“Ajde da ti pokažem Pančićevu omoriku”
Naslov ovog članka nema veze sa njegovim sadržajem ali ma sa vitkom Pančićevom omorikom i njenom ljepotom. Naime, JP „Šume Republike Srpske“ su vršile podjelu sadnica Pančićeve omorike (lat. Picea omorika (Pančić) Purkine) sa ciljem rasprostranjivanja ovo biljne vrste i sa ciljem očuvanja i zaštite autohtonih i endemskih vrsta kroz povećanje šumskog fonda i podizanja svijesti o važnosti šuma i njihovoj ulozi u ekosistemu.
Pančićevu omoriku otkrio je 1875. godine u selu Zaovine na planini Tari a kasnije (1887.) i opisao naš poznati botaničar Josif Pančić (1814-1888.). To je jednodomna, anemofilna vrsta (oprašivanje pomoću vjetra) koja podnosi mraz i veliku sušu, u kulturi je otporna prema djelovanju dima, prašine i gasova. Podmlađuje se vrlo teško. Razmnožava se pretežno iz sjemena koje se nalazi u šišarkama a samo pojedinačno vegetativno (položnice, zategnute grane). Javlja se prvenstveno na strmim, 55-65ᵒ nagiba, krečnjačkim obroncima (gdje obrazuje specifičnu zajednicu Piceetum omorikae Trebugov) a rijetko je zastupljena na serpentinu i dijabazu. Visinska amplituda omorikinih staništa se kreće između 300 i 1600 m.
Kora joj je tanka, crvenosmeđa i ljušti se u obliku većih nepravilnih pločica. Korijenov sistem ima žilu srčanicu kojom prodire duboko u pukotine krečnjačkih stijena. Muški cvjetovi su svijetlocrveni a ženski crvenkastoljubičasti, smješteni pri samom vrhu krošnje. Šišarke su ljubičaste do ljubičastosmeđe, dugačke 5-6 cm i oko 1-2 cm u promjeru.
Ova vrsta je usko piramidalna, sa pravim i vitkim stablom. Grane su joj tanke, gornje usmjerene lučno prema gore, srednje horizontalno a donje opuštene sa uzdignutim vrhovima. Stablo doseže visinu od 30-40 m i oko 50-60 cm u promjeru.
Endemska je vrsta u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji i srednjoj Bosni. Od sredine aprila 2025. godine 30 novih sadnica smo posadili na lokalitetu oko Bijelog kamena i Kotlovače na planini Kozari. Nadamo se da će se sadnice primiti te da će se generacije koje dolaze diviti ovim raritetom botanike.
Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Draško Zgodić i Marko Sarić
