Aktivnosti

now browsing by category

Izvještaji sa izvršenih aktivnosti.

 

Rođendan Klekovače na Klekovači

6. juna 1953. godine osnovano je Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor a 70 godina kasnije (u nedjelju, 04. juna 2023. godine) će biti obilježen Dan društva na planini Klekovači. Ovo je još jedna u nizu aktivnosti u proslavi našeg jubileja.

PROGRAM POHODA:

  1. 7h – polazak ispred sportske dvorane “Mladost”;
  2. 10:30 – dolazak do pl. doma na Klekovači i početak uspona;
  3. 12h – izlazak na Malu Klekovaču (1761m);
  4. 12:30 – povratak jedne grupe prema pl. domu i odlazak druge na Veliku Klekovaču (1962 m);
  5. 15h – druženje uz mezu i piće u pl. domu (poklon Društva svim učesnicima);
  6. 17h – polazak prema Prijedoru;
  7. 20h – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, psihička i fizička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), hlače, jakna, ranac, štapovi za hodanje, krema za zaštitu od sunca, naočale, hrana, voda, komplet prve pomoći, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu.

Cijena prevoza je 20 KM.

Prijave izvršiti na tel. 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka 01.06.2023. godine do kada je obavezno izvršiti uplatu. Uplate možete izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat), četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni koji izvrše uplatu obezbjeđuju mjesto u autobusu.

Vodiči su Duško Vujičić, Draško Zgodić i Marko Sarić.

Prijavljeni učesnici pohoda učestvuju na vlastitu odgovornost. Svi učesnici su dužni da poštuju upute vodiča.

Pridružite nam se! Planinarski pozdrav!

70 godina PD Klekovača – Dolomiti 2023.

70 godina Planinarskog društva Klekovača – DOLOMITI 2023 (Marmolada, Piz Boe i Tre Cime de Lavaredo)

Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor, u skladu sa svojim godišnjim planom izleta, a povodom obilježavanja 70-te godišnjice uspješnog djelovanja i rada organizuje pohod na Dolomite, jedan od najljepših vrhova Alpi, u periodu od 09.07.2023. do 15.07.2023. Ovaj planinski masiv je 2009. godine proglašen dijelom Svjetske baštine, pod zaštitom UNESCO-a, što je samo po sebi dovoljan razlog za posjetu. Dolomiti su i mjesto gdje su izgrađene prve via ferrata staze. Iako im je prvobitna namjena bila vojna, kada je na samom grebenu bila linija razgraničenja između Italijanske i Austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu, danas je to jedan od najpopularnijih načina savladavanja okomitih uspona bez penjačke tehnike i opreme. Pored uživanja u prirodnim ljepotama predjela, plan je da se popnemo na dva vrha ovog lanca i obiđemo treći. Planiran je uspon na najviši vrh Marmolade-Punta Penia (3343 m) i Piz Boe/Boespitze (3152 m) i obilazak treking turom jedne od najljepših destinacija na Dolomitima, Tre Cime de Lavaredo.

PROGRAM POHODA:

I dan (09.07.2023.)

  • 22:00 h, polazak iz Prijedora, ispred Sportske dvorane „Mladost”.

II dan (10.07.2023.)

  • Putovanje autoputem kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, sa usputnim pauzama. Duže pauze na planinskim prevojima kao i zbog nabavke namirnica.
  • 16:00 h, dolazak u Canezei. Postavljanje šatora u kampu. Slobodno vrijeme za obilazak grada.

III dan (11.07.2023.)

  • 07:30, polazak iz kampa prema prevoju Passo Pordoi (2239 m)
  • 08:00, uspon prema planinarskom domu Forcella Pordoi (2876 m) – moguć uspon i žičarom
  • 10:00, dolazak do doma, kratki odmor i uspon prema Piz Boe.
  • 11:30, dolazak na vrh Piz Boe (3152 m), najvišu tačku Sella grupe.
  • 13:00, povratak prema Sass Pordoi (2952 m) gdje ćemo se odmoriti uz ručak. Na vrhu je restoran sa velikim izborom jela i odličnim vidikovcem, tzv “Terazza Delle Dolomiti”.
  • 16:00, povratak žičarom do Passo Pordoi.
  • 17:00, dolazak u kamp.

Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 18 evra, dva smjera – 25 evra)

IV dan (12.07.2023.) (Grupa koja ne penje dan koristi za odmor u Canezei-u ili može s grupom koja penje doći do doma Pian dei Fiacconi, pješice ili žičarom).

  • 07:30, polazak iz kampa prema početnoj tački uspona (Passo Fedaia) odakle žičarom idemo do planinarskog doma (Pian dei Fiacconi, 2625 m) koji se nalazi kod baze glečera .
  • 09:00, polazak na Via Ferrata stazu prema zapadnom grebenu Marmolade i uspon koji će prvim dijelom ići glečerom, a zatim via ferratom maksimalne težine C.
  • 12:30, dolazak vrh Punta Penia (3343 m) i kraće zadržavanje na vrhu. Moguće je kupiti piće i hranu u skloništu (Cappana Punta Penia) koje se nalazi u neposrednoj blizini vrha.
  • 13:30, silazak sjevernom Via Normale rutom, koja vodi preko glečera.
  • 16:30, povratak žičarom prema Passo Fedaia
  • 17:00, odmor kod Muzeja Prvog svjetskog rata.
  • 19:00, povratak u kamp.

Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 10 evra, dva smjera – 15 evra)

V dan (13.07.2023.)

  • 05:30, napuštanje kampa i polazak prema Rifugio di Auronzo
  • 08:30, dolazak na parking kod doma i početak pješačke ture oko Tre Cime de Lavaredo
  • 13:00 odmor u domu
  • 14:00, polazak prema Bohinjskom jezeru
  • 20:00, Dolazak na Bohinjsko jezero i smještaj u kampu/planinarskom domu

VI dan (14.07.2023.)

  • Slobodne aktivnosti (Mogućnost uspona na Vogel ili posjeta slapu Savice)

VII dan (15.07.2023.)

  • Slobodne aktivnosti
  • 17:00 Napuštanje kampa i polazak prema Prijedoru
  • 22:30 Dolazak u Prijedor

NAPOMENA: U slučaju loše vremenske prognoze boravak u Canazei-u se može produžiti zbog uspješnog izvođenja uspona na planirane vrhove.

Neophodna oprema: Biometrijski pasoš sa minimalnim istekom roka važenja od 6 mjeseci od datuma ulaska u EU, adekvatna odjeća za boravak na visinama iznad 3000 m, planinarske cipele, planinarski ranac min. 40 l, zaštitne naočare, pribor za prvu pomoć, zaštitna krema, šator, podloška, vreća za spavanje, ostala oprema za kampovanje, pribor za ličnu higijenu, dovoljno hrane i vode (namirnice je moguće kupiti u Canazei-u).

Strogo je zabranjeno nošenje nedozvoljenih prehrambenih namirnica preko granice EU!

Dodatna neophodna oprema za uspon na Marmoladu – Punta Penia: planinarske cipele (na koje je moguće montirati dereze), dereze, cepin, šljem, pojas, ferrata set, gurtna, dva karabinera, rukavice za ferratu.

NAPOMENA: Uslov za učešće na ovom planinarskom pohodu: Vrlo dobra psihofizička kondicija, spremnost na funkcionisanje u grupi.

Dodatni uslovi za učešće na usponu na Marmoladu – Punta Penia (3343 m): Neophodno iskustvo u korištenju alpinističke opreme (cepin, dereze), iskustvo u kretanju u glečerskoj navezi, kao i kretanju dugim i izloženim via ferrata smjerovima. Vodička služba PD „Klekovača“ zadržava pravo selekcije prijavljenih na osnovu gore navedenih kriterijuma.

U slučaju nepovoljnih vremenskih uslova organizator zadržava pravo promjene termina, odnosno otkazivanja akcije.

Cijena akcije po osobi iznosi 400.00 KM. U cijenu su uključeni troškovi organizacije, prevoza, smještaja u kampu u Italiji i Sloveniji, putno osiguranje. U cijenu nije uključeno: vožnja žičarom, dodatni troškovi u kampu (električna energija, frižider, korištenje mašine za veš,…), troškovi hrane i pića. Broj učesnika je ograničen kapacitetom prevoznog sredstva. Pravo prvenstva imaju članovi PD „Klekovača“, uz gore navedene uslove. Obavezna uplata akontacije od 200.00 KM do 10.06.2023. a ostatak iznosa do 05.07.2023.

Otkazivanje učešća na akciji ne podrazumijeva povrat uplaćenog iznosa akontacije.

NAPOMENA: Postoji mogućnost da Planinarsko društvo Klekovača refundira dio sredstava za svoje članove u slučaju povoljnog ishoda pregovora sa potencijalnim sponzorima pohoda. Učesnici će o tome biti blagovremeno obaviješteni.

Sva lica u akciji učestvuju na sopstvenu odgovornost, a maloljetna lica učestvuju isključivo uz prisustvo roditelja ili staratelja.

Vodiči akcije: Duško Vujičić, Draško Zgodić i Marko Sarić

Prijave i sve informacije na info@pdklekovaca.org ili +38765611052/+38765586350.

Kočićevim stazama

PD “Manjača” Banja Luka nas je pozvalo da uzmemo učešće u akciji “Kočićevim stazama” koja će se održati u nedjelju, 21. maja 2023. godine.

PROGRAM AKCIJE:

  1. 7h – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
  2. 9h – dolazak do planinarskog doma u Lokvarima;
  3. 9:30 – početak uspona;
  4. 12:30 – izlazak na vrh Previja (1038 m);
  5. 15:30 – dolazak do planinarskog doma, druženje, odmor, ručak, obilazak kuće Petra Kočića;
  6. 17:00 – polazak prema Prijedoru;
  7. 19:00 – dolazak u Prijedor.

Staza kojom ćemo se kretati je srednje teška i pogodna za šetače, rekreativce i planinare, dužine je 15 km.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena prevoza je 15 KM.

Prijave izvršiti na tel: 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka 18.05.2023. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović” II sprat) u četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu. Prednost kod prijavljivanja imaju članovi Društva.

Otkazivanje učešća 48h prije početka akcije ne podrazumjeva povrat novca.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Pridružite nam se!

Via ferrata obuka – maj 2022.

Non quia difficilia sunt non audemus, sed quia non audemus difficilia sunt – Nije da se ne usuđujemo jer je teško, nego je teško jer se ne usuđujemo.

Proteklog vikenda smo dokazali tačnost ove poslovice. Polaznici obuke za kretanje via ferrata stazama su usudili da pomjere svoje granice i izađu iz zone komfora. Možda nije bilo lagano, ali je vrijedilo svakog truda.

Planinarsko društvo „Klekovača“ je prošle subote organizovalo prvu obuku ove vrste, a sigurno smo da neće biti zadnja. Izgradili smo via ferrata dionice kroz projekte EOCA i Feel Kozara i tako dobili sjajan poligon za obuke u blizini planinarskog doma, pa je bio red da ga počnemo koristiti i u ovu namjenu.

Već smo ranom zorom počeli s teoretskim dijelom, koji je jako važan kod razumijevanja tehnika kretanja ali i upoznavanja s opremom. Mala grupa je pažljivo slušala nove informacije o opremi i vještinama s kojima se većina njih ranije nije susretala.

Nakon teorije, došlo je vrijeme da se zaduži oprema i krene put staze, gdje smo usput prolazili još neke teme koje je bilo moguće objasniti na osiguranim dijelovima puta.

Nakon pređenog pješačkog dijela staze stižemo na Via ferratu Bijeli kamen, koja će nam biti poligon nekoliko narednih sati.

Polako i detaljno, svaki polaznik prolazi kroz teme koje smo spremili. Bilo je tu tehnika prelaska laganijim dionicama, uspona vertikalnim i negativnim nagibima, zatim kretanja uz uže, tzv. abseil. Bilo je i spuštanja kroz slobodan prostor, a mnogi su po prvi put osjetili kako je to biti na dvadesetak metara od tla okačen samo na uže. Uspješno pređene dionice su nagrađene i ponekim slatkišem.

Sve te tehnike su neophodno znanje svakome ko se nađe na bilo kojoj zahtjevnijoj via ferrata ili osiguranoj stazi, a sigurni smo da će naši članovi uskoro baš na takve staze.  

Nakon mnogo znoja i napora, ali još više smijeha, dobre energije i kvalitetnog druženja, dan završavamo ručkom u našoj Kotlovači, sretni i zadovoljni postignutim.

Društvo je potpuno besplatno obezbijedilo opremu i rad instruktora za svoje članove.

Do neke naredne obuke, planinarski pozdrav!

Tekst: Draško Zgodić

Foto: N. Milošević, G. Stjepanović Borojević, T. Timarac, L. Ivanković, M. Sarić i D. Zgodić.

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Novogodišnji uspon na Osječenicu

Osječenica
Osječenica

Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor u okviru planiranih aktivnosti organizuje u nedjelju, 2. januara 2022. godine odlazak na 12. tradicionalni novogodišnji uspon na planinu Osječenica u organizaciji KES “Crni vrh” iz Bosanskog Petrovca.

Program uspona:

1. 6:15 – polazak sa Jereze (ugao Svetosavske i ulice Nikole Pašića) i vožnja na relaciji Prijedor – Sanski Most – Bos. Petrovac;

2. 8h – okupljane svih učesnika uspona ispred tržnog centra “Bingo” u Bos. Petrovcu;

3. 8:30 – polazak svih učesnika uspona prema Osječenici;

4. 9h – početak uspona sa Dragujevačke ceste stazom: Dragujevačka cesta – nadstrešnica – via Serpetine – vrh Osječenice;

5. 13h – izlazak na vrh Velika Osječenica (1796 m), odmor onoliko dugo koliko nam vremenske prilike/neprilike budu dozvoljavale;

6. 13:30 – polazak sa vrha prema autobusu;

7. 17h – zajednički ručak svih učesnika uspona i dodjela zahvalnica planinarskim društvima;

8. 18h – polazak prema Prijedoru;

9. dolazak u Prijedor oko 20:30.

Tura je teška i izvodi se u zimskim uslovima, te iznad livade postaje nešto zahtjevnija (smjer “sajla” gdje se hoda preko stijena te su na momente potrebne ruke za penjanje i na stjeni može biti leda) ali je u smjeru postavljena sajla da bi se taj detalj lakše popeo. Zbog toga je nužan oprez kako bi se nezgode svele na minimum. Zbog mogućeg snijega na putu iznad sela Kolunić postoji mogućnost da ćemo pješačiti veći dio puta do mjesta sa kojeg krećemo na uspon. Dužina staze je oko 11km.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske duboke cipele, odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca i vjetra, ranac, štapovi za hodanje, prusikov konopac, gamašne, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena prevoza je 20 KM.

Prijave izvršiti kod vodiča Sarić Marka pozivom na tel: 065/440-150 do četvrtka 30. decembra. Uplate izvršiti u kancelariji Društva (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom od 19 do 20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost i dužni su poštovati upute vodiča!

Vodič je Sarić Marko.

Pridružite nam se!

Obnova planinarskog doma se nastavlja

Dragi naši planinari, dragi naši prijatelji,

Sa ponosom vas obavještavamo da su otpočeli radovi na uređenju male sale u planinarskom domu “Kotlovača” u sklopu projekta Via Dinarica koji finansiraju UNDP, USAID i AICS.

Sala će služiti kao učionica za predavanja i obuke ali i kao mjesto za druženja. Nakon 28 godina zablistaće novim sjajem.

Idemo dalje!

10. novogodišnji uspon na Osječenicu

Početak godine planinari obilježavaju jednom pravom poslasticom a to je “Novogodišnji uspon na Osječenicu”. Uspon je to kojeg je ove godine u četvrtak, 2 januara 2020. godine po deseti put organizovao Klub ekstremnih sportova “Crni vrh” iz Bosanksog Petrovca. Članovi Klekovače iz Prijedora redovno učestvuju na ovom zimskom usponu koji je svake godine jedinstven na svoj način. U okruženju je dosta sličnih akcija koje nose raličite nazive: “detoks”, “rasol” itd. ali sve su sa ciljem da se na samo nama svojstven način oslobodimo unijetih materija u ove praznične dane.

Znate, teško je nekad orgnizovati akciju u praznične dane. Slavi se, jede i pije i do kasno se budno bude pa se teško nakon svega toga odlučiti ustati rano pa krenuti u brda i dolove. No, “najjači samo ostaju nikad se ne predaju svome Bogu veruju i svima prkose”. Kako se bližio dan polaska sve više nas se prijavljivalo za ovu akciju jer bi bilo šteta propustiti lijep i sunčan dan na planini. Jutro, još nije svanulo a nas petnaest je krenulo put Petrovca gdje će nam se još pridružiti Slaven, Dara i Marko.

Dolazimo u Bosanski Petrovac gdje se sastajemo sa svima koji su došli na uspon. Kako se ono kaže, prigodinim riječima nam se obratiše Sanja Stojanović, predsjednica KES “Crni vrh” (inače naša članica) i Ermin Lipović – Lipa, predsjednik Planinarskog saveza FBiH. Saslušašmo govornike i onda svi složno se upotišmo prema Koluniću i početku našeg uspona sa Dragujevačke ceste.

Hladno biješe pa da ne časimo ni časa u koloni jedan po jedan “sa prvog skretanja” krenusmo na uspon. Prva etapa je onako za zagrijavanje ali smo mi odlučili da se pregrijemo jer smo, ne znam zašto, počeli “forsirati” sve do onog momenta čudnog pitanja: Zašto žurimo? Lijep je dan. Uživajmo u njemu. I tako onda nogu za nogom u vesolom ćakulanju do nadstrešnice. E tu nas je domaćin dočekao sa rijetko ukusnim čajem od raznih trava i voća i keksima raznih vrsta. Prija topao čaj u ruci da ih malo zgrije. Ko to nije okusio ne zna šta je. Okrepa je trebala jer svi znamo šta je naredno. Ona. Tako moćna koja ne dozvoljava odustajanje.

Uzbrdo je trebalo ići uzbrdo. Moglo se pravo a moglo malo ljevje “via serpentine”. Odlučili smo se pravo jer je uz pomoć snijega lakše jer u njemu stopama pravimo stepenice. Uz koji kraći predah došli smo do kraja šume i početka prelijepog pogleda na stijenu koja čini vrh i pogled na okolinu. Tu su Klekovača, Oštrelj, Dimitor, Lisina, Vitorog, Šator, Dinara… Kada uđete u stijene uvijek nađete neke oblike koji vas mame da se sa njima slikate i da izvodite kojekakve karafeke. Sajlu smo mudro izbjegli jer je bila gužva a i baš nije nešto bezbjedna (žabice nedostaju na klinovima pa je pomična i u nekoliko segmenata) sa izgovorom ovog slikanja.

Na vrhu, koji baš i nije vrh jer je zatupast, tj. odsječen pa odatle jedan od razloga imena Osječenica, dočeka nas malo jači vjetar i, za ne povjerovati u januaru, hladan vjetar. E odatle su se vidici otvorili na sve strane jer je bio nevjerovatno lijep dan bez imalo izmaglice na horizontu. Tu smo sad mogli vidjeti Velebiti i njegov Crnopac kao na dlanu, Biokovo sa Sv. Jurom i na sjeveru nešto što do sada nismo vidjeli. Bili su to nekakvi vrhovi prekriveni snijegom. Po svim pretpostavkama, geografskim znanjem i orijenatacijom to su mogle biti samo Julijske Alpe ali nisam bio siguran. Uzeh azimut te kod kuće provjerih. Da, bile su to Julijske Alpe a azimut je išao tačno između Triglava istočno i Kanina zapadno. Ovo mi je bio n-ti uspon na ovaj vrh a do sada to nisam primjećivao. Možda i jesam ali vrhove bez snijega koji nisu onda tako zanimljivi. Čak naši stariji i iskusniji planinari nisu znali da se sa Osječenicinih 1795 m visine mogu vidjeti Alpe kao na dlanu.

Punjenje stomaka pod izgovorom punjenja baterija se privodilo kraju, obavismo slikanje kraj trigonometra, pogledasmo još malo oko sebe i to bi bilo to – morali smo krenuti prema dolini. Istim putem nazad uz ovaj put gaženje cjelca pored staze radi lakšeg i nadasve bezbjednijeg spuštanja došli smo do nadstrešnice na još malo onog lijepog čaja sa početka priče a i da konsolidujemo redove. Malo hinjski pohitasmo što prije do našeg minibusa da bi i na ručak stigli prije gužve.

U idiličnoj osnovnoj školi u Koluniću domaćin je pripremio ručak za sve nas koji tu bijasmo. Sa osmjehom na licu i domaćinskom ljubaznošću su nas primili i počastili ukusnim grasuljem gdje se tražila kutlača više a onda sokovima i kafom koji su trebali nakon napornog dana. Prozborili smo koju sa ostalim učesnicima jer sad je lakše pričati sjedeći za stolom a zdravo je disati dok se jede. Predsjednica petrovačkih planinara je Sanja je došla do nas i trudila se da nam ugodi i da nam ništa ne zafali.

Eto, tako mi započesmo ovu 2020. godinu a ako i upola bude dobra kao njen početak onda će biti savršena. Osječenice, mi se opet vidimo uskoro.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Jelena Banović, Saša Rajlić, Darko Dragić i Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

NP KRKA & DINARA – 2019

Protekli vikend planinari PD „Klekovača“ su proveli u Hrvatskoj i obišli gotovo sve značajnije destinacije u Šibensko-kninskoj županiji. U subotu nas je u Drnišu čekao naš domaćin i vodič za ova dva dana, Paško Galić. Paško je planinar ali i zaposlenik u Nacionalnom parku „Krka“ tako da smo imali priviliegiju da uz stručno vođenje i odgovore na naša brojna pitanja obiđemo najljepše dijelove Parka .

Nacionalni park “Krka” obuhvata površinu od 109 km² najljepšeg toka rijeke Krke i donjeg toka rijeke Čikole. Najprije smo obišli Skradinski buk. Dočekao nas je sunčan dan, a  ispostavilo se da je upravo novembar pravo vrijeme za posjetu,  jer je u to doba godine najviši vodostaj rijeke Krke pa smo imali priliku da uživamo u raskošnim slapovima moćnog toka nabujale vode. Osim toga, u ovo doba godine nema gužve a i cijene ulaznica su najpovoljnije. Prilikom obilaska Skradinskog buka, imali smo prilike da na edukativnim tablama ali i od našeg vodiča saznamo mnogo toga o istoriji ovoga kraja. Na Skradinskom buku je i nekoliko obnovljenih mlinova od kojih su neki uređeni kao suvenirnice i konobe dok su drugi pretvoreni u izložbene prostore za etnografsku zbirku. Nakon obilaska Skradinskog buka krećemo ka Ključici, najvećoj i najočuvanijoj srednjovjekovnoj tvrđavi na prostoru Parka. Do Ključice se vozimo 20-tak km a potom pješke, strmom i uskom siparskom stazom (iako postoji i drugi mnogo lakši pristup), za nekih pola sata stižemo u podnožje tvrđave. Ključicu je izgradila velikaška porodica Nelipići u XIII vijeku na strateškom mjestu nad kanjonom rijeke Čikole. Ovo je ambijent koji nas vraća u stara vremena te pokušavamo da zamislimo kako je izgledao život ljudi u ovoj tvrđavi nekada kada je ona bila arhitektonsko čudo i simbol moći jedne porodice.

Put nas dalje  vodi do Roškog slapa, najnižeg slapa rijeke Krke. Opet se potvrđuje da smo došli u pravo vrijeme jer preko ljeta hidroeletrana „Miljacka“ odvodi najveći dio vode. Ovaj slap je, zbog njegove mističnosti i jednostavnosti , u narodu poznat i kao „Oltar“.

Nakon obilaska NP „Krka“ krećemo ka Drnišu na zasluženi obrok, a poslije toga nam je Paško priredio iznenađenje – obilazak Drniške tvrđave i užeg centra ovog mjestašca. Pored tvrđave koju su u 14. vijeku sagradili oni isti Nelipići, jedan od najznačajnijih istorijskih spomenika je i ostatak minareta džamije koja je sagrađena u 16. vijeku. To je najzapadniji minaret Osmanskog carstva i  jedini očuvan u Hrvatskoj iz tog doba. Najznačajnija katolička crkva je crkva Svetoga Ante Padovanskog sagrađena sredinom XVI vijeka, a grad krasi i pravoslavna crkva izgrađena 1618. a obnovljena 1903. godine. Najzad, uživali smo i u ljepoti nekoliko skulptura čuvenog kipara Ivana Meštrovića koji potiče iz ovoga kraja.  

Nakon sadržajnog dana, krećemo prema Planinarskom domu „Promina“ (855 m.n.v.) koji je smješten u podnožju istoimene planine udaljene nekih pola sata vožnje od Drniša. Dom je funkcionalan, opskrbljen vodom, strujom, kuhinjom, sanitarnim čvorom, urednim sobama i što je najbitnije, ljubaznim domaćinima.

U nedelju, u 7h krećemo iz doma prema glavnom cilju našeg dolaska – Dinari i Sinjalu. Na uspon krećemo u 9h iz zaseoka Mirkovići (450 m.n.v.). Vrijeme je oblačno uz povremeni vjetar ali što je najbitnije nema kiše. U početku staza je polegnuta,   ali već nakon pola sata počinje uspon kroz bukovu šumu, ne pretjerano oštar ali konstantan. Uz put nailazimo na ostatke ljetnih stanova stočara koji su iz Dalmacije dovodili stoku na ispašu na obronke Dinare. Umjerenim tempom, za 2,5 sata stižemo do planinarskog skloništa „Zlatko Prgin“ (1543 m.n.v.). Ovo sklonište je izgrađeno 2019. godine i nosi ime šibenskog planinara koji stradao prilikom uspona na Akonkagvu. Nakon pauze krećemo ka vrhu Sinjal. Staza koja vodi od skloništa ka vrhu je kombinacija sipara i kamenih ploča koje su mokre i  klazave pa se krećemo sa dodatnim oprezom. Sa izlaskom na vršni greben vjetar sve jače duva. Na Sinjal, najviši vrh Hrvatske, (1831 m.n.v.) stižemo tačno u 13h. Zbog jakog vjetra, na vrhu ostajemo kratko, da se uslikamo i udarimo zaslužene pečate. Krećemo nazad i pri silasku u nekoliko navrata oblaci se razilaze te imamo priliku da vidimo Peručko jezero, Kninsko polje, planine Svilaju i Prominu, a u daljini se nazire i more. Na polaznu tačku stižemo u 17h. Suton je i bacamo još još jedna pogled na moćnu jugozapadnu stijenu Dinare. Krećemo kući slažući uz put raznolike slike slapova, tvrđava, spomenika, livada , ponikava, špilja, jama, golog krša….puno je toga, dovoljno da nas drži do neke naredne akcije.

Tekst: Bojana Derkuća Bevandić

Foto: M. Bogdanović, T. Timarac, N. Milošević, B. Derkuća Bevandić, R. Derkuća, L. Ivanković, D. Zgodić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Rudarska transverzala

Decembar je po nekakvom pisanom ili možda nepisanom pravilu mjesec raznih proslava. Prvi dan decembra 2018. godine je dan kojim su rudari počeli niz svečanosti u povodu Dana rudara koji je 17. decembra. Započelo se u organizaciji PSD “Ljubijski rudar” Prijedor tradiocionalnom Rudarskom transverzalom koja se odvija po XII put do sada.

Očekivati je bilo pjesmu “Ajho, ajho…” ali ipak je bilo “Hajdemo u planine jer tamo nema zime oj da, da, oj, da…”. Taj subotnji dan je bio, kako planinari često kažu, savršen za hodanje – zimska idila sa malo snijega, temperatura koja ne da da se ugrijemo ali niti smrznemo i sunce koje nam je nedostajalo zahvaljući poznatoj prijedorskoj magli u posljednjih nekoliko dana.

Grupa od četrdeset i tri planinara je stigla u krug kamenoloma “Drenovača” na Kozari koji je bio startna pozicija za početak marša sa nadmorske visine od 510m. Prisutne je pozdravio predsjednik PSD “Ljubijski rudar” Božo Grbić koji je poželio dobrodošlicu svima i rekao nekoliko riječi o tradiciji rudarenja na našim prostorima i o samoj rudarskoj transverzali kojom se svake godine obilaze mjesta vezana za rudarenje. Potom nam se obratio domaćin sa Drenovače, glavni poslovođa Milan Đaković – Bobi koji tu radi od otvaranja kamenoloma 1985. godine. Mića je objasnio kako je lijepo raditi na ovom random mjestu jer je to mjesto sa najboljim pogledom – vidi se cijelo prijedorsko polje, planine Grmeč, Klekovača, Osječenica, Manjača, Čemernica… Takođe smo saznali da Drenovača 90% svojih proizvoda radi za potrebe rudnika Omarska a 10% za treća lica.

Uz pratnju vodiča Marka Sarića i Dragana Berića grupa planinara kojima nije bilo lijeno ustati tog jutra krenula je uz etaže kamenoloma. Vijugavim putevima se lagano penjalo uz stalno lijep pogled iznad oblaka na cijelu okolinu. Na najvišoj tački kamenoloma od 690m zašli smo u šumu i oprostili se od Drenovače. Tu je već bio pojas pod snijegom koji cijeloj priči daje vrlo ozbiljan ton jer planina je to.

Izašli smo na Duge njive gdje smo na trenutak odmorili a uz to gledali sa jedne strane Pakovac i Mrakovicu sa spomenikom, ispred Golu planinu a na desnoj strani dolinu prema Omarskoj. Nastavili smo dalje i po izlasku na Golu planinu kao pušteni sa lanca na tom prostranstvu snježnog pokrivača raštrkala se cijela grupa. Grudvanje je bilo obavezno ali bez nekakve stvarne želje da se nekog pogodi nego samo onako, “fola” radi. Pozdravljalo se i sunce dizanjem štapova u vis.

Kako smo hodali preko dva i po sata valjalo je odmoriti ali i da se nešto pojede i popije. Pravo mjesto za to je bio planinarski dom “Previja” gdje su nas sa čajem i kafom, ali što je najbitinije sa osmjehom, dočekali domaćini Duško Blažić i Snježana Lepir. Sunce je grijalo i obasjavalo veliku salu doma dok su planinari zasluženo odmarali otvorenih rančeva i punih stomaka. Energija je bila potrebna za dalji nastavak pješačenja i izlazak na najviši vrh Kozare, Lisinu (978m). Izbjegli smo puteve koji vode do vrha a ispeli se dobro markiranom planinarskom stazom. Bio je to uspon sa klizanjem i po kojim padom jer je snijeg, koji je bio mokar, malen bio pa se lako klizalo preko velikog sloja lišća. Vrh je uvijek mjesto za fotografisanje i stavljanje pečata. Slikali smo se sa zastavama društava a kako je vjetar duvao i nosio snijeg i vodu sa obližnjih antenskih stubova, što nas je malo zbunilo jer smo pomislili da počinje kiše, te smo brzo krenuli sa vrha. No, čim smo izašli iz pravca vjetra shvatili smo da to ipak nije bila kiša. Ah, uvijek se nešto novo nauči.

Činilo se da je sad lakše jer se ide niz brdo ali ipak nije bilo. Trebalo je kočiti i paziti na svoje korake. Lagano smo se spustili do sela Lamovita gdje nas je čekao autobus koji nas je odvezao do rudnika Omarska. Prošavši kroz krug rudnika došli smo do vidikovca iznad površinskog kopa “Buvač” koji je, kako kaže naš domaćin na tom mjestu dipl. inž. rudarstva Dario Duvnjak, trenutno jedan od najvećih površinskih kopova u BiH dimenzija 1800x1400m. Dario nam je pojasnio šta se dešavalo u tom trenutku u toj velikoj “rupi” koja je vrvila od dempera, bagera raznih sorti i ostalih mašina. Bilo je interesantno za vidjeti kako demper dovlači rudu do velike drobilice od koje ruda dalje ide beskonačnom trakom na dalji proces obrade.

Svako planinarenje, pa i ovo od skoro 20km, valja završiti za stolom. Ugošteni smo u rudničkom restoranu kod gravitaciono-magnetene separacije (GMS). Kako to opasno zvuči. Nije to “Jedite kod Džoa” već samo restoran pored vrlo značajnog rudničkog postrojenja koje izdvaja čestice rude željeza. No, da se vratimo stolu. Kao što na početku spomenuh pisana i nepisana pravila tako je i ovdje po nekom od tih pravila (nije važno kojem) na trpezi bio grah sa kobasicom ili šniclom. Tražila se porcija više vjerovatno zato što je bio odličan ili možda zato što su “mušterije” bile još bolje.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Nedeljka Pušac, Mira Dolić, Rada Rajlić, Stanka Vuković Miljuš, Dragana Radinović, Milena Ćurić, Milan Mrđa, Zoran Petrić, Dario Duvnjak i Marko Sarić

 

[srizonfbalbum id=87]

Prenj 2018

Da planine osvajaju nas, a ne mi njih istina je koju samo oni koji ih posjećuju otvorena srca i uma mogu spoznati. Od svih planina naše zemlje Prenj ima posebno mjesto u srcu svakog planinara. U narodu poznat kao „Hercegovački Himalaji“ i stanište boga Peruna, Prenj se smatra najljepšim masivom Dinarskih Alpi. Zauzima 470 kvadratnih kilometara, što ga ujedno čini i najvećom hercegovačkom planinom. Ovaj ponosni gorostas nas svaki put oduševi svojom divljom ljepotom predjela, veličanstvenošću vrhova i suncem okupanim stijenama, što je više nego dovoljan razlog da mu se iznova vratimo. 

Subota jutro nas dočekuje pospane, ali spremne za novu visinsku avanturu. Zajedno sa prijateljima iz drugih planinarskih društava članovi PD Klekovače kreću put Konjica. U toku vožnje pravimo kratku pauzu u Bugojnu koju jedni iskorištavaju da popiju kafu i doručkuju, a drugi da porazgovaraju sa ljubaznim organima reda i mira uz začuđujuće poglede ostalih koji pokušavaju da odgonetnu razlog, te se među njima navodi i anketa. Nastavljamo put i uskoro stižemo u Konjic gdje se nalazimo sa našim drugarom Igorom koji će nas voditi kroz prenjske predjele. Iz Konjica dalje nastavljamo do sela Konjička Bijela gdje nakon 7 km prestaje asfalt i kod stare pilane odlučujemo se da izađemo iz kombija. Nakon prepakivanja i podjele briketa koje smo kupili da bismo se grijali na Jezercu krećemo makadamskim putem do raskrsnice poznate kao Rakov Laz (663 m). Na raskrsnici skrećemo lijevo i nakon pola sata hoda po mnogo lošijem makadamskom putu dolazimo do visoke bukove šume. Staza je dobro markirana i djelimično vodi šumskim putem, a djelimično suhim riječnim koritom kroz dolinu Konjičke Bijele. Smatra se da su u ovu dolinu u ledeno doba lednici sa sjeveroistočnih padina najvećih vrhova silazili niz Skok i Rakov Laz. U početku blaga staza u jednom trenutku postaje veoma strma, prelazi preko Tvrđe i prolazi ispod Skoka, sedla koje se nalazi na 1463 m ispod sjeverozapadnog brida vrhova Osobac i Taraš. Na jednom dijelu staze, ispod Zupca koji svojim vršnim dijelom podsjeća na Materhorn, otvara se predivan pogled na gotovo cijeli amfiteatar padina Prenja koji se zove Ploča. Staza je u nekim dijelovima veoma uska i usječena u stijenu te se mora pažljivo preći. Zimi je podložna lavinama. Nakon niza serpentina i izlaska na greben, nagib se ublažava, prolazi ispod Osobca i dovodi nas do planinarske kućice Jezerce na 1650 m. Stari planinarski dom Jezerce koji je izgrađen u kamenu 1936. godine uništen je tokom rata, a planinari okupljeni u udruženju Zone 2000 napravili su novi objekat koji predstavlja planinarsku kućicu otvorenog tipa. Jezerce okružuju vrhovi Taraš (1742 m), Osobac (2024 m) i Kopilica (1920 m), a u blizi se nalazi i izvor sa pitkom vodom. Da je Prenj planina sa vrlo promjenjivim vremenom usljed sudaranja kontinentalnih i mediteranskih struja pokazalo se i ovaj put. Prohladno i djelimično oblačno prijepodne pretvorilo se u sitno popodnevno provejavanje snijega i najavu guste magle koja se spustila već sa prvim znacima noći. U kućici nismo sami, tu su i planinari iz Sarajeva i Zavidovića, tražimo svoje parče prostora, toplo je i uz zvuke Dariove gitare pjesmom lagano tonemo u noć.  

Jutro nas dočekuje jednako prohladno i maglovito, ali sa nadom da ćemo ipak ugledati stijenu Zelene glave krećemo vrlo rano na uspon. Blagim usponom staza nas dovodi do raskrsnice koja desno vodi do planinarske kućice Vrutak, a lijevo prema našem odredištu, najvišem vrhu Prenja. Na trenutke sunce pokušava da probije maglu i nagradi nas za upornost. Ubrzo izlazimo na greben ispod Otiša, magla se razilazi i ostajemo zapanjenim ljepotom obasjanog vrha Zelene glave. Preko stijene i malo uz pomoć sajle izlazimo na prijevoj između Zelene glave i Otiša (2000 m). Tu srećemo našeg kolegu Dinu koji nas uveseljava svojom šarenom kapicom i ohrabruje savjetima kako da nastavimo dalje. Od sedla uspon ide veoma eksponiranim terenom, na pojedinim dijelovima ima i sajla, ali je bolje osloniti se na svoju vještinu slobodnog penjanja i hvatanje stijene. Nakon dva sata hodanja i penjanja izlazimo na vrh Zelena glava (2155m). Okupani suncem divimo se krajoliku koji nam prikazuje vrhove Prenja (Ovča, Lupoglav, Herač), a u daljini Maglić, Bioč, Volujak i Durmitor koji samo svojim vrhovima izranjaju iz magle i oblaka. Sa vrha se ponovo spuštamo na sedlo i jedan dio planinara se odlučuje da se zbog hladnoće vrati na Jezerce, a drugi dio nastavlja uspon na Otiš (2096 m). Ovaj uspon je mnogo lakši i tehnički nezahtijevan, ali pruža jednako divan pogled sa vrha. Stajati na vrhu jedne planine, iznad magle i oblaka kroz koje proviruju vrhovi drugih planina osjećaj je koji se dugo pamti i slika koju svi nosimo u silasku sa sobom. Sa Otiša se ponovo spuštamo na sedlo i istim putem vraćamo na Jezerce. Kratko se zaustavljamo, uzimamo svoj stvari, sređujemo kućicu i lagano spuštamo preko Skoka nazad u Konjičku Bijelu.

Tekst: Milica Bogdanović

Fotografije: Nataša, Darko, Rašo, Luka, Nikola, Antun i Draško

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

© 2023: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress