organizaciji KES “Crni vrh” iz Bosanskog Petrovca.
Program uspona:
1. 6:15 – polazak sa Jereze (ugao Svetosavske i ulice Nikole Pašića) i vožnja na relaciji Prijedor – Sanski Most – Bos. Petrovac;
2. 8h – okupljane svih učesnika uspona ispred tržnog centra “Bingo” u Bos. Petrovcu;
3. 8:30 – polazak svih učesnika uspona prema Osječenici;
4. 9h – početak uspona sa Dragujevačke ceste stazom: Dragujevačka cesta – nadstrešnica – via Serpetine – vrh Osječenice;
5. 13h – izlazak na vrh Velika Osječenica (1796 m), odmor onoliko dugo koliko nam vremenske prilike/neprilike budu dozvoljavale;
6. 13:30 – polazak sa vrha prema autobusu;
7. 17h – zajednički ručak svih učesnika uspona i dodjela zahvalnica planinarskim društvima;
8. 18h – polazak prema Prijedoru;
9. dolazak u Prijedor oko 20:30.
Tura je teška i izvodi se u zimskim uslovima, te iznad livade postaje nešto zahtjevnija (smjer “sajla” gdje se hoda preko stijena te su na momente potrebne ruke za penjanje i na stjeni može biti leda) ali je u smjeru postavljena sajla da bi se taj detalj lakše popeo. Zbog toga je nužan oprez kako bi se nezgode svele na minimum. Zbog mogućeg snijega na putu iznad sela Kolunić postoji mogućnost da ćemo pješačiti veći dio puta do mjesta sa kojeg krećemo na uspon. Dužina staze je oko 11km.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske duboke cipele, odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca i vjetra, ranac, štapovi za hodanje, prusikov konopac, gamašne, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 20 KM.
Prijave izvršiti kod vodiča Sarić Marka pozivom na tel: 065/440-150 do četvrtka 30. decembra. Uplate izvršiti u kancelariji Društva (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom od 19 do 20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost i dužni su poštovati upute vodiča!
Vodič je Sarić Marko.
Pridružite nam se!
Obnova planinarskog doma se nastavlja
Dragi naši planinari, dragi naši prijatelji,
Sa ponosom vas obavještavamo da su otpočeli radovi na uređenju male sale u planinarskom domu “Kotlovača” u sklopu projekta Via Dinarica koji finansiraju UNDP, USAID i AICS.
Sala će služiti kao učionica za predavanja i obuke ali i kao mjesto za druženja. Nakon 28 godina zablistaće novim sjajem.
Idemo dalje!
10. novogodišnji uspon na Osječenicu
Početak godine planinari obilježavaju jednom pravom poslasticom a to je “Novogodišnji uspon na Osječenicu”. Uspon je to kojeg je ove godine u četvrtak, 2 januara 2020. godine po deseti put organizovao Klub ekstremnih sportova “Crni vrh” iz Bosanksog Petrovca. Članovi Klekovače iz Prijedora redovno učestvuju na ovom zimskom usponu koji je svake godine jedinstven na svoj način. U okruženju je dosta sličnih akcija koje nose raličite nazive: “detoks”, “rasol” itd. ali sve su sa ciljem da se na samo nama svojstven način oslobodimo unijetih materija u ove praznične dane.
Znate, teško je nekad orgnizovati akciju u praznične dane. Slavi se, jede i pije i do kasno se budno bude pa se teško nakon svega toga odlučiti ustati rano pa krenuti u brda i dolove. No, “najjači samo ostaju nikad se ne predaju svome Bogu veruju i svima prkose”. Kako se bližio dan polaska sve više nas se prijavljivalo za ovu akciju jer bi bilo šteta propustiti lijep i sunčan dan na planini. Jutro, još nije svanulo a nas petnaest je krenulo put Petrovca gdje će nam se još pridružiti Slaven, Dara i Marko.
Dolazimo u Bosanski Petrovac gdje se sastajemo sa svima koji su došli na uspon. Kako se ono kaže, prigodinim riječima nam se obratiše Sanja Stojanović, predsjednica KES “Crni vrh” (inače naša članica) i Ermin Lipović – Lipa, predsjednik Planinarskog saveza FBiH. Saslušašmo govornike i onda svi složno se upotišmo prema Koluniću i početku našeg uspona sa Dragujevačke ceste.
Hladno biješe pa da ne časimo ni časa u koloni jedan po jedan “sa prvog skretanja” krenusmo na uspon. Prva etapa je onako za zagrijavanje ali smo mi odlučili da se pregrijemo jer smo, ne znam zašto, počeli “forsirati” sve do onog momenta čudnog pitanja: Zašto žurimo? Lijep je dan. Uživajmo u njemu. I tako onda nogu za nogom u vesolom ćakulanju do nadstrešnice. E tu nas je domaćin dočekao sa rijetko ukusnim čajem od raznih trava i voća i keksima raznih vrsta. Prija topao čaj u ruci da ih malo zgrije. Ko to nije okusio ne zna šta je. Okrepa je trebala jer svi znamo šta je naredno. Ona. Tako moćna koja ne dozvoljava odustajanje.
Uzbrdo je trebalo ići uzbrdo. Moglo se pravo a moglo malo ljevje “via serpentine”. Odlučili smo se pravo jer je uz pomoć snijega lakše jer u njemu stopama pravimo stepenice. Uz koji kraći predah došli smo do kraja šume i početka prelijepog pogleda na stijenu koja čini vrh i pogled na okolinu. Tu su Klekovača, Oštrelj, Dimitor, Lisina, Vitorog, Šator, Dinara… Kada uđete u stijene uvijek nađete neke oblike koji vas mame da se sa njima slikate i da izvodite kojekakve karafeke. Sajlu smo mudro izbjegli jer je bila gužva a i baš nije nešto bezbjedna (žabice nedostaju na klinovima pa je pomična i u nekoliko segmenata) sa izgovorom ovog slikanja.
Na vrhu, koji baš i nije vrh jer je zatupast, tj. odsječen pa odatle jedan od razloga imena Osječenica, dočeka nas malo jači vjetar i, za ne povjerovati u januaru, hladan vjetar. E odatle su se vidici otvorili na sve strane jer je bio nevjerovatno lijep dan bez imalo izmaglice na horizontu. Tu smo sad mogli vidjeti Velebiti i njegov Crnopac kao na dlanu, Biokovo sa Sv. Jurom i na sjeveru nešto što do sada nismo vidjeli. Bili su to nekakvi vrhovi prekriveni snijegom. Po svim pretpostavkama, geografskim znanjem i orijenatacijom to su mogle biti samo Julijske Alpe ali nisam bio siguran. Uzeh azimut te kod kuće provjerih. Da, bile su to Julijske Alpe a azimut je išao tačno između Triglava istočno i Kanina zapadno. Ovo mi je bio n-ti uspon na ovaj vrh a do sada to nisam primjećivao. Možda i jesam ali vrhove bez snijega koji nisu onda tako zanimljivi. Čak naši stariji i iskusniji planinari nisu znali da se sa Osječenicinih 1795 m visine mogu vidjeti Alpe kao na dlanu.
Punjenje stomaka pod izgovorom punjenja baterija se privodilo kraju, obavismo slikanje kraj trigonometra, pogledasmo još malo oko sebe i to bi bilo to – morali smo krenuti prema dolini. Istim putem nazad uz ovaj put gaženje cjelca pored staze radi lakšeg i nadasve bezbjednijeg spuštanja došli smo do nadstrešnice na još malo onog lijepog čaja sa početka priče a i da konsolidujemo redove. Malo hinjski pohitasmo što prije do našeg minibusa da bi i na ručak stigli prije gužve.
U idiličnoj osnovnoj školi u Koluniću domaćin je pripremio ručak za sve nas koji tu bijasmo. Sa osmjehom na licu i domaćinskom ljubaznošću su nas primili i počastili ukusnim grasuljem gdje se tražila kutlača više a onda sokovima i kafom koji su trebali nakon napornog dana. Prozborili smo koju sa ostalim učesnicima jer sad je lakše pričati sjedeći za stolom a zdravo je disati dok se jede. Predsjednica petrovačkih planinara je Sanja je došla do nas i trudila se da nam ugodi i da nam ništa ne zafali.
Eto, tako mi započesmo ovu 2020. godinu a ako i upola bude dobra kao njen početak onda će biti savršena. Osječenice, mi se opet vidimo uskoro.
Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Jelena Banović, Saša Rajlić, Darko Dragić i Marko Sarić