Aktivnosti

70 godina Planinarskog društva Klekovača – DOLOMITI 2023 (Marmolada, Piz Boe i Tre Cime de Lavaredo)

Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor, u skladu sa svojim godišnjim planom izleta, a povodom obilježavanja 70-te godišnjice uspješnog djelovanja i rada organizuje pohod na Dolomite, jedan od najljepših vrhova Alpi, u periodu od 09.07.2023. do 15.07.2023. Ovaj planinski masiv je 2009. godine proglašen dijelom Svjetske baštine, pod zaštitom UNESCO-a, što je samo po sebi dovoljan razlog za posjetu. Dolomiti su i mjesto gdje su izgrađene prve via ferrata staze. Iako im je prvobitna namjena bila vojna, kada je na samom grebenu bila linija razgraničenja između Italijanske i Austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu, danas je to jedan od najpopularnijih načina savladavanja okomitih uspona bez penjačke tehnike i opreme. Pored uživanja u prirodnim ljepotama predjela, plan je da se popnemo na dva vrha ovog lanca i obiđemo treći. Planiran je uspon na najviši vrh Marmolade-Punta Penia (3343 m) i Piz Boe/Boespitze (3152 m) i obilazak treking turom jedne od najljepših destinacija na Dolomitima, Tre Cime de Lavaredo.

PROGRAM POHODA:

I dan (09.07.2023.)

• 22:00 h, polazak iz Prijedora, ispred Sportske dvorane „Mladost”.

II dan (10.07.2023.)

• Putovanje autoputem kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, sa usputnim pauzama. Duže pauze na planinskim prevojima kao i zbog nabavke namirnica.
• 16:00 h, dolazak u Canezei. Postavljanje šatora u kampu. Slobodno vrijeme za obilazak grada.

III dan (11.07.2023.)

• 07:30, polazak iz kampa prema prevoju Passo Pordoi (2239 m)
• 08:00, uspon prema planinarskom domu Forcella Pordoi (2876 m) – moguć uspon i žičarom
• 10:00, dolazak do doma, kratki odmor i uspon prema Piz Boe.
• 11:30, dolazak na vrh Piz Boe (3152 m), najvišu tačku Sella grupe.
• 13:00, povratak prema Sass Pordoi (2952 m) gdje ćemo se odmoriti uz ručak. Na vrhu je restoran sa velikim izborom jela i odličnim vidikovcem, tzv “Terazza Delle Dolomiti”.
• 16:00, povratak žičarom do Passo Pordoi.
• 17:00, dolazak u kamp.

Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 18 evra, dva smjera – 25 evra)

IV dan (12.07.2023.) (Grupa koja ne penje dan koristi za odmor u Canezei-u ili može s grupom koja penje doći do doma Pian dei Fiacconi, pješice ili žičarom).

• 07:30, polazak iz kampa prema početnoj tački uspona (Passo Fedaia) odakle žičarom idemo do planinarskog doma (Pian dei Fiacconi, 2625 m) koji se nalazi kod baze glečera .
• 09:00, polazak na Via Ferrata stazu prema zapadnom grebenu Marmolade i uspon koji će prvim dijelom ići glečerom, a zatim via ferratom maksimalne težine C.
• 12:30, dolazak vrh Punta Penia (3343 m) i kraće zadržavanje na vrhu. Moguće je kupiti piće i hranu u skloništu (Cappana Punta Penia) koje se nalazi u neposrednoj blizini vrha.
• 13:30, silazak sjevernom Via Normale rutom, koja vodi preko glečera.
• 16:30, povratak žičarom prema Passo Fedaia
• 17:00, odmor kod Muzeja Prvog svjetskog rata.
• 19:00, povratak u kamp.

Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 10 evra, dva smjera – 15 evra)

V dan (13.07.2023.)

• 05:30, napuštanje kampa i polazak prema Rifugio di Auronzo
• 08:30, dolazak na parking kod doma i početak pješačke ture oko Tre Cime de Lavaredo
• 13:00 odmor u domu
• 14:00, polazak prema Bohinjskom jezeru
• 20:00, Dolazak na Bohinjsko jezero i smještaj u kampu/planinarskom domu

VI dan (14.07.2023.)

• Slobodne aktivnosti (Mogućnost uspona na Vogel ili posjeta slapu Savice)

VII dan (15.07.2023.)

• Slobodne aktivnosti
• 17:00 Napuštanje kampa i polazak prema Prijedoru
• 22:30 Dolazak u Prijedor

NAPOMENA: U slučaju loše vremenske prognoze boravak u Canazei-u se može produžiti zbog uspješnog izvođenja uspona na planirane vrhove.

Neophodna oprema: Biometrijski pasoš sa minimalnim istekom roka važenja od 6 mjeseci od datuma ulaska u EU, adekvatna odjeća za boravak na visinama iznad 3000 m, planinarske cipele, planinarski ranac min. 40 l, zaštitne naočare, pribor za prvu pomoć, zaštitna krema, šator, podloška, vreća za spavanje, ostala oprema za kampovanje, pribor za ličnu higijenu, dovoljno hrane i vode (namirnice je moguće kupiti u Canazei-u).

Strogo je zabranjeno nošenje nedozvoljenih prehrambenih namirnica preko granice EU!

Dodatna neophodna oprema za uspon na Marmoladu – Punta Penia: planinarske cipele (na koje je moguće montirati dereze), dereze, cepin, šljem, pojas, ferrata set, gurtna, dva karabinera, rukavice za ferratu.

NAPOMENA: Uslov za učešće na ovom planinarskom pohodu: Vrlo dobra psihofizička kondicija, spremnost na funkcionisanje u grupi.

Dodatni uslovi za učešće na usponu na Marmoladu – Punta Penia (3343 m): Neophodno iskustvo u korištenju alpinističke opreme (cepin, dereze), iskustvo u kretanju u glečerskoj navezi, kao i kretanju dugim i izloženim via ferrata smjerovima. Vodička služba PD „Klekovača“ zadržava pravo selekcije prijavljenih na osnovu gore navedenih kriterijuma.

U slučaju nepovoljnih vremenskih uslova organizator zadržava pravo promjene termina, odnosno otkazivanja akcije.

Cijena akcije po osobi iznosi 400.00 KM. U cijenu su uključeni troškovi organizacije, prevoza, smještaja u kampu u Italiji i Sloveniji, putno osiguranje. U cijenu nije uključeno: vožnja žičarom, dodatni troškovi u kampu (električna energija, frižider, korištenje mašine za veš,…), troškovi hrane i pića. Broj učesnika je ograničen kapacitetom prevoznog sredstva. Pravo prvenstva imaju članovi PD „Klekovača“, uz gore navedene uslove. Obavezna uplata akontacije od 200.00 KM do 10.06.2023. a ostatak iznosa do 05.07.2023.

Otkazivanje učešća na akciji ne podrazumijeva povrat uplaćenog iznosa akontacije.

NAPOMENA: Postoji mogućnost da Planinarsko društvo Klekovača refundira dio sredstava za svoje članove u slučaju povoljnog ishoda pregovora sa potencijalnim sponzorima pohoda. Učesnici će o tome biti blagovremeno obaviješteni.

Sva lica u akciji učestvuju na sopstvenu odgovornost, a maloljetna lica učestvuju isključivo uz prisustvo roditelja ili staratelja.

Vodiči akcije: Duško Vujičić, Draško Zgodić i Marko Sarić

Prijave i sve informacije na info@pdklekovaca.org ili +38765611052/+38765586350.

Protekli vikend planinari PD „Klekovača“ su proveli u Hrvatskoj i obišli gotovo sve značajnije destinacije u Šibensko-kninskoj županiji. U subotu nas je u Drnišu čekao naš domaćin i vodič za ova dva dana, Paško Galić. Paško je planinar ali i zaposlenik u Nacionalnom parku „Krka“ tako da smo imali priviliegiju da uz stručno vođenje i odgovore na naša brojna pitanja obiđemo najljepše dijelove Parka .

Nacionalni park “Krka” obuhvata površinu od 109 km² najljepšeg toka rijeke Krke i donjeg toka rijeke Čikole. Najprije smo obišli Skradinski buk. Dočekao nas je sunčan dan, a  ispostavilo se da je upravo novembar pravo vrijeme za posjetu,  jer je u to doba godine najviši vodostaj rijeke Krke pa smo imali priliku da uživamo u raskošnim slapovima moćnog toka nabujale vode. Osim toga, u ovo doba godine nema gužve a i cijene ulaznica su najpovoljnije. Prilikom obilaska Skradinskog buka, imali smo prilike da na edukativnim tablama ali i od našeg vodiča saznamo mnogo toga o istoriji ovoga kraja. Na Skradinskom buku je i nekoliko obnovljenih mlinova od kojih su neki uređeni kao suvenirnice i konobe dok su drugi pretvoreni u izložbene prostore za etnografsku zbirku. Nakon obilaska Skradinskog buka krećemo ka Ključici, najvećoj i najočuvanijoj srednjovjekovnoj tvrđavi na prostoru Parka. Do Ključice se vozimo 20-tak km a potom pješke, strmom i uskom siparskom stazom (iako postoji i drugi mnogo lakši pristup), za nekih pola sata stižemo u podnožje tvrđave. Ključicu je izgradila velikaška porodica Nelipići u XIII vijeku na strateškom mjestu nad kanjonom rijeke Čikole. Ovo je ambijent koji nas vraća u stara vremena te pokušavamo da zamislimo kako je izgledao život ljudi u ovoj tvrđavi nekada kada je ona bila arhitektonsko čudo i simbol moći jedne porodice.

Put nas dalje  vodi do Roškog slapa, najnižeg slapa rijeke Krke. Opet se potvrđuje da smo došli u pravo vrijeme jer preko ljeta hidroeletrana „Miljacka“ odvodi najveći dio vode. Ovaj slap je, zbog njegove mističnosti i jednostavnosti , u narodu poznat i kao „Oltar“.

Nakon obilaska NP „Krka“ krećemo ka Drnišu na zasluženi obrok, a poslije toga nam je Paško priredio iznenađenje – obilazak Drniške tvrđave i užeg centra ovog mjestašca. Pored tvrđave koju su u 14. vijeku sagradili oni isti Nelipići, jedan od najznačajnijih istorijskih spomenika je i ostatak minareta džamije koja je sagrađena u 16. vijeku. To je najzapadniji minaret Osmanskog carstva i  jedini očuvan u Hrvatskoj iz tog doba. Najznačajnija katolička crkva je crkva Svetoga Ante Padovanskog sagrađena sredinom XVI vijeka, a grad krasi i pravoslavna crkva izgrađena 1618. a obnovljena 1903. godine. Najzad, uživali smo i u ljepoti nekoliko skulptura čuvenog kipara Ivana Meštrovića koji potiče iz ovoga kraja.  

Nakon sadržajnog dana, krećemo prema Planinarskom domu „Promina“ (855 m.n.v.) koji je smješten u podnožju istoimene planine udaljene nekih pola sata vožnje od Drniša. Dom je funkcionalan, opskrbljen vodom, strujom, kuhinjom, sanitarnim čvorom, urednim sobama i što je najbitnije, ljubaznim domaćinima.

U nedelju, u 7h krećemo iz doma prema glavnom cilju našeg dolaska – Dinari i Sinjalu. Na uspon krećemo u 9h iz zaseoka Mirkovići (450 m.n.v.). Vrijeme je oblačno uz povremeni vjetar ali što je najbitnije nema kiše. U početku staza je polegnuta,   ali već nakon pola sata počinje uspon kroz bukovu šumu, ne pretjerano oštar ali konstantan. Uz put nailazimo na ostatke ljetnih stanova stočara koji su iz Dalmacije dovodili stoku na ispašu na obronke Dinare. Umjerenim tempom, za 2,5 sata stižemo do planinarskog skloništa „Zlatko Prgin“ (1543 m.n.v.). Ovo sklonište je izgrađeno 2019. godine i nosi ime šibenskog planinara koji stradao prilikom uspona na Akonkagvu. Nakon pauze krećemo ka vrhu Sinjal. Staza koja vodi od skloništa ka vrhu je kombinacija sipara i kamenih ploča koje su mokre i  klazave pa se krećemo sa dodatnim oprezom. Sa izlaskom na vršni greben vjetar sve jače duva. Na Sinjal, najviši vrh Hrvatske, (1831 m.n.v.) stižemo tačno u 13h. Zbog jakog vjetra, na vrhu ostajemo kratko, da se uslikamo i udarimo zaslužene pečate. Krećemo nazad i pri silasku u nekoliko navrata oblaci se razilaze te imamo priliku da vidimo Peručko jezero, Kninsko polje, planine Svilaju i Prominu, a u daljini se nazire i more. Na polaznu tačku stižemo u 17h. Suton je i bacamo još još jedna pogled na moćnu jugozapadnu stijenu Dinare. Krećemo kući slažući uz put raznolike slike slapova, tvrđava, spomenika, livada , ponikava, špilja, jama, golog krša….puno je toga, dovoljno da nas drži do neke naredne akcije.

Tekst: Bojana Derkuća Bevandić

Foto: M. Bogdanović, T. Timarac, N. Milošević, B. Derkuća Bevandić, R. Derkuća, L. Ivanković, D. Zgodić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Da planine osvajaju nas, a ne mi njih istina je koju samo oni koji ih posjećuju otvorena srca i uma mogu spoznati. Od svih planina naše zemlje Prenj ima posebno mjesto u srcu svakog planinara. U narodu poznat kao „Hercegovački Himalaji“ i stanište boga Peruna, Prenj se smatra najljepšim masivom Dinarskih Alpi. Zauzima 470 kvadratnih kilometara, što ga ujedno čini i najvećom hercegovačkom planinom. Ovaj ponosni gorostas nas svaki put oduševi svojom divljom ljepotom predjela, veličanstvenošću vrhova i suncem okupanim stijenama, što je više nego dovoljan razlog da mu se iznova vratimo. 

Subota jutro nas dočekuje pospane, ali spremne za novu visinsku avanturu. Zajedno sa prijateljima iz drugih planinarskih društava članovi PD Klekovače kreću put Konjica. U toku vožnje pravimo kratku pauzu u Bugojnu koju jedni iskorištavaju da popiju kafu i doručkuju, a drugi da porazgovaraju sa ljubaznim organima reda i mira uz začuđujuće poglede ostalih koji pokušavaju da odgonetnu razlog, te se među njima navodi i anketa. Nastavljamo put i uskoro stižemo u Konjic gdje se nalazimo sa našim drugarom Igorom koji će nas voditi kroz prenjske predjele. Iz Konjica dalje nastavljamo do sela Konjička Bijela gdje nakon 7 km prestaje asfalt i kod stare pilane odlučujemo se da izađemo iz kombija. Nakon prepakivanja i podjele briketa koje smo kupili da bismo se grijali na Jezercu krećemo makadamskim putem do raskrsnice poznate kao Rakov Laz (663 m). Na raskrsnici skrećemo lijevo i nakon pola sata hoda po mnogo lošijem makadamskom putu dolazimo do visoke bukove šume. Staza je dobro markirana i djelimično vodi šumskim putem, a djelimično suhim riječnim koritom kroz dolinu Konjičke Bijele. Smatra se da su u ovu dolinu u ledeno doba lednici sa sjeveroistočnih padina najvećih vrhova silazili niz Skok i Rakov Laz. U početku blaga staza u jednom trenutku postaje veoma strma, prelazi preko Tvrđe i prolazi ispod Skoka, sedla koje se nalazi na 1463 m ispod sjeverozapadnog brida vrhova Osobac i Taraš. Na jednom dijelu staze, ispod Zupca koji svojim vršnim dijelom podsjeća na Materhorn, otvara se predivan pogled na gotovo cijeli amfiteatar padina Prenja koji se zove Ploča. Staza je u nekim dijelovima veoma uska i usječena u stijenu te se mora pažljivo preći. Zimi je podložna lavinama. Nakon niza serpentina i izlaska na greben, nagib se ublažava, prolazi ispod Osobca i dovodi nas do planinarske kućice Jezerce na 1650 m. Stari planinarski dom Jezerce koji je izgrađen u kamenu 1936. godine uništen je tokom rata, a planinari okupljeni u udruženju Zone 2000 napravili su novi objekat koji predstavlja planinarsku kućicu otvorenog tipa. Jezerce okružuju vrhovi Taraš (1742 m), Osobac (2024 m) i Kopilica (1920 m), a u blizi se nalazi i izvor sa pitkom vodom. Da je Prenj planina sa vrlo promjenjivim vremenom usljed sudaranja kontinentalnih i mediteranskih struja pokazalo se i ovaj put. Prohladno i djelimično oblačno prijepodne pretvorilo se u sitno popodnevno provejavanje snijega i najavu guste magle koja se spustila već sa prvim znacima noći. U kućici nismo sami, tu su i planinari iz Sarajeva i Zavidovića, tražimo svoje parče prostora, toplo je i uz zvuke Dariove gitare pjesmom lagano tonemo u noć.  

Jutro nas dočekuje jednako prohladno i maglovito, ali sa nadom da ćemo ipak ugledati stijenu Zelene glave krećemo vrlo rano na uspon. Blagim usponom staza nas dovodi do raskrsnice koja desno vodi do planinarske kućice Vrutak, a lijevo prema našem odredištu, najvišem vrhu Prenja. Na trenutke sunce pokušava da probije maglu i nagradi nas za upornost. Ubrzo izlazimo na greben ispod Otiša, magla se razilazi i ostajemo zapanjenim ljepotom obasjanog vrha Zelene glave. Preko stijene i malo uz pomoć sajle izlazimo na prijevoj između Zelene glave i Otiša (2000 m). Tu srećemo našeg kolegu Dinu koji nas uveseljava svojom šarenom kapicom i ohrabruje savjetima kako da nastavimo dalje. Od sedla uspon ide veoma eksponiranim terenom, na pojedinim dijelovima ima i sajla, ali je bolje osloniti se na svoju vještinu slobodnog penjanja i hvatanje stijene. Nakon dva sata hodanja i penjanja izlazimo na vrh Zelena glava (2155m). Okupani suncem divimo se krajoliku koji nam prikazuje vrhove Prenja (Ovča, Lupoglav, Herač), a u daljini Maglić, Bioč, Volujak i Durmitor koji samo svojim vrhovima izranjaju iz magle i oblaka. Sa vrha se ponovo spuštamo na sedlo i jedan dio planinara se odlučuje da se zbog hladnoće vrati na Jezerce, a drugi dio nastavlja uspon na Otiš (2096 m). Ovaj uspon je mnogo lakši i tehnički nezahtijevan, ali pruža jednako divan pogled sa vrha. Stajati na vrhu jedne planine, iznad magle i oblaka kroz koje proviruju vrhovi drugih planina osjećaj je koji se dugo pamti i slika koju svi nosimo u silasku sa sobom. Sa Otiša se ponovo spuštamo na sedlo i istim putem vraćamo na Jezerce. Kratko se zaustavljamo, uzimamo svoj stvari, sređujemo kućicu i lagano spuštamo preko Skoka nazad u Konjičku Bijelu.

Tekst: Milica Bogdanović

Fotografije: Nataša, Darko, Rašo, Luka, Nikola, Antun i Draško

Generated by Facebook Photo Fetcher 2