Aktivnosti
now browsing by category
Izvještaji sa izvršenih aktivnosti.
Radna akcija – Kotlovača
Kada ste istinski ljubitelji prirode i planinari, koliko vremena potrošite na planinarske uspone i pohode, toliko ga potrošite i na uređenje i izgradnju planinarskih staza, planinarskih objekata, čišćenje i brigu o planini. Uvijek trebamo imati na umu da je staze kojima hodamo neko izgradio, obilježio, redovno ih čisti. Domovi u kojima spavamo su nečija svakodnevna briga. I mi smo, nakon uspješnog planinarenja po Italiji, posvetili svoje vrijeme velikom spremanju i krečenju našeg planinarskog doma u Kotlovači. Radilo se i na uređenju korita Kotlovače. Hvala na volonterskom radu našim majstorima Peri i Vedranu. Hvala i vrijednim rukama Milice, Danijele, Tanje, Nataše, Darka, Marka i Draška. Ne smijemo zaboraviti ni Caneta i Jelenu koji su se pobrinuli da ne ostanemo gladni, a ni našu malenu Mariju koja je radila jednako vrijedno kao odrasli.







Dolomiti 2023 – Povodom 70 godina Društva
Planinarenje je više od hobija i sporta. To je način života, ljubav prema prirodi, izazov i avantura. Planinarenje je druženje, upoznavanje novih ljudi, mjesta i kultura. Planinarenje je i učenje, sticanje novih znanja, vještina i iskustava.
Planinarsko društvo je mjesto gdje se sve to spaja. Prije 70 godina je u Prijedoru grupa ljudi koja je dijelila ove ideale i poglede odlučila da krene tim putem.
Osnovano je Planinarsko društvo „Klekovača“ 6. juna 1953. godine.
70 godina kasnije obilježavamo ovaj veliki jubilej. Naravno da jedna od aktivnosti povodom obilježavanja mora da bude i višednevni planinarski pohod. Ovaj put smo izabrali Dolomite i vjerujemo da nismo pogriješili.
Grupa od 33 planinara, od kojih su gotovo svi članovi Klekovače, uz nekoliko gostiju iz drugih planinarskih društava i dva sjajna vozača, krenula je na put u večernjim satima 9. jula.
Uz prvu jutarnju kafu u Italiji, zatim nabavke namirnica, stižemo do naše prve destinacije. Passo di Giau (2236 m) je prevoj sa jednim od najljepših vidika u Dolomitima. Povezuje doline Cortine d’ Ampezzo i Selva di Cadore. Nakon toga slijedi još jedna destinacija koja će izmamiti stotine klikova na fotoaparatima. Cortina d’ Ampezzo je jedno od najmondenijih turističkih mjesta na Dolomitima i uopšte na Alpima. Mjesto je to gdje se 1956. godine održala zimska olimpijada. Poznato je ne samo po pet olimpijskih krugova, nego i po četiri. Njemački proizvođač automobila Audi je oficijelni partner grada, a prevoji i serpentine Dolomita su mjesto gdje se tradiconialno testiraju njihovi najbolji sportski automobili.
Nakon odmora, šopinga i mnogo fotografija stižemo na našu destinaciju, seoce Malga Ciapella (1450 m) i naš kamp. Mjesto odakle se žičarom može do vrha Punta Rocca (3265 m) ili na start najduže skijaške staze u Dolomitima „La Bellunese“, duge 12 km sa 1810 metara visinske razlike.
Mi nećemo ni jedno ni drugo, jer smo došli da planinarimo i da penjemo najviši masiv Dolomita, Marmoladu i vrh Punta Penia (3343 m), kraljicu Dolomita.
Pošto je prognoza za utorak najbolja, odmah biramo taj dan za uspon na Marmoladu. Manja grupa ide na sam vrh, druga će popeti dio staze do podnožja glečera. Krećemo rano sa Lago di Fedaia (2053 m) jer do prije dvije godine najstarija aktivna žičara u Dolomitima više nije u funkciji zbog isteka životnog vijeka opreme, pa to znači da nas čeka dodatnih 600 m uspona. Grupa od 13 planinara stiže do nekadašnjeg doma Pian dei Fiacconi (2656 m) i stanice žičare koji su sada samo ruševine uništene lavinom. Dalje nastavlja 12 osoba jer je jedan planinar iskusno i odgovorno procijenio da bi mu dalji uspon predstavljao napor koji ne bi mogao pratiti. Put nas sa sjevernih padina Marmolade vodi ka zapadu i via ferrati Cresta Ovest. Nakon kratkog prelaska sniježne dionice pod via ferratom, ulazimo u tehnički ne previše zahtjevnu, ali vrlu dugu osiguranu dionicu koja nas vodi zapadnim grebenom Marmolade. Via ferrata kojom se krećemo je najstarija u Dolomitima. Izgrađena je 1903. godine i korištena u Prvom svjetskom ratu.
Nakon nekoliko sati stižemo do vrha Punta Penia (3343 m) gdje se na terasi skloništa Capana Punta Penia osvježavamo pivom i vodom. Sve vrijeme nas prate odlični vremenski uslovi. Od osnivanja Društva ovo je najbrojnija grupa članova koja je istovremeno kročila na ovaj vrh.
Nakon čestitanja, krštenja za one koji su prvi put ovako visoko i fotografisanja se spremamo na silazak sjevernom rutom preko glečera. Pored dodatnog opreza koji je neophodan za kretanje ovom stazom, na umu nam je i kolaps seraka koji je izazvavši lavinu prošle godine usmrtio 11, a ozbiljno povrijedio 8 planinara. Ove godine je proljeće bilo mnogo duže i hladnije, pa vjerujemo da su uslovi da se tako nešto ponovi minimalni. Pored stijena koje su prepune ostataka utvrđenja i dugih kanala iz rata i ovaj glečer je nekada bio dom mnogim vojnicima. Austrougarska vojska je od 1915. do 1917. godine u njemu izgradila više od 12 kilometara tunela, poznatih kao „Eisstadt“ – Ledeni grad.
Nakon silaska niz kratku via ferratu koja vodi do glečera, formiramo dvije naveze i polako i pažljivo prelazimo. Glečer je uglavnom prekriven snijegom, ali na nekim dionicama dereze grizu plavo-sivi led dok prolazimo pored pukotina. Obe naveze sretno stižu u podnožje i nakon skidanja opreme nastavljamo put nazad do jezera. Poslije 13 sati silazimo s planine, koja je ovaj put bila blagonaklona i nagradila nas savršenim vremenskim uslovima, što u popodnevnim časovima nije čest slučaj.
Druga grupa je nešto laganijim tempom stigla do Pian dei Fiacconi i uživala u pogledu na Marmoladu i glečer, a zatim na jezeru Fedaia čekali naš povratak.
Kako je na planinama i najbolje, dan je prošao bez padavina, ali noć počinje s jakom kišom koja traje sve do jutra. Uz poneki mokar komad opreme i prokisao šator, ipak spremni dočekujemo naredni dan i put prema našoj narednoj destinaciji. Piz Boe (3152 m) je najviša tačka Sella grupe i najlakše dostupan vrh iznad 3000 m u Dolomitima. Na Passo Pordoi (2239 m) stižemo po jakom pljusku i prateći prognozu odlučujemo da malo pričekamo, što nam se na kraju i isplatilo. Oko 12 sati, krećemo ka Forcela Pordoi (2848 m). Zbog straha od moguće kiše i zbog umora od jučerašnjeg dana veći broj se odlučuje za uspon žičarom, a manji siparom koji vodi do sedla.
Na vrh svi stižemo, ponovo nagrađeni lijepim vremenom, koje omogućava poglede na gotovo marsovski pejzaž Sella grupe, ali i na Marmoladu i vrhove koji nas čekaju sutra. Slijedi krštenje prusikom za mnoge koji su prvi put prešli granicu od 3000 m. Naš Dule je preuzeo ulogu Jovana krstitelja.
U kampu slavimo rođendan naše Dragane, koji je ustvari bio juče, ali zbog našeg kasnog dolaska slavlje je odgođeno za večeras. Još jedna noć nas dočekuje kišom, ali jutro nas obraduje sunčanim vremenom. Vrijeme je za podizanje kampa i pakovanje za nastavak putovanja. Krećemo prema sjeveru i Nacionalnom parku Tre Cime, mjestu sa jednim od najprepoznatljivijih planinskih pejzaža na svijetu, vjerovatno odmah nakon specifične piramide Matterhorna.
Kružna tura oko Tre Cime je sigurno jedna od najposjećenijih destinacija u Dolomitima. Tokom sezone morate računati na prilično veliki broj ljudi koje ćete sresti na stazi. Srećom, staza je dovoljno široka i ima mjesta za sve. Od doma Auronzo krećemo u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljki na satu, odnosno prvo prolazimo južnom stranom, koja još uvijek u potpunosti ne otkriva prepoznatljive siluete ove tri velike stijene. Nakon doma Lavaredo kreće malo strmiji uspon sa istočne strane pored Cima Piccolissima koji nas vodi do sedla Forcella Lavaredo. Sa sedla do doma Locatelli opet vodi široka položena staza, na kojoj se često okrećemo jer su tu već naziru poznate siluete sjeverne strane. U domu se odmaramo uz ručak i piće, da bismo nakon pogleda na dva alpska jezera Laghi dei Piani nastavili stazom. Na ovoj dionici je sigurno napravljen najveći broj fotografija jer sada stijene Tre Cime vidimo u njihovom punom sjaju i prepoznatljivosti.
Kratka kiša koja je počela nešto prije uspona do doma Malga Langalm je prijetila da nam pokvari savršen dan, ali je to ustvari bio kraki ljetni pljusak od nekoliko minuta, pa smo se vrlo brzo osušili hodalući dalje. Zadovoljni postignutim stižemo do našeg busa netom prije početka dugotrajnijih padavina. Opet nam je planina bila naklonjena.
Završivši planinarski dio pohoda vrijeme je za malo relaksacije i odmora. To nas čeka u jednom od najljepših planinskih kampova u Sloveniji, u mjestašcu Gozd Martuljek pored Kranjske Gore. Ušuškan pored obala Save Dolinke pruža savršen pogled na vrhove Špika (2473 m), Velike Ponce (2602 m) i Male Ponce (2468 m). Odmah iza njih su velikani Julijskih Alpa, Škrlatica i Triglav.
Svima nam je godilo malo kupanja i relaksacije, što u jezeru Jasna, što u bazenima i saunama obližnjeg hotela. Našli smo vremena i za obilazak Kranjske Gore. Neko je kupovao, a neko uživao u koncertu na trgu. Vrijeme je polaska kući uz kratki obilazak znamenitosti Ljubljane. Vjerujemo da smo naših 70 godina obilježili kako i dolikuje i da smo nastavili putem koji su ljudi kojih više nema zacrtali te davne 1953. godine.
I za kraj završavamo citirajući Waltera Bonnatija: Planina je najbolji učitelj. Ona te uči da budeš skroman, strpljiv, uporan i hrabar.
Vodiči na usponu: D. Zgodić, M. Sarić, D. Vujičić
Vođa puta: D. Romčević
Tekst: D. Zgodić
Fotografije: M. Bogdanović, D. Savić-Pešević, N. Milošević, D. Stanković, L. Milunović, S. Rodić, M. Romčević, M. Sarić i D. Zgodić
- Standardan prizor tokom ljetnih mjeseci na Passo di Giau (2236 m). Prevoj se čisti i …
- Prva zajednička fotografija na ovom pohodu. Sa zvaničnom zastavom i prvom zastavom Dr…
- Bilo je i drugih ideja za poziranje.
- A nije nedostajalo ni romantičnih momenata.
- Cortina d’ Ampezzo
- Malga Ciapela. Dogovor u kampu prije sutrašnjeg uspona na Marmoladu.
- Branu na Lago di Fedaia (2053 m) moramo preći pješice zbog radova na održavanju infra…
- Sretni broj 13. 12 pred kamerom i jedan iza.
- Prvi dio uspona ide nezahtjevnom stazom.
- Sedlo Col de Bousc (2491 m) i ostaci utvrđenja iz Velikog rata.
- Pian dei Fiacconi (2626 m). Ostaci stanice žičare i planinarskog doma, uništeni lavin…
- Za to vrijeme druga grupa kreće na uspon.
- Nakon uspona do Pian dei Fiacconi, staza nas vodi prema zapadu, u smjeru via ferrate.
- Završni dio pred via ferratom je pod snijegom.
- Snijega ima i kod druge grupe. Oni tome pristupaju ležernije.
- Na početku via ferrate zapadnim grebenom – Cresta Ovest. Najstarija i najduža via fer…
- Forcela de la Marmolada (2885 m). Tragovi rata su na svakom koraku.
- Nekada su tu nogostupi i rukohvati.
- A nekada samo staza.
- Ponekad se i odmorimo.
- Ali dug put je pred nama i nastavljamo.
- Završni dio staze pred vrhom.
- Capanna Punta Penia (3340 m). Izgrađena krajem 40-ih godina prošlog vijeka. Najviše s…
- Punta Penia (3343 m).
- 11 članova Klekovače i naša gošća iz Teslića.
- Od fabrike keksa Mira smo dobili dosta slatkiša za put, pa je red da ih probamo i na …
- Još malo reklame.
- Ovaj šešir je prije mnogo godina bio na ovom istom mjestu.
- Vrijeme je za povratak. Prema sjevernoj strani i glečeru.
- Druga grupa za to vrijeme uživa uz koktele i poglede ka planini. Kažu da su i brinuli…
- Silazak do glečera je zahtjevan jer stjenoviti dio moramo preći u derezama.
- Prva naveza je krenula. A za njom ide i druga.
- Pukotine su brojne. Ali srećom, vidljive.
- Bilo je i malo klizanja. Ali svi su znali šta uraditi. I sretni su zbog toga.
- Situacija je manje napeta kod druge grupe.
- Konačno na bezbjednom terenu.
- U sumrak stižemo do brane.
- Novi dan i novi uspon. Dio grupe ide žičarom od Passo Pordoi (2239 m) do Sass Pordoi …
- A dio se odlučio za uspon pješice.
- Kod Forcella Pordoi (2848 m) se sastajemo i nastavljamo zajedno.
- A naš današnji cilj je vrha Sella grupe, Piz Boe.
- Staza nas vodi preko snijega i kamenjara.
- Sve vrijeme dok se penjemo imamo odličan pogled prema Marmoladi.
- Piz Poe (3152 m).
- Pogled s vrha prema Marmoladi. Zastava Ladinije.
- Kozaračko kolo – ladino way.
- Sjajno uhvaćen kadar.
- Vrijeme je da se krene nazad.
- Pogled iz žičare prema siparu kojim se jedna naša grupa spustila.
- Treći dan. Početak staze oko Tre Cime od doma Auronzo (2340 m).
- Dom Lavaredo (2344 m).
- Forcella Lavaredo (2454 m). Prvo mjesto s kojeg se jasno vide sva tri vrha.
- Cima Piccola (2857 m), Cima Grande (2999 m) i Cima Ovest (2973 m).
- Čini se da su i vodiči zadovoljni.
- Laghi dei Piani (2335 m).
- Dom Malga Langalm (2283 m).
- Predsjednik je malo pokisnuo, ali čini se da mu to ne smeta.
- Kamp u Gozd Martuljku. Pogled prema Špiku (2473 m).
- Sušenje opreme i odjeće.
- Zatim malo u hotelski spa.
- Pa zatim do Kozoroga.
- I za kraj kupanje u jezeru Jasna.
70 godina PD Klekovača – Dolomiti 2023.

70 godina Planinarskog društva Klekovača – DOLOMITI 2023 (Marmolada, Piz Boe i Tre Cime de Lavaredo)
Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor, u skladu sa svojim godišnjim planom izleta, a povodom obilježavanja 70-te godišnjice uspješnog djelovanja i rada organizuje pohod na Dolomite, jedan od najljepših vrhova Alpi, u periodu od 09.07.2023. do 15.07.2023. Ovaj planinski masiv je 2009. godine proglašen dijelom Svjetske baštine, pod zaštitom UNESCO-a, što je samo po sebi dovoljan razlog za posjetu. Dolomiti su i mjesto gdje su izgrađene prve via ferrata staze. Iako im je prvobitna namjena bila vojna, kada je na samom grebenu bila linija razgraničenja između Italijanske i Austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu, danas je to jedan od najpopularnijih načina savladavanja okomitih uspona bez penjačke tehnike i opreme. Pored uživanja u prirodnim ljepotama predjela, plan je da se popnemo na dva vrha ovog lanca i obiđemo treći. Planiran je uspon na najviši vrh Marmolade-Punta Penia (3343 m) i Piz Boe/Boespitze (3152 m) i obilazak treking turom jedne od najljepših destinacija na Dolomitima, Tre Cime de Lavaredo.
PROGRAM POHODA:
I dan (09.07.2023.)
- 22:00 h, polazak iz Prijedora, ispred Sportske dvorane „Mladost”.
II dan (10.07.2023.)
- Putovanje autoputem kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, sa usputnim pauzama. Duže pauze na planinskim prevojima kao i zbog nabavke namirnica.
- 16:00 h, dolazak u Canezei. Postavljanje šatora u kampu. Slobodno vrijeme za obilazak grada.
III dan (11.07.2023.)
- 07:30, polazak iz kampa prema prevoju Passo Pordoi (2239 m)
- 08:00, uspon prema planinarskom domu Forcella Pordoi (2876 m) – moguć uspon i žičarom
- 10:00, dolazak do doma, kratki odmor i uspon prema Piz Boe.
- 11:30, dolazak na vrh Piz Boe (3152 m), najvišu tačku Sella grupe.
- 13:00, povratak prema Sass Pordoi (2952 m) gdje ćemo se odmoriti uz ručak. Na vrhu je restoran sa velikim izborom jela i odličnim vidikovcem, tzv “Terazza Delle Dolomiti”.
- 16:00, povratak žičarom do Passo Pordoi.
- 17:00, dolazak u kamp.
Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 18 evra, dva smjera – 25 evra)
IV dan (12.07.2023.) (Grupa koja ne penje dan koristi za odmor u Canezei-u ili može s grupom koja penje doći do doma Pian dei Fiacconi, pješice ili žičarom).
- 07:30, polazak iz kampa prema početnoj tački uspona (Passo Fedaia) odakle žičarom idemo do planinarskog doma (Pian dei Fiacconi, 2625 m) koji se nalazi kod baze glečera .
- 09:00, polazak na Via Ferrata stazu prema zapadnom grebenu Marmolade i uspon koji će prvim dijelom ići glečerom, a zatim via ferratom maksimalne težine C.
- 12:30, dolazak vrh Punta Penia (3343 m) i kraće zadržavanje na vrhu. Moguće je kupiti piće i hranu u skloništu (Cappana Punta Penia) koje se nalazi u neposrednoj blizini vrha.
- 13:30, silazak sjevernom Via Normale rutom, koja vodi preko glečera.
- 16:30, povratak žičarom prema Passo Fedaia
- 17:00, odmor kod Muzeja Prvog svjetskog rata.
- 19:00, povratak u kamp.
Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 10 evra, dva smjera – 15 evra)
V dan (13.07.2023.)
- 05:30, napuštanje kampa i polazak prema Rifugio di Auronzo
- 08:30, dolazak na parking kod doma i početak pješačke ture oko Tre Cime de Lavaredo
- 13:00 odmor u domu
- 14:00, polazak prema Bohinjskom jezeru
- 20:00, Dolazak na Bohinjsko jezero i smještaj u kampu/planinarskom domu
VI dan (14.07.2023.)
- Slobodne aktivnosti (Mogućnost uspona na Vogel ili posjeta slapu Savice)
VII dan (15.07.2023.)
- Slobodne aktivnosti
- 17:00 Napuštanje kampa i polazak prema Prijedoru
- 22:30 Dolazak u Prijedor
NAPOMENA: U slučaju loše vremenske prognoze boravak u Canazei-u se može produžiti zbog uspješnog izvođenja uspona na planirane vrhove.
Neophodna oprema: Biometrijski pasoš sa minimalnim istekom roka važenja od 6 mjeseci od datuma ulaska u EU, adekvatna odjeća za boravak na visinama iznad 3000 m, planinarske cipele, planinarski ranac min. 40 l, zaštitne naočare, pribor za prvu pomoć, zaštitna krema, šator, podloška, vreća za spavanje, ostala oprema za kampovanje, pribor za ličnu higijenu, dovoljno hrane i vode (namirnice je moguće kupiti u Canazei-u).
Strogo je zabranjeno nošenje nedozvoljenih prehrambenih namirnica preko granice EU!
Dodatna neophodna oprema za uspon na Marmoladu – Punta Penia: planinarske cipele (na koje je moguće montirati dereze), dereze, cepin, šljem, pojas, ferrata set, gurtna, dva karabinera, rukavice za ferratu.
NAPOMENA: Uslov za učešće na ovom planinarskom pohodu: Vrlo dobra psihofizička kondicija, spremnost na funkcionisanje u grupi.
Dodatni uslovi za učešće na usponu na Marmoladu – Punta Penia (3343 m): Neophodno iskustvo u korištenju alpinističke opreme (cepin, dereze), iskustvo u kretanju u glečerskoj navezi, kao i kretanju dugim i izloženim via ferrata smjerovima. Vodička služba PD „Klekovača“ zadržava pravo selekcije prijavljenih na osnovu gore navedenih kriterijuma.
U slučaju nepovoljnih vremenskih uslova organizator zadržava pravo promjene termina, odnosno otkazivanja akcije.
Cijena akcije po osobi iznosi 400.00 KM. U cijenu su uključeni troškovi organizacije, prevoza, smještaja u kampu u Italiji i Sloveniji, putno osiguranje. U cijenu nije uključeno: vožnja žičarom, dodatni troškovi u kampu (električna energija, frižider, korištenje mašine za veš,…), troškovi hrane i pića. Broj učesnika je ograničen kapacitetom prevoznog sredstva. Pravo prvenstva imaju članovi PD „Klekovača“, uz gore navedene uslove. Obavezna uplata akontacije od 200.00 KM do 10.06.2023. a ostatak iznosa do 05.07.2023.
Otkazivanje učešća na akciji ne podrazumijeva povrat uplaćenog iznosa akontacije.
NAPOMENA: Postoji mogućnost da Planinarsko društvo Klekovača refundira dio sredstava za svoje članove u slučaju povoljnog ishoda pregovora sa potencijalnim sponzorima pohoda. Učesnici će o tome biti blagovremeno obaviješteni.
Sva lica u akciji učestvuju na sopstvenu odgovornost, a maloljetna lica učestvuju isključivo uz prisustvo roditelja ili staratelja.
Vodiči akcije: Duško Vujičić, Draško Zgodić i Marko Sarić
Prijave i sve informacije na info@pdklekovaca.org ili +38765611052/+38765586350.
Kočićevim stazama

PD “Manjača” Banja Luka nas je pozvalo da uzmemo učešće u akciji “Kočićevim stazama” koja će se održati u nedjelju, 21. maja 2023. godine.
PROGRAM AKCIJE:
- 7h – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
- 9h – dolazak do planinarskog doma u Lokvarima;
- 9:30 – početak uspona;
- 12:30 – izlazak na vrh Previja (1038 m);
- 15:30 – dolazak do planinarskog doma, druženje, odmor, ručak, obilazak kuće Petra Kočića;
- 17:00 – polazak prema Prijedoru;
- 19:00 – dolazak u Prijedor.
Staza kojom ćemo se kretati je srednje teška i pogodna za šetače, rekreativce i planinare, dužine je 15 km.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 15 KM.
Prijave izvršiti na tel: 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka 18.05.2023. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović” II sprat) u četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu. Prednost kod prijavljivanja imaju članovi Društva.
Otkazivanje učešća 48h prije početka akcije ne podrazumjeva povrat novca.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!
Pridružite nam se!
Via ferrata obuka – maj 2022.
Non quia difficilia sunt non audemus, sed quia non audemus difficilia sunt – Nije da se ne usuđujemo jer je teško, nego je teško jer se ne usuđujemo.
Proteklog vikenda smo dokazali tačnost ove poslovice. Polaznici obuke za kretanje via ferrata stazama su usudili da pomjere svoje granice i izađu iz zone komfora. Možda nije bilo lagano, ali je vrijedilo svakog truda.
Planinarsko društvo „Klekovača“ je prošle subote organizovalo prvu obuku ove vrste, a sigurno smo da neće biti zadnja. Izgradili smo via ferrata dionice kroz projekte EOCA i Feel Kozara i tako dobili sjajan poligon za obuke u blizini planinarskog doma, pa je bio red da ga počnemo koristiti i u ovu namjenu.
Već smo ranom zorom počeli s teoretskim dijelom, koji je jako važan kod razumijevanja tehnika kretanja ali i upoznavanja s opremom. Mala grupa je pažljivo slušala nove informacije o opremi i vještinama s kojima se većina njih ranije nije susretala.
Nakon teorije, došlo je vrijeme da se zaduži oprema i krene put staze, gdje smo usput prolazili još neke teme koje je bilo moguće objasniti na osiguranim dijelovima puta.
Nakon pređenog pješačkog dijela staze stižemo na Via ferratu Bijeli kamen, koja će nam biti poligon nekoliko narednih sati.
Polako i detaljno, svaki polaznik prolazi kroz teme koje smo spremili. Bilo je tu tehnika prelaska laganijim dionicama, uspona vertikalnim i negativnim nagibima, zatim kretanja uz uže, tzv. abseil. Bilo je i spuštanja kroz slobodan prostor, a mnogi su po prvi put osjetili kako je to biti na dvadesetak metara od tla okačen samo na uže. Uspješno pređene dionice su nagrađene i ponekim slatkišem.
Sve te tehnike su neophodno znanje svakome ko se nađe na bilo kojoj zahtjevnijoj via ferrata ili osiguranoj stazi, a sigurni smo da će naši članovi uskoro baš na takve staze.
Nakon mnogo znoja i napora, ali još više smijeha, dobre energije i kvalitetnog druženja, dan završavamo ručkom u našoj Kotlovači, sretni i zadovoljni postignutim.
Društvo je potpuno besplatno obezbijedilo opremu i rad instruktora za svoje članove.
Do neke naredne obuke, planinarski pozdrav!
Tekst: Draško Zgodić
Foto: N. Milošević, G. Stjepanović Borojević, T. Timarac, L. Ivanković, M. Sarić i D. Zgodić.
- Spremni za početak predavanja.
- Prezentujemo tehnike i opremu.
- Čini se da je interesantna tema.
- Nakon toga na red dolazi ispravno postavljanje lične opreme.
- Spremni za polazak na stazu.
- Dolaskom na prvu osiguranu dionicu pokazujemo osnovnu tehniku kretanja uz čelično uže…
- Idemo uzbrdo, ali osmijeh kaže da nije teško.
- Odmor na vidikovcu nad Kotlovačom.
- Odmor na vidikovcu Bijelog kamena (667 m).
- Osmijeh je tu i na nizbrdici.
- Pod budnim okom instruktora krećemo se prvom današnjom dionicom. Sektor Bršljan, staz…
- Da nije teško govori poza i osmijeh.
- Ali sve što je lagano kratko traje. Red je na malo ozbiljniju dionicu. Sektor Bršljan…
- Prvi dio je još uvijek lagan.
- Da se polaznici polako priviknu na opasnost, Luka objašnjava abseil tehniku.
- Oni koji je savladaju dobiće Goldi.
- A polaznici su opušteni.
- Dok hodaju niz gotovo okomit zid.
- Povjerenje u opremu.
- Službeni fotograf događaja.
- It’s time to do great deeds.
- Gorana hrabro napreduje.
- I zna zašto je "paničar" važan dio opreme.
- Darko je iskusan, ali uvijek se nešto novo može naučiti.
- Prema tlu se može na više načina. Svi su sigurni, to je važno.
- Pa se stigne i mahnuti s neba.
- I fotograf je zaslužio da se popne na vrh.
- Vrijedilo je ovako potrošiti dan.
- Sigurno ćemo doći ponovo.
Novogodišnji uspon na Osječenicu

Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor u okviru planiranih aktivnosti organizuje u nedjelju, 2. januara 2022. godine odlazak na 12. tradicionalni novogodišnji uspon na planinu Osječenica u organizaciji KES “Crni vrh” iz Bosanskog Petrovca.
Program uspona:
1. 6:15 – polazak sa Jereze (ugao Svetosavske i ulice Nikole Pašića) i vožnja na relaciji Prijedor – Sanski Most – Bos. Petrovac;
2. 8h – okupljane svih učesnika uspona ispred tržnog centra “Bingo” u Bos. Petrovcu;
3. 8:30 – polazak svih učesnika uspona prema Osječenici;
4. 9h – početak uspona sa Dragujevačke ceste stazom: Dragujevačka cesta – nadstrešnica – via Serpetine – vrh Osječenice;
5. 13h – izlazak na vrh Velika Osječenica (1796 m), odmor onoliko dugo koliko nam vremenske prilike/neprilike budu dozvoljavale;
6. 13:30 – polazak sa vrha prema autobusu;
7. 17h – zajednički ručak svih učesnika uspona i dodjela zahvalnica planinarskim društvima;
8. 18h – polazak prema Prijedoru;
9. dolazak u Prijedor oko 20:30.
Tura je teška i izvodi se u zimskim uslovima, te iznad livade postaje nešto zahtjevnija (smjer “sajla” gdje se hoda preko stijena te su na momente potrebne ruke za penjanje i na stjeni može biti leda) ali je u smjeru postavljena sajla da bi se taj detalj lakše popeo. Zbog toga je nužan oprez kako bi se nezgode svele na minimum. Zbog mogućeg snijega na putu iznad sela Kolunić postoji mogućnost da ćemo pješačiti veći dio puta do mjesta sa kojeg krećemo na uspon. Dužina staze je oko 11km.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske duboke cipele, odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca i vjetra, ranac, štapovi za hodanje, prusikov konopac, gamašne, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 20 KM.
Prijave izvršiti kod vodiča Sarić Marka pozivom na tel: 065/440-150 do četvrtka 30. decembra. Uplate izvršiti u kancelariji Društva (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom od 19 do 20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost i dužni su poštovati upute vodiča!
Vodič je Sarić Marko.
Pridružite nam se!
Obnova planinarskog doma se nastavlja

Dragi naši planinari, dragi naši prijatelji,
Sa ponosom vas obavještavamo da su otpočeli radovi na uređenju male sale u planinarskom domu “Kotlovača” u sklopu projekta Via Dinarica koji finansiraju UNDP, USAID i AICS.
Sala će služiti kao učionica za predavanja i obuke ali i kao mjesto za druženja. Nakon 28 godina zablistaće novim sjajem.
Idemo dalje!
10. novogodišnji uspon na Osječenicu
Početak godine planinari obilježavaju jednom pravom poslasticom a to je “Novogodišnji uspon na Osječenicu”. Uspon je to kojeg je ove godine u četvrtak, 2 januara 2020. godine po deseti put organizovao Klub ekstremnih sportova “Crni vrh” iz Bosanksog Petrovca. Članovi Klekovače iz Prijedora redovno učestvuju na ovom zimskom usponu koji je svake godine jedinstven na svoj način. U okruženju je dosta sličnih akcija koje nose raličite nazive: “detoks”, “rasol” itd. ali sve su sa ciljem da se na samo nama svojstven način oslobodimo unijetih materija u ove praznične dane.
Znate, teško je nekad orgnizovati akciju u praznične dane. Slavi se, jede i pije i do kasno se budno bude pa se teško nakon svega toga odlučiti ustati rano pa krenuti u brda i dolove. No, “najjači samo ostaju nikad se ne predaju svome Bogu veruju i svima prkose”. Kako se bližio dan polaska sve više nas se prijavljivalo za ovu akciju jer bi bilo šteta propustiti lijep i sunčan dan na planini. Jutro, još nije svanulo a nas petnaest je krenulo put Petrovca gdje će nam se još pridružiti Slaven, Dara i Marko.
Dolazimo u Bosanski Petrovac gdje se sastajemo sa svima koji su došli na uspon. Kako se ono kaže, prigodinim riječima nam se obratiše Sanja Stojanović, predsjednica KES “Crni vrh” (inače naša članica) i Ermin Lipović – Lipa, predsjednik Planinarskog saveza FBiH. Saslušašmo govornike i onda svi složno se upotišmo prema Koluniću i početku našeg uspona sa Dragujevačke ceste.
Hladno biješe pa da ne časimo ni časa u koloni jedan po jedan “sa prvog skretanja” krenusmo na uspon. Prva etapa je onako za zagrijavanje ali smo mi odlučili da se pregrijemo jer smo, ne znam zašto, počeli “forsirati” sve do onog momenta čudnog pitanja: Zašto žurimo? Lijep je dan. Uživajmo u njemu. I tako onda nogu za nogom u vesolom ćakulanju do nadstrešnice. E tu nas je domaćin dočekao sa rijetko ukusnim čajem od raznih trava i voća i keksima raznih vrsta. Prija topao čaj u ruci da ih malo zgrije. Ko to nije okusio ne zna šta je. Okrepa je trebala jer svi znamo šta je naredno. Ona. Tako moćna koja ne dozvoljava odustajanje.
Uzbrdo je trebalo ići uzbrdo. Moglo se pravo a moglo malo ljevje “via serpentine”. Odlučili smo se pravo jer je uz pomoć snijega lakše jer u njemu stopama pravimo stepenice. Uz koji kraći predah došli smo do kraja šume i početka prelijepog pogleda na stijenu koja čini vrh i pogled na okolinu. Tu su Klekovača, Oštrelj, Dimitor, Lisina, Vitorog, Šator, Dinara… Kada uđete u stijene uvijek nađete neke oblike koji vas mame da se sa njima slikate i da izvodite kojekakve karafeke. Sajlu smo mudro izbjegli jer je bila gužva a i baš nije nešto bezbjedna (žabice nedostaju na klinovima pa je pomična i u nekoliko segmenata) sa izgovorom ovog slikanja.
Na vrhu, koji baš i nije vrh jer je zatupast, tj. odsječen pa odatle jedan od razloga imena Osječenica, dočeka nas malo jači vjetar i, za ne povjerovati u januaru, hladan vjetar. E odatle su se vidici otvorili na sve strane jer je bio nevjerovatno lijep dan bez imalo izmaglice na horizontu. Tu smo sad mogli vidjeti Velebiti i njegov Crnopac kao na dlanu, Biokovo sa Sv. Jurom i na sjeveru nešto što do sada nismo vidjeli. Bili su to nekakvi vrhovi prekriveni snijegom. Po svim pretpostavkama, geografskim znanjem i orijenatacijom to su mogle biti samo Julijske Alpe ali nisam bio siguran. Uzeh azimut te kod kuće provjerih. Da, bile su to Julijske Alpe a azimut je išao tačno između Triglava istočno i Kanina zapadno. Ovo mi je bio n-ti uspon na ovaj vrh a do sada to nisam primjećivao. Možda i jesam ali vrhove bez snijega koji nisu onda tako zanimljivi. Čak naši stariji i iskusniji planinari nisu znali da se sa Osječenicinih 1795 m visine mogu vidjeti Alpe kao na dlanu.
Punjenje stomaka pod izgovorom punjenja baterija se privodilo kraju, obavismo slikanje kraj trigonometra, pogledasmo još malo oko sebe i to bi bilo to – morali smo krenuti prema dolini. Istim putem nazad uz ovaj put gaženje cjelca pored staze radi lakšeg i nadasve bezbjednijeg spuštanja došli smo do nadstrešnice na još malo onog lijepog čaja sa početka priče a i da konsolidujemo redove. Malo hinjski pohitasmo što prije do našeg minibusa da bi i na ručak stigli prije gužve.
U idiličnoj osnovnoj školi u Koluniću domaćin je pripremio ručak za sve nas koji tu bijasmo. Sa osmjehom na licu i domaćinskom ljubaznošću su nas primili i počastili ukusnim grasuljem gdje se tražila kutlača više a onda sokovima i kafom koji su trebali nakon napornog dana. Prozborili smo koju sa ostalim učesnicima jer sad je lakše pričati sjedeći za stolom a zdravo je disati dok se jede. Predsjednica petrovačkih planinara je Sanja je došla do nas i trudila se da nam ugodi i da nam ništa ne zafali.
Eto, tako mi započesmo ovu 2020. godinu a ako i upola bude dobra kao njen početak onda će biti savršena. Osječenice, mi se opet vidimo uskoro.
Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Jelena Banović, Saša Rajlić, Darko Dragić i Marko Sarić
- Okupljanje u Bosankskom Petrovcu i pozdravna riječ domaćina
- Još jedno okupljanje ali sada na Dragujevačkoj cesti podno Osječenice ili na poznatij…
- Jedan dio naše ekipe i prvi "sebić" dana
- I krećemo…
- Izlak iz šume na put prema nadstrešnici
- Pozdrav Suncu
- Dolazak kod nadstrešnice, grijanje uz topao čaj i predah pred završni, strmi uspon
- Svima čaj prija ali i topla vatra
- Polako se prikupljamo, opet
- Polazak na uspon
- Upijanje sunčeve energije
- U planini samo spontane fotke
- U koloni na dosta strmom usponu
- Izlazak iz šume na livadu ispod stijene koja čini vrh
- Vrh ispred nas
- Prilazak raskršću staza
- ParaZglajZer osmatra odakle bi poletio.
- Naš vozač autobusa ne samo da nas vozi nego sa nama i hoda gdje god da krenemo, pa i …
- Zagrljeni, zagrljeni
- Gimastika na Osječenici
- Uspon kroz usjek osiguran sajlom
- Reklama za pastu za zube
- Zajednička na vrhu pored pečata…
- … a zatim pored trigonometra
- Spuštanje smjerom kroz klekovinu
- Opet dolazimo na raskršće gdje se dvije staze spajaju i dalje jednom stazom idemo u d…
- Zajednički ručak
- Dodjela zahvalnica za učešće na usponu
- Đaci ispred škole
- Osnovna škola u Koluniću – mjesto gdje smo ručali
NP KRKA & DINARA – 2019
Protekli vikend planinari PD „Klekovača“ su proveli u Hrvatskoj i obišli gotovo sve značajnije destinacije u Šibensko-kninskoj županiji. U subotu nas je u Drnišu čekao naš domaćin i vodič za ova dva dana, Paško Galić. Paško je planinar ali i zaposlenik u Nacionalnom parku „Krka“ tako da smo imali priviliegiju da uz stručno vođenje i odgovore na naša brojna pitanja obiđemo najljepše dijelove Parka .
Nacionalni park “Krka” obuhvata površinu od 109 km² najljepšeg toka rijeke Krke i donjeg toka rijeke Čikole. Najprije smo obišli Skradinski buk. Dočekao nas je sunčan dan, a ispostavilo se da je upravo novembar pravo vrijeme za posjetu, jer je u to doba godine najviši vodostaj rijeke Krke pa smo imali priliku da uživamo u raskošnim slapovima moćnog toka nabujale vode. Osim toga, u ovo doba godine nema gužve a i cijene ulaznica su najpovoljnije. Prilikom obilaska Skradinskog buka, imali smo prilike da na edukativnim tablama ali i od našeg vodiča saznamo mnogo toga o istoriji ovoga kraja. Na Skradinskom buku je i nekoliko obnovljenih mlinova od kojih su neki uređeni kao suvenirnice i konobe dok su drugi pretvoreni u izložbene prostore za etnografsku zbirku. Nakon obilaska Skradinskog buka krećemo ka Ključici, najvećoj i najočuvanijoj srednjovjekovnoj tvrđavi na prostoru Parka. Do Ključice se vozimo 20-tak km a potom pješke, strmom i uskom siparskom stazom (iako postoji i drugi mnogo lakši pristup), za nekih pola sata stižemo u podnožje tvrđave. Ključicu je izgradila velikaška porodica Nelipići u XIII vijeku na strateškom mjestu nad kanjonom rijeke Čikole. Ovo je ambijent koji nas vraća u stara vremena te pokušavamo da zamislimo kako je izgledao život ljudi u ovoj tvrđavi nekada kada je ona bila arhitektonsko čudo i simbol moći jedne porodice.
Put nas dalje vodi do Roškog slapa, najnižeg slapa rijeke Krke. Opet se potvrđuje da smo došli u pravo vrijeme jer preko ljeta hidroeletrana „Miljacka“ odvodi najveći dio vode. Ovaj slap je, zbog njegove mističnosti i jednostavnosti , u narodu poznat i kao „Oltar“.
Nakon obilaska NP „Krka“ krećemo ka Drnišu na zasluženi obrok, a poslije toga nam je Paško priredio iznenađenje – obilazak Drniške tvrđave i užeg centra ovog mjestašca. Pored tvrđave koju su u 14. vijeku sagradili oni isti Nelipići, jedan od najznačajnijih istorijskih spomenika je i ostatak minareta džamije koja je sagrađena u 16. vijeku. To je najzapadniji minaret Osmanskog carstva i jedini očuvan u Hrvatskoj iz tog doba. Najznačajnija katolička crkva je crkva Svetoga Ante Padovanskog sagrađena sredinom XVI vijeka, a grad krasi i pravoslavna crkva izgrađena 1618. a obnovljena 1903. godine. Najzad, uživali smo i u ljepoti nekoliko skulptura čuvenog kipara Ivana Meštrovića koji potiče iz ovoga kraja.
Nakon sadržajnog dana, krećemo prema Planinarskom domu „Promina“ (855 m.n.v.) koji je smješten u podnožju istoimene planine udaljene nekih pola sata vožnje od Drniša. Dom je funkcionalan, opskrbljen vodom, strujom, kuhinjom, sanitarnim čvorom, urednim sobama i što je najbitnije, ljubaznim domaćinima.
U nedelju, u 7h krećemo iz doma prema glavnom cilju našeg dolaska – Dinari i Sinjalu. Na uspon krećemo u 9h iz zaseoka Mirkovići (450 m.n.v.). Vrijeme je oblačno uz povremeni vjetar ali što je najbitnije nema kiše. U početku staza je polegnuta, ali već nakon pola sata počinje uspon kroz bukovu šumu, ne pretjerano oštar ali konstantan. Uz put nailazimo na ostatke ljetnih stanova stočara koji su iz Dalmacije dovodili stoku na ispašu na obronke Dinare. Umjerenim tempom, za 2,5 sata stižemo do planinarskog skloništa „Zlatko Prgin“ (1543 m.n.v.). Ovo sklonište je izgrađeno 2019. godine i nosi ime šibenskog planinara koji stradao prilikom uspona na Akonkagvu. Nakon pauze krećemo ka vrhu Sinjal. Staza koja vodi od skloništa ka vrhu je kombinacija sipara i kamenih ploča koje su mokre i klazave pa se krećemo sa dodatnim oprezom. Sa izlaskom na vršni greben vjetar sve jače duva. Na Sinjal, najviši vrh Hrvatske, (1831 m.n.v.) stižemo tačno u 13h. Zbog jakog vjetra, na vrhu ostajemo kratko, da se uslikamo i udarimo zaslužene pečate. Krećemo nazad i pri silasku u nekoliko navrata oblaci se razilaze te imamo priliku da vidimo Peručko jezero, Kninsko polje, planine Svilaju i Prominu, a u daljini se nazire i more. Na polaznu tačku stižemo u 17h. Suton je i bacamo još još jedna pogled na moćnu jugozapadnu stijenu Dinare. Krećemo kući slažući uz put raznolike slike slapova, tvrđava, spomenika, livada , ponikava, špilja, jama, golog krša….puno je toga, dovoljno da nas drži do neke naredne akcije.
Tekst: Bojana Derkuća Bevandić
Foto: M. Bogdanović, T. Timarac, N. Milošević, B. Derkuća Bevandić, R. Derkuća, L. Ivanković, D. Zgodić
- Obilazak počinjemo od ulaza Lozovac, odakle ubrzo stižemo do Krke i muzeja posvećenog…
- Maketa nekadašnje hidrocentrale. Hidrocentrala "Krka" je puštena u rad 1895…
- Jasno nam je zašto je izgrađena na ovom mjestu.
- U podrumu se nalazi mlin za žito.
- Kovačnica.
- Pećina ispod muzeja.
- Turbina prve hidrocentrale.
- Pogled prema Skradinskom buku.
- Sa vidikovca izgrađenog 1867. godine zbog posjete cara Franje Josifa I i njegove supr…
- Pogled iz druge perspektive.
- Pogled sa drvenog mosta, odakle smo najbliže vodopadu. Preko sedamnaest stepenica Skr…
- Nakon svoje zadnje i najveće sedrene barijere, Krka nastavlja mirno prema moru.
- A u neposrednoj blizini vodopada je sve samo ne mirno.
- Iskušali smo staru legendu. Prošli smo ispod duge. Nije upalilo. I dalje smo… plani…
- Ispred Skradinskog buka.
- Tokom sezone kupanja ova plaža je tijesna za sve posjetioce.
- Nastavljamo obilazak mnogobrojnih sedrenih barijera.
- Pogled na buk sa druge strane. Vidimo hidrocentralu "Jaruge" koja je i dana…
- Savršeno uređene staze.
- A mi smo izabrali odlično doba godine da ih obiđemo, bez mnogo gužve.
- Pozdravljamo se sa patkicama i polako napuštamo područje Skradinskog buka.
- Slijedeća destinacija je jezero Torak. Izdizanjem sedrene barijere Skradinskog buka u…
- I to je još jedno divno mjesto za odmor i uživanje.
- Naš neumorni domaćin i vodič nas vodi do slijedeće destinacije, utvrđenja Ključica….
- Izgrađena u 13. vijeku iznad kanjona Čikole da štiti posjede Nelipića od njihovih sup…
- Nelipića junior.
- Nelipića djeva.
- Došli smo siparom, vraćamo se grebenom.
- Idemo dalje, do Roškog slapa.
- Sačinjavaju ga mnogobrojne kaskade u narodu poznate kao Ogrlice.
- I završnog vodopada visokog 15 m. Zajedno imaju ukupni pad od 25,5 m i dužinu od 650 …
- Poslije dugo hodanja godi osvježenje. Vodostaj je visok, pa su klupe za odmor potoplj…
- Ali ni to nije sve. Stižemo obići i utvrđenje Drniš, takođe posjed porodice Nelipić….
- I skulpturu Vrelo života, rad Ivana Meštrovića, ispod gradskog trga u Drnišu.
- Novi dan i vrijeme za malo ozbiljnijeg hodanja. Čeka nas Dinara.
- Prolazimo kroz lijepe predjele bjelogorične i crnogorične šume.
- Vidimo i posljedice ne tako davnog šumskog požara.
- Treba savladati 1400 m uspona.
- Dolazimo do skloništa "Zlatko Prgin" na 1543 m.
- A nakon malo odmora i okrepljenja, stižemo i na vrh.
- Zastava Klekovače na najvišoj tački Hrvatske, Sinjal 1831 m.
- Krećemo nazad nakon kaćeg boravka na vrhu.
- U daljini se nazire Knin.
- Spuštamo se u u niže predjele.
- Još koji pogled prema Dinari prije odlaska.
Rudarska transverzala
Decembar je po nekakvom pisanom ili možda nepisanom pravilu mjesec raznih proslava. Prvi dan decembra 2018. godine je dan kojim su rudari počeli niz svečanosti u povodu Dana rudara koji je 17. decembra. Započelo se u organizaciji PSD “Ljubijski rudar” Prijedor tradiocionalnom Rudarskom transverzalom koja se odvija po XII put do sada.
Očekivati je bilo pjesmu “Ajho, ajho…” ali ipak je bilo “Hajdemo u planine jer tamo nema zime oj da, da, oj, da…”. Taj subotnji dan je bio, kako planinari često kažu, savršen za hodanje – zimska idila sa malo snijega, temperatura koja ne da da se ugrijemo ali niti smrznemo i sunce koje nam je nedostajalo zahvaljući poznatoj prijedorskoj magli u posljednjih nekoliko dana.
Grupa od četrdeset i tri planinara je stigla u krug kamenoloma “Drenovača” na Kozari koji je bio startna pozicija za početak marša sa nadmorske visine od 510m. Prisutne je pozdravio predsjednik PSD “Ljubijski rudar” Božo Grbić koji je poželio dobrodošlicu svima i rekao nekoliko riječi o tradiciji rudarenja na našim prostorima i o samoj rudarskoj transverzali kojom se svake godine obilaze mjesta vezana za rudarenje. Potom nam se obratio domaćin sa Drenovače, glavni poslovođa Milan Đaković – Bobi koji tu radi od otvaranja kamenoloma 1985. godine. Mića je objasnio kako je lijepo raditi na ovom random mjestu jer je to mjesto sa najboljim pogledom – vidi se cijelo prijedorsko polje, planine Grmeč, Klekovača, Osječenica, Manjača, Čemernica… Takođe smo saznali da Drenovača 90% svojih proizvoda radi za potrebe rudnika Omarska a 10% za treća lica.
Uz pratnju vodiča Marka Sarića i Dragana Berića grupa planinara kojima nije bilo lijeno ustati tog jutra krenula je uz etaže kamenoloma. Vijugavim putevima se lagano penjalo uz stalno lijep pogled iznad oblaka na cijelu okolinu. Na najvišoj tački kamenoloma od 690m zašli smo u šumu i oprostili se od Drenovače. Tu je već bio pojas pod snijegom koji cijeloj priči daje vrlo ozbiljan ton jer planina je to.
Izašli smo na Duge njive gdje smo na trenutak odmorili a uz to gledali sa jedne strane Pakovac i Mrakovicu sa spomenikom, ispred Golu planinu a na desnoj strani dolinu prema Omarskoj. Nastavili smo dalje i po izlasku na Golu planinu kao pušteni sa lanca na tom prostranstvu snježnog pokrivača raštrkala se cijela grupa. Grudvanje je bilo obavezno ali bez nekakve stvarne želje da se nekog pogodi nego samo onako, “fola” radi. Pozdravljalo se i sunce dizanjem štapova u vis.
Kako smo hodali preko dva i po sata valjalo je odmoriti ali i da se nešto pojede i popije. Pravo mjesto za to je bio planinarski dom “Previja” gdje su nas sa čajem i kafom, ali što je najbitinije sa osmjehom, dočekali domaćini Duško Blažić i Snježana Lepir. Sunce je grijalo i obasjavalo veliku salu doma dok su planinari zasluženo odmarali otvorenih rančeva i punih stomaka. Energija je bila potrebna za dalji nastavak pješačenja i izlazak na najviši vrh Kozare, Lisinu (978m). Izbjegli smo puteve koji vode do vrha a ispeli se dobro markiranom planinarskom stazom. Bio je to uspon sa klizanjem i po kojim padom jer je snijeg, koji je bio mokar, malen bio pa se lako klizalo preko velikog sloja lišća. Vrh je uvijek mjesto za fotografisanje i stavljanje pečata. Slikali smo se sa zastavama društava a kako je vjetar duvao i nosio snijeg i vodu sa obližnjih antenskih stubova, što nas je malo zbunilo jer smo pomislili da počinje kiše, te smo brzo krenuli sa vrha. No, čim smo izašli iz pravca vjetra shvatili smo da to ipak nije bila kiša. Ah, uvijek se nešto novo nauči.
Činilo se da je sad lakše jer se ide niz brdo ali ipak nije bilo. Trebalo je kočiti i paziti na svoje korake. Lagano smo se spustili do sela Lamovita gdje nas je čekao autobus koji nas je odvezao do rudnika Omarska. Prošavši kroz krug rudnika došli smo do vidikovca iznad površinskog kopa “Buvač” koji je, kako kaže naš domaćin na tom mjestu dipl. inž. rudarstva Dario Duvnjak, trenutno jedan od najvećih površinskih kopova u BiH dimenzija 1800x1400m. Dario nam je pojasnio šta se dešavalo u tom trenutku u toj velikoj “rupi” koja je vrvila od dempera, bagera raznih sorti i ostalih mašina. Bilo je interesantno za vidjeti kako demper dovlači rudu do velike drobilice od koje ruda dalje ide beskonačnom trakom na dalji proces obrade.
Svako planinarenje, pa i ovo od skoro 20km, valja završiti za stolom. Ugošteni smo u rudničkom restoranu kod gravitaciono-magnetene separacije (GMS). Kako to opasno zvuči. Nije to “Jedite kod Džoa” već samo restoran pored vrlo značajnog rudničkog postrojenja koje izdvaja čestice rude željeza. No, da se vratimo stolu. Kao što na početku spomenuh pisana i nepisana pravila tako je i ovdje po nekom od tih pravila (nije važno kojem) na trpezi bio grah sa kobasicom ili šniclom. Tražila se porcija više vjerovatno zato što je bio odličan ili možda zato što su “mušterije” bile još bolje.
Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Nedeljka Pušac, Mira Dolić, Rada Rajlić, Stanka Vuković Miljuš, Dragana Radinović, Milena Ćurić, Milan Mrđa, Zoran Petrić, Dario Duvnjak i Marko Sarić
[srizonfbalbum id=87]