Romanija – Veliki Lupoglav

Na Cvjetnu nedjelju, 13. aprilskog dana, u organizaciji Planinarskog društva „Glasinac“ Sokolac održan je Deveti proljećni pohod na Veliki Lupoglav (1652 m) pod nazivom „Vrhovima Romanije“. U ovoj manifestaciji učestvovali su i  planinari PD „Klekovača“.

Zbog udaljenosti došli smo dan ranije i smjestili se u etno selo “Dolina mira”  blizini Pala. Imali smo priliku da obiđemo to malo mjesto, uživamo u prirodi a i dobroj klopi u obližnjem restoranu. Posjetu izvoru Miljacke ostavili smo za neku drugi put jer se ne može sve iz prve. 

Poslije prespavane noći u bungalovima “Romanija i Jahorina” krećemo prema Ravnoj Romaniji. Bio je to sjajan dan u hajdučkoj gori sa oko 250 učesnika iz 17 društava među kojima mnoga draga i poznata lica iz svijeta ljubitelja planina. 

Okupili smo se kod planinarskog doma Crvene stijene gdje nas je domaćin dočekao sa toplim napicima i kolačima. Poslije neizostavnog zajedničkog slikanja lagano krećemo prema Lupoglavu, najvišem vrhu Romanije. Staza vodi kroz četinarsku šumu i laganog je karaktera. Lupoglav sa svoja 1652 m obrastao je šumom te ne pruža nekakav pogled. Ali to ide u drugi plan. Ono čime nas je Romanija oduševula su njeni fantastični vidikovci sa divnim pogledom na okolne planine Treskavicu, Visočicu, Bjelašnicu, Trebević… 

Sa vrha neki se vraćaju istom stazom nazad, a neki nastavljaju još dalje koji kilometar do vidikovca Velike stijene sa kojeg se pruža prelijep pogled na Jahorinu pokrivenu snijegom, pa sve do Durmitora. Odmor, koji zalogaj, slikanje pa nazad. Oni koji su imali energije poslije pređene staze od nekih 18 km penju se i na Crvene stijene koje se nalaze u blizini doma i simbol su Romanije. 

Nakon ručka, koji je obezbjeđen za sve učesnike i podjele zahvalnica pakujemo se i krećemo kući. Pred nama je dug put, a obećavamo sebi da moramo doći opet na Romaniju i istražiti njene staze. Ovo je tek početak.

Tekst i fotografije: Valentina Dešić