Archives
now browsing by author
Via ferrata obuka – maj 2025
Prošlo je već 6 godina od kada smo napravili prvu via ferrata stazu u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Sada ih u okruženju ima još nekoliko, ali i dalje jedino na Kozari možete da isprobate penjanje na stazama težine od A do D po Schall skali.
Da biste to ipak radili sigurno, neophodno je da prođete odgovarajuću obuku za takvu aktivnost. I naravno, da imate potrebnu sigurnosnu opremu. Iz tog razloga smo protekle subote organizovali jednodnevni kurs za naše članove, ali i za planinare iz drugih klubova.
Prvo smo prošli kroz teoretski dio, a zatim i praktični na svim stazama Bijelog kamena.
U albumu pogledajte kako je to izgledalo. I dođite na Kozaru da uživate u ovoj adrenalinskoj aktivnosti.
Foto: Slavica, Luka i Draško.
- Obuka počinje teoretskim dijelom u učionici našeg doma.
- Uz pomoć zabavnih ilustracija lakše prezentujemo ispravno korištenje opreme.
- Instruktori. Luka fotografiše.
- Zajednička fotografija prije polaska na stazu.
- Prva lagana dionica, pogodna za uvježbavanje tehnike korištenja Y apsorbera pada. Ocj…
- Prelazimo na malo težu stazu, ocjena zahtjevnosti B.
- To nam dobro ide.
- Vrijeme je za pravi zalogaj. Bijeli kamen – Bršljan, zahtjevnost D.
- I to ide uz osmijeh.
- Pogled na penjače iz ptičje perspektive.
- I onda iz žablje.
- Strpljivo čekanje na red.
- Hm, dolje se ne može. Jedino ostaje da se ide naprijed.
- Na tridesetak metara iznad tla, opušteno kao kod kuće u fotelji.
- Za dobru fotografiju se uvijek nađe vremena.
- Kozama je drago da nisu jedine u kraju koje se veru po stijenama.
- Nakon teže idemo na malo lakšu stazu. Zahtjevnost C. Luka asistira pri vrhu.
- Nakon cijelog dana na stijeni, valja nešto i pojesti.
Via ferrata obuka
U skladu sa godišnjim planom aktivnosti Planinarsko društvo „Klekovača“ organizuje obuku za kretanje osiguranim „via ferrata“ planinarskim stazama.
Obuka je namijenjena prvenstveno članovima Društva, ali i drugim zainteresovanim osobama.
Via ferrata je italijanska riječ koja u slobodnom prevodu označava čelični put/stazu. Izraz Via ferrata se koristi u gotovo svim svjetskim jezicima osim njemačkog gdje se za takve staze koristi izraz Klettersteig. Via ferrata je penjačka staza koja omogućava uspone teškim i zahtjevnim terenima i za osobe koje nemaju dovoljno alpinističkog i penjačkog iskustva i vještine. To je moguće uz pomoć čeličnih ankera, nogostupa i rukohvata koji penjaču pružaju dodatni oslonac tamo gdje ga ne nudi stijena i uz pomoć čeličnog užeta koje je postavljeno uz stazu i koje obezbijeđuje penjača i ograničava mogući pad.
Klekovača je u proteklih nekoliko godina izgradila par takvih staza na Kozari, tako da možemo našim članovima ponuditi obuku i pripremiti ih za slične staze u našem bližem ili daljem okruženju.
Više detalja o via ferrata stazama i poligonu na kojem će se održavati obuka pročitajte i pogledajte na:
Via Ferrata – PD Klekovača
Neophodna oprema:
Planinarske cipele, odjeća prikladna za boravak u prirodi, ranac, voda, hrana, prva pomoć, čeona lampa, via ferrata rukavice ili sl.
Ličnu i zajedničku tehničku opremu (dinamičku užad, šljemove, gurtne, karabinere, pojaseve, via ferrata apsorbere) obezbjeđuje PD “Klekovača”. Svi učesnici moraju biti dobrog psihofizičkog zdravlja i u odličnoj kondiciji. Svi učesnici na obuci učestvuju na sopstvenu odgovornost. Svako oštećenje lične ili zajedničke opreme se plaća.
Datum održavanja obuke i raspored aktivnosti.
10.05.2025.
– 07:30 Okupljanje u planinarskom domu Kotlovača, kafa, čaj
– 08:00 Teoretski dio obuke i zaduživanje lične tehničke opreme
– 09:00 Polazak na stazu Kotlovača-Bijeli kamen
– 09:30 Dolazak na poligon i početak obuke
-16:30 Kraj obuke i povratak u dom
-17:00 Analiza i utisci
-18:00 Kraj obuke
Maksimalan broj učesnika: 8.
Obuka je besplatna za članove PD “Klekovača” sa plaćenom članarinom za tekuću godinu (uz uslov da su članovi duže od 6 mjeseci i da su bili na minimalno tri akcije koje je organizovalo Društvo).
Za sve ostale zainteresovane, cijena obuke je 80 KM.
Prednost kod prijave imaju članovi Društva. Prijave do 07.05.2025. do 12:00 h.
Voditelji obuke – Draško Zgodić, Marko Sarić i Luka Ivanković
Sve informacije i prijave isključivo na info@pdklekovaca.org ili na +387 65 586 350
Planinarski pozdrav!
KAMNIŠKO-SAVINJSKE ALPE 2025 – ZIMSKI USPON
Poslije Triglava od prije dvije sedmice, opet vidimo da će vremenska prognoza biti blagonaklona za boravak u visokom gorju. Tražimo mjesto gdje još uvijek ima dosta snijega, koji nije toliko sklon lavini.
S obzirom da su zadnje padavine bile prije 10-ak dana, a lavinska opasnost je pala na drugi stepen, spremni smo da ovaj put posjetimo Kamniško-Savinjske Alpe. Najistočniji dio južnih Alpa u Sloveniji je dobio ime po njemačkom nazivu Steiner Alpen (Stein:kamen) i po rijeci Savinji.
Već dugo vremena, od kada je postavljen novi bivak pod Skutom, želimo da ga vidimo i uživo i da se uvjerimo da je jednako lijep kao na fotografijama. Tako da uspon na vrhova biramo tako da nam baza bude upravo taj bivak. Plan pada na Tursku Goru i zatim Grintovec drugi dan.
No, vidjećemo da su planove tu da bi se mijenjali.
Polazimo iz Konca, ili samog kraja puta (kako mu i ime kaže) do kog se može doći automobilom, nakon Kamniške Bistrice. Uspon ide neobilježenom, vrlo zahtjevnom stazom, kako joj je oznaka u slovenačkim vodičima. Uvjeravamo se i ovaj put da je ta neobilježena staza mnogo bolje vidljiva nego veliki broj onih obilježenih u našoj zemlji. A da je vrlo zahtjevna, u to nema sumnje. Čeka nas 1200 m visinske razlike po strmoj padini. Natovareni za boravak u planini i zimske uspone, što znači topla vreća, hrana i dosta gvožđa, polako napredujemo uz padinu nazvanu Žmavčarji. To je najdirektniji put do Malih podova, platoa ispod jugoistočne padine Skute i južne padine Rinki, odnosno do mjesta gdje se nalazi bivak pod Skutom.
Nakon šume i serpentina dolazimo do prvog snijega i još strmijeg dijela koji je ljeti jedan ogroman sipar, a sada je prekriven snijegom. Zbog oblika grape ili usjeka, taj prostor je sklon lavinama. Nekoliko ostatak manjih i vidimo pored nas, ali uzdamo se u našu procjenu stanja snijega i prognozu Arso agencije. Padina je strma, a gornji dio snijega poprilično mekan jer je već prošlo podne. Ipak, nakon dosta napora ugledamo zaista jednu od najljepših građevina u Alpima, bivak pod Skutom (2045 m). Dizajniran od strane studenata s Harvarda i njihovih profesora iz arhitektonskog biroa OFIS iz Ljubljane je zaista dragulj arhitekture planinskih skloništa. Sa velikim staklenim plohama kroz koje se pruža pogled prema Kamniškoj Bistrici, odnosno dolini i vrhovima Skute i Rinki na drugoj strani, bivak je i energetski idealno izgrađen. Tokom noći će ostati topao koliko god hladno napolju bilo. Uvjerili smo se u to.
Na žalost, ta njegova ljepota je dvosjekli mač. Posjećuju ga i mnogi turisti koji ne shvataju pravu namjenu takvih objekata, pa se vrlo često dešava da se planinari koji se zateknu u planini i moraju da prenoće moraju doslovno sukobiti s turistima koji na boravak u bivku gledaju kao na nešto što je isključivo njihovo pravo, jer su nekoj lokalnoj agenciji u svojoj zemlji uplatili za boravak sa odličnim pogledom. Takođe, takvi posjetioci ne razumiju važnost ovakvih objekata i ne odnose se prema njima sa dovoljno pažnje i brige.
No i pored toga, bivak je i nakon 10 godina od postavljanja u vrlo dobrom stanju, ako izuzmemo oštećen pod od ulaska u derezama i sl.
Da ne popnemo nijedan od okolnih vrhova, već je i boravak ovdje dovoljna nagrada za trud.
Ipak, nakon malo odmora u bivku, krećemo prema današnjem cilju, Turskoj gori. Već na početku uočavamo opasnosti terena oko bivka, jer je prepun rupa i jama, tako da u kombinaciji sa nešto mekšim sniježnim pokrivačem vrlo lako završite u nekoj od tih rupa. Srećom, Milica je propala samo do struka zbog ranca koji ju je zaustavio na površini.
Put prema Turskoj Gori nas vodi preko strme padine gdje se otpenjavanjem spuštamo do Turskog žleba, raskršća koje vodi prema Okrešlju i slapu Rinke na sjevernoj strani. Mi nastavljamo dalje prema istoku i uz nekoliko traverzi i uspona kroz uglavnom mekan snijeg i izloženu južnu padinu, dolazimo do vršnog grebena Turske gore (2251 m). Malo se družimo s alpskim kavkama i uživamo u pogledima na okolne vrhove Rinki, Brane, Planjave i Ojstrice na svijetlu zalazećeg sunca.
Prije mraka se treba stići nazad do bivka i krećemo jednako oprezno nazad. U sam sumrak stižemo u bivak i vidimo da je tu stigao i jedan mladi par Slovenaca, koji će nam večeras praviti društvo.
Nakon raspakivanja stvari počinjemo s pripremom hrane, a sastojci su vrlo jednostavni. Otopljeni snijeg i neko dehidrirano jelo. Čaj pravimo na isti način. Zimski ranac je vrlo težak i ne možemo sebi dozvoliti luksuz nošenja prevelike količine tečnosti. No, uz Primus i snijeg, sve se vrlo lako riješi.
Pogled na bivak i iz njega je još ljepši pod zvijezdanim nebom.
Kako sutra rano ustajemo već poslije 21 čas idemo na spavanje. I kao što smo pomenuli, bio bi dovoljan uložak za vreću ili neka najlaganija ljeta vreca, koliko je bilo toplo i ugodno. A objekat je bio zagrijan samo današnjim suncem i toplinom boravka šestoro ljudi.
Rano ujutro krećemo put Grintovca, odnosno prema bivku pod Grintovcem preko Slemena (čez Sleme). Nakon dolaska podno Slemena, savladavamo vrlo strmu padinu koja je dijelom prekrivena mekim snijegom, a dijelom tvrdim ledom. Inklinometar kaže da padina ima oko 70°. Na žalost, kada smo bacilli pogled preko Sedla na drugu stranu Slemena, uočavamo da nas tamo očekuje samo vrlo izložena glatka stijena i dionice pod ledom.
Dovoljno smo matori i mudri da znamo da planina uvijek ima zadnju riječ, kakva god ona bila. A da ta riječ ne bi bila fatalna po nas, odlučujemo da odustanemo od te staze. Na žalost, kasnije tokom dana saznajemo da je ovaj vikend imao još veći tragični bilans u Alpima nego prethodni.
S obzirom da imamo cijeli dan na raspolaganju koji smo planirali potrošiti na planini, odlučujemo se za uspon na jednako atraktivne i zahtjevne vrhove Rinki (Kranjske, Koroške, Štajerske i Male), koje se pored Skute i Turske Gore nalaze oko platoa Malih podova. Prvo direktnim usponom idemo preko južne padine između Kranjske i Koroške Rinke, je takođe na sličnoj vrijednosti nagiba kao Sleme, zatim traverzom prvo na najvišu, Kranjsku Rinku (2453 m). S vrha puca savršen pogled ne samo na okolne vrhove nego i na udaljeni greben Košute u Karavankama, kao i na udaljenije i zapadnije Julijske Alpe.
Brzo iza nas stižu dvojica turno skijaša koji će skijati s vrha. Nisu sigurni šta to piše na zastavi kada smo ih zamolili da nas fotografišu. Učili su ćirilicu, ali kažu da su zaboravili.
Nakon pozdrava s njima traverzom podno samog grebena idemo na Korošku Rinku – Križ (2433 m), gdje nam drugi turno skijaši pričaju kako su na ovim planinama mnogo češće nego samo vikendima. Zavidimo im.
Takođe, pričaju o češkim turistima koji tokom ljeta znaju uzurpirati bivak. I oni odlaze niz padinu, a mi otpenjavamo do sredine padine gdje skrećemo prema trećem vrhu u nizu, Štajerskoj Rinki (2374 m). Za razliku od prethodne dvije, uspon na nju je lakši i ne zahtjeva upotrebu cepina. Takođe, na putu prema bivku prelazimo i preko Male Rinke (2289 m). Umjesto samo planirana dva, ispenjali smo pet vrhova i ne smijemo biti nezadovoljni promjenom plana. A i da nismo nijedan, boravak u ovakvom okruženju je i više nego dovoljna satisfakcija.
Nakon više od tri sata penjanja na Rinke, vrijeme je da opet navratimo pored bivka, istopimo još malo snijega za čaj i krenemo put doline.
Iako je počeo duvati jugo, koji najavljuje skoru promjenu vremena, kroz mekan snijeg Žmavčarja, sigurno stižemo do granice šume, a zatim bez dereza, cepina i pojaseva nastavljamo do doline.
I još jedan savršen vikend u planinarskom raju Slovenije je iza nas. Ostaje nam samo neki ručak uz kremšnite i možemo kući.
Foto: M. Bogdanović, T. Timarac, D. Popović i D. Zgodić
Tekst: D. Zgodić
- Uspon počinjemo iz pravca Kamniške Bistrice, kroz šumoviti dio.
- Uspon je strm, pa su potrebni i povremeni odmori.
- Na visini od 1500 m dolazimo do zone snijega.
- Žmavčarji, kako se zove ovaj prostor je vrlo strma dionica koja je ljeti pod siparom,…
- Nakon gotovo 500 m visinske razlike kroz takav teren stižemo blizu izlaska iz kuloara…
- Još malo i na cilju smo, bar za prvi dio dana.
- Bivak pod Skutom na Malih podi, kako mu je zvanično ime je jedna od najljepših planin…
- Pogled prema Rinkama kroz sjeverno okno.
- Nakon kratkog odmora u bivku i ostavljanja suvišnih stvari, krećemo prema današnjem c…
- Turska gora pred nama.
- Ali doći tamo nije baš tako jednostavno. Mi biramo najstrmiji put, vježbe radi. Na vr…
- Izlazak iz Turskog žleba, gdje dolazi staza iz Logarske doline, odnosno od slapa Rink…
- Kroz usjek Turskog žleba se pruža savršen pogled na Mrzlu goru (2203 m).
- Već je kasno popodne i moramo nastaviti prema vrhu. Zalazeće sunce obasjava strmi jug…
- Pred samim vrhom.
- Turska gora (2251 m).
- Pogled prema istoku s vrha. U prvom planu Brana, zatim Kamniško sedlo s domom, Planja…
- Prije mraka moramo nazad.
- Pored svog lijepog izgleda, bivak je energetski vrlo efikasan objekat. Topliji od mno…
- Kuhinja za pripremu raznih jela od snijega.
- Novo je jutro i valja krenuti prema današnjem cilju, Grintovcu.
- Sedlo Slemena, koje ima padinu i do 70 stepeni, ali i zaleđenu završnicu. Sve smo to …
- To nam neće pokvariti raspoloženje, jer je oko nas još mnogo drugih vrhova. Odlučili …
- Kada ste na lavinoznom terenu, uvijek ponesite lavinsku lopatu. Ako ne za lavinu, za …
- Izlazak na traverzu kod Kranjske Rinke. U pozadini se vide ostaci mini lavine sa Koro…
- Veći dio dana u fokusu nam je ova slika.
- Pred vrhom.
- Stižu i ostali.
- Cepini upućuju čestitke jedan drugome za uspješan uspon. U neposrednoj blizini Skuta …
- Kranjska Rinka (2453 m)
- Slijedeći vrh za penjanje, Koroška Rinka. Smjer uspona ide traverzom do ostataka lavi…
- Opet se mora dolje.
- Još malo otpenjavanja, pa na traverzu. Čeka nas slijedeća Rinka.
- Na samom izlasku na vrh.
- Tu se malo družimo sa slovenačkim planinarima i turno skijašima.
- Koroška Rinka – Križ (2433 m).
- A tamo smo bili. Vidi se trag smjera.
- Zatim ponovo nazad.
- A sa vrha treće vidimo dvije na kojima smo bili.
- Štajerska Rinka (2374 m).
- Opet preko Malih podi.
- Kratak odmor prije povratka u dolinu.
- Naš izvor vode za ovaj vikend. Važno je samo držati se eskimskog pravila o žutom i bi…
- Oni manje strpljivi koriste solarnu energiju da bi došli do vode.
- Poslednji pogled prije polaska.
- I za kraj, izvor Kamniške Bistrice.
Generated by Facebook Photo Fetcher 2
Triglav 2025 – zimski uspon
Triglav, najviša planina Slovenije, u prošlom vijeku i Jugoslavije. Vrh koji privlači ogroman broj planinara iz regije, ali i iz cijele Evrope.
Tokom ljetnih mjeseci, a posebno ljetnih vikenda, uspon na vrh zahtijeva mnogo strpljenja, zbog velikog broja ljudi koji želi da se nađu na najvišoj tački Slovenije i Julijskih Alpa.
Ako pak želite da u miru uživate u ljepotama ove planine, uspon zimi je mnogo bolja opcija.
Vođeni tom idejom i mi smo krenuli put Mojstrane, a zatim i prema dolini Krme, što je najbolje ishodište za zimski uspon prema Triglavu. Najbolje zbog mogućnosti pristupa dovoljno blizu planine, kao i najmanje opasnosti od lavine tokom uspona do Kredarice ili Planike.
Nismo posebno žurili jer prvi dan imamo plan da stignemo do Triglavskog doma na Kredarici, ali ipak je mudro to završiti tokom dnevne vidljivosti. Već na parkingu u dolini Krme se podsjetimo zašto je Slovenija raj za ljubitelje aktivnosti na otvorenom i koliko Slovenaca uživa u tim sportovima. Bez obzira o kojem godišnjem dobu se radi. Ipak, našli smo malo mjesta da se parkiramo i krećemo put staze.
Temperatura je par podioka ispod nule i snijeg je savršen za hodanje. Čeka nas oko 1600 m uspona. Napredujemo kroz položeni šumoviti predio, zatim polako prolazimo kroz Vrtaču, Malo polje, planinu Zgornju Krmu. Pastirski stan Prgarca (1763 m) je negdje na polovini puta. Od te tačke uspon postaje znantno strmiji i neophodno je montirati dereze. Sve vrijeme dok hodamo srećemo veliki broj planinara koji se vraćaju u dolinu, neki od njih hodaju, a neki su na turno skijama.
Sada nam je malo jasnije zašto se padina ispod Snežne konte zove Kalvarija. Već smo u petom satu hodanja, a čini se da usponu nikad nema kraja.
Ipak, nakon pet i po sati hoda vidimo krila vjetroturbina i krov kapele Marije Snežne. A tu je i najviši i najveći slovenski dom, Triglavski dom na Kredarici (2515 m).
Ljubazni meteorolog, kojeg od milja zovemo Arso (po instituciji u kojoj je zaposlen) se brine da i u zimskim uslovima dom bude otvoren za planinare. Naravno, dom u ovim uslovima nudi samo osnovno, ali i to svakom planinaru mnogo znači. Te večeri je u domu bilo dvadesetak planinara. Bilo je tu Mađara, Francuza, Poljaka i drugih. Najmanje Slovenaca, jer oni Triglav penju u jednom danu. Nakon večere i čašice razgovora, prilično rano odlazimo na počinak. Prognoza kaže da će jutro biti stabilno, ali da kasnije možemo očekivati oblake.
Srećom, prognoza se do jutra još popravila, tako da uživamo u prvim zracima sunca i potpuno vedrom nebu kada smo se probudili.
Uspon počinje strmom padinom gdje su već potrebna sva tehnička pomagala koja imamo sa sobom. Ali temperatura je niska i snijeg savršeno dobro drži, tako da bezbjedno i prilično brzo dolazimo do prvih sajli na stazi. Iako meteorološki podaci kažu da je visina snijega na Kredarici 140 cm, to je neuobičajeno malo za ovo doba godine, pa su klinovi i sajla na većem dijelu staze vidljivi. To svakako olakšava uspon, ali s druge strane oni dijelovi koji nisu osigurani nemaju dovoljan sniježni pokrivač i na njima se nalazi kombinacija stijene i leda, što s druge strane otežava uspon. No, kako kaže poslovica, što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji.
Ipak, potpuno sigurno dolazimo do Malog Triglava (2725 m), a zatim njegovim grebenom i do Triglava (2864 m) za sat i po vremena. Uz savršene poglede na sve strane dokle pogled seže, ostajemo na vrhu gotovo pola sata. Društvo nam pravi samo naš drugar iz Poljske, koji nam se pridružio još na početku uspona. Kasnije ćemo saznati da mu je penjački partner u zadnji čas otkazao, pa se zbog sigurnosti, potpuno ćutke, priključio našoj grupi. Dobro nam je došao da nas fotografiše na vrhu.
Iako bi se ovdje moglo ostati cijeli dan i uživati u ljepoti prirode, ipak je vrijeme za polazak.
Kao i uvijek, silazak je teži dio uspona. Pažljivo otpenjavajući, a na jednom mjestu i uz pomoć užeta bezbjedno se spuštamo do Kredarice. Kako se spuštamo, tako i oblaci prekrivaju vrh Triglava. Oni koji srećemo na stazi neće imati tako dobar pogled kao mi. Vrijedilo je rano ustati. U Kredarici pravimo kratak odmor za obrok i pivo da proslavimo siguran uspon i krećemo polako nazad u dolinu.
Nakon 2000 m savladane visine za danas, bacamo poslednji pogled prema Triglavu, zahvalni za savršene uslove koje nam je obezbijedio za siguran uspon.
Još nam samo ostaju provjerena svinjska rebarca kod Jožice u Gozd Martuljku i ovaj vikend možemo nazvati savršenim.
Foto: Milica Bogdanović, Draško Zgodić
Tekst: Draško Zgodić
- Već smo malo odmakli. Pogled prema dolini Krme.
- Iz Vrtače prema Vernaru (2225 m).
- Pastirski stan Prgarca (1763 m). Polovina našeg puta. Prešli smo ga za nešto više od …
- Staza postaje strmija, ali smo bar na suncu.
- Završava pojas vegetacije. Lijevo je Snežna konta (2342 m), a desno Rž (2538 m). Pažl…
- Strmo je, neophodne su dereze.
- Za zimske uspone važan je balans u rancu. Pun je perja, vune i metala.
- Kada povremeno zastanemo da se odmorimo i okrenemo se nazad, pogled pada na vrhove ko…
- Nedjeljno jutro na Kredarici. Kapela Marije Snežne.
- Gosti doma uživaju u izlasku sunca. Mi se spremamo za uspon. I još više uživamo. :)…
- Najviša meteorološka stanica u Sloveniji.
- Triglavski dom na Kredarici (2515 m). Prvi put otvoren 1896. Današnji izgled ima od 1…
- I mi ispred doma. Spremni za uspon.
- Naš današnji cilj. A tu je i Poljak koji će uskoro postati član naše družine.
- Prva padina za zagrijavanje.
- Negdje ispod ovog snijega je i tabla na kojoj piše da je ovo početak penjačke staze….
- Nekada je tu sajla.
- A nekada samo 4WD.
- Pogled prema Kredarici i Ržu
- Pogled prema dolini Krme, Draškim vrhovima i Viševniku.
- Još malo i na Malom Triglavu smo.
- U daljini se nazire i Aljažev stolp.
- Mali Triglav (2725 m).
- Traverza na južnoj padini i Triglav ispred nas.
- Ubrzo i na vrhu.
- High five!
- Zastava Klekovače na vrhu Triglava (2864 m).
- Opet mi, ali bez zastave. Iza nas Aljažev stolp, najviše sklonište u Sloveniji. Posta…
- Pogled prema dolini Vrata i Škrlatici (2740 m).
- Pogled prema jugu. Da nema magle vidjeli bismo i Jadransko more.
- Vrijeme je da krenemo nazad. To nam kaže i oblačić koji je krenuo prema vrhu.
- Polako prema dolje.
- Na visini je važan dobar kalorijski obrok. Još ako je težak samo nekoliko grama, to j…
- Od Kredarice u dolinu.
- Zadovoljni postignutim opraštamo se od Triglava za ovaj put.
Generated by Facebook Photo Fetcher 2
OLIMP 2024
Najviša tačka Grčke i drugi najviši vrh Balkana, planina Olimp ipak nije najpoznatija po toj svojoj karakteristici. Dom Zevsa i panteona grčkih bogova, Olimp je vijekovima privlačio ljudsko interesovanje. Nama planinarima su ipak važnije njegove geografske karakteristike, ali nije zgoreg u priču dodati i malo mitologije. Planina Olimp je najstariji nacionalni park u Grčkoj, predstavlja prirodnu granicu između Tesalije i Makedonije.
Naša grupa sa nešto više od 30-ak učesnika u popodnevnim satima radnog dana kreće na put koji će trajati, uz kraće ili nešto duže pauze, gotovo 18 časova. Srećom, naši vozači Aco i Zoka su sjajni i put protiče ugodno i bez problema. Nakon kratke pauze u Leptokariji, gdje planiramo da odmorimo nakon silaska s planine, kroz gradić Lithoro i zatim kanjon Enipea dolazimo do Prionije na 1100 m, odnosno do polazne tačke za naš uspon.
I prije nego što smo spakovali i spremili stvari za uspon, počinje lagana kiša koja većinu učesnika tjera na oblačenje kabanica i druge zaštitne odjeće. Srećom, to traje svega nekoliko minuta i ubrzo se pojavljuje i sunce. Ipak, gotovo čitavo trajanje uspona do planinarskog doma nas prati nestabilno vrijeme uz povremene kapi kiše koje ne ometaju naše napredovanje. Tek zadnjih pola sata prije doma kiša počinje ozbiljnije da pada, pa nakon 1000 m visinske razlike i 6 km u dom stižemo pomalo natopljeni vodom. No, to ne predstavlja veliki problem, osim za one koji nisu ponijeli rezervnu odjeću, ali svi se ugodno osjećamo u toploj trpezariji gdje se odmaramo uz dobar izbor jela i pića.
Dom Spilios Agapitos, odnosno dom kojim porodica Zolota upravlja već generacijama, je najveći planinarski dom na Olimpu i jedna od glavnih tačaka na ovom dijeli evropskog pješačkog puta E4. Dom radi od maja do kraja oktobra i uz smještaj od 110 kreveta nudi širok izbor jela i osvježenja. Nalazi se na visini od 2100 m.
Nakon dobro prospavane noći, nakon nekoliko grupa koje su već otišle, naša grupa ovaj put kreće na uspon u 7 časova. Ovaj put nas kreće nešto više od 20, jer dio grupe zaključuje da je jučerašnji dan bio previše naporan i da neće imati snage za današnji uspon. Odgovoran potez od njih jer je na planini izuzetno važno znati dobro procijeniti svoje mogućnosti i nikada ne staviti lični interes i želje ispred sigurnosti cijele grupe.
Oni ostaju da još malo odmore u domu prije silaska nazad, a mi krećemo ka vrhu uz divne prizore izlazećeg sunca. Opet se penjemo uz igru sunca, izmaglice i oblaka, ali danas se nadamo nešto stabilnijem vremenu.
Uz lagani tempo i povremene pauze stižemo do vrha Skala na 2882 m. Kratka pauza, stavljanje šljemova i polazak na izloženi dio staze prema Mitikasu. Stijena je još dijelimično mokra od sinoćnje kiše, ali uz dovoljno pažnje prolazak nam ne predstavlja problem. Na žalost, dobar dio uspona se nalazimo u oblaku pa nam je vidik značajno skučen. Doduše, to je za neke od nas i olakšavajuća okolnost, jer oni manje iskusni i ne vide svu izloženost staze i lakše prolaze takve dionice s pogledom koji seže jedva nekoliko metara ispred.
Nakon nešto manje od sat vremena izbijamo na vrh Grčke i planine Olimp, Mitikas (2917,80 m). Veliki uspjeh za cijelu grupu, koja je bezbjedno i bez problema prošla i ovu najzahtjevniju dionicu. Čestitke, fotografisanje i poneki zalogaj su, kao i uvijek, rezervisani za boravak na vrhu.
Silazak nije ništa manje zahtjevan, naprotiv. Srećom, stijene su sada manje vlažne i put prema Skali takođe protiče bez zastoja. Od Skale nastavljamo kružnom stazom prema drugom po visini vrhu Olimpa. Skolio (2905 m) je mjesto sa koga se inače pruža savršen pogled na poznatu sjeverozapdnu stijenu Mitikasa. Na žalost, ovaj put smo uskraćeni za taj prizor zbog oblaka koji se opet nadvijaju nad nas.
Kružnom stazom se spuštamo prema domu i ponovo uključujemo na stazu kojom smo jutros prošli. Uz predah za ručak i odmor u domu, spremamo se za završnu dionicu puta prema Prioniji. Ovaj put je kiša odlučila da nas prati cijelih sat vremena, ali hrabro nastavljamo dalje. Ipak, do doma stižemo uz vedro nebo zrake sunca, ali većini je potrebno presvlačenje u toplu i suvu odjeću. Bilo je tu malo grčeva, žuljeva, sitnijih povreda, ali na kraju svi bezbjedno stižemo do autobusa.
Čeka nas zasluženi odmor u Leptokariji, a zatim i cjelodnevno izležavanje na plaži uz savršenu temperaturu Egejskog mora koje je još uvijek zagrijano na vrlo toplih 27 stepeni Celzijusa.
Dio grupe odlazi na put do mnastira Meteori u obilazak ovih jedinstvenih građevina smještenih na vrhovima nedostupnih litica. I oni nam se u popodnevnim satima pridružuju na pješčanoj obali Leptokarije. Neko se kupa, neko izležva, neko obilazi gradić i prodavnice sa grčkim delicijama i suvenirima, ali svima je dan odmora dobro došao.
Naredno jutro krećemo na put, ali prije izlaska na autoput svraćamo do Soluna i Zejtinlika. Srpsko vojničko groblje, koje ustvari nije samo srpsko nego je i francusko, britansko, italijansko, grčko i rusko, je groblje savezničkih vojnika palih u Prvom svjetskom ratu i najveće je takvo u Grčkoj. Na mjesto nekadašnje Glavne vojne poljske bolnice srpske vojske je nastalo ovo groblje u kome je sahranjeno više od 21 000 boraca.
U tišini i s najdubljim poštovanjem obilazimo grobna mjesta i samu kosturnicu, gdje se nalaze preci i nekih od učesnika pohoda.
U ranim jutarnjim satima narednog dana stižemo u Prijedor, umorni ali zadovoljni sa odlično provedenim vremenom u gostima kod Zevsa, Here i njihove mnogobrojne porodice.
Tekst: D. Zgodić
Foto: V. Dešić, B. Derkuća Bevandić, D. Vujčić, M. Romčević i D. Zgodić
- Prionia (1100 m). Spremni za polazak.
- Nekada su potrebne jakne i kabanice.
- A nekada su dovoljni kratki rukavi.
- Nakon kiše ne pada nam teško da pričekamo u redu za toplo jelo.
- Dogovor za sutra.
- Dio ekipe koja kreće na vrh.
- Sunce se probija između oblaka.
- Na početku je najteže dok se mišići malo ne zagriju.
- Vremenske prilike obećavaju lijep dan.
- Na grebenu iza nas se nazire Plato muza.
- Najmlađi učesnik pohoda.
- Vodič i ne baš tako mlad učesnik.
- Završni dio uspona prema Skali. Umor već uzima danak i pravimo češće pauze.
- Skala (2882 m). Šljemovi i rukavice su tu. Spremni smo za teži dio staze.
- Potrebno je paziti na svaki korak.
- Ali uvijek se nađe malo vremena i prostora za poziranje.
- Srećemo i jednog Žuću koji je vrlo umiljat, kao da i on traži ohrabrenje da nastavi o…
- Korak po korak.
- Oni koji su aranžman uplatili malo više imaju i penjačko uže.
- Otac i sin.
- Konačno na vrhu.
- Mitikas (2917.80 m).
- Neko odmara, neko jede, neko pozira.
- Pogled na Skolio s Mitikasa.
- Mora se nazad. Jednako pažljivo.
- Oblak u ovom slučaju djeluje ohrabrujuće.
- Ponovo na Skali. Ovaj put okrećemo u drugom smjeru.
- Skolio (2905 m). Drugi najviši vrh Olimpa.
- Na putu nazad srećemo i divokoze, koje mirno pasu i ne obaziru se na naše prisustvo….
- Pakujemo se i krećemo prema dolini.
- U nedjelju neko bira plažu.
- A neko Meteore.
- Zejtinlik. Spomen kosturnica u kojoj počivaju posmrtni ostaci 5580 srpskih vojnika.
- Groblje britanskih vojnika.
- Spomenik u italijanskom dijelu groblja.
- Partizansko groblje, gdje su sahranjeni jugoslovenski zarobljenici iz nacističkog log…
Pogodnosti kod kupovine na benzinskim pumpama Limikom
Poštovani članovi Planinarskog društva “Klekovača”, kao što znate Društvo se redovno trudi da organizuje atraktivne i povoljne planinarske akcije. Takođe, samostalno ili u saradnji sa PSRS, obezbjeđujemo našim članovima popuste u mnogobrojnim prodavnicama sportske opreme. A pošto do planinarskih staza nekako moramo i doputovati, odlučili smo da u saradnji s kompanijom Limikom, obezbijedimo pogodnost u vidu kupovine na rate automobilskih guma, akumulatora i motornih ulja za naše članove. Dovoljno je da sa članskom karticom PD “Klekovača” sa uplaćenom članarinom za tekuću godinu dođete na benzinsku pumpu Limikom u Prijedoru i njihovo ljubazno osoblje će vam objasniti sve detalje. Više detalja možete dobiti i na info@pdklekovaca.org. Veliku zahvalnost za ovu pogodnost dugujemo našem Vladimiru, kao i upravi kompanije Limikom. https://www.facebook.com/profile.php?id=100054875257366&mibextid=ZbWKwL
Planinarski pozdrav!
OLIMP 2024
OLIMP 2024
Planinarsko društvo “Klekovača” u skladu sa godišnjim planom akcija organizuje odlazak na Olimp, postojbinu grčkih bogova i Zevsov presto. Planina Olimp, na granici između grčkih pokrajina Tesalije i Makedonije, nacionalni je park od 1938. godine, prvi u Grčkoj. Vrh planine je prvi put ispenjan 1913. godine, relativno kasno za evropsku planinarsku tradiciju. Idealno vrijeme za penjanje je kraj ljeta, odnosno početak jeseni zbog stabilnih vremenskih prilika. Uspon ne spada u tehnički zahtjevno penjanje, osim završne dionice između prevoja/vrha Skala (2882 m) do vrha Mytikas (2917 m), koja je označena UIAA ocjenama I-II zbog neophodnog korištenja ruku kod kretanja.
Plan akcije:
I dan (19.09.2024.)
- Polazak ispred gradskog stadiona u Prijedoru u 18:00 časova.
- Putovanje preko Hrvatske, Srbije, Sj. Makedonije do Grčke uz usputne pauze.
II dan (20.09.2024.)
- Dolazak u Leptokariju u jutarnjim časovima
- Odmor uz kafu i doručak
- Polazak na uspon od Prionije do pl. doma Spilios Agapitos (Refuge A) – visinska razlika 1000 m
- Dolazak u dom Spilios Agapitos u popodnevnim satima
- Odmor i noćenje
III dan (21.09.2024.)
- Polazak na uspon u ranim jutarnjim časovima, prije izlaska sunca
- Uspon na Mytikas (2917 m) u prijepodnevnim satima, odmor na vrhu – visinska razlika 900 m
- Povratak preko vrha Skala (2882 m) prema vrhu Skolio (2911 m)
- Dolazak u dom, ručak, odmor i povratak prema autobusu i Leptokariji
- Smještaj u apartmane, kupanje na moru i noćenje
IV dan (22.09.2024.)
- Prva grupa ostaje cijeli dan u Leptokariji na plaži – slobodne aktivnosti
- Druga grupa ide u obilazak manastira na Meteorima, nakon povratka slobodne aktivnosti
V dan (23.09.2024.)
- Polazak nazad u jutarnjim časovima
- U povratku moguć obilazak Zejtinlika, srpskog vojničkog groblja u Solunu.
- Dolazak u Prijedor u kasnim večernjim satima.
Neophodna oprema za izlet:
Biometrijski pasoš s minimalnim rokom isteka od tri mjeseca od datuma povratka, planinarske gojzerice, ranac, planinarski štapovi, prikladna planinarska odjeća za visine do 3000 m, planinarski šljem (samo za one koji penju Mytikas), rukavice za via ferratu ili slične zaštitne rukavice zbog penjanja po stijenama, zaštitne naočare, zaštita od sunca (krema, kapa), mijeh ili boca za vodu, pribor za prvu pomoć, odjeća za boravak na plaži i u Leptokariji, pribor za ličnu higijenu, vreća za spavanje ili liner (navlaka) – u domu je moguće iznajmiti posteljinu po cijeni od 8 EUR, papuče za boravak u domu. Zbog velike suše sanitarni prostori u domu će biti na raspolaganju isključivo od 18:30 do 08:00. Neće biti vode za tuširanje, nego samo za umivanje, pranje ruku i zuba. Van toga vremena dostupan je vanjski toalet bez tekuće vode. Hrana i piće se mogu kupiti u domu. Restoran je otvoren od 06:00 do 21:00. Cijena 1.5 l vode je 2.50 EUR.
Dopušteno je donijeti svoju hladnu hranu, ali nije dopušteno kuhanje unutar ili van objekta.
Za uspon na Mytikas je neophodno planinarsko iskustvo u kretanju izloženim stjenovitim dionicama. Ova dionica nije prikladna za lica koja imaju strah od visine. Sva lica učestvuju na izletu na sopstvenu odgovornost. Maloljetna lica mogu učestvovati na izletu samo uz prisustvo roditelja ili staratelja.
Cijena izleta je 300.00 KM po osobi. U cijenu su uključeni troškovi prevoza, noćenja u planinarskom domu, dva noćenja u apartmanima na moru, troškovi organizacije izleta i putnog osiguranja. Troškovi hrane, pića, ulazaka u zaštićena područja, muzeje i sl. nisu uključeni u navedene troškove.
Zbog putovanja kroz zemlje EU, strogo zabranjeno nošenje nedozvoljene hrane i pića u prtljagu!
Pravo prvenstva kod prijave na izlet imaju članovi PD „Klekovača“. Rok za njihove prijave je 25.08.2024.
Rok za prijave ostalih učesnika je od 25.08.2024. do 30.08.2024.
Krajnji rok za uplatu cjelokupnog iznosa za sve učesnike je 05.09.2024.
Otkazivanje učešća ne podrazumijeva povrat novca. Moguće je pronaći zamjenu.
Vodiči na izletu su: Duško Vujičić i Draško Zgodić
Vođa puta: Dragan Romčević
Sve prijave isključivo na info@pdklekovaca.org, odnosno na brojeve telefona: 065/611-052 i 065/586-350
Kod prijave obavezno dostaviti slijedeće informacije: ime i prezime, broj pasoša i br. telefona/e-mail.
ARARAT 2024
Ararat, mitska planina. Jermenima nacionalni simbol i Majka svijeta. Važna planina i za druge hrišćane, jevreje, ali i muslimane jer se pominje u Starom zavjetu i Kur’anu kao mjesto gdje je pristala Nojeva barka nakon potopa. Kurdima mjesto pod kojim je nekoliko puta pokušano formiranje njihove države. Turskoj simbol nadmoći nad jednima i drugima. A nama planinarima atraktivan i izazovan vrh za uspon.
Put počinje letom iz Sarajeva i spavanjem na klupama aerodroma Istanbul, dok čekamo jutarnji let za krajnji istok Turske, grad Igdir. Prvi susret sa ulicama grada, ali i vozačima jasno govori da smo značajno odmakli od Evrope i da tu vlada neka druga tradicija. Gotovo svaki vozač je ukrasio svoje vozilo nekom vrstom vunenog prekrivača koji stoji na instrument tabli vozila, a i ostatak vozila je okićen šarenim i šljaštećim sitnicama. Neki od njih imaju i ukrase na točkovima, koji značajno izlaze iz gabarita vozila i koje podsjećaju na Mesaline dvokolice iz Ben Hura.
Ali moramo da primjetimo da su svi vrlo ljubazni i uslužni. Upoznajemo vođu našeg vodičkog tima u hotelu i vrlo brzo dogovaramo sve detalje za taj, ali i naredne dane. Ararat nije moguće penjati bez lokalne agencije, zbog strogih pravila i dozvola koje izdaja turska vojska. Do 2004. godine uspon nije bio ni dozvoljen. Ostatak dana koristimo da obiđemo Igdir, kupimo poneku sitnicu i potrepštine za uspon. Gradske ulice Igdira nisu baš egzemplar čistoće, a gotovo sve građevine izgledaju nekako poluzavršeno. U glavnoj ulici je dosta čajdžinica u kojima sjede isključivo muškarci. Obilazimo i odlično očuvanu Isak Pašinu palatu, koja priča priču o prošlosti. Veče završavamo sjajnom večerom u restoranu koji nosi ime po planini na koju sutra idemo i ima odličan pogled nju.
Jutrom napuštamo hotel i u dva vozila krećemo prema prvom visinskom kampu. Nekoliko nas je u vozilu s glavnim vodičem i naš put je miran i ne pretjerano uzbudljiv. Ostatak ekipe je u kombiju koji vozi Kurd koji vjeruje da vozi Pikes Peak International Hill Climb trku. Ne smeta mu ni to što se motor pregrijava, to riješava podizanjem haube. Uglavnom, svi sretno stižemo do prvog visinskog kampa na 3200 m. Obično je praksa da se taj prvi dan radi aklimatizacijski uspon sa 2200 m do kampa, ali mi ćemo to kompenzovati izlaskom na visinu od gotovo 4000 m. Nakon upoznavanja kampa i smještaja u šatorima koji su vrlo komforni i imaju prave krevete i dušeke, spremamo se polazak na prvi aklimatizacioni uspon.
Na žalost, vrh planine je u oblaku, tako da ne vidimo mnogo. Uz put nas zasipa i malo snijega, tek da se podsjetimo na kojoj smo visini. Teren je prašnjav i kamenit i neugodan za hodanje. Na stazi srećemo veliki broj planinara, od kojih neki penju, a drugi silaze. U ovom dijelu godine je najstabilnije vrijeme i mnogi ga upravo zbog toga biraju za uspon. Svi dobro podnose uspon na 3800 m i nakon kratkog zadržavanja idemo nazad u kamp, na zasluženi ručak. Hrana je raznovrsna i obilna, ali možde ne baš po ukusu svih, jer se uglavnom sastoji od voća i povrća, a manjim dijelom od mesa.
Nakon ručka i odmora u našem kampu srećemo jednog člana sarajevskog tima koji je već na planini. Ispostavlja se da je to legendarni BH planinar Muhamed Gafić. Na žalost, zbog uzimanja nekih lijekova, nije mogao nastaviti uspon i čeka svoj tim u ovom kampu. Zajedno večeramo i on nam priča svoja mnogobrojna iskustva sa najviših svjetskih planinarskih vrhova.
Prvi sitni problemi počinju u narednoj noći, odnosno ujutro kada se dijelu grupe javljaju stomačni problemi. Da li su naši stomaci samo nenaviknuti na hranu ili nismo dovoljno prali ruke, nismo sigurni. No, uz priručna medicinska sredstva brzo riješavamo i taj problem. Bar za sada.
I pored tih nedaća svi su spremni za drugi dan aklimatizacije do drugog visinskog kampa na 4100 m. Dan uspona je potpuno sunčan i ovaj put imamo sjajan pogled prema vrhovima Ararata. Mada, priznajemo da je ipak ugodnije penjati u oblaku, jer sunce na toj visini nije blagonaklono. U drugom kampu odmaramo gotovo sat vremena i tu se srećemo sa planinarima iz PK „Gorštaci“ Sarajevo, koji su to jutro uspješno ispenjali vrh. Gotovo u isto vrijeme krećemo nazad prema prvom kampu, mi na odmor, a oni samo na kratku pauzu i zatim povratak u dolinu.
Poslije večere se kod jednog člana grupe opet javljaju probavni problemi, ovaj put u vidu mučnine, a uzrok je vjerovatno sunčanica od cjelodnevnog izlaganju suncu bez zaštite. No, uz san i odmor i taj problem je riješen do jutra.
Naredni dan je rezervisan za konačni uspon do drugog visinskog kampa, gdje ovaj put ostajemo. Mi nosimo rančeve sa opremom za taj dan, a ostatak prtljaga za nama nose konji. Svaki kamp ima svoj tim koji se brine za taj transport. Konji i po nekoliko puta dnevno idu od kampa do kampa, po vrlo teškom i nezgodnom terenu.
U kamp stižemo pod snijegom, ali prognoza kaže da će tokom popodneva prestati i da bismo trebali imati dobro vrijeme za sutrašnji završni uspon. Uslovi u drugom visinskom kampu nisu baš tako komforni kao oni 1000 metara niže, ali planinari smo i lako se prilagođavamo. Rano odlazimo na počinak, ali na toj visini je vrlo teško spavati, pa većina samo leži i pokušava da koliko toliko odmori. Samo sretnici uhvate nekoliko sati sna.
Budimo se ili bolje rečeno ustajemo malo poslije ponoći. Doručak je poslužen u 01:00, a u 02:00 krećemo prema vrhu. Ispred nas je već dosta grupa koje su krenule ranije. Dva vodiča i devet članova naše grupe izuzetno laganim korakom polako napreduje. Na žalost, već na početku uspona najmlađi član naše grupe počinje osjećati simptome visinske bolesti. Pravimo češće pauze, ali na visini od 4700 m, malo prije samog izlaska sunca, zbog njegove ali i sigurnosti ostatka ekipe, odlučujemo da se vrati u kamp. Za njega je to veliko razočaranje, ali na planini se ne može ništa na silu. Ako želimo da se vratimo, prihvatamo poruke koje nam ona šalje. Jedan od vodiča se vraća sa njim zbog sigurnog povratka u kamp.
Pojavljuje se svjetlost, ali i dalje se nalazimo u oblaku i temperatura je oko 10 podioka ispod nule. Teren polako prelazi iz stjenovitog u snijegom pokriveno tlo. Izlaskom na visoravan pod vrhom još jedna članica grupe pokazuje simptome visinske bolesti, hipotermije i dehidracije. Njene probleme ipak uspijevamo sanirati uz brzo utopljavanje i hidrataciju. Iako je bilo dilema da li nastaviti uspon, ipak donosimo odluku da treba ići dalje i da je vrh dovoljno blizu i ne postoji veliki sigurnosni rizik ako se uspon nastavi.
Neko prije, a neko nešto kasnije, ali svi izlazimo na vrh u vremenu od 07:00 do 07:15. Pet sati nakon polaska.
A na vrhu sve standarno. Red čestitki, red poziranja i fotografisanja, red krštenja onih koji su prvi put na ovoj visini. Bilo je i rođendanskih čestitki i pokušaja duvanja svijećica na improvizovanoj mafin torti. Uživamo u pogledima na Jerevan, glavni grad Jermenije. Na Irak i na Nakchivan, azerbejdžansku enklavu podno planine. Uživamo o onome zašto i idemo na planine. Da se oči napiju ljepote koja je dostupna samo rijetkima koji dođu do vrha. Uglavnom, sat vremena vrlo brzo prolazi i vrijeme je za povratak.
Pažnja na povratku mora biti mnogo veća jer se većina nesreća na planini upravo tada dešava. Umorni smo od uspona, a teren je nezgodan za silazak. No, sve prolazi bez većih problema i sretno stižemo do drugog visinskog kampa. Odmor, pakovanje stvari i povratak u prvi kamp. Poslije toliko napora i hodanja, svima treba nekoliko sati sna i tako i radimo.
A pošto je jednom članu ekipe rođendan, a nismo se proslavili s tortom na vrhu, on nas časti pečenim jagnjetom za večeru. Poslije mnogo napora i lagane hrane, uživamo u ovoj kaloričnoj večeri i ponekom pivu.
Ujutro napuštamo kamp, pozdravljajući se sa vodičima, nosačima, kuvarima, zahvalni na tretmanu koji smo imali.
Dan koristimo da obiđemo nezaobilaznu lokaciju Nojeve barke, kako kaže legenda. A to je ustvari geološki oblik terena koji podsjeća na konture broda, bez drugih dokaza o tome. No, ljudi vole legende i rado vjeruju u njih. Pored toga, obilazimo i jezero Balik, nastalo blokiranjem doline lavom koja se u davnoj prošlosti erupcijom Ararata spustila u dolinu. Jezero je jedno od najviših u Turskoj i nalazi se na 2250 m.
Za kraj se pozdravljamo se sa ovim divnim ljudima i prekrasnim predjelima. Ostaje nam još koji dan da se odmorimo na ulicama Istanbula.
Tekst: D. Zgodić
Foto: N. Milošević, M. Sarić, T. Timarac, M. Bogdanović, D. Zgodić
- Drugari su došli da nas isprate i požele sretan put. I donijeli nam toliko hrane i pi…
- Veseli putnici.
- Uspavani putnici.
- Tim Ararat: M. Sarić, M. Bogdanović, B. Derkuća Bevandić., D. Popović, T. Timarac, S….
- Testiramo limite dopuštene težine prtljaga.
- Aerodrom u Igdiru i prvi pogled na Ararat.
- Neizostavan detalj kod kurdskih vozača je jambolija na instrument tabli.
- Isak Pašina palata. Dobro očuvan primjerak turskog graditeljstva iz 17. i 18. vijeka….
- Ulaz u dio s haremom. I prikladna fotografija uz to.
- Ostaci Urartu (Ararat) utvrđenja iz željeznog doba. Kažu da potiče iz 9. vijeka prije…
- Vrijeme je i da se nešto pojede. A nema boljeg mjesta od onog s pogledom na planinu.
- Naravno, pomaže i kada je pogled na tanjir ovakav.
- Vrijeme je da krenemo prema planini. Transport se obavlja na razne načine. Nekoliko s…
- Nabavka goriva kod ovlaštenog prodavca.
- Naš kombi. Korisno je otvoriti haubu kada se motor pregrijava. Nedostatak te metode j…
- Pogled na naš prvi visinski kamp. Na 3200 m.
- Pogled iz kampa prema dolini i Dogubayazitu.
- Uobičajena užina u kampu.
- Za prvi aklimatizacioni uspon vrijeme je ugodno za hodanje. Doduše, ne vidimo mnogo.
- Vrijeme u kampovima se prekraćuje na različite načine.
- Ove vrijedne životinje nekoliko puta u toku dana nose teret između kampova.
- Susret s doajenom BH planinarstva, Muhamedom Gafićem.
- Drugi dan aklimatizacije imamo sunčano vrijeme. Na stazi se vidi veliki broj grupa ko…
- U drugom visinskom kampu, zajedno s vodičima.
- Opet u prvom kampu, dok čekamo večeru.
- Danas idemo do drugog kampa da bismo tamo i ostali. Vrijeme je opet oblačno.
- Dok smo došli do kampa, počeo je i snijeg. Vrijedni vodiči postavljaju šatore.
- Uslovi na 4100 m su ipak nešto skromniji.
- Pogled iz drugog kampa prema Malom Araratu (3925 m).
- Sutra nas čeka uspon i na spavanje se ide rano. A pošto se na toj visini loše spava, …
- Krećemo u 02:00. Noć je vedra i Dogubayazit se jasno vidi u dolini.
- Sunce se bori s oblacima, a mi s naporom u završenom usponu.
- Vesela lica planinara.
- Još nekoliko koraka.
- Na vrhu u 07:00, 1. avgusta 2024. godine.
- Ararat 5137 m, zastava Klekovače.
- Kozaračko kolo se podrazumijeva.
- Za sve one koji nisu bili ovako visoko, rezervisan je stari običaj.
- Kako za žene, tako i za muškarce.
- Tu je i improvizovana torta za slavljenika.
- Neki nisu mogli dočekati Grand Bazar u Istanbulu, pa su odmah isprobali mnoge odjevne…
- Sa Enverom, našim sjajnim vodičem.
- Tamo je Yerevan.
- A iza Malog Ararat je Iran i Nakchivan, azerbejdžanska enklava u Jermeniji.
- Zaslužena slavljenička trpeza nakon uspješnog uspona.
- Slavljenik nas je počastio pečenom jagnjetinom.
- Oproštaj od vodiča, nosača i kuvara u prvom kampu.
- Došlo je vrijeme za turistički dio pohoda.
- Kažu da je ovaj geomorfološki oblik trup Nojeve barke. Možda neko i povjeruje.
- Ovo je stvarna barka, na jezeru Balik. Jedno od jezera u Turskoj sa najvećom nadmorsk…
- Fotografija s malenim izletnicima na jezeru.
- Izgled restorana nije obećavao. Ali riba je sjajna.
- Drugi vozač ima napredniju verziju jambolije. Custom made za njegov tip kombija.
- Nakon svega, zaslužili smo par dana Istanbula.
Ararat – Agri Dagi (5137 m)
U skladu sa planiranim godišnjim aktivnostima Planinarsko društvo „Klekovača“, u periodu od 27.07.2024. do 06.08.2024. organizuje uspon na Ararat – Ağrı Dağı (5137 m), planinu na sjeveroistoku Turske, u graničnom području sa Jermenijom, Iranom i Azerbejdžanskom enklavom Nakchivan.
Pored toga što je najviša planina Turske, Ararat je poznat i po biblijskoj legedi kao mjesto gdje je pristala Nojeva barka. Vrh planine je ugašeni stratovulkan, prekriven snijegom i ledom.
Uspon na vrh nije tehnički zahtjevan, ali zbog visine podrazumijeva odličnu kondicionu pripremljenost, iskustvo u visokogorstvu, ekspedicijskom pristupu i prethodnim usponima na slične visine.
Plan akcije.
Dan 1.
27.07.2024.
Polazak iz Prijedora organizovanim prevozom prema Međunarodnom aerodromu Sarajevo
Let iz Sarajeva za Istanbul
Dolazak u Istanbul
Dan 2.
28.07.2024.
Let iz Istanbula za Igdir
Transfer sa aerodroma do hotela u Dogubayazit-u. Kratak odmor, obilazak grada i nabavka potrepština za planinarenje.
Slobodne aktivnosti i priprema stvari za planinu, noćenje.
Dan 3.
29.07.2024.
Doručak u hotelu.
Transfer do sela Eli, na visini od 2200 m.
Uspon da prvog visinskog kampa na 3200 m (do 5 sati hodanja)
Transportne torbe i sve što nije neophodno za uspon prenose konji.
Odmor i noćenje.
Dan 4.
30.07.2024.
Aklimatizacioni uspon do drugog visinskog kampa na 4200 m (do 5 sati hodanja)
Kratak boravak u kampu.
Silazak u prvi visinski kamp i noćenje.
Dan 5.
31.07.2024.
Uspon do drugog visinskog kampa.
Prepakivanje i priprema za finalni uspon.
Rani odlazak na odmor.
Dan 6.
01.08.2024.
Rano ustajanje u 02:00, polazak na finalni uspon u 03:00.
Uspon do vrha (u zavisnosti od vremenskih uslova od 5-6 sati)
Kratak boravak na vrhu i povratak.
Odmor u kampu sat vremena i povratak do kampa na 3200 m.
Noćenje.
Dan 7.
02.08.2024.
Povratak do sela Eli i zatim transport do Dogubayazita.
Smještaj u hotel, kratak odmor i zatim obilazak turistikih atrakcija (Isak Pašina palata, arheološki lokalitet Duripinar – lokalitet Nojeve barke, krater metora i dr.)
Rezervni dan u slučaju lošeg vremena.
Dan 8.
03.08.2024.
Transfer do aerodroma u Igdiru
Let za Istanbul.
Dolazak u smještaj u Istanbulu.
Dan 9.
04.08.2024.
Slobodne aktivnosti – obilazak Istanbula
Dan 10.
05.08.2024.
Slobodne aktivnosti – obilazak Istanbula
Dan 11.
06.08.2024.
Slobodne aktivnosti.
U popodnevnim satima transfer do aerodroma i let za Sarajevo.
Dolazak u Sarajevo u večernjim satima i povratak za Prijedor.
Neophodna oprema: Biometrijski pasoš sa minimalnim istekom roka važenja od 6 mjeseci od datuma prelaska granice, adekvatna odjeća za boravak na visinama iznad 5000 m (planinarske hlače, tehnička GTX jakna, perjanica, vuneni donji sloj odjeće i čarape, GTX termo rukavice, kapa), lagane planinarske cipele, visokogorske planinarske cipele sa termoizolacijom, planinarski ranac min. 40 l, transportna torba 80-100 litara, zaštitne naočare, pribor za prvu pomoć, zaštitna krema, vreća za spavanje, pribor za ličnu higijenu, neophodni lijekovi i sl.
Cijena akcije je 2,200.00 KM. U cijenu su uključeni troškovi transporta (avionski prevoz Sarajevo – Istanbul i Istanbul – Igdir i nazad, transport od Prijedora do Sarajeva i nazad), smještaj u hotelu u Igdiru, troškovi vodiča i ishrane u visinskim kampovima), dozvole za uspon, sertifikat o uspješnom usponu, smještaj u Istanbulu.
U cijenu nije uključen transport u Istanbulu i drugi troškovi boravka u Istanbulu, osim smještaja. Takođe, u cijenu nije uključeno ništa drugo osim gore navedenog. Obavezno je posjedovanje putničkog zdravstvenog osiguranja koje pokriva područje posjete.
Krajnji rok za prijave je 27.05.2024. Krajnji rok za uplatu prve rate (1,400.00 KM) je 30.05.2024.
Uplata druge rate (800.00 KM) je 7 dana prije polaska. Otkazivanje učešća ne podrazumijeva povrat prve uplaćene rate.
Poziv je otvoren isključivo za članove Planinarskog društva „Klekovača“, uz uslove navedene u opisu. Vodič zadržava diskreciono pravo da odluči o spremnosti prijavljenih učesnika za uspon.
Sve prijave i informacije na info@pdklekovaca.org ili na +387 65 586 350
Vodič je Draško Zgodić.
Obnavljanje rukohvata na Kozaračkom kamenu
Nelson Henderson, škotski ragbista, je jednom rekao: Shvatili ste smisao života ako sadite stabla, a znate da nećete sjediti u njihovom hladu.
Slična ideja se može primjeniti i na planinarenje. Koliko god vrhova popnete, koliko god u tome bili dobri, brzi i spretni, nećete postati istinski planinar ako nikada ne očistite ili obilježite neku planinarsku stazu, ako ne odnesete sa planine više smeća nego što ste ga sami napravili, ako kao pripadnik GSS-a ili obični planinar ne pomognete nekome u nevolji, ako ne podučite druge onome što znate… Lista je duga, ali shvatili ste poentu.
Sve dok bar nešto od toga ne napravite, dok ne uradite nešto za druge bez ikakve vidljive koristi za sebe, teško možete reći da ste planinar. Samo ste turista na planini, sa nešto skupljom opremom.
Vođeni tom idejom, ali i tradicijom Društva koje je od svog postanka radilo na izgradnji i održavanju planinarskih staza, ni nama nije bilo teško prionuti na posao i uraditi nešto od čega će korist imati svaki posjetilac najpoznatijeg vidikovca NP Kozara.
Prije nekoliko godina NP Kozara je postavio stubove sa rukohvatima da bi se pristup stijeni Kozaračkog kamena olakšao svima, jer to nije mjesto koje posjećuju samo iskusni planinari, nego i mnogi drugi. Na žalost, izbor materijala koji je tada iskorišten nije bio najbolji. Tako da je ubrzo rukohvat postao neupotrebljiv.
A nama iz „Klekovače“ je vidikovac Kozaračkog kamena važan jer je to mnogim članovima prvi korak u svijet planinarenja, to je mjesto gdje se na brzinu nakon radnog dana ode na kratku planinarsku turu, nalazi se u relativnoj blizini našeg planinarskog doma i centralna je tačka uspona za našu tradicionalnu akciju Pozdrav proljeću.
Tako smo odlučili da uz pomoć NP Kozara popravimo rukohvate i učinimo ih sigurnijim za sve posjetioce.
Oni su obezbijedili uže, a mi sav ostali materijal i volonterski rad naših članova. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni naše prijatelje iz TR Mix iz Kozarca, Nedžada i Eminu, koju su nam donirali dio materijala. Hvala i gospodinu V. Kosu koji pozajmio dio neophodnog alata i Nikoli koji je dovezao uže do Kamena.
I naravno, hvala svim članovima „Klekovače“ na njihovom trudu i radu.
Dragi planinari i izletnici, mi smo vam uspon do Kamena učinili lakšim i sigurnijim. Od vas tražimo samo da svoje smeće ponesete sa sobom. Ništa više.
PD Klekovača
- Ovako je to nekada izgledalo na istočnom smjeru uspona.
- Prvo smo skinuli staro uže i neprikladne alke.
- Zatim smo svaki stub spremili za novi sloj boje.
- Dok neko farba, neko brusi.
- Djevojke rade u teškim uslovima. Bio je vrlo hladan i vjetrovit dan.
- I dalje se farba, ali drugi neimar sada koristi bušilicu.
- Stubovi su spremni za naredni dio radova.
- Onda je došlo vrijeme da se postavi mnogo bolji rukohvat, čelično uže.
- Bagremov kolac je uvijek neophodno oruđe, šta god radili.
- A na dijelu koji uopšte nije imao nikakvo osiguranje, postavili smo ankere i uže.
- Završni dio uspona.
- Ne smijemo zapostaviti ni jugozapadni smjer. Postojeća čelična užad, iako u dobrom st…
- Ako nemate brusilicu, onda bušilica može da je glumi.
- I za kraj malo otvorenog plamena.
- Dijelovi starog užeta i drugi otpad koji smo pokupili oko Kamena.
- Krajnji rezultat.
