PLANINARSKE STAZE

Planina se smatra uređenom ako ima sistem uređenih i obilježenih planinarskih staza, uređene objekte za kraći ili duži boravak u planini i uređene objekte za snabdijevanje zdravom, pitkom vodom.

Sistem staza treba da omogući bezbjedan uspon na sve značajnije vrhove i da poveže mjesta na kojima se nalaze: prirodne rijetkosti (velike stijene, vidikovci, rezervati rijetke flore, jezera, pećine, kanjoni, slapovi i dr.), spomenici kulture (manastiri, crkve, istorijski spomenici, mauzoleji i dr.) kao i  objekte za boravak planinara i za snabdijevanje vodom za piće.

Za bezbjedno kretanje u planini služe staze i transverzale.

Staza je put ili puteljak na prirodnoj podlozi trasiran u planinskim ili poljskim mjestima čestim prolascima ljudi i životinja. Staze se prema preovlađujućem interesu i teškoći prolaska dijele na: izletničke, turističke, alpinističke, željezne ili opremljene i druge.

Izletničke staze čine 75 % postojećih staza čitave putne mreže. One nemaju nekih tehničkih poteškoća te ih može koristiti veoma veliki broj ljudi. To su staze koje najčešće vode do planinarskih domova ili povezuju dvije doline.

Turističke staze se razvijaju u blizini sela, turističkih lokacija, saobraćajnica i dr. Šetnja ovim stazama je lagana – kulturnog ili turističko-rekreativnog tipa.

Alpinistička staza je staza u neprohodnim područjima sa prelazima koji od izletnika zahtijevaju dobro poznavanje planine, osnovnu tehniku penjanja i odgovarajuću opremu. To su staze preko srednje visokih planina koje imaju pojedine dionice osigurane čeličnim užadima i stepenicama (klinovima).

Željezna ili opremljena staza (ferata) vodi planinara na stjenovite litice ili uzdignute grebene opremljene sajlama i stepenicama bez kojih bi napredovanje bilo teško moguće, odnosno zahtjevalo bi vještine alpiniste ili sportskog penjača. Prolazak ovim stazama zahtijeva korištenje opreme: šljemova, alpinističkog pojasa, apsorbera pada i dr.

Staza se smatra uređenom ako omogućava bezbjedno kretanje planinom i ako je obilježena.

Transverzala je planinarski obilježeni put koji spaja više karakterističnih tačaka  na jednoj ili više planina. Transverzala povezuje planinske vrhove, istorijske lokalitete, prirodne rijetkosti.

Transverzala može biti jednodnevna, dvodnevna i višednevna. Jednodnevne su dužine do 35 km, dvodnevne su do 60 km, a duže transverzale su višednevne. Transverzala može biti: linijska, jednosmjerna ili dvosmjerna, kružna, tačkasta, zvjezdasta. Po važnosti može da bude: lokalna, regionalna i međunarodna.

Za svaku kontrolnu tačku na transverzali mora postojati odgovarajući pečat. Oblik, kao i tekst na pečatu određuje osnivač transverzale. Pečati se po pravilu nalaze na kontrolnim tačkama ili u neposrednoj blizini. Mjesto pečata mora se znati (bilo da se obavještava putokaznom tablom na mjestu kontrolne tačke, bilo da se to nalazi u samom transverzalnom dnevniku). Umjesto otisnutog pečata može se priložiti slika obilaznika sa kontrolne tačke na kojoj se vidi bar neki karakteristični detalj.

Prije uređivanja i obilježavanja stazu treba izabrati. Izbor staze vrši se tako što teren kojim staza prolazi ili treba da prođe treba proći više puta u oba smjera i dobro prostudirati. Po izboru staze pristupa se njenom uređenju. Ako prolazi kroz gustu šumu mora se očistiti od rastinja (trnja, žbunja) granja i srušenog drveća.

Ako prolazi  preko strmih predjela  treba se ukopati tako da omogućava siguran nogostup. Na vrlo opasnim mjestima mora biti osigurana klinovima, čeličnim užadima i sl. Preko potoka i rijeka treba napraviti prelaze u vidu mostića, brvna, poredanog kamenja  i sl.

Uređenje staza se vrši sa ciljem da planinari lako,  bezbjedno i sigurno prolaze planinom. Markacija je tim bolja što više informacija daje planinaru- posjetiocu.  Dobro postavljene oznake treba da im pokažu najbolji i najkraći put do određenog mjesta u planini  kao i ostale informacije (o nagibu terena, prohodnosti, visinskoj razlici i dr.).

Dužnost svakog planinarskog društva je da, samo ili u saradnji sa drugim društvima, uređuje staze i postavlja putokazne oznake na nekoj planini. Svako planinarsko društvo mora imati određeni broj članova koji će se baviti markiranjem. Zadatak tih grupa je: pronalaženje najboljih i najkraćih staza na planini, uređenje tih staza za bezbjedan prolazak, obilježavanje tih staza i stavljanje putokaznih oznaka,  obnavljanje i dopunjavanje tih oznaka.

Okrugla markacija je osnovna oznaka i ona se najčešće postavlja. Za putokaz na stazama koristimo okrugli planinarski znak: svijetlocrveni krug sa punim bijelim krugom u sredini. Ukupan prečnik tog kruga je 12cm. Prečnik bijelog kruga je 6cm dok je širina linije crvenog kruga 3cm. Može se postaviti u okomiti, kosi ili vodoravni položaj. Okrugle markacije postavljaju se na drveće, kamenje, ograde, zgrade, stubove za struju, telefon i dr. Veličina markacije može biti i veća (20-25cm) radi bolje uočljivosti npr. na udaljenom kraju livade.Postavljaju se tako da je moguće od jedne markacije vidjeti drugu-sljedeću i po lošijim vremenskim uslovima (magli, kiši).

Okrugla markacija sa repovima postavlja se na kamenju, a dodatne crte (repovi) usmjereni su prema najbližim susjednim markacijama. Crvene dodatne crte na okrugloj markaciji su široke 2-3 cm i dugačke 5 cm od vanjskog ruba markacije.Postavlja se u horizontalnom ili kosom položaju, da je vidljiva i iz suprotnog smjera. Ne postavlja se u okomiti položaj (jer je tu bolje postaviti okruglu markaciju sa strelicom).

Pojasna markacija poznata je kao i vodoravna ili horizontalna markacija. Na tankom drvetu ili cijevi čiji prečnik ne prelazi debljinu od 6 cm i gdje se ne može staviti okrugla markacija, postavlja se pojasna markacija. Dimenzije su iste kao i kod okrugle markacije. Pojasevi crvene boje su široki 4 cm, a pojas bijele boje je 6 cm.

Ako je drvo tanje (kao prst) onda se postavlja dvostruka pojasna markacija.Markacija sa dva bijela i tri crvena pojasa. Ukupna visina dvostruke pojasne markacije je 24cm. Kada drvo naraste postavlja se okrugla markacija, a višak pojasne markacije se ostruže.

Kada staza vodi kroz otvorena područja ili pašnjake i nema prirodnih elemenata na koje se može postaviti markacija postavljaju se kočići putokazi. Od drveta su, prečnika 6-8 cm i visine 100-120cm.