October, 2023

now browsing by month

 

Hrastovačka gora

U subotu, 14.10. 2023.g. planinari PD Klekovača, Prijedor su ponovo učestvovali na tradicionalnoj kestenijadi i usponu na Hrastivičku goru, a u organizaciji HPD ZRN, Petrinja.

Nakon dvočasovne prijatne vožnje stigli smo u Petrinju gdje su se okupili brojni planinari iz mnogih planinarskih društava Hrvatske, BiH, Slovenije. Organizatori su nas dočekali u lijepom parku u centru, gdje su nas počastili osvježenjem i raznim domaćim likerima, a zatim, nakon pozdravne riječi poveli stazama u pravcu Hrastovičke gore i planinarskog doma „Matija Filjak“ koji je bio konačni cilj.

Šetnja vrlo lijepom laganom šumskom stazom je protekla u veseloj atmosferi, uz dvije kratke pauze. Već na stazi pri vrhu najvredniji i najuporniji su započeli skupljanje kestenja, dok su neki taj „zahjevan“ posao ostavili za vrh.

Na samom platou ispred planinarskog doma sve je već bilo uveliko pripremljeno za doček učesnika pohoda: razna ukusna jela, roštilj, kolači, pivo, kafa, med, lješnjaci i, naravno, pečeno kestenje kao obilježje ovog dana. I sve začinjeno izvrsnom muzikom, ex jugoslovenskim pop-rokom, na koji velika većina nije ravnodušna. Izvrsna atmosfera, prelijep sunčan dan. Neko je preigrao na podijumu ispred orkestra, neko je uzivao samo posmastrajući, neko izležavanjem u travi, neko kratkim šetnjama do obližnjih vidikovaca, a neko upornim sakupljanjem kestenja. Na žalost, kestena je na drveću jako puno, ali na zemlji vrlo malo. Neko je pri tome imao više, neko manje sreće, ali važno je učestvovati.

Ovaj dogadjaj obilježen je i različitim lakim sprtskim takmičenjima u kojima je učestvovalo dosta djece, a zatim planinara. Naš Nikola je kao i prišle godine, postigao zavidan rezultat u bacanju „kamena s ramena“.

Lijepo zabavljeni i opušteni spustili smo se još jednom lijepom stazom do grada gdje nas je čekao prevoz.

Do sledeće akcije!

Tekst: Mirjana Stegić

Fotografije: HPD “Zrin”Petrinja, Mirjana Stegić, Jelena Banović I Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Grossglockner & Grossvenediger 2023

Kako najbolje završiti sezonu ljetnih uspona nego penjanjem na neki od alpskih klasika iznad 3000 m.

Mi smo izabrali dvije najviše planine u Nacionalnom parku Hohe Tauern, a jedna od njih je i najviša u Austriji i istočnom dijelu Alpi. A druga je dom najvećeg austrijskog glečera.

Pogađate, radi se o Grossglockneru (3798 m) i Grossvenedigeru (3666 m).

Iako su uslovi gotovo ljetni, kalendar kaže da smo već odavno u jesni, pa se shodno tome teško može naći dom na većim visinama koji je otvoren. Svaki doduše ima otvorenu zimsku sobu, ali to biramo samo kada je neophodno i kada je zaista zima. Ako već možemo birati, radije biramo duže uspone, ali nakon toplih obroka, tuša i udobnih kreveta.

Za Grossglockner je to bio dom Salmhütte (2644 m), u dolini Ködnitztal, odakle krećemo mnogo prije izlaska sunca i preko grebena i glečera koji pokriva sjeverozapadnu stijenu dolazimo do najvišeg planinarskog doma u Austriji, Erzherzog-Johann Hütte (3454 m), na grebenu Adlersruhe.

Uz neuobičajeno malu količinu snijega za ovo doba godine, prelazimo preko glečera podno glavne stijene Glocknera, gdje je neophodno skinuti dereze i vezati se užetom radi dodatne sigurnosti. Vrijeme je odlično, pa i radnim danima ima dosta gužve na uskom grebenu, što predstavlja i najveću opasnost. Prvo se dolazi do Kleinglocknera (3770 m), a zatim se spušta na sedlo Glocknerscharte (3766 m) i onda ponovo penje do glavnog vrha.

Grossglockner (3798 m) ili Veliki Klek, kako je poznat u slavenskim jezicima i što je možda korijen njegovog naziva, je najviša planina Austrije i istočnih Alpi.

Silazak nije ništa zahtjevniji od uspona, naprotiv. Opet je potrebno obratiti veliku pažnju na mjesta gdje se možemo mimoići s drugim grupama, tako da ničija sigurnost ne bude ugrožena.

Korak po korak  grebenom silazimo ponovo do glečera i uz ponovno montiranje dereza prelazimo i taj zahtjevni dio do doma. Odlučujemo da se ne vraćamo istim putem, nego od doma idemo preko osigurane staze niz greben, Ködnitzkees glečera uz dereze, pa zatim doma Studlhütte (2801 m). Nakon 12 sati od polaska iz doma stižemo u dolinu gdje smo ostavili automobil, umorni i sretni postignutim, pozdravljamo Grossglockner do slijedećeg puta.

Nakon jednog dana odmora u pitoresknim austrijskim varošicama i gradićima, krećemo prema drugoj najvišoj planini Nacionalnog parka Hohe Tauern, Grossvenedigeru (3666 m). Ponovo uspon kreće sa prilično niske tačke. Planinarski dom Johanishütte (2121 m) je jedan od najstarijih domova u Austriji, izgrađen 1857. godine i potpuno renoviran 1999. godine. Iako je u Austriji njime upravlja DAV (Njemački planinarski savez), što je slučaj sa mnogim domovima u Austiji ili Njemačkoj koji pripadaju savezu susjedne države.

Danas nas čeka više od 1500 m uspona i više od 2200 m silaska, što je i mnogo više računajući kumulativne uspone i silaske. Spremni na to, opet krećemo mnogo prije svitanja. Ali nismo toliko ni uranili jer je sat vremena prije nas otišla jedna velika grupa.

Brže nego što kaže putokaz prelazimo uspon do doma Defreggerhaus (2964 m). Dom nosi ime po slikaru Franzu von Defreggeru (1835 – 1921). Prošle godine je bio zatvoren zbog problema sa statikom građevine postavljene na permafrost. Otvoren je ponovo ove godine, no sezona je završila, pa tu nailazimo na zatvorena vrata. Nakon kratkog odmora i još malo kretanja grebenom stižemo do najvećeg austrijskog glečera Schlatenkees, koji se od samog vrha planine spušta 2000 m u dolinu Ködnitztal. Trenutno mu je najveća procijenjena debljina 200 m, a nekada je to bilo duplo više.

Ta debljina je ujedno i najveća dubina glečerskih pukotina, koje predstavljaju najveću opasnost kod uspona na Grossvnediger ovom rutom.

Strogo je zabranjeno kretanje bez glečerske naveze.

Ali s obzirom da skoro nije bilo snježnih padavina, većina pukotina je dobro vidljiva i to u nekoj mjeri olakšava kretanje glečerom. Istim ritmom naveze stižemo i do vršnog grebena koji podsjeća na onaj na Mont Blancu, ali uz manji nagib bočnih padina.

Na vrhu Grossvenedigera (3666 m) je dovoljno prostora za odmor, pauzu za obrok i uživanje u savršenom pogledu na sve alpske vrhove oko nas. Savršeno vidimo Grossglockner, gdje smo bili prije dva dana. Veneciju ne vidimo, iako legenda kaže da se 200 km udaljen grad vidi po vedrom danu i da je to razlog zašto planina nosi ime Grossvenediger (Veliki Venecijanac).

12 sati nakon polaska iz doma i 2200 m niže završavamo naš izlet i zahvalni planinama na sjajnom vremenu i  bezbjednom usponu, obećavamo ponovni dolazak. Za kraj nas pozdravlja i jedan slatki mrmot koji mirno pozira dok ga fotografišemo.

Tekst: D. Zgodić

Foto: M. Bogdanović, D. Zgodić

“Protekli vikend smo uživali na najvišim planinama Austrije. Kako nam je bilo pogledajte ovdje i pročitajte na: https://www.pdklekovaca.org/?p=8092”

From Grossglockner & Grossvenediger 2023. Posted by Planinarsko društvo „Klekovača” Prijedor on 10/04/2023 (38 items)

Generated by Facebook Photo Fetcher 2
© 2024: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress