Rudarska transverzala
U organizaciji PSD “Ljubijski rudar” Prijedor, 7. decembra 2024. godine je, povodom obilježavanja Dana rudara, održan tradicionalni XVIII Marš planinara – Rudarska transverzala, sa početnom tačkom u Budimlić Japri i završnoj u Staroj Rijeci, odnosno rudarskom kopu Ciganuša.
Dužina staze je 16 kilometara.
Prije polaska na polaznu tačku, oko 70 planinara, članova društva domaćina i članova PD “Klekovača”, KES “Albatros” Prijedor i PSD “Pecija” iz Kozarske Dubice, okupilo se u Direkciji ArcelorMittal Prijedor, gdje su upoznati sa istorijom rudarenja na ovom području, što je naročito bilo interesantno i novo za planinare koji su prvi put na Maršu, a bilo nas je dosta, kako mladih, tako i malo starijih. Sa istorijom rudarenja na ovom području planinare je upoznao, dugogodišnji rudar i ljubazni domaćin Božo Grbić, predsjednik PSD “Ljubijski rudar”.
Maglovito i hladno jutro nije uticalo na raspoloženje učesnika, koji su autobisima krenuli prema polaznoj tački.
Zahvaljujići duhovitom domaćninu Davorinu Šikmanu i najmlađim učesnicima Mariji i Ljubici, raspoloženi i nasmijani smo stigli na polaznu tačku, odakle su nas prema završnoj tački poveli Davorin Šikman i Goran Pejić. Duž staze smo uživali u prekrasnoj prirodi, okupanoj suncem, tako da malo blata nismo ni primijetili.
Kada je vrijeme u pitanju, danas nije važila stara poslovica ”Po jutru se dan poznaje”.
Na završnoj tački, kopu Ciganuša, dočekao nas je još jedan poznavalac rudarenja, ovaj put mladi inžinjer Ivan Predojević, rukovodilac kopa, koji nas je upoznao sa planovima ponovnog rudarenja na ovom kopu. Nakon toga smo, puni novih saznanja o rudarenju nekad i danas, krenuli prema Prijedoru, odnosno Centralnoj radionici, gdje je završeno druženje, uz neizbježni pasulj koji su za sve učesnike pripremili ljubazni domaćini.
Hvala domaćinima, a našim rudarima želimo da realizuj sve planirane aktivnosti.
Do sljedećeg susreta uz rudarski pozdrav – Sretno!
Tekst: Radana Daljević
Fotografije: Radana Daljević, Staško Bajić, Zvezdana Alendarević, Zdravko Nišević i Marko Sarić
Planinarska orijentacija
Planinarski savez Republike Srpske organizuje kurs i takmičenje u planinarskoj orijentaciji za seniore koji će se održati dana 21-22.12.2024. na lokalitetu koji će biti naknadno određen zbog broja prijava i smještajnih kapaciteta.
1. dan – obuka iz osnovne planinarske orijentacije – topografije
2. dan – takmičenje u orijentiringu
Dolazak na lokaciju do 10h, dana 21.12.2024.
Povratak sa lokacije 15h, dana 22.12.2024.
Kandidati su obavezni ponijeti ličnu planinarsku opremu, vreću za spavanje, busolu, linijar, uglomjer, svesku, hemijsku olovku i običnu grafitnu olovku, gumicu, lična dokumenta, ostalo po svojoj ličnoj potrebi za boravak u planinarskom domu. Hrana i spavanje u domu su obezbijeđeni i sve troškove snosi Planinarski savez Republike Srpske. Učešće je besplatno.
Prijave izvršiti na tel.: 065/440-150 do 10.12.2024. godine.
Zimski uspon na Kurozeb
Planinari PD “Klekovača” su nedjelju 1.12.2024. godine učestvovali na 4. Zimskom usponu na planinu Kurozem (1604 m) u organizaciji Planinarsko-ekološkog društva “Vidik” iz Mrkonjić Grada. Kurozeb je manje poznata planina između Mliništa i Glamočkog polja, a njen najviši vrh je i najviši vrh Mrkonjić Grada.
Krenuli smo sa Mliništa, kroz šumu, grebenom do vrha, a zatim je bio spust do sela Podgorja. Do vrha je vladala prava zimska idila i svi učesnici su uživali u snijegu, šali, druženju. Ipak, na grebenu se moralo biti jako skoncentrisano da ne bi došlo do nemilih događaja. I nije ih bilo. Na vrhu je bilo slikanje kao uvijek i svugdje, a zatim smo imali tu čast da upadnemo u koji smet.
Kako smo se spuštali prema selu tako su se i mijenjali uslovi na stazi. Zadnji dio staze je bio mokar i blatnjav da slučajno ne bismo došli čistih cipela. Da na nas motre i stanovnici šume saznali smo tako što je ostavio trag u snijegu (medo) i srna koja je bila brza i neraspoložena za slikanje.
U parohijskom domu u selu Podgorja domaćin je organizovao ručak za učesnike. Uz uručene zahvalnice domaćin se obratio prisutnima riječima da nikad nisu imali bolju ekipu u zimskim uslovima.
Na kraju se i zapjevalo i zaigralo. Planina nas nije počastila svojim divnim pogledom kako ona to zna pa nam valja doći i neki drugi put.
Tekst i fotografije: Valentina Dešić
Mladi planinari u planinarskoj sekciji
Od ove školske godine u OŠ “Dositej Obradović” u Prijedoru počela je da radi planinarska sekcija. Za članstvo u ovoj školskoj aktivnosti vlada veliko interesovanje učenika od VI do VIII razreda.
Pod vođstvom nastavnice Nataše Malinić učenici ove škole formirali su planinarsku sekciju i povodom toga išli su na prvo planinarenje. Pitomim stazama Kozare vodio ih je vodič i sekretar Planinarskog društva “Klekovača” Marko Sarić. Upoznali su se sa osnovnim pravilima kretanja u prirodi i praćenjem markacija i obilježenih planinarskih staza.
Kao i u svakoj prilici, članovi PD „Klekovača“ bili su izuzetni domaćini i širom su otvorili vrata svog planinarskog doma „Kotlovača“. O utiscima sa planinarenje i druženja najviše govore široki osmijesi na licima učenika i želja da ovakvih izleta bude još više a posebno da se noć provede u planini uz druženje u planinarskom domu.
Tekst: Nataša Malinić Fotografije: Nataša Malinić i Marko Sarić
Vranica
PD “Klekovača”, u okviru planiranih aktivnosti, organizuje XVI uspon na Vranicu (2112 m) u subotu i nedjelju, 23. – 24.11.2024. godine.
Program pohoda:
I dan, subota
- 7h – polazak ispred sportske dvorane “Mladost” u Prijedoru;
- 8h – polazak sa stare autobuske stanice u Banja Luci;
- 8:40 – dolazak u Krupu na Vrbasu, razgledanje i kratak odmor;
- 10h – dolazak u Jajce i razgledanje starog dijela grada i vodopada do 11h;
- 11h – polazak prema Gornjem Vakufu (Uskoplje);
- 14h – dolazak u planinarski dom Rosinj (1700 m) na Vranici, smještanje po sobama, odmor;
- 15h – polazak iz doma prema vrhu Rosinj;
- 16:30 – izlazak na vrh Rosinj (2059 m);
- 17h – polazak sa vrha prema pl. domu;
- 18h – dolazak u pl. dom, druženje, odmor, noćenje.
II dan, nedjelja
- 7h – ustajanje, jutarnja higijena, doručak;
- 8h – polazak prema vrhu Nadkrstac;
- 10h – izlazak na vrh Nadkrstac (2112 m);
- 10:30 – polazak sa vrha prema Prokoškom jezeru;
- 12h – dolazak na Prokoško jezero;
- 13h – polazak sa jezera prema pl. domu Rosinj;
- 15h – dolazak do doma, pakovanje, ručak;
- 16h – polazak prema Prijedoru i Banja Luci;
- dolazak u Banja Luku oko 20h a u Prijedor oko 21h.
Opšti uslovi za učešće na akciji: dobro fizičko zdravlje i psihička stabilnost.
Potrebna oprema: planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), hlače, ranac, jakna, rezervna presvlaka, kapa i naočale za zaštitu od sunca, štapovi za hodanje, vreća za spavanje, hrana, voda, čeona lampa, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 40 KM a noćenje u pl. domu “Rosinj” 10 KM.
Prijave izvršiti pozivom na tel. 065/611-052 kod Duška Vujičića do četvrtka 21.11.2024. godine. Uplate možete izvršiti u kancelariji PD “Klekovača” koja se nalazi u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom od 19-20h.
Zbog ograničenog broja mjesta samo oni koji izvrše uplatu stiču pravo učešća na akciji.
Vodič je Duško Vujičić.
Svi učesnici uspona dužni su da poštuju upute vodiča i da se pridržavaju pravila o kućnom redu u pl. domu. Organizator zadržava pravo izmjene plana pohoda u odnosu na meteorološke prilike.
Srdačan planinarski pozdrav!
Martinje u Kutjevu
Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor, je po predviđenom Planu akcija 10. novembra 2024. godine organizovalo odlazak na, sada već tradicionalnu, akciju “Martinje u Kutjevu”, koja se održava uz vino, muziku i u dobrom raspoloženju.
Za akciju se prijavilo 50 planinara, različite životne dobi, veselih i raspoloženih za put, neki radi prethodnog iskustva, a neki radi sticanja novog iskustva.
U Kutjevu, na Trgu graševine, su nas srdačno dočekali ljubazni domaćini, predstavnici Turističke zajednice Kutjevo i planinari Planinarskog društva “Vidim”, uz tradicionalni slavonski doručak, pripremljen od strane vrijednih domaćina, za veliki broj planinara iz Hrvatske i zemalja u okruženju, kao i za ostale posjetioce i bogat muzički program u izvođenju domaćih izvođača.
Nakon doručka Program je nastavljen obraćanjem domaćina svim učesnicima manifestacije, sa riječima zahvalnosti za dolazak i detaljnim planom aktivnosti.
Program je nastavljen odlaskom planinara, sa polazne tačke Trg graševine, na jednu od tri staze, uz organizaciju i vodiče Planinarskog društva “Vidim”. Staze su različite dužine, sa potrebnim vremenom za obilazak od jednog do četiri sata hoda, prema izboru planinara. Sve se protežu kroz vinograde, pored vinarija, kutjevskog dvorca, vidikovca “Vila” i drugih prirodnih ljepota okoline Kutjeva.
Završna tačka staze je takođe Trg graševine, na kojem je nastavljen najzanimljiviji dio programa za sve učesnike, krštenje mošta – prelazak mošta u vino, koje je održano po tradicionalnim običajima, u kojim su svi prisutni uživali.
Manifestacija je propraćena bogatim martinjskim sajmom, sa raznovrsnom ponudom proizvoda domaćih proizvođača (vino, rakija, med, hrana, suveniri i drugi proizvodi), sve uz vino i raznovrstan muzički program, u dobrom raspoloženju. Dobro raspoloženje nije bilo ništa manje ni u okolnim vinarijama, koje su takođe prezentovale i omogućile degustaciju odličnih vina, koja su bila dostupna po povoljnim cijenama za sve učesnike.
Manifestacija je propraćenja i drugim zanimljivim sadržajima, kao što je povorka konjanika i konjskih zaprega.
Na samom kraju manifestacije, pored odličnog vina, atmosferu i raspoloženje je, iako po hladnom vremenu dodatno podgrijala domaća rok grupa, izvođenjem svima poznatih pop i rok pjesama.
Martinje u Kutjevu je događaj sa mnogo dobrog raspoloženja i zajedništva na jednom mjestu, za sve ljubitelje prirode i dobrog vina, i zbog toga, veliko hvala domaćinima Turističkoj zajednici Kutjevo, Planinarskom društvu “Vidim” i svim vinarijama.
Tekst: R. Daljević;
Fotografije: R. Daljević, S Topić i D. Sarić
Izlet na Plitvice
Kao što je i bilo najavljeno, u nedjelju 27.10.2024. godine, u organizaciji PD „Klekovača“ (tačnije, vodiča Marka Sarića) članovi, prijatelji i simpatizeri društva, upriličili su jednodnevni izlet u NP „Plitvička jezera“.
Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je, osnovan 1949. godine, i najveći nacionalni park Republike Hrvatske, a od 1979. godine, je upisan i na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
Park zauzima površinu nešto manju od 300 km2 i najvećim je dijelom prekriven šumom i travnjacima, a ono što privlači nesmanjenu pažnju svih posjetilaca su vodene površine (16 velikih jezera koji se najčešće spominju a ima ih ukupno 90), koje zauzimaju tek nešto manje od 1 % površine Parka.
Zanimljivo je da je u Parku registrovano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja.
Šume i vode su staništa za brojan životinjski svijet – od veoma brojnih insekata, preko 320 vrsta leptira, rijetkog crnog daždevnjaka, dvadesetak vrsta šišmiša, pastrmke, riječnih rakova, sivog sokola, do vuka i smeđeg medvjeda – simbola Plitvica.
Bilo da se radilo o „starim“ posjetiocima ili o onim koji su prvi put u Parku, jedno je bilo isto: svi su bili oduševljeni onim što nam priroda na ovom mjestu daruje:
Stazom H (malo zahtjevnijom samo u zadnjem dijelu kada se, već umorni, trebamo sa Donjih jezera vratiti na polazište) obišli smo Gornja i Donja jezera, vozili se turističkim vozićem, a elektromotornim brodićem najvećim jezerom Kozjak.
Dakle, zaključak je nepodijeljen – uvijek je premalo vremena da se dovoljno „nauživa“ u ovoj ljepoti, te da ovaj izlet treba ponoviti – možda u vrijeme višeg vodostaja, moćnijih vodopada, ili u zimskom periodu, kada snijeg prekrije i zabijeli okolinu, a led okuje jezera.
Kako je u popodnevnim časovima bio najavljen i „izlet iznenađenja“, oko 16 h smo napustili nacionalni park, krenuli nazad prema graničnom prelazu, te u Ličkom Petrovom Selu skrenuli prema selu Željava. Tada je već i posljednjim bilo jasno da idemo na devastirani vojni aerodrom predratne jugoslovenske avijacije, najvećim dijelom (osim uzletno-slijetnih pista) ukopan duboko pod planinski masiv Plješevice.
Našem vodiču se pridružio i g. Nedžad Jahić i sam svjedok posljednjih dana ovog aerodroma, pa je, nakon osunčanih Plitvica, bilo relaksirajuće u hladu podzemlja, slušati istoriju „iz prve ruke“: od toga koliko se dugo gradio ovaj strogo čuvani vojni objekat, kolika je vrijednost te investicije, kolika je bila posada ovog aerodroma, koliko je nove i sopstvene tehnologije ugrađeno, kako je izgledao svakodnevni život duboko pod planinom, sve do toga kako je završio svoju aktivnu ulogu.
Zanimljivo je da je s nama bio saputnik (naš Žarko Mudrinić) i još jedan svjedok kraja ovog aerodroma, koji je zapamtio eksplozije nalik na zemljotres kao svjedočanstvo prolaznosti svega, pa i takvog, tajnog, pod zemljom utvrđenog aerodroma:
Mnogi su se na kraju, s razlogom, dvoumili u izboru boljeg dijela izleta – Plitvice ili Željava.
Tekst: Staško Bajić
Fotografije: Radana Daljević, Suzana Utješinović, Dajana Tubin, Miroslav Joksimović i Marko Sarić
Zimsko računanje vremena
U noći između subote i nedjelje (26/27. oktobra) počinje zimsko računanje vremena. Svoje časovnike pomjerite za jedan sat unazad.
Mali je ovo podsjetnik da ne biste poremetili svoje redovno, nedjeljno planinarenje.
Hrastovačka gora
Planinarsko društvo “Klekovača” u okviru planiranih aktivnosti organizuje posjetu HPD “Zrin” Petrinja (Hrvatska) i uspon na Hrastovačku goru u subotu, 12. oktobra 2024. godine. Prisustvovaćemo tradicionalnoj manifestaciji “Planinarska kestenijada” kojoj prisustvuje veliki broj planinara iz BiH, Hrvatske i Slovenije.
PROGRAM POHODA:
- 6:30 – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
- 7h – polazak sa Nestro benzinske pumpe u Novom Gradu;
- 8:30 – dolazak u Petrinju;
- 9:15 – početak uspona;
- 12h – dolazak do planinarskog doma “Matija Filjak”, druženje učesnika pohoda uz pečenje kestena i zabavni program;
- 16:00 – polazak prema Prijedoru;
- 18:30 – dolazak u Prijedor.
Domaćini organizuju zabavu uz muziku kod planinarskog doma, sportske igre uz animatore te bogatu gastro ponudu po prihvatljivim cijenama. Tokom uspona moguće je sakupljanje pitomog kestenja.
Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost.
Potrebna oprema: planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), ranac, odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana za jedan dan, voda (minimalno 2l), važeći biometrijski pasoš, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.
Cijena prevoza je 20 KM.
Prijave izvršiti isključivo pozivom na telefon 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka 10.10.2024. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.
Vodiči su Duško Vujičić i Marko Sarić.
Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!
Pridružite nam se!
OLIMP 2024
Najviša tačka Grčke i drugi najviši vrh Balkana, planina Olimp ipak nije najpoznatija po toj svojoj karakteristici. Dom Zevsa i panteona grčkih bogova, Olimp je vijekovima privlačio ljudsko interesovanje. Nama planinarima su ipak važnije njegove geografske karakteristike, ali nije zgoreg u priču dodati i malo mitologije. Planina Olimp je najstariji nacionalni park u Grčkoj, predstavlja prirodnu granicu između Tesalije i Makedonije.
Naša grupa sa nešto više od 30-ak učesnika u popodnevnim satima radnog dana kreće na put koji će trajati, uz kraće ili nešto duže pauze, gotovo 18 časova. Srećom, naši vozači Aco i Zoka su sjajni i put protiče ugodno i bez problema. Nakon kratke pauze u Leptokariji, gdje planiramo da odmorimo nakon silaska s planine, kroz gradić Lithoro i zatim kanjon Enipea dolazimo do Prionije na 1100 m, odnosno do polazne tačke za naš uspon.
I prije nego što smo spakovali i spremili stvari za uspon, počinje lagana kiša koja većinu učesnika tjera na oblačenje kabanica i druge zaštitne odjeće. Srećom, to traje svega nekoliko minuta i ubrzo se pojavljuje i sunce. Ipak, gotovo čitavo trajanje uspona do planinarskog doma nas prati nestabilno vrijeme uz povremene kapi kiše koje ne ometaju naše napredovanje. Tek zadnjih pola sata prije doma kiša počinje ozbiljnije da pada, pa nakon 1000 m visinske razlike i 6 km u dom stižemo pomalo natopljeni vodom. No, to ne predstavlja veliki problem, osim za one koji nisu ponijeli rezervnu odjeću, ali svi se ugodno osjećamo u toploj trpezariji gdje se odmaramo uz dobar izbor jela i pića.
Dom Spilios Agapitos, odnosno dom kojim porodica Zolota upravlja već generacijama, je najveći planinarski dom na Olimpu i jedna od glavnih tačaka na ovom dijeli evropskog pješačkog puta E4. Dom radi od maja do kraja oktobra i uz smještaj od 110 kreveta nudi širok izbor jela i osvježenja. Nalazi se na visini od 2100 m.
Nakon dobro prospavane noći, nakon nekoliko grupa koje su već otišle, naša grupa ovaj put kreće na uspon u 7 časova. Ovaj put nas kreće nešto više od 20, jer dio grupe zaključuje da je jučerašnji dan bio previše naporan i da neće imati snage za današnji uspon. Odgovoran potez od njih jer je na planini izuzetno važno znati dobro procijeniti svoje mogućnosti i nikada ne staviti lični interes i želje ispred sigurnosti cijele grupe.
Oni ostaju da još malo odmore u domu prije silaska nazad, a mi krećemo ka vrhu uz divne prizore izlazećeg sunca. Opet se penjemo uz igru sunca, izmaglice i oblaka, ali danas se nadamo nešto stabilnijem vremenu.
Uz lagani tempo i povremene pauze stižemo do vrha Skala na 2882 m. Kratka pauza, stavljanje šljemova i polazak na izloženi dio staze prema Mitikasu. Stijena je još dijelimično mokra od sinoćnje kiše, ali uz dovoljno pažnje prolazak nam ne predstavlja problem. Na žalost, dobar dio uspona se nalazimo u oblaku pa nam je vidik značajno skučen. Doduše, to je za neke od nas i olakšavajuća okolnost, jer oni manje iskusni i ne vide svu izloženost staze i lakše prolaze takve dionice s pogledom koji seže jedva nekoliko metara ispred.
Nakon nešto manje od sat vremena izbijamo na vrh Grčke i planine Olimp, Mitikas (2917,80 m). Veliki uspjeh za cijelu grupu, koja je bezbjedno i bez problema prošla i ovu najzahtjevniju dionicu. Čestitke, fotografisanje i poneki zalogaj su, kao i uvijek, rezervisani za boravak na vrhu.
Silazak nije ništa manje zahtjevan, naprotiv. Srećom, stijene su sada manje vlažne i put prema Skali takođe protiče bez zastoja. Od Skale nastavljamo kružnom stazom prema drugom po visini vrhu Olimpa. Skolio (2905 m) je mjesto sa koga se inače pruža savršen pogled na poznatu sjeverozapdnu stijenu Mitikasa. Na žalost, ovaj put smo uskraćeni za taj prizor zbog oblaka koji se opet nadvijaju nad nas.
Kružnom stazom se spuštamo prema domu i ponovo uključujemo na stazu kojom smo jutros prošli. Uz predah za ručak i odmor u domu, spremamo se za završnu dionicu puta prema Prioniji. Ovaj put je kiša odlučila da nas prati cijelih sat vremena, ali hrabro nastavljamo dalje. Ipak, do doma stižemo uz vedro nebo zrake sunca, ali većini je potrebno presvlačenje u toplu i suvu odjeću. Bilo je tu malo grčeva, žuljeva, sitnijih povreda, ali na kraju svi bezbjedno stižemo do autobusa.
Čeka nas zasluženi odmor u Leptokariji, a zatim i cjelodnevno izležavanje na plaži uz savršenu temperaturu Egejskog mora koje je još uvijek zagrijano na vrlo toplih 27 stepeni Celzijusa.
Dio grupe odlazi na put do mnastira Meteori u obilazak ovih jedinstvenih građevina smještenih na vrhovima nedostupnih litica. I oni nam se u popodnevnim satima pridružuju na pješčanoj obali Leptokarije. Neko se kupa, neko izležva, neko obilazi gradić i prodavnice sa grčkim delicijama i suvenirima, ali svima je dan odmora dobro došao.
Naredno jutro krećemo na put, ali prije izlaska na autoput svraćamo do Soluna i Zejtinlika. Srpsko vojničko groblje, koje ustvari nije samo srpsko nego je i francusko, britansko, italijansko, grčko i rusko, je groblje savezničkih vojnika palih u Prvom svjetskom ratu i najveće je takvo u Grčkoj. Na mjesto nekadašnje Glavne vojne poljske bolnice srpske vojske je nastalo ovo groblje u kome je sahranjeno više od 21 000 boraca.
U tišini i s najdubljim poštovanjem obilazimo grobna mjesta i samu kosturnicu, gdje se nalaze preci i nekih od učesnika pohoda.
U ranim jutarnjim satima narednog dana stižemo u Prijedor, umorni ali zadovoljni sa odlično provedenim vremenom u gostima kod Zevsa, Here i njihove mnogobrojne porodice.
Tekst: D. Zgodić
Foto: V. Dešić, B. Derkuća Bevandić, D. Vujčić, M. Romčević i D. Zgodić