Planinarsko društvo "Klekovača" Prijedor

Više od 65 godina organizovanog planinarenja u Prijedoru

Planinarsko društvo Klekovača više od 65 godina uspješno organizuje i vodi planinarski život u gradu Prijedoru.

Read more

Planinarsko društvo "Klekovača" Prijedor

ul. Kralja Petra I Oslobodioca 16, 79101 Prijedor, Bosna i Hercegovina +387 (0) 65 440 150 info@pdklekovaca.org



Alpe Karavanke

Karavanke su planinski masiv između Slovenije i Austrije. Dugačak 120 km, najduži je evropski masiv. Zajedno sa Kamniško-Savinjskim Alpama čine prirodnu granicu između Koruške i Gorenjske. Pripadaju Južnim krečnjačkim Alpama i Istočnim Alpama. Alpe, tačnije Uršlja gora i njen vrh Plešivec su bili ovaj put cilj grupi planinara.
Vođeni starom planinarskom mudrosti, nema lošeg vremena, samo loša oprema, krenula je 17. septembra 2022. godine vesela družina od 18 planinara put Alpa. Iza leđa ostavismo Prijedor i kišu koja je poklopila grad i krenusmo laganom vožnjom prema Hrvatskoj i s nadom da sreća prati hrabre i da će vrijeme ipak biti na našoj strani. Već na granici nebo se razvedri i kiša osta iza nas, što nam dade novi elan da je odluka o putu bila dobra.
Bez većih stajanja, u ugodnom društvu uz smijeh i priču, pređosmo granicu sa Hrvatskom i kasnije sa Slovenijom, što nas dovede do našeg prvog cilja. To je bio, po starom običaju, tržni centar u kom su planinari mogli da nabave nešto od opreme a mlađi uz savjete starijih, da dopune svoju. Ovaj put je to bio City Centar u Celju.
Nakon kupovine i kraćeg odmora, krenusmo dalje ka Slovenj Gradecu gdje nas je čekao jedan od naših domaćina, Brane sa svojim vjernim psom Pikom. Na žalost, tu dobismo lošu vijest. Naime, za vrijeme našeg boravka trebali smo prisustvovati “Gasilskoj veselici” (Vatrogasnoj zabavi). Gasilska veselica je planirana u okviru višednevne proslave 150 godina postojanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Slovenj Gradeca, ali zbog veoma lošeg vremena prethodnih dana organizacioni odbor je donio odluku da je odgodi. Razočarani oni, a i ima koji znamo kako su vesele i zanimljive slovenske veselice.
U Slovenj Gradcu je prije 150 godina počeo razvoj vatrogastva, koji je izazvan nesrećom, veoma velikim požarom u centru grada, jer su zgrade bile uglavnom drvene, vatra se vrlo brzo širila i pričinila veliku materijalnu štetu. Nakon ovog požara grad je obnovljen i uljepšan, a i izgorjela crkva dobila je novi izgled. Nakon tog vremena okupili su se gradski velikodostojnici: apotekar Kolarič, svjećar Gunther i pivari Franc i Adolf Bouviera i 1867. godine osnovali vatrogasnu četu. Zemaljska vlada u Beču odobrila je osnivanje tek 1872. godine, što je bio službeni početak Vatrogasnog doma Slovenj Gradec.
Napravili smo malu pauzu i krenuli ka našem cilju, planinarskom domu na Naravskih ledinah (1072 m). Planinarski dom se nalazi na proplanku na zapadnom boku Uršlje Gore, uz cestu koja vodi iz Ravenne u Koruškoj i nastavlja prema Križanu, Slovenj Gradcu i Uršljoj Gori. Objekat je izgradio rudnik Mežija u blizini bivšeg rudnika. Rudnik je zgradu ustupio PD Ravne na Koroškem, koje ju je pretvorilo u planinarski dom i uz nju izgradilo aneks. Planinarski dom je otvoren 24. maja 1964. godine. 1978. godine dom je adaptiran i proširen. U domu nas je dočekala vesela domaćica Marina i razgalila nas srdačnom dobrodošlicom uz neizbježni borivinček koji nam opusti i dušu i mozak i pomogao da zaboravimo razočarenje oko odgođene veselice. Veče smo proveli u odmaranju i opštanju, kao i istraživanju okoline čije ljepote je teško opisati slikama, a kamoli rječima.
Ujutro poslije doručka smo lagano krenuli na planirani uspon. Vrijeme kao birano, ni prevruće ni prehladno , taman za lagani uspon na Plešivec. Uspon bez problema, lagano bez velikog napora savladaše i najstariji i najmlađi. Idući preme vrhu sretali smo kolege planinare Slovence, od kojih su neki već silazili sa vrha. Zajedno s nama krenuli su mnogi. Još jedno smo se uvjerili u lijepu tradiciju Slovenaca, da svoje vikende i slobodno vrijeme posvete prirodi i planinama. Tome naravno doprinose i uređene staze, pažljivo obilježene i pristupačne za sve uzraste.
Uršlja gora ili Plešivec slikovita je planina između Slovenj Gradeca i Črne na Koroškoj. S Uršlje gore se pruža širok pogled. Na istoku i jugoistoku prostiru se Mislinjska, Šaleška i Spodnja Savinjska kotlina, vide se Slovenj Gradec, Velenje i Šoštanj, a iza Pohorja Paški Kozjak, Gora Oljka i Posavsko hribovje; južno su Smrekovec, Golte, Dobrovlje, Menina planina, a iza Belih Voda se vidi i dio Gornje Savinjske doline; od jugozapada ka severozapadu nižu se Raduha, Olševa, Savinjska Alpa, Peć i Svinška planina; na sjeveru je Mežiška dolina s Ravnima i Prevaljima; u podnožju Uršlje gore vidimo Ivarčko jezero, Kotlje i Preški Vrh, desno brdoviti Selovec, iza doline Strojna i Črneška gora, a iza Golice; na sjeveroistoku se vidi dio doline Drave sa Košenjakom iznad njega. Uz dobru vidljivost možemo vidjeti i Julijce sa Triglavom, Visoke Ture i Panonsku niziju.
Dolazak na vrh i pogled koji ‘’puče‘’ pred nama odnese sav umor. Neopisiva ljepota koja vas okružuju dok se osjećate da stojite pod nebom, a pogled leti po obližnjim vrhovima od kojih su neki već prekriveni snijegom. Na vrhu, ili malo ispod njega, nalazi se crkva svete Uršule, koja je najviša crkva u Sloveniji. Na vrhu se nalazi ne samo crkva, već i ugodan planinarski dom, ispred kojeg se nalazi veliki broj klupa i stolova.
Dom se nalazi odmah ispod vrha Uršlje gore ili Plešivca (1699 m) pored crkve sv. Uršule, sagrađena 1602. godine. Na vrhu se nalazi zgrada RTV-a sa tornjem. Prvu kolibu sagradilo je 1912. Njemačko-austrijsko planinsko društvo; nakon Prvog svjetskog rata preuzima mislinjski ogranak SPD-a. Koliba je izgorjela za vrijeme NOB-a 29.08.1942. Nakon oslobođenja, spaljenu kolibu preuzela je PU Prevalje, koja ju je obnovila i otvorila 22. avgusta 1948. godine. Godine 1980-1983. izgrađeno je veliko, moderno proširenje koje je funkcionalno povezano sa temeljito obnovljenom starom ispostavom; prošireni i renovirani dom svečano je otvoren 17. juna 1984. godine,
Zasluženi odmor u domu , dovoljan za restart, šetnju po vrhu i uživanje u ljepotama predjela. Nakon odmora i osvježenja krenusmo lagano nazad ka podnožju i našoj bazi domu na Naravskih ledinah. Nizastranu uvijek lakše i brže nego uzastranu, pa za čas stigosmo u podnožje.
U domu, domaćin Brane nas je počastio raznovrsnim domaćim suhomesnatim proizvodima i povrćem iz njegove bašte a vesela domaćica Marina toplom supom, koja okrijepi i dušu i tijelo. Polako smo se spakovali i zajedno sa našim domaćinom i vodičem Branom krenusmo prema Slovenj Gradecu.
Tamo nas dočeka i ugosti još jedan naš prijatelj, Drago koji nam je pokazao ovaj prelijepi gradić I ispričao ponešto o njegovoj istoriji i sadašnjosti.
Slovenački Gradec, nemački: Vindischgratz, poslije oko 1900. Vindischgraz) je grad u sjevernoj Sloveniji. Središte je Gradske opštine Slovenj Gradec. Dio je istorijskog regiona Štajerske, a od 2005. godine pripada NUTS-3 statističkom regionu Koruške. Nalazi se u Mislinjskoj dolini na istočnom kraju planinskog lanca Karavanka, oko 45 km (28 milja) zapadno od Maribora i 65 km (40 milja) sjeveroistočno od Ljubljane. Župna crkva u gradu posvećena je Svetoj Elizabeti Mađarskoj i pripada mariborskoj rimokatoličkoj nadbiskupiji. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima iz 1235. godine. Uz nju se nalazi gotička kapela posvećena Svetom Duhu sa freskama iz sredine 15. stoljeća. Arheološkim iskopavanjem 1994. godine otkriveni su ostaci za koju se vjeruje da je najstarija crkva u Štajerskoj, koja datira iz perioda Karolinga (druga polovina 9. vijeka). Umjetnička galerija Slovenj Gradec osnovana je 1957. godine i nalazi se na prvom spratu stare gradske kuće u centru grada. Galerija je bila domaćin međunarodnih izložbi likovne umjetnosti pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija 1966., 1975., 1979., 1985. i 1991. Izložba “Umjetnik i urbano okruženje” iz 1997. prikazala je umjetničku aktivnost u gradovima Glasnika mira iz cijelog svijeta.
Kao i sve što je lijepo ima kraj, tako se i naša avantura počela bližiti kraju. Tužni što napuštamo prelijepi krajolik, krenusmo kući. Uz opuštenu atmosferu i dijeljenje utisaka, i posebno oduševljenje koje je pokazala naša mala Teodora kojoj je ovo bio prvi pohod, vožnja brzo prođe. Kao i uvijek svuda prođi, kući dođi.
Posebno se moramo zahvaliti našem drugaru planinaru Boži iz Srpca, koji nam je bio glavni vodič u Sloveniji gdje je proveo svoj radni vijek, zavolio planinu i ostvario mnoga prijateljstva. Zavidnom energijom jer su godine samo broj, davao je nadu nama mlađima da ćemo i mi u tim godinama biti tako aktivni.
Do nove avanture, vedro!

Tekst: Tatjana Zorić

Fotografije: Duško Vujičić i Tatjana Zorić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

VII planinarski marš “Tragom Karanskog partizanskog bataljona”

Na poziv OO SUBNOR-a Prijedor Planinarsko društvo “Klekovača” organizuje u nedjelju, 04. septembra 2022. dodine, VII planinarski marš “Tragom Karanskog partizanskog bataljona” povodom 81 godine od formiranja ove partizanske jedinice.

Marš će se odvijati na relaciji Brezičani – Karan u dužini od 12,5 km.

Program marša:

1. 8:45 – polazak autobusom ispred sportske dvorane “Mladost” u Prijedoru;

2. 9h – dolazak u Brezičane (144 m) i početak Marša; 3. 11h – dolazak u selo Jutrogošta kod škole i crkve (330 m), odmor;

4. 11:30 – polazak prema Karanu;

5. 13:30 – dolazak na Karan (404 m);

6. 14h – polaganje vijenaca na spomen obilježje;

7. 14:30 – ručak za sve učesnike Marša;

8. 16h – polazak autobusom prema Prijedoru;

9. 16:30 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, komplet prve pomoći, članska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu.

Karanski bataljon dao je 15 narodnih heroja i jednog generala, a ratovao je na teritoriji skoro svih jugoslovenskih republika izuzev Makedonije. U blizini spomen obilježja nalazi se dobro očuvana zemunica iz II svjetskog rata u kojoj je bila smještena Karanska partizanska bolnica.

Staza kojom ćemo se kretati nije teška i pogodna je za sve uzraste obilaznika. Obilaze se zapadni obronci Kozare. Od Brezičana idemo preko Jutrogošte, Planinice, Krive Rijeke i uspinjemo se na Karan. Upoznaćemo se sa kulturom i tradicijom naroda ovoga kraja, čuvenom potkozarskom pjesmom ojkačom. U selu Kriva Rijeka proćićemo blizu arheološkog nalazišta, tj. ostataka manastira Đurđevac koji datira još od IV vijeka. Pretpostavlja se da je manastir prvi put srušen 1538. godine u turskoj najezdi, te da je kasnije obnovljen, ali da je konačni krah doživio krajem XVIII vijeka za vrijeme dubičkih ratova između Austrije i Turske.

Prijave za učešće na akciji izvršiti na tel. 065/611-052 (Duško Vujičić) do petka, 02.09.2022. godine. Samo oni koji se prijave obezbjeđuju mjesto u autobusu.

Vodiči su: Duško Vujičić, Valentina Dešić i Luka Ivanković.

Prevoz i ručak su besplatni.

Prijavljeni učesnici stazu obilaze na sopstvenu odgovornost!

Srdačan planinarski pozdrav!

Bogatiji smo za dva nova vodiča

Naše Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor postalo je bogatije za dva planinarska vodiča. Obuka za vodiče je održana u periodu od 19. do 27. avgusta u planinarskom domu “Čelina” na Trebeviću u rganizaciji Planinarskog saveza Republike Srpske.

Čestitamo našoj Valentini Dešić i Luki Ivankoviću i želimo uspješnu vodičku karijeru!

Julijske Alpe – Jôf di Montasio, Škrlatica, Jalovec, Monte Canin

Julijske Alpe. Planinski vijenac koji je ime dobio po Juliju Cezaru, a dio je alpskog masiva. Podijeljen je na istočni i zapadni dio. Istočni leži u Sloveniji i svojom površinom je veći od zapadnog koji je najvećim dijelom na teritoriji Italije.
Da bismo posvetili jednaku pažnju istoku i zapadu, penjali smo dvije planine u jednom, a dvije u drugom dijelu. Sve uspone smo izvodili u jednom danu, pa smo za bazu izabrali lokaciju koja će biti najpovoljnija za obilazak svih destinacija. Izbor je pao na Kranjsku Goru, gradić poznat po svojoj ponudi zimskog ali i ljetnog turizma.
Smjestili smo se u odličan kamp, sa pogledom na moćne vrhove Špika (2473 m), Male Ponce (2468 m) i Velike Ponce (2602 m) i uz samu obalu Save Dolinke.
Jôf di Montasio – Montaž (2752 m) je drugi po visini vrh Julijskih Alpa i cijelom svojom površinom se nalazi u Italiji. Nakon sat vremena vožnje preko prevoja Sella Nevea dolazimo do visoravni Altopiano del Montasio. Već na proplancima iznad planinarskog doma Rifugio Di Brazza vidimo prve mrmote (lat. Marmota) i divokoze (lat. Alpine ibex). Narednih dana ćemo vidjeti da ih je mnogo više u Italiji nego u Sloveniji, a razlog tome još nismo dokučili. Uspon je išao kuloarom Findenegg, nazvanog po čovjeku koji je prvi popeo planinu, Hermanu Findeneggu. Na ulasku u stazu stoji oznaka da je staza ekstremna, samo za iskusne alpiniste. Ipak, to je malo pretjerana ocjena, jer većina penjanja poslije Suringar bivka ima UIAA ocjenu I, sa jedva nekoliko detalja koji imaju ocjenu II-III. Naravno, neophodan je oprez i dosta iskustva, jer je izloženost velika, bez dodatnih osiguranja. Do vrha svi sigurno stižemo, uz znatiželjne poglede divokoza koje nam prilaze na svega nekoliko metara. Na vrhu nas dočekuje krst i zvono posvećeno Riccardu Deffaru, kojim planinari zvone za srećan uspon i silazak. Nakon odmora i uživanja u pogledu na Julijske Alpe i Dolomite, a prvenstveno na susjedni Monte Canin, krećemo na drugu stranu via ferratom preko Pipan ljestvi. Za taj dio staze nam je neophodna via ferrata oprema. Čelične ljestve i cjelokupna osiguranja na 15-ak dionica su netom zamijenjeni i bili smo jedni od prvih planinara koji ih koriste. Nakon spusta u domu Di Brazza srećemo Željku i Eriku, planinarke iz Rijeke koje smo davne 2015. upoznali prije uspona na Gran Paradiso i zaključujemo kako je naš balkanski planinarski svijet prilično mali. To saznanje i susret zalijevamo hladnim austrijskim pivom.
Škrlatica – 2740 m je treći po visini vrh Julijskih Alpa, a drugi u Sloveniji, odmah nakon Triglava. Ime nosi po skarletnoj boji kojom njene sjeverozapadne stijene oboji zalazeće sunce. Uspon koji smo izabrali kreće iz doline Vrata, odakle ide i popularna staza na Triglav. Otprilike od 30 planinara koje sretnete na parkingu, 29 ih ide na Triglav, a jedan na Škrlaticu. Razloga za to je dosta, a prvi je naravno popularnost Triglava kao najviše slovenačke i najviše planine Julijskih Alpa. Triglav takođe nudi veliki broj domova uz put, tako da se uspon može podijeliti na više dana i svaki izloženi dio staze je osiguran. Na Škrlatici nema ništa od toga, uspon morate završiti za jedan dan i morate biti vrlo pažljivi na izloženim dionicama. Ukoliko ne uspijete popeti za jedan dan, možda budete imali sreće i nađete mjesto u Bivku IV koji se nalazi podno Stenara (2501 m) i Dolkove Špice (2591 m), jedinom na stazi. Mi smo imali dovoljno snage i taman dovoljno dobrog vremena da uspon i spust završimo prije kišnih padavina. Čitavim putem smo uživali u pogledima na sjevernu Triglavsku stijenu i Dom na Kredarici (2515 m). Na vrhu se nalazi krst posvećen svim žrtvama planina, postavljen davne 1934. godine od strane planinara TK „Skala“, pionira slovenačkog planinarstva. U dolinu i do Aljaževog doma stižemo umorni i prilično žedni jer smo zadnje kilometre morali ozbiljno da štedimo dragocjenu tečnost.
Zadovoljni postignutim, mogli smo slobodno provesti nekoliko narednih dana odmarajući se i skupljajući energiju za naredne uspone. Posjetili smo spomenik Dr Juliusa Kugyja, čovjeka koji je prvi popeo Škrlaticu. Obilazili smo Kekecov spomenik i Park mira u Kranjskoj Gori, posvećen 100-godišnjici izgradnje ruske kapelice na Vršičkoj cesti. Vidjeli smo Bovec i korita rijeke Soče, kao i njen izvor. Obišli smo Tvrđavu Kluže i kanjon Koritnice, a vidjeli smo i Ravelnik, muzej na otvorenom posvećen Soškom/Isonzo frontu iz Prvog svjetskog rata. Na gotovo svim planinama koje smo penjali smo mogli vidjeti ostatke utvrđenja, bunkere, rovove iz rata koji je samo na ovom frontu odnio živote više od 1,7 miliona ljudi.
Jalovec – 2645 m je planina koju Slovenci zovu Kraljem slovenačkih gora, a njegova moćna sjeverna stijena se nalazi i na grbu Planinarskog saveza Slovenija (PZS). Nakon par dana odmora uputili smo se ka tom ljepotanu upravo iz doline Tamar iz koje se pruža pogled na konture s grba. Put nas vodi prvo do Planice, svjetski poznate ski skakaonice. Kada je izgrađena 30-ih godina prošlog vijeka, bila je najveća svjetska skakaonica. Na njoj su skakači izveli prvi svjetski skok duži od 100 m, kao i prvi svjetski skok duži od 200 m. Put do doma u Tamaru se mora preći pješice pa to produži hodanje za jedan sat. Pored samog doma vidimo ostatke američkog bombardera iz Drugog svjetskog rata, koji se srušio 1944. na području Kotovog sedla. Izabrali smo stazu koja nas vodi preko ogromnog sipara do Jalovške škrbine, kuloara i sedla (2126 m), strmu i vrlo izloženu, ali sa klinovima koji na ključnim mjestima olakšavaju kretanje. Nakon tog dijela dolazi nešto blaži dio staze, na koga se prvo uključuje staza iz doline Trenta, a zatim staza koja vodi od Zavetišča pod Špičkom (2064 m), nekadašnje italijanske karaule koja je preuređena u planinski dom 1950. godine. Nakon toga se dolazi do eksponiran grebena i završnog uspona na vrh. Opet nas je planina nagradila prekrasnim vidicima, počevši od Mangarta (2679 m), najbližeg susjeda pa zatim svih ostalih planina iz masiva Julijskih Alpi, ali su jednako dobro bile vidljive Kamniške Alpe i Karavanke. Nakon odmora i fotografisanja, spust počinjemo stazom koja nas vodi oko cijele planine, preko Kotovog sedla (2134 m) pa sve do podnožja sipara kojim smo krenuli uspon. Staza je takođe u gornjem dijelu eksponirana i neosigrana, ali dobro vrijeme i pažljiv hod nas sigurno dovode u podnožje.
Dan odmora smo iskoristili za uživanje na obalama jezera Jasna u Kranjskoj Gori. Dva vještačka jezera na ušću Velike i Male Pišnice, u sjeni Prisojnika (2547 m) i Razora (2601 m) su idealno mjesto za odmor. Na nadmorskoj visini od 803 m i sa svojom svježom vodom su savršeno mjesto za ljetne vrućine.
Monte Canin Alto – Visoki Kanin (2587 m) je još jedna planina koju smo penjali sa italijanske teritorije, iako se ona za razliku od Montaža nalazi na samoj granici dvije države pa su usponi mogući sa obje strane. Sa slovenačke strane je i najviše skijalište u zemlji, ali se dio staza nalazi i u Italiji. Sve staze su povezane mrežom žičara. Žičare naravno rade i ljeti, jer veliki broj planinara na taj način dolazi do određene visine i onda lakše vrši uspone na vrhove. Mi smo se odlučili da cijelu stazu pređemo pješice i nismo se pokajali zbog toga, jer od Sella Nevea stanice do doma Rifugio Celso Gilberti (1850 m) vodi idilična staza koja dijelom ide kroz šumu a pred kraj izlazi na stijene Kanina. Bez zadržavanja kod doma, krećemo usponom koji prvo dolazi do ostataka italijanskih vojnih utvrđenja iz Prvog svjetskog rata, a zatim se izohipsom proteže preko planine do mjesta gdje se odvaja ka češće penjanoj Divisone Julia ferrati. Mi nastavljamo dalje da bismo došli do prevoja Sella Grubia i bivka Marrusich (2041 m), a zatim krećemo na uspon via ferratom Rosalba Grasselli. Veoma duga grebenska tura, koja je čelličnim užadima osigurana na nekim manjim dijelovima, prelazi čitav zapadni dio masiva Kanina. Staza zahtijeva mirne ruke i siguran korak jer je najveći dio puta izložen sa obje strane u dolinu duboku gotovo hiljadu metara. Na polovini grebena izlazimo na vrh Picco di Carnizza – Krnica (2434 m), odakle dalje prvo spustom, pa zatim opet oštrim usponom nastavljamo ka vrhu. Nakon sedam sati uspona stižemo na Monte Canin Alto. Spust ide strmijom ali sve vrijeme osiguranom via ferratom Divisione Julia, a odmah nakon nje dolazimo na ostatke glečera, čiji je površinski sloj dovoljno mekan pa dereze koje smo ponijeli ne vadimo iz rančeva. I ovaj put pravimo kružnu turu, pa se ubrzo spajamo sa stazom kojom smo došli. I opet vidimo mnogo divokoza i mrmota. Nakon hrane i pića u domu, a zatim i spusta u dolinu završavamo sa našim avanturama po planinama Slovenije i Italije za ovo ljeto, zahvalni planinama što nas je pratilo sjajno vrijeme i što smo imali prilike uživati u divnim pogledima s vrhova. Za one koje zanimaju brojevi svakim usponom smo savladali od 1400 do 1700 m, odnosno svaki put više od 2000 m kumulativnog uspona. Trajanje tura je od 10 do 14 sati.
Ipak, pošto još imamo koji dan odmora, odlučujemo da posjetimo i Slovenski planinski muzej, čija postavka je zaista impresivna. Od samih početaka planinarenja, preko prve jugoslavenske ekspedicije na Everest, pa sve do helikoptera koji je prvi put korišten za GSS akciju spasavanja. Ali nacija koja toliko vremena provodi u planinama svakako mora imati i bogatu planinarsku istoriju. Ako vas put donese u Mojstranu, ne zaboravite da obiđete ovaj odličan muzej.

Tekst: D. Zgodić
Foto: N. Milošević, T. Timarac, M. Bogdanović, D. Zgodić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Medvednica

Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor u okviru planiranih aktivnosti oraganizuje u nedjelju, 28.08.2022. godine izlet na Medvednicu kod Zagreba.
PLAN IZLETA

  1. 6h – polazak ispred sportske dvorane „Mladost“;
  2. 9h – dolazak u Zagreb, obilazak prodavnice sportske i planinarske opreme;
  3. 12h – dolazak na Medvednicu i obilazak kružnom stazom preko najvišeg vrha Sljeme (1042 m);
  4. 17h – polazak prema Prijedoru;
  5. 20h – dolazak u Prijedor i kraj akcije.

Cijena prevoza je 30 KM.

Prijave izvršiti na tel: 065/611-052 kod vodiča Duška Vujičića do četvrtka 25.08.2022. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović” II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, važeći biometrijski pasoš, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Vodič je Duško Vujičić.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Pridružite nam se!

Sjeverni obronci Grmeča – otvaranje planinarskog doma

Hodaj brže, živi duže

U organizaciji Zavičajnog udruženja sanjana „Grmeč“, u subotu 6. avgusta 2022. godine na planini Grmeč održan je ljetnji Grmečki marš. Nekoliko desetina planinara iz različitih planinarskih društava (Prijedora, S. Mosta, Banja Luke, Kozarske Dubice) gazilo je planinarsku stazu dugu oko 30 kilometara.

Na svom putu stazom od Stanića Brda, preko Osoja, Novakovića Brda, Ždrijela, obišli su nadaleko poznato Bobijaško oko, kraški fenomen, tj. estavelu i stanište čovječije ribice. Vodostaj je bio dosta nizak pa se do vode spuštalo poprilično duboko ali isplatilo se jer je neprocjenjivo lijepo ubiti se hladnom vodom po vrelom ljetnom danu i nakon određenih 20-tak kilometara. Tu smo odmorili, ručali u zjenici ovog „oka“.

Potom smo se uputili ka spomen kompleksu Korčanica. Na ovom mjestu je početkom 80-tih godina XX vijeka izgrađen spomenik u znak sjećanja na Partizansku bolnicu 1. NOP-a i na veliki broj ranjenika čije se kosti nalaze u obližnjoj spomen-kosturnici. Na žalost, ovo mjesto naše slavne prošlosti je oskrnavljeno i skrnavljenje ne prestaje ni danas.

Nazad smo krenuli do planinarskog doma. Do njega smo došli sa zastavama planinarskih društava koja učestvuju na maršu i dočekani sa aplauzom prisitnih. Na taj način smo otvorili ovaj planinarski dom i to prvi planinarski dom na Grmeču. Uslijedila je večera i sjajna zabava do kasno u noć.

Iz Zavičajnog udruženja sanjana ističu, kako im je želja da pored prepoznatljivog zimskog Grmečkog marša zaživi i ljetnji Grmečki marš u cilju isticanja prirodnih ljepota planine Grmeč kao i promovisanje zdravog načina života.

Tekst: Neno Dobrijević
Fotografije: Neno Dobrijević, Duško Vujičić, Slavica Drvenica, Jovana Mejakić, Sanja Topić i Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Julijske Alpe

U ranim jutarnjim časovima, 16.07.2022.g. 32 člana PD Klekovača Prijedor krenulo je put Slovenije u pohod na Julijske Alpe. Vedro raspoloženje moglo je da se osjeti od samog starta. Oni koji su se sa Alpima već susretali, znali su dobro šta ih čeka, a oni koji su u ovaj doživljaj krenuli prvi put, slušali su sa velikim uzbudjenjem o njihovim iskustvima.

Ugodna vožnja preko Hrvatske do Ljubljane, tačnije do tržnog centra BTC, brzo je prošla. Ovdje su se planinari zadržali u poznatim prodajnim centrima planinarske opreme, te je svako prema svojim potrebama kupio sebi neki dio opreme. Pri tome su mnogo pomogle stručne preporuke Marka i Duška. Zadovoljni kreću dalje, do Bleda, gdje prave još jednu pauzu, uživajući u čarima ovog, svima već poznatog planinskog jezera, kafi, čuvenoj „blejskoj kremšniti“, osvježenju, fotografisanju lijepe panorame jezera. Nakon toga kreću dalje prema svome cilju. Voze se do Pokljuke, odakle se sa svojom prtljagom i opremom upućuju stazom prema planinarskom domu Blejska koča. U toku hoda započinje kiša praćena grmljavinom, neočekivana u ovom dijelu dana. Ali, ništa ne smije da ih iznanadi, te navlače kabanice i sebi i rancima, i stižu do doma. Dom Blejska koča prepun je planinara, što ukazuje da će i staze sutra biti „prometne“. Slijedi smještaj u spavaonicu, večernji obrok, te raspakivanje i pripremanje prtljage za jutarnji uspon. Kiša i grmljavina čuli su se i tokom večeri i noći, što ih je malo dovodilo u dilemu kakvo će biti jutro i staza.

S obzirom da su planirane dvije grupe za dva pravca kretanja, u ranim jutarnjim časovima ustaje i tiho se na pohod sprema prva grupa planinara koja će penjati Mali Draški vrh. Dok ostali još odmaraju u toplini udobnih kreveta, oni nakon kratkog fotografisanja polako odlaze u maglu…

Kako su se savladavali prvi metri uspona vidljivost je bivala sve bolja i bolja. Jutro na planini je uvijek posebno pogotovo nakon kiše kada je vazduh čist, „opran“. Da bismo izbjegli dugo hodanje oko brda „izohipsom“ i da bi dobili na vremenu krenuli smo uzbrdo prema vrhu Mrežce. Tu se pokazala kao ispravna ona narodna: preko preče okolo bliže. Raskršća su bila loša, gotovo nikako označena pa smo promašili skretanje. Kada su nas na jednom proplanku dočekale krave u čudu odakle mi ovdje onda smo i sami shvatili da se udaljavamo od vrha na koji zapravo treba da idemo. Staza kojom smo trebali ići bila je vidljiva pa smo priječali do nje i dalje nastavili.

Prolazeći ispod Viševnika, sa suprotne strane doline krenuo je veliki odron kamenja, čitava lavina. To smo iskoristili za kratku obuku o postupanju u takvim situacijama. Da uspon ne bude samo puko hodanje treba nešto i naučiti.

Došli smo na Srenjski preval (1959 m) odakle se pruža pogled prema stazama koje vode na Triglav. Sa ovog mjesta se može vrlo brzo doći do Viševnika. Odložili smo štapove za hodanje jer su nam dalje potrebne i prednje noge, stavili kacige na glavu da nam ne bi šta palo na pamet i povrijedilo je. Krenuli smo neoznačenom stazom. Za mnoge učesnike je ovo prvi teži uspon i prilika da procjene svoje mogućnosti. Izašli smo na Mali Draški vrh (2132 m) i po starom dobrom običaju ništa se nije vidjelo zbog oblačnosti. Uslijedio je odmor, ručak i nezaobilazno krštenje na koje su se neki „bunili“ ali šta da im radimo običaji su običaji.

Silazak je uslijedio drugim pravcem do Srenjskog prevala. Na jednom mjestu smo naišli na čitavu baštu runolist. Sreći nije bilo kraja. Spustivši se nisko opet po nekom običaju vrhovi su se ukazali bez i jednog oblaka.

Povratak do doma je uslijedio stazom koju smo u jutro htjeli izbjeći. Stigavši na Blejsku kolu pomislili smo da je nekakav skup u pitanju jer je tu bilo more planinara a među njima posebno treba istaći djecu na kojima se vidi (po dobroj planinarskoj opremi i spretnosti) da uživaju u prirodi i da su svoju na svome. Obzirom da smo dosta znoja prolili valjalo je nadoknaditi jotom (kiseli kupus sa grahom i kobasicom) i naravno pivom.

Malo kasnije nakon odlaska prve grupe ustaju i članovi druge, te nakon kratkih priprema za start pridruzuje im se njihov današnji vodič, zemljak i iskusni alpinista, Sead Ćurak. On će im prirediti jedan divan i nezaboravan dan, kakav uopšte nisu očekivali. Tako, nakon zajedničke fotografije, u izmaglicu kreće i druga grupa planinara, koja uspješno savladava uspon do Debele peči. Magla je i dalje gusta i uskraćuje prizor koji bi trebao biti doživljen sa ovog vrha po vedrom vremenu. Za njihovog vodiča tu nije bio kraj, on je planirao malo više doživljaja za njih. Tako kreću sa vrha na vrh, po raznolikom i prelijepom terenu, praćeni čas gušćom, čas rjeđom maglom, a sve u nadi da će na slijedećem vrhu potpuno da se razbije. To polagano otvaranje pogleda i ukazivanje pojedinih vrhova možda je baš dalo veću čar ovom pohodu. Bilo kako bilo, osmijeha i šale nije nedostajalo ni u jednom trenutku. Jedinstvena i vesela grupa ispratila je svoga vodiča preko ukupno 5 vrhova: Debele peči, Okregleža, Brda, Lipanskog vrha, Mrežce. Na posljednja dva još se uvijek sa nadom gledalo u litice Triglava čiji im se vrh, na žalost, nije ukazao iz gustih oblaka. Ali su se drugi predjeli lijepo i prilično jasno vidjeli, pa je i zadovoljstvo raslo. A kako i ne bi pored toliko ljepote, raznolikih predjela, bogatog rastinja, planinskog cvijeća, proplanaka.

Kod doma se nakon nepunih 7 sati hoda susreću obje grupe, prepune svaka svojih doživljaja. Ispred doma je ogroman broj planinara koji su tog dana pohodili razne staze. Vrši se užurbano pakovanje za polazak, jer slijedi još šetnja do Pokljuke i prevoza. Zajedničke fotografije cijele grupe ispred doma i srdačan oproštaj sa vodičem. Sa prtljagom na leđima i osmijehom na usnama, drugari odlaze u pravcu Pokljuke. Nakon presvlačenja, kreće se prema Bledu. Vrijeme je vedro i sunčano, a Marko u jednom trenutku pokazuje prstom: „Drugari, eno ga!“ Triglav u svoj svojoj ljepoti i nadmoći, sa samo jednim malim zaostalim oblačkom stoji gordo. Da li im se ruga ili se bar malo kaje…? Kako god, svi su srećni što ga ipak vidješe. To je bilo to što je još nedostajalo.

Put dalje preko Ljubljane i Hrvatske protiče u jednako lijepoj atmosferi. Uz jednu pauzu i kraća zadržavanja na granicama, drugari stižu bezbjedno kući. Iza njih ostaje još jedno prelijepo sjećanje.

Tekst: Mirjana Stegić i Marko Sarić

Fotografije: Duško Vujičić, Sead Ćurak, Mirjana Stegić, Stanka Miljuš, Valentina Dešić i Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Podgrmečom Ćopićevim stazama

Pohod Ćopićevim stazama 02.07.2022.godine Grupa planinara PD „Klekovača“ u jutarnjim časovima vrelog subotnjeg dana krenula je u pohod podgrmečom „Ćopićevim stazama“ povodom dana borca.

Prema planiranom rasporedu stigli smo u selo Hašani, gdje su nas ispred spomen-škole „Branko Ćopić“ dočekali domaćini, predstavnici opština Krupa na Uni i Novog Grada. Domaćini su nam dobrodošlicu poželjeli toplim riječima i stihovima pjesme Branka Ćopića „Dnevnik đaka prvaka“ gdje smo se osvježili kafom i drugim napitcima. Dalje smo nastavili do rodne kuće Branka Ćopića i upoznali se sa sadržajem muzej sobe, upisali se u knjigu utisaka a potom nastavili dalje do čiča Tošinog mlina. Tu smo napravili kraći predah uz osjveženje u prijatno uređenoj okolini vodenice i neizostavno fotografisanje.

Marširanje je nastavljeno pod utiskom Ćopićevih pjesama, gdje nam se za trenutak vratila mašta iz đačkih dana u kojoj su se smjenjivale slike naše mladosti poistovjećujući se sa likom iz pjesama ovog velikana čime se potvrđuje veličina njegovih djela. Da nam marširanje dolinom Japre po vrelom danu ne bude naporno potrudili su se vrijedni domaćini koji su nas dočekali na punktovima sa pićem, voćem i poslasticama i naravno pričom o Ćopiću. I tako uz priču i ćaskanja napuštajući stazu kroz živopisne predjele stigosmo do magistralnog puta za Lušci Palanku odakle smo autobusom nastavili do memorijalne zone Korčanica gdje je upriličen obilazak spomen obilježja i održan čas istorije. Zatim su nas domaćini u prijatnoj hladovini obližnje šume počastili obilnim ručkom i raznim pićem gdje je nastavljeno druženje, pjesma i odmor.

Prema planiranom programu krenuli smo autobusom za Prijedor i završili ovaj pohod bogatiji za jedno prijatno i sadržajno druženje. Veliki pozdrav planinarima do sljedećeg druženja i narednih pohoda.

Tekst: Milan Milosavac – Učo

Fotografije: Sanja Topić i Radoslav Novaković

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Slet planinara Republike Srpske

Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor organizuje u subotu, 09.07.2022. godine odlazak na Slet planinara Republike Srpske u Novom Gradu. Upriličena je šetnja Novskom planinom u koja se odvija u organizaciji Planinarskog udruženja “Novska planina” iz Novog Grada.

PROGRAM:

  1. 7:30 – polazak ispred sportske dvorane Mladost u Prijedoru;
  2. 8:05 – dolazak u Novi Grad;
  3. 8:15 – pozdravni govor domaćina;
  4. 8:30 – početak pješačenja planinarskom stazom;
  5. 14:00 – završetak šetnje, povratak u kamp, ručak i odmor;
  6. 15 – 19h – slobodne aktivnosti;
  7. 17-19h – takmičenje u planinarskoj orijentaciji;
  8. 19:30 – polazak prema Prijedoru;
  9. 20:00 – dolazak u Prijedor.

Dužina staze je 15 km sa ukupno 600 m uspona.

U toku slobodnih aktivnosti, poslije šetnje, moguće je kupanje u rijeci Uni na sopstvenu odgovornost (neće biti obezbjeđeni spasioci) i za zainteresovane biće obezbjeđena vožnja čuvenom unskom lađom po pristupačnim cijenama.

Slet planinara traje od petka do nedjelje pa ko želi može prisustvovati svim aktivnostima po rasporedu domaćina.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, porcija i pribor za jelo, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena prevoza je 10 KM.

Prijave za učešće na akciji izvršiti na tel. 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka, 08.07.2022. godine do kada je obavezno izvršiti uplatu. Uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Prednost kod prijave imaju članovi Društva sa plaćenom članarinom za tekuću godinu.

Vodič je Duško Vujičić.

Izvori Plive i Janjske otoke

Sredina juna i bijeg od vrućine u vrlo lijepu prirodu gdje voda hladi čak i pogledom a pogotovo dodirom. Bio je ovo zabavan i relaksirajući izlet koji puni baterije.

Fotografije: Darija Đurica i Duško Vujičić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

  • Sačuvajmo prirodu i uživajmo u njoj zajedno!
© 2022: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress