Planinarsko društvo "Klekovača" Prijedor

Planinarsko sportsko društvo “Pecija” Kozarska Dubica je domaćin ovogodišnje akcije “Dani planinara Republike Srpske”. Odazvaćemo se centralnoj manifestaciji – Planinarskom danu koji će se održati u subotu, 26.04.2025. godine.

PROGRAM

1. 6h – polazak ispred sportske dvorane “Mladost”;
2. 6:50 – dolazak na Moštanicu;

I staza

Staza Manastir Moštanica (202 m) – Mrakovica (806 m) je rekreativnog karaktera u dužini od 26 km u oba smjera. Predviđeno vrijeme prelaska staze oko 8h uz odmor na Mrakovici (1-2 sata). Staza je pogodna za sve uzraste obilaznika. Na stazi ima izvor pitke vode. Dio staze se proteže duž rijeke Moštanice i Nacionalnog parka Kozara, šumskim, makadamskim i asfaltnim putem (4 km od Vodica do Mrakovice). Staza obuhvata dva značajna istorijska mjesta: Manastir Moštanicu i Memorijalni kompleks Kozara na Mrakovici.

Vodiči na stazi iz PSRS, dr Neno Dobrijević, vodiči iz PSD “Pecija” i PD “Klekovača”, Valentina Dešić.

1. 7h – polazak na stazu Moštanica – Pašini konaci – Vodice – Mrakovica – Moštanica
2. 11h – dolazak na Mrakovicu;
3. 12h – polazak sa Mrakovice;
4. 15:30 – dolazak na Moštanicu.

II staza

Staza Manastir Moštanica (202 m) – Palež (542 m) je kružnog oblika, rekreativnog karaktera, duga 10 km. Predviđeno vrijeme prelaska staze je oko 4 h. Pogodna je za sve uzraste obilaznika. Na stazi nema pitke vode. Staza obuhvata dva značajna istorijska mjesta: Manastir Moštanicu i Spomen obilježje na Paležu.

Vodiči na stazi iz PSD”Pecija”, Bojan Pralica i Dragan Kos.

1. 9h – polazak na stazu;
2.  11h – dolazak na Palež, odmor, čas istorije (istoričar Dragan Trkulja), posluženje: čaj, kafa;
3. 13h – polazak sa Paleža;
4. 15h – dolazak na Moštanicu.

Za one koji ne idu na staze

1. 9h – orijentacija;
2. 10h – “Tehnički dani” – Vodička služba Planinarskog saveza Republike Srpske (naučite nešto novo o čvorovima, orijentaciji…);

15 – 18 – ručak (vojnički grah, salata, hljeb), ručak i jedno piće su besplatni za sve učesnike manifestacije;

18:30 – 19:15 – obraćanje gostiju i dodjela zahvalnica;

19:15 – 19:30 – čas istorije;

19:30 – promocija knjige “Durmitor – Nacionalni park”, autora Vlade Vujisića;

20h – polazak prema Prijedoru;

20:50 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena prevoza je 10 KM.

Prijave za učešće na akciji izvršiti na tel. 065/440-150 (Marko Sarić) do četvrtka, 24.04.2025. godine do kada je obavezno izvršiti uplatu. Uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni koji izvrše uplatu obezbjeđuju mjesto u autobusu.

Vodič je Marko Sarić.

Srdačan planinarski pozdrav!

Na Cvjetnu nedjelju, 13. aprilskog dana, u organizaciji Planinarskog društva „Glasinac“ Sokolac održan je Deveti proljećni pohod na Veliki Lupoglav (1652 m) pod nazivom „Vrhovima Romanije“. U ovoj manifestaciji učestvovali su i  planinari PD „Klekovača“.

Zbog udaljenosti došli smo dan ranije i smjestili se u etno selo “Dolina mira”  blizini Pala. Imali smo priliku da obiđemo to malo mjesto, uživamo u prirodi a i dobroj klopi u obližnjem restoranu. Posjetu izvoru Miljacke ostavili smo za neku drugi put jer se ne može sve iz prve. 

Poslije prespavane noći u bungalovima “Romanija i Jahorina” krećemo prema Ravnoj Romaniji. Bio je to sjajan dan u hajdučkoj gori sa oko 250 učesnika iz 17 društava među kojima mnoga draga i poznata lica iz svijeta ljubitelja planina. 

Okupili smo se kod planinarskog doma Crvene stijene gdje nas je domaćin dočekao sa toplim napicima i kolačima. Poslije neizostavnog zajedničkog slikanja lagano krećemo prema Lupoglavu, najvišem vrhu Romanije. Staza vodi kroz četinarsku šumu i laganog je karaktera. Lupoglav sa svoja 1652 m obrastao je šumom te ne pruža nekakav pogled. Ali to ide u drugi plan. Ono čime nas je Romanija oduševula su njeni fantastični vidikovci sa divnim pogledom na okolne planine Treskavicu, Visočicu, Bjelašnicu, Trebević… 

Sa vrha neki se vraćaju istom stazom nazad, a neki nastavljaju još dalje koji kilometar do vidikovca Velike stijene sa kojeg se pruža prelijep pogled na Jahorinu pokrivenu snijegom, pa sve do Durmitora. Odmor, koji zalogaj, slikanje pa nazad. Oni koji su imali energije poslije pređene staze od nekih 18 km penju se i na Crvene stijene koje se nalaze u blizini doma i simbol su Romanije. 

Nakon ručka, koji je obezbjeđen za sve učesnike i podjele zahvalnica pakujemo se i krećemo kući. Pred nama je dug put, a obećavamo sebi da moramo doći opet na Romaniju i istražiti njene staze. Ovo je tek početak.

Tekst i fotografije: Valentina Dešić

Naslov ovog članka nema veze sa njegovim sadržajem ali ma sa vitkom Pančićevom omorikom i njenom ljepotom. Naime, JP „Šume Republike Srpske“ su vršile podjelu sadnica Pančićeve omorike (lat. Picea omorika (Pančić) Purkine) sa ciljem rasprostranjivanja ovo biljne vrste i sa ciljem očuvanja i zaštite autohtonih i endemskih vrsta kroz povećanje šumskog fonda i podizanja svijesti o važnosti šuma i njihovoj ulozi u ekosistemu.

Pančićevu omoriku otkrio je 1875. godine u selu Zaovine na planini Tari a kasnije (1887.) i opisao naš poznati botaničar Josif Pančić (1814-1888.). To je jednodomna, anemofilna vrsta (oprašivanje pomoću vjetra) koja podnosi mraz i veliku sušu, u kulturi je otporna prema djelovanju dima, prašine i gasova. Podmlađuje se vrlo teško. Razmnožava se pretežno iz sjemena koje se nalazi u šišarkama a samo pojedinačno vegetativno (položnice, zategnute grane). Javlja se prvenstveno na strmim, 55-65ᵒ nagiba, krečnjačkim obroncima (gdje obrazuje specifičnu zajednicu Piceetum omorikae Trebugov) a rijetko je zastupljena na serpentinu i dijabazu. Visinska amplituda omorikinih staništa se kreće između 300 i 1600 m.

Kora joj je tanka, crvenosmeđa i ljušti se u obliku većih nepravilnih pločica. Korijenov sistem ima žilu srčanicu kojom prodire duboko u pukotine krečnjačkih stijena. Muški cvjetovi su svijetlocrveni a ženski crvenkastoljubičasti, smješteni pri samom vrhu krošnje. Šišarke su ljubičaste do ljubičastosmeđe, dugačke 5-6 cm i oko 1-2 cm u promjeru.

Ova vrsta je usko piramidalna, sa pravim i vitkim stablom. Grane su joj tanke, gornje usmjerene lučno prema gore, srednje horizontalno a donje opuštene sa uzdignutim vrhovima. Stablo doseže visinu od 30-40 m i oko 50-60 cm u promjeru.

Endemska je vrsta u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji i srednjoj Bosni. Od sredine aprila 2025. godine 30 novih sadnica smo posadili na lokalitetu oko Bijelog kamena i Kotlovače na planini Kozari. Nadamo se da će se sadnice primiti te da će se generacije koje dolaze diviti ovim raritetom botanike.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Draško Zgodić i Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor pridružilo se i podržalo redovni planinarski pohod ’’Plenak i Kemo’’, koji svake godine organizuje Planinarsko društvo ’’Kalin’’ Bugojno. Planinarski pohod na planinu Kalin i najviši vrh Orlovina 1531 m održan je 6. aprila.

Planinari su se nakon vjetrovite noći, uz jaku kišu okupili u ranim jutarnjim satima i uputili prema Bugojnu. Loše vrijeme nije uticalo na atmosferu u autobusu, naprotiv, raspoloženje je bilo nikad bolje. Pitate se zbog čega? Evo odgovora.

Većina planinara je porijeklom iz Bugojna i okolnih opština i nisu skrivali sreću i zadovoljstvo zbog akcije, što su prenijeli i na ostale. Sa planom akcije nas je upoznala Valentina, a duž puta informacije je nesebično pružao naš član Rade. I jedno i drugo presretni zbog posjete rodnom gradu.

Što smo bili bliži Sanskom Mostu i Ključu, kiša praćena jakim vjetrom je prelazila u snijeg, a dolazak na početnu tačku akcije, Ski centar ‘’Rostovo’’, bio je potpuno obeshrabrujući. Vjetar i snježna mećava. Bilo je različitih razmišljanja o tome šta dalje, neki su čak razmišljali da ostanu u autobusu (ne prethodno pomenuti). Podržali smo jedni druge i svi spremni krenuli prema planinarskom domu.

Dolaskom u dom, zahvaljujući ljubaznim domaćinima i susretima nekadašnjih komšija i prijatelja svi smo zaboravili na loše vrijeme. Zajedno sa domaćinima i planinarima iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Donjeg Vakufa, Karaule, Visokog i Zenice smo krenuli na uspon na Kalin. Većina prvi put.

Što smo se više primicali vrhu vrijeme se popravljalo, prestali su snijeg i vjetar, a sunce je obasjalo okolne planine, kao i našu stazu. Poslovica: ’’Po jutru se dan poznaje’’ nije se obistinila.

Dolazak na vrh bez vjetra, magle, sa snježnim pokrivačem od desetak centimetara, okupan suncem, bio je prava zimska idila koju smo iskoristili za duži boravak i druženje uz hranu i piće i nikad više fotografisanja, pojedinačnog i zajedničkog. Razlog je bio jednostavan, pogled sa Kalina na Rostovo, Bugojansko polje, Crni vrh, Radušu, Vlašić, Vranicu i Prenj je zaista prekrasan.

Uz povremene udare vjetra, vratili smo se u planinarski dom, gdje smo nastavili druženje, uz ručak koji su domaćini pripremili za sve učesnike pohoda. Domaćini su bili izuzetno gostoprimljivi i hvala im zbog toga, kao i zbog besprijekorno organizovane akcije.

Obećali smo podržavati pohod i u narednom periodu a domaćine pozvali da se pridruže akcijama koje organizuje Planinarsko društvo “Klekovača”. HVALA!

Tekst: Radana Daljević

Fotografije: Valentina Dešić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor organizuje u okviru planiranih aktivnosti odlazak na planinarsku manifestaciju Vrhovima Romanije “Deveti proljećni pohod na Romaniju” (Veliki Lupoglav 1652 m) koja se održava u organizaciji Planinarskog društva “Glasinac” Sokolac.

PROGRAM:

I dan (subota, 12.04.2025. godine)

1. 8h – polazak ispred sportske dvorane „Mladost“ u Prijedoru;
2. 9h – polazak ispred Tržnog centra “Fis” u Banja Luci;
3. 14h – dolazak na Pale, smještaj u Etno selu „Dolina mira“, odmor;
4. 16h – razgledanje okoline, izlet iznenađenja;
5. 22h – povečerje.

II dan (nedjelja, 13.04.2025. godine)

1. 7h – ustajanje, jutarnja higijena, doručak;
2. 8h –  polazak autobusom prema mjestu okupljanja;
3. 8:30 – dolazak u Nadromaniju (1368 m), planinarski dom „Crvene stijene“;
4. 9h – 9:15 – pozdravne riječi domaćina i otvaranje pohoda;
5. 9:15 – 16h – pješačenje do Velikog Lupoglava, najvišeg vrha Romanije, staza ukupne dužine 15 km;
6. 16-16:30 – povratak učesnika, lokacija Nadromanija (1368 m), planinarski dom „Crvene stijene“;
7. 16:30 – zajednički ručak i druženje u planinarskom domu na Romaniji;
8. 17:30 – polazak prema Prijedoru;
9. 23h – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, planinarske cipele, odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, plaćena članarina za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena učešća je 90 KM što ubuhvata troškove smještaja i prevoza.

Prijave izvršiti kod Valentine Dešić na tel: 065/845-238 do četvrtka, 10. aprila a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.

Vodič je Valentina Dešić.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Pridružite nam se!

Poslije Triglava od prije dvije sedmice, opet vidimo da će vremenska prognoza biti blagonaklona za boravak u visokom gorju. Tražimo mjesto gdje još uvijek ima dosta snijega, koji nije toliko sklon lavini.
S obzirom da su zadnje padavine bile prije 10-ak dana, a lavinska opasnost je pala na drugi stepen, spremni smo da ovaj put posjetimo Kamniško-Savinjske Alpe. Najistočniji dio južnih Alpa u Sloveniji je dobio ime po njemačkom nazivu Steiner Alpen (Stein:kamen) i po rijeci Savinji.
Već dugo vremena, od kada je postavljen novi bivak pod Skutom, želimo da ga vidimo i uživo i da se uvjerimo da je jednako lijep kao na fotografijama. Tako da uspon na vrhova biramo tako da nam baza bude upravo taj bivak. Plan pada na Tursku Goru i zatim Grintovec drugi dan.
No, vidjećemo da su planove tu da bi se mijenjali.
Polazimo iz Konca, ili samog kraja puta (kako mu i ime kaže) do kog se može doći automobilom, nakon Kamniške Bistrice. Uspon ide neobilježenom, vrlo zahtjevnom stazom, kako joj je oznaka u slovenačkim vodičima. Uvjeravamo se i ovaj put da je ta neobilježena staza mnogo bolje vidljiva nego veliki broj onih obilježenih u našoj zemlji. A da je vrlo zahtjevna, u to nema sumnje. Čeka nas 1200 m visinske razlike po strmoj padini. Natovareni za boravak u planini i zimske uspone, što znači topla vreća, hrana i dosta gvožđa, polako napredujemo uz padinu nazvanu Žmavčarji. To je najdirektniji put do Malih podova, platoa ispod jugoistočne padine Skute i južne padine Rinki, odnosno do mjesta gdje se nalazi bivak pod Skutom.
Nakon šume i serpentina dolazimo do prvog snijega i još strmijeg dijela koji je ljeti jedan ogroman sipar, a sada je prekriven snijegom. Zbog oblika grape ili usjeka, taj prostor je sklon lavinama. Nekoliko ostatak manjih i vidimo pored nas, ali uzdamo se u našu procjenu stanja snijega i prognozu Arso agencije. Padina je strma, a gornji dio snijega poprilično mekan jer je već prošlo podne. Ipak, nakon dosta napora ugledamo zaista jednu od najljepših građevina u Alpima, bivak pod Skutom (2045 m). Dizajniran od strane studenata s Harvarda i njihovih profesora iz arhitektonskog biroa OFIS iz Ljubljane je zaista dragulj arhitekture planinskih skloništa. Sa velikim staklenim plohama kroz koje se pruža pogled prema Kamniškoj Bistrici, odnosno dolini i vrhovima Skute i Rinki na drugoj strani, bivak je i energetski idealno izgrađen. Tokom noći će ostati topao koliko god hladno napolju bilo. Uvjerili smo se u to.
Na žalost, ta njegova ljepota je dvosjekli mač. Posjećuju ga i mnogi turisti koji ne shvataju pravu namjenu takvih objekata, pa se vrlo često dešava da se planinari koji se zateknu u planini i moraju da prenoće moraju doslovno sukobiti s turistima koji na boravak u bivku gledaju kao na nešto što je isključivo njihovo pravo, jer su nekoj lokalnoj agenciji u svojoj zemlji uplatili za boravak sa odličnim pogledom. Takođe, takvi posjetioci ne razumiju važnost ovakvih objekata i ne odnose se prema njima sa dovoljno pažnje i brige.
No i pored toga, bivak je i nakon 10 godina od postavljanja u vrlo dobrom stanju, ako izuzmemo oštećen pod od ulaska u derezama i sl.
Da ne popnemo nijedan od okolnih vrhova, već je i boravak ovdje dovoljna nagrada za trud.
Ipak, nakon malo odmora u bivku, krećemo prema današnjem cilju, Turskoj gori. Već na početku uočavamo opasnosti terena oko bivka, jer je prepun rupa i jama, tako da u kombinaciji sa nešto mekšim sniježnim pokrivačem vrlo lako završite u nekoj od tih rupa. Srećom, Milica je propala samo do struka zbog ranca koji ju je zaustavio na površini.
Put prema Turskoj Gori nas vodi preko strme padine gdje se otpenjavanjem spuštamo do Turskog žleba, raskršća koje vodi prema Okrešlju i slapu Rinke na sjevernoj strani. Mi nastavljamo dalje prema istoku i uz nekoliko traverzi i uspona kroz uglavnom mekan snijeg i izloženu južnu padinu, dolazimo do vršnog grebena Turske gore (2251 m). Malo se družimo s alpskim kavkama i uživamo u pogledima na okolne vrhove Rinki, Brane, Planjave i Ojstrice na svijetlu zalazećeg sunca.
Prije mraka se treba stići nazad do bivka i krećemo jednako oprezno nazad. U sam sumrak stižemo u bivak i vidimo da je tu stigao i jedan mladi par Slovenaca, koji će nam večeras praviti društvo.
Nakon raspakivanja stvari počinjemo s pripremom hrane, a sastojci su vrlo jednostavni. Otopljeni snijeg i neko dehidrirano jelo. Čaj pravimo na isti način. Zimski ranac je vrlo težak i ne možemo sebi dozvoliti luksuz nošenja prevelike količine tečnosti. No, uz Primus i snijeg, sve se vrlo lako riješi.
Pogled na bivak i iz njega je još ljepši pod zvijezdanim nebom.
Kako sutra rano ustajemo već poslije 21 čas idemo na spavanje. I kao što smo pomenuli, bio bi dovoljan uložak za vreću ili neka najlaganija ljeta vreca, koliko je bilo toplo i ugodno. A objekat je bio zagrijan samo današnjim suncem i toplinom boravka šestoro ljudi.
Rano ujutro krećemo put Grintovca, odnosno prema bivku pod Grintovcem preko Slemena (čez Sleme). Nakon dolaska podno Slemena, savladavamo vrlo strmu padinu koja je dijelom prekrivena mekim snijegom, a dijelom tvrdim ledom. Inklinometar kaže da padina ima oko 70°. Na žalost, kada smo bacilli pogled preko Sedla na drugu stranu Slemena, uočavamo da nas tamo očekuje samo vrlo izložena glatka stijena i dionice pod ledom.
Dovoljno smo matori i mudri da znamo da planina uvijek ima zadnju riječ, kakva god ona bila. A da ta riječ ne bi bila fatalna po nas, odlučujemo da odustanemo od te staze. Na žalost, kasnije tokom dana saznajemo da je ovaj vikend imao još veći tragični bilans u Alpima nego prethodni.
S obzirom da imamo cijeli dan na raspolaganju koji smo planirali potrošiti na planini, odlučujemo se za uspon na jednako atraktivne i zahtjevne vrhove Rinki (Kranjske, Koroške, Štajerske i Male), koje se pored Skute i Turske Gore nalaze oko platoa Malih podova. Prvo direktnim usponom idemo preko južne padine između Kranjske i Koroške Rinke, je takođe na sličnoj vrijednosti nagiba kao Sleme, zatim traverzom prvo na najvišu, Kranjsku Rinku (2453 m). S vrha puca savršen pogled ne samo na okolne vrhove nego i na udaljeni greben Košute u Karavankama, kao i na udaljenije i zapadnije Julijske Alpe.
Brzo iza nas stižu dvojica turno skijaša koji će skijati s vrha. Nisu sigurni šta to piše na zastavi kada smo ih zamolili da nas fotografišu. Učili su ćirilicu, ali kažu da su zaboravili.
Nakon pozdrava s njima traverzom podno samog grebena idemo na Korošku Rinku – Križ (2433 m), gdje nam drugi turno skijaši pričaju kako su na ovim planinama mnogo češće nego samo vikendima. Zavidimo im.
Takođe, pričaju o češkim turistima koji tokom ljeta znaju uzurpirati bivak. I oni odlaze niz padinu, a mi otpenjavamo do sredine padine gdje skrećemo prema trećem vrhu u nizu, Štajerskoj Rinki (2374 m). Za razliku od prethodne dvije, uspon na nju je lakši i ne zahtjeva upotrebu cepina. Takođe, na putu prema bivku prelazimo i preko Male Rinke (2289 m). Umjesto samo planirana dva, ispenjali smo pet vrhova i ne smijemo biti nezadovoljni promjenom plana. A i da nismo nijedan, boravak u ovakvom okruženju je i više nego dovoljna satisfakcija.
Nakon više od tri sata penjanja na Rinke, vrijeme je da opet navratimo pored bivka, istopimo još malo snijega za čaj i krenemo put doline.
Iako je počeo duvati jugo, koji najavljuje skoru promjenu vremena, kroz mekan snijeg Žmavčarja, sigurno stižemo do granice šume, a zatim bez dereza, cepina i pojaseva nastavljamo do doline.
I još jedan savršen vikend u planinarskom raju Slovenije je iza nas. Ostaje nam samo neki ručak uz kremšnite i možemo kući.

Foto: M. Bogdanović, T. Timarac, D. Popović i D. Zgodić
Tekst: D. Zgodić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Drage naše planinarke,

Sretan vam Dan žena uz ovaj najljepši planinski cvijet, da nam budete vedre, nasmijane i uzbrdo brze!

Planinarsko ekološko društvo “Vidik” Mrkonjić Grad organizuje zimsku planinarsku akciju pod nazivom “Zimski uspon na Dimitor”. Pozivamo sve članove PD “Klekovača” Prijedor da nam se pridruže na 18. zimskom usponu na Dimitor u nedjelju, 16.03.2025. godine.

PROGRAM AKICIJE:

1. 6:00 – polazak ispred sportske dvorane Mladost;
2. 8:00 – dolazak na Zelenkovac (850 m) i okupljanje planinara;
3. 8:30 – polazak na uspon preko na grebena Kozja strana (1311 m);
4. 12:00 – izlazak na vrh Dimitora (1483 m);
5. 12:30 – polazak sa vrha;
6. 15:00 – dolazak u selo Graci, ručak u organizaciji domaćina akcije, dodjela zahvalnica pl. društvima i završetak manifestacije;
7. 16:00 – polazak prema Prijedoru;
8. 18:00 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), ranac, odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, gamašne,  štapovi za hodanje, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena prevoza je 20 KM.

Prijave izvršiti kod Valentine Dešić isključivo na tel: 065/845-238 do četvrtka 13. marta a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.

Vodič je Valentina Dešić.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Pridružite nam se!

Добили смо позив од ПАОК „Бања Лука“ да узмемо учешће у традиционалном „Осмомартовском успону на Лисину“ на Козари.

ПАОК „Бања Лука“уз сарадњу са ПСД „Превија“ Ламовита организује традиционални осмомартовски успон на Лисину, највиши врх Козаре у недјељу, 09.03.2025. године.

ПРОГРАМ ПОХОДА:

7:20 – полазак испред спортске дворане „Младост“ у Приједору;

8:00 – полазак на успон из Горње Ламовите (ко жели може наставити аутобусом до под Лисину и прошетати до пл. дома Превија);

11:30 – излазак на највиши врх Козаре (Лисина 978 m) – краћа пауза;

12:00 – полазак са врха;

13:00 – долазак на Превију (760 m), одмор и дружење у планинарском дому уз бесплатну кафу и чај које обезбјеђује домаћин;

15:00 – полазак са Превије;

15:30 – долазак до аутобуса и повратак за Приједор;

16:30 – долазак у Приједор.

Ова траса је средње тешка, дужине 15,5km те са укупним успоном од 800 m до Лисине. Поред стазе налази се више извора воде за пиће.

Општи услови за учешће: одлично здравље, физичка кондиција, психичка стабилност, планинарске ципеле (патике не долазе у обзир!), одговарајућа планинарска одјећа у односу на метео прилике, капа, наочале за заштиту од сунца, ранац, штапови за ходање, гамашне, храна, вода, планинарска исказница са плаћеном чланарином за текућу годину, лични комплет прве помоћи.

Цијена превоза је 10 КМ.

Сви заинтересовани чланови ПД „Клековача“ суобавезни да изврше пријаву учешћа на овом успону на тел: 065/845-238 (Валентина Дешић) до петка 06.03.2025. године до када је обавезна уплата. Уплате можете извршити у канцеларији Друштва која се налази у улици Краља Петра I Ослободиоца 16 (КУД “Др Младен Стојановић”, II спрат).

Због ограничених капацитета мјесто у аутобусу обезбјеђују они који први изврше уплату.

Пријављени учесници стазу обилазе на сопстевену одговорност!

Pozdravimo po 43. put proljeće na Kozari. Pozivamo vas da, u nedjelju 23. marta 2025. godine, uzmete učešće u planinarskom pohodu „Pozdrav proljeću“ koji svake godine okuplja sve više učesnika iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i šire. Planirali smo pohod od Rajkovića preko Kozaračkog kamena do Mrakovice u dužini od 13 km. Staza je pogodna za sve uzraste obilaznika. Uspon na Kozarački kamen i silazak su zahtjevni ali taj dio staze će biti obezbjeđen konopcima kao rukohvatima.

PROGRAM POHODA (nedjelja, 23. mart 2025. godine):

I za planinare i građane Prijedora:

1. 8:00 i 9:00 – polazak autobusa ispred sportske dvorane „Mladost“ u Prijedoru;
2. 15:00 i 16:00 – povratak sa Mrakovice.

II za planinare izvan Prijedora:

1. 9:00 do 9:30 – dolazak u Rajkoviće (275 m n/v) i početak uspona;
2. 9:00 do 13:00 – pješačenje stazom br. 3 preko Kozaračkog kamena (658 m n/v) do Mrakovice (802 m n/v) uz kraće odmore;
3. 13:00 – dolazak prvih učesnika na Mrakovicu, ručak;
4. 13:30 – kulturno-zabavni program;
5. 14:30 – dodjela zahvalnica;
6. 16:00 – kraj manifestacije i povratak sa Mrakovice.

Opšti uslovi za učešće:odlično zdravlje, fizička kondicija i psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, rezervna presvlaka, zaštita od kiše, štapovi za hodanje, ranac, hrana, voda, planinarska iskaznica, prva pomoć, foto-aparat. Ukoliko planirate povesti psa na uspon, molimo vas da bude na povodcu i da nosi masku.

Za učesnike koji dolaze iz udaljenijih krajeva obezbjedili smo smještaj u planinarskim domovima na Kotlovači i na Mrakovici. Njihov dolazak se preporučuje u subotu, 22.03.2025. do 22:00. Molimo sekretare društava koja će doći na ovu manifestaciju da pošalju spiskove za prijavu učesnika putem e-maila info@pdklekovaca.org najkasnije do četvrtka, 20.03.2025. godine.

Prijava društava/klubova/sekcija će se vršiti na startu staze u Rajkovićima.

Svi učesnici su dužni da se kreću navedenom stazom jer će nju obezbjeđivati vodiči PD “Klekovača” Prijedor i spasioci.

Učesnici stazu obilaze na sopstvenu odgovornost!

Srdačan planinarski pozdrav!

Lokacija polazne tačke u Rajkovićima:

https://maps.app.goo.gl/7ScuAYUubcxDs8C76

GPX track staze Pozdrava proljeću: