Statični sadržaj
now browsing by category
Statični sadržaji stranice, poput informacija, planinarskog doma, savjeta i sl.
Planinarski dnevnik
Kako smo prije nekoliko godina prešli sa članskih knjižica na kartice više nemamo gdje stavljati pečate vrhova i opise planinarskih pohoda. Problem koji se pojavio je u potpunosti rješiv. Napravljen je PLANINARSKI DNEVNIK.
Ovo je lagano, nosivo, jako, džepno izdanje koje je praktično u najlonskoj futroli a može da nam sačuva uspomene sa pohoda i vrhova, osim digitalnih. Planinarski dnevnik je lični dnevnik svakog planinara i sastavni je dio planinarske opreme.
Dnevnik sadrži mnoge korisne informacije planinarskoj opremi i pakovanju opreme, postupku u slučaju nesreće, kodeksu planinarske etike i popis planinarskih domova u Republici Srpskoj.
Veliki broj praznih stranica koje slijede iza korisnih informativnih stranica vlasnik dnevnika dužan je sam ispuniti opisima svojih poduhvata, staza koje obilazi, utiscima sa uspona, pečatima vrhova i planinarskih domova, te čime god želi, kako bi zabilježio ono što misli da treba ostati zabilježeno, ta kako bi jednoga dana dnevnik pretvorio u lični planinarski spomenar.
Svoj primjerak planinarskog dnevnik možete kupiti po simboličnoj cijeni od 10 KM. Možete da ga kupite tako što ćete nas kontaktirati na info@pdklekovaca.org ili 065/440-150 (sekretar Društva) ili u našem planinarskom domu u Kotlovači.
70 godina PD Klekovača – Dolomiti 2023.
70 godina Planinarskog društva Klekovača – DOLOMITI 2023 (Marmolada, Piz Boe i Tre Cime de Lavaredo)
Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor, u skladu sa svojim godišnjim planom izleta, a povodom obilježavanja 70-te godišnjice uspješnog djelovanja i rada organizuje pohod na Dolomite, jedan od najljepših vrhova Alpi, u periodu od 09.07.2023. do 15.07.2023. Ovaj planinski masiv je 2009. godine proglašen dijelom Svjetske baštine, pod zaštitom UNESCO-a, što je samo po sebi dovoljan razlog za posjetu. Dolomiti su i mjesto gdje su izgrađene prve via ferrata staze. Iako im je prvobitna namjena bila vojna, kada je na samom grebenu bila linija razgraničenja između Italijanske i Austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu, danas je to jedan od najpopularnijih načina savladavanja okomitih uspona bez penjačke tehnike i opreme. Pored uživanja u prirodnim ljepotama predjela, plan je da se popnemo na dva vrha ovog lanca i obiđemo treći. Planiran je uspon na najviši vrh Marmolade-Punta Penia (3343 m) i Piz Boe/Boespitze (3152 m) i obilazak treking turom jedne od najljepših destinacija na Dolomitima, Tre Cime de Lavaredo.
PROGRAM POHODA:
I dan (09.07.2023.)
- 22:00 h, polazak iz Prijedora, ispred Sportske dvorane „Mladost”.
II dan (10.07.2023.)
- Putovanje autoputem kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, sa usputnim pauzama. Duže pauze na planinskim prevojima kao i zbog nabavke namirnica.
- 16:00 h, dolazak u Canezei. Postavljanje šatora u kampu. Slobodno vrijeme za obilazak grada.
III dan (11.07.2023.)
- 07:30, polazak iz kampa prema prevoju Passo Pordoi (2239 m)
- 08:00, uspon prema planinarskom domu Forcella Pordoi (2876 m) – moguć uspon i žičarom
- 10:00, dolazak do doma, kratki odmor i uspon prema Piz Boe.
- 11:30, dolazak na vrh Piz Boe (3152 m), najvišu tačku Sella grupe.
- 13:00, povratak prema Sass Pordoi (2952 m) gdje ćemo se odmoriti uz ručak. Na vrhu je restoran sa velikim izborom jela i odličnim vidikovcem, tzv “Terazza Delle Dolomiti”.
- 16:00, povratak žičarom do Passo Pordoi.
- 17:00, dolazak u kamp.
Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 18 evra, dva smjera – 25 evra)
IV dan (12.07.2023.) (Grupa koja ne penje dan koristi za odmor u Canezei-u ili može s grupom koja penje doći do doma Pian dei Fiacconi, pješice ili žičarom).
- 07:30, polazak iz kampa prema početnoj tački uspona (Passo Fedaia) odakle žičarom idemo do planinarskog doma (Pian dei Fiacconi, 2625 m) koji se nalazi kod baze glečera .
- 09:00, polazak na Via Ferrata stazu prema zapadnom grebenu Marmolade i uspon koji će prvim dijelom ići glečerom, a zatim via ferratom maksimalne težine C.
- 12:30, dolazak vrh Punta Penia (3343 m) i kraće zadržavanje na vrhu. Moguće je kupiti piće i hranu u skloništu (Cappana Punta Penia) koje se nalazi u neposrednoj blizini vrha.
- 13:30, silazak sjevernom Via Normale rutom, koja vodi preko glečera.
- 16:30, povratak žičarom prema Passo Fedaia
- 17:00, odmor kod Muzeja Prvog svjetskog rata.
- 19:00, povratak u kamp.
Napomena: Cijena žičare (jedan smjer – 10 evra, dva smjera – 15 evra)
V dan (13.07.2023.)
- 05:30, napuštanje kampa i polazak prema Rifugio di Auronzo
- 08:30, dolazak na parking kod doma i početak pješačke ture oko Tre Cime de Lavaredo
- 13:00 odmor u domu
- 14:00, polazak prema Bohinjskom jezeru
- 20:00, Dolazak na Bohinjsko jezero i smještaj u kampu/planinarskom domu
VI dan (14.07.2023.)
- Slobodne aktivnosti (Mogućnost uspona na Vogel ili posjeta slapu Savice)
VII dan (15.07.2023.)
- Slobodne aktivnosti
- 17:00 Napuštanje kampa i polazak prema Prijedoru
- 22:30 Dolazak u Prijedor
NAPOMENA: U slučaju loše vremenske prognoze boravak u Canazei-u se može produžiti zbog uspješnog izvođenja uspona na planirane vrhove.
Neophodna oprema: Biometrijski pasoš sa minimalnim istekom roka važenja od 6 mjeseci od datuma ulaska u EU, adekvatna odjeća za boravak na visinama iznad 3000 m, planinarske cipele, planinarski ranac min. 40 l, zaštitne naočare, pribor za prvu pomoć, zaštitna krema, šator, podloška, vreća za spavanje, ostala oprema za kampovanje, pribor za ličnu higijenu, dovoljno hrane i vode (namirnice je moguće kupiti u Canazei-u).
Strogo je zabranjeno nošenje nedozvoljenih prehrambenih namirnica preko granice EU!
Dodatna neophodna oprema za uspon na Marmoladu – Punta Penia: planinarske cipele (na koje je moguće montirati dereze), dereze, cepin, šljem, pojas, ferrata set, gurtna, dva karabinera, rukavice za ferratu.
NAPOMENA: Uslov za učešće na ovom planinarskom pohodu: Vrlo dobra psihofizička kondicija, spremnost na funkcionisanje u grupi.
Dodatni uslovi za učešće na usponu na Marmoladu – Punta Penia (3343 m): Neophodno iskustvo u korištenju alpinističke opreme (cepin, dereze), iskustvo u kretanju u glečerskoj navezi, kao i kretanju dugim i izloženim via ferrata smjerovima. Vodička služba PD „Klekovača“ zadržava pravo selekcije prijavljenih na osnovu gore navedenih kriterijuma.
U slučaju nepovoljnih vremenskih uslova organizator zadržava pravo promjene termina, odnosno otkazivanja akcije.
Cijena akcije po osobi iznosi 400.00 KM. U cijenu su uključeni troškovi organizacije, prevoza, smještaja u kampu u Italiji i Sloveniji, putno osiguranje. U cijenu nije uključeno: vožnja žičarom, dodatni troškovi u kampu (električna energija, frižider, korištenje mašine za veš,…), troškovi hrane i pića. Broj učesnika je ograničen kapacitetom prevoznog sredstva. Pravo prvenstva imaju članovi PD „Klekovača“, uz gore navedene uslove. Obavezna uplata akontacije od 200.00 KM do 10.06.2023. a ostatak iznosa do 05.07.2023.
Otkazivanje učešća na akciji ne podrazumijeva povrat uplaćenog iznosa akontacije.
NAPOMENA: Postoji mogućnost da Planinarsko društvo Klekovača refundira dio sredstava za svoje članove u slučaju povoljnog ishoda pregovora sa potencijalnim sponzorima pohoda. Učesnici će o tome biti blagovremeno obaviješteni.
Sva lica u akciji učestvuju na sopstvenu odgovornost, a maloljetna lica učestvuju isključivo uz prisustvo roditelja ili staratelja.
Vodiči akcije: Duško Vujičić, Draško Zgodić i Marko Sarić
Prijave i sve informacije na info@pdklekovaca.org ili +38765611052/+38765586350.
Šampioni zaštite prirode – BiH Green Awards
Dragi članovi, simpatizeri, ali i svi drugi ljubitelji prirode, kao što znate jedna od naših glavnih misija je organizovanje planinarskih pohoda i izleta. Ali jednako važan, ako ne i važniji cilj nam je očuvanje prirode kroz naše aktivnosti. Redovnim akcijama čistimo našu Kozaru od tragova neljudi i uređujemo staze kojima hodate. Mnogi su prepoznali te naše aktivnosti i ove godine smo uz mnoge druge aktiviste jedni od nominovanih za kampanju “Šampioni zaštite prirode, BiH Green awards”. Zato vas simbolično danas, na Svjetski dan šuma, pozivamo da nam date svoj glas i da podijelite sa svima sa kojima dijelimo iste vrijednosti ovaj link: https://crp.org.ba/samp…/organizacije-udruzenja-fondacije/
Naravno, pozivamo vas da glasate i svim u drugim nominovanim kategorijama.
Hvala!
KILIMANDŽARO – UHURU PEAK 5895 m
Dana 11.02.2023. u ranim jutarnjim časovima po lokalnom vremenu naš član Darko Popović je uspješno popeo najvišu tačku afričkog kontinenta, Uhuru Peak na Kilimandžaru (5895 m). Bravo za našeg Popa i za Zorana Novakovića, koji je s njim na fotografiji!
Članarina za 2023. godinu
Članski materijal za 2023. godinu je stigao te možete obnoviti članarinu a neki od vas mogu postati članovi Planinarskog društva “Klekovača”.
Godišnja članarina u Društvu iznosi 25 KM za punoljetne i 10 KM za maloljetne članove. Prilikom prvog učlanjenja plaćate karticu 5 KM koja važi pet godina i po isteku tog perioda kupuje se nova.
Iako je Planinarski savez Republike Srpske povisio cijenu članskog materijala mi smo odlučili da cijena članarine za ovu godinu ostane nepromjenjena.
Članarinu možete uplatiti svakog četvrtka u vremenu od 19 do 20 časova u našoj kancelariji koja se nalazi u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 u Prijedoru (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) ili po dogovoru sa sekretarom Društva (065/440-150 ili e-mail: info@pdklekovaca.org) u nekom drugom terminu (na planinarskoj akciji, u planinarskom domu…).
Kao član našeg Društva stičete pravo na mnoge pogodnosti:
- popust za učešće na planinarskim akcijama u našoj organizaciji,
- popust na noćenja u planinarskom domu “Kotlovača” na Kozari i drugim planinarskim domovima,
- popust za ulaznice u Nacionalni park “Kozara” (godišnja ulaznica u Park za naše članove je 20 KM),
- popust od 20% u Inter Sportu na svu planinarsku opremu,
- popust na planinarsku opremu u Alp Outdoor shop-u u Banja Luci,
- popust od 20% na obuću u prodavnicama Alpina,
- popust od 15% u Juventa Sportu,
- popust od 5% na “KS SHOES” obuću,
- popust od 20% u GMS outdoor shop (prodavnice u Vitezu i Sarajevu) na svu planinarsku opremu,
- cjelogodišnje osiguranje kod osiguravajuće kuće u slučaju nezgode.
Prilikom kupovine u ovim prodavnicama morate pokazati člansku karticu sa plaćenom članarinom za tekuću godinu i ličnu kartu.
Svi oni planinari koji su zaboravili da izvrše uplatu članarine za 2022. godinu još uvijek mogu to da učine.
Pridružite nam se da uživamo zajedno!
Julijske Alpe – Jôf di Montasio, Škrlatica, Jalovec, Monte Canin
Julijske Alpe. Planinski vijenac koji je ime dobio po Juliju Cezaru, a dio je alpskog masiva. Podijeljen je na istočni i zapadni dio. Istočni leži u Sloveniji i svojom površinom je veći od zapadnog koji je najvećim dijelom na teritoriji Italije.
Da bismo posvetili jednaku pažnju istoku i zapadu, penjali smo dvije planine u jednom, a dvije u drugom dijelu. Sve uspone smo izvodili u jednom danu, pa smo za bazu izabrali lokaciju koja će biti najpovoljnija za obilazak svih destinacija. Izbor je pao na Kranjsku Goru, gradić poznat po svojoj ponudi zimskog ali i ljetnog turizma.
Smjestili smo se u odličan kamp, sa pogledom na moćne vrhove Špika (2473 m), Male Ponce (2468 m) i Velike Ponce (2602 m) i uz samu obalu Save Dolinke.
Jôf di Montasio – Montaž (2752 m) je drugi po visini vrh Julijskih Alpa i cijelom svojom površinom se nalazi u Italiji. Nakon sat vremena vožnje preko prevoja Sella Nevea dolazimo do visoravni Altopiano del Montasio. Već na proplancima iznad planinarskog doma Rifugio Di Brazza vidimo prve mrmote (lat. Marmota) i divokoze (lat. Alpine ibex). Narednih dana ćemo vidjeti da ih je mnogo više u Italiji nego u Sloveniji, a razlog tome još nismo dokučili. Uspon je išao kuloarom Findenegg, nazvanog po čovjeku koji je prvi popeo planinu, Hermanu Findeneggu. Na ulasku u stazu stoji oznaka da je staza ekstremna, samo za iskusne alpiniste. Ipak, to je malo pretjerana ocjena, jer većina penjanja poslije Suringar bivka ima UIAA ocjenu I, sa jedva nekoliko detalja koji imaju ocjenu II-III. Naravno, neophodan je oprez i dosta iskustva, jer je izloženost velika, bez dodatnih osiguranja. Do vrha svi sigurno stižemo, uz znatiželjne poglede divokoza koje nam prilaze na svega nekoliko metara. Na vrhu nas dočekuje krst i zvono posvećeno Riccardu Deffaru, kojim planinari zvone za srećan uspon i silazak. Nakon odmora i uživanja u pogledu na Julijske Alpe i Dolomite, a prvenstveno na susjedni Monte Canin, krećemo na drugu stranu via ferratom preko Pipan ljestvi. Za taj dio staze nam je neophodna via ferrata oprema. Čelične ljestve i cjelokupna osiguranja na 15-ak dionica su netom zamijenjeni i bili smo jedni od prvih planinara koji ih koriste. Nakon spusta u domu Di Brazza srećemo Željku i Eriku, planinarke iz Rijeke koje smo davne 2015. upoznali prije uspona na Gran Paradiso i zaključujemo kako je naš balkanski planinarski svijet prilično mali. To saznanje i susret zalijevamo hladnim austrijskim pivom.
Škrlatica – 2740 m je treći po visini vrh Julijskih Alpa, a drugi u Sloveniji, odmah nakon Triglava. Ime nosi po skarletnoj boji kojom njene sjeverozapadne stijene oboji zalazeće sunce. Uspon koji smo izabrali kreće iz doline Vrata, odakle ide i popularna staza na Triglav. Otprilike od 30 planinara koje sretnete na parkingu, 29 ih ide na Triglav, a jedan na Škrlaticu. Razloga za to je dosta, a prvi je naravno popularnost Triglava kao najviše slovenačke i najviše planine Julijskih Alpa. Triglav takođe nudi veliki broj domova uz put, tako da se uspon može podijeliti na više dana i svaki izloženi dio staze je osiguran. Na Škrlatici nema ništa od toga, uspon morate završiti za jedan dan i morate biti vrlo pažljivi na izloženim dionicama. Ukoliko ne uspijete popeti za jedan dan, možda budete imali sreće i nađete mjesto u Bivku IV koji se nalazi podno Stenara (2501 m) i Dolkove Špice (2591 m), jedinom na stazi. Mi smo imali dovoljno snage i taman dovoljno dobrog vremena da uspon i spust završimo prije kišnih padavina. Čitavim putem smo uživali u pogledima na sjevernu Triglavsku stijenu i Dom na Kredarici (2515 m). Na vrhu se nalazi krst posvećen svim žrtvama planina, postavljen davne 1934. godine od strane planinara TK „Skala“, pionira slovenačkog planinarstva. U dolinu i do Aljaževog doma stižemo umorni i prilično žedni jer smo zadnje kilometre morali ozbiljno da štedimo dragocjenu tečnost.
Zadovoljni postignutim, mogli smo slobodno provesti nekoliko narednih dana odmarajući se i skupljajući energiju za naredne uspone. Posjetili smo spomenik Dr Juliusa Kugyja, čovjeka koji je prvi popeo Škrlaticu. Obilazili smo Kekecov spomenik i Park mira u Kranjskoj Gori, posvećen 100-godišnjici izgradnje ruske kapelice na Vršičkoj cesti. Vidjeli smo Bovec i korita rijeke Soče, kao i njen izvor. Obišli smo Tvrđavu Kluže i kanjon Koritnice, a vidjeli smo i Ravelnik, muzej na otvorenom posvećen Soškom/Isonzo frontu iz Prvog svjetskog rata. Na gotovo svim planinama koje smo penjali smo mogli vidjeti ostatke utvrđenja, bunkere, rovove iz rata koji je samo na ovom frontu odnio živote više od 1,7 miliona ljudi.
Jalovec – 2645 m je planina koju Slovenci zovu Kraljem slovenačkih gora, a njegova moćna sjeverna stijena se nalazi i na grbu Planinarskog saveza Slovenija (PZS). Nakon par dana odmora uputili smo se ka tom ljepotanu upravo iz doline Tamar iz koje se pruža pogled na konture s grba. Put nas vodi prvo do Planice, svjetski poznate ski skakaonice. Kada je izgrađena 30-ih godina prošlog vijeka, bila je najveća svjetska skakaonica. Na njoj su skakači izveli prvi svjetski skok duži od 100 m, kao i prvi svjetski skok duži od 200 m. Put do doma u Tamaru se mora preći pješice pa to produži hodanje za jedan sat. Pored samog doma vidimo ostatke američkog bombardera iz Drugog svjetskog rata, koji se srušio 1944. na području Kotovog sedla. Izabrali smo stazu koja nas vodi preko ogromnog sipara do Jalovške škrbine, kuloara i sedla (2126 m), strmu i vrlo izloženu, ali sa klinovima koji na ključnim mjestima olakšavaju kretanje. Nakon tog dijela dolazi nešto blaži dio staze, na koga se prvo uključuje staza iz doline Trenta, a zatim staza koja vodi od Zavetišča pod Špičkom (2064 m), nekadašnje italijanske karaule koja je preuređena u planinski dom 1950. godine. Nakon toga se dolazi do eksponiran grebena i završnog uspona na vrh. Opet nas je planina nagradila prekrasnim vidicima, počevši od Mangarta (2679 m), najbližeg susjeda pa zatim svih ostalih planina iz masiva Julijskih Alpi, ali su jednako dobro bile vidljive Kamniške Alpe i Karavanke. Nakon odmora i fotografisanja, spust počinjemo stazom koja nas vodi oko cijele planine, preko Kotovog sedla (2134 m) pa sve do podnožja sipara kojim smo krenuli uspon. Staza je takođe u gornjem dijelu eksponirana i neosigrana, ali dobro vrijeme i pažljiv hod nas sigurno dovode u podnožje.
Dan odmora smo iskoristili za uživanje na obalama jezera Jasna u Kranjskoj Gori. Dva vještačka jezera na ušću Velike i Male Pišnice, u sjeni Prisojnika (2547 m) i Razora (2601 m) su idealno mjesto za odmor. Na nadmorskoj visini od 803 m i sa svojom svježom vodom su savršeno mjesto za ljetne vrućine.
Monte Canin Alto – Visoki Kanin (2587 m) je još jedna planina koju smo penjali sa italijanske teritorije, iako se ona za razliku od Montaža nalazi na samoj granici dvije države pa su usponi mogući sa obje strane. Sa slovenačke strane je i najviše skijalište u zemlji, ali se dio staza nalazi i u Italiji. Sve staze su povezane mrežom žičara. Žičare naravno rade i ljeti, jer veliki broj planinara na taj način dolazi do određene visine i onda lakše vrši uspone na vrhove. Mi smo se odlučili da cijelu stazu pređemo pješice i nismo se pokajali zbog toga, jer od Sella Nevea stanice do doma Rifugio Celso Gilberti (1850 m) vodi idilična staza koja dijelom ide kroz šumu a pred kraj izlazi na stijene Kanina. Bez zadržavanja kod doma, krećemo usponom koji prvo dolazi do ostataka italijanskih vojnih utvrđenja iz Prvog svjetskog rata, a zatim se izohipsom proteže preko planine do mjesta gdje se odvaja ka češće penjanoj Divisone Julia ferrati. Mi nastavljamo dalje da bismo došli do prevoja Sella Grubia i bivka Marrusich (2041 m), a zatim krećemo na uspon via ferratom Rosalba Grasselli. Veoma duga grebenska tura, koja je čelličnim užadima osigurana na nekim manjim dijelovima, prelazi čitav zapadni dio masiva Kanina. Staza zahtijeva mirne ruke i siguran korak jer je najveći dio puta izložen sa obje strane u dolinu duboku gotovo hiljadu metara. Na polovini grebena izlazimo na vrh Picco di Carnizza – Krnica (2434 m), odakle dalje prvo spustom, pa zatim opet oštrim usponom nastavljamo ka vrhu. Nakon sedam sati uspona stižemo na Monte Canin Alto. Spust ide strmijom ali sve vrijeme osiguranom via ferratom Divisione Julia, a odmah nakon nje dolazimo na ostatke glečera, čiji je površinski sloj dovoljno mekan pa dereze koje smo ponijeli ne vadimo iz rančeva. I ovaj put pravimo kružnu turu, pa se ubrzo spajamo sa stazom kojom smo došli. I opet vidimo mnogo divokoza i mrmota. Nakon hrane i pića u domu, a zatim i spusta u dolinu završavamo sa našim avanturama po planinama Slovenije i Italije za ovo ljeto, zahvalni planinama što nas je pratilo sjajno vrijeme i što smo imali prilike uživati u divnim pogledima s vrhova. Za one koje zanimaju brojevi svakim usponom smo savladali od 1400 do 1700 m, odnosno svaki put više od 2000 m kumulativnog uspona. Trajanje tura je od 10 do 14 sati.
Ipak, pošto još imamo koji dan odmora, odlučujemo da posjetimo i Slovenski planinski muzej, čija postavka je zaista impresivna. Od samih početaka planinarenja, preko prve jugoslavenske ekspedicije na Everest, pa sve do helikoptera koji je prvi put korišten za GSS akciju spasavanja. Ali nacija koja toliko vremena provodi u planinama svakako mora imati i bogatu planinarsku istoriju. Ako vas put donese u Mojstranu, ne zaboravite da obiđete ovaj odličan muzej.
Tekst: D. Zgodić
Foto: N. Milošević, T. Timarac, M. Bogdanović, D. Zgodić
- Naš kamp u Kranjskoj Gori. U pozadini stijena Špika (2473 m).
- Početak uspona na Jôf di Montasio – Montaž i pogled prema masivu Kanina, gdje ćemo na…
- Neke od prvih divokoza koje vidimo.
- Torre Disteis i Grande Cengia – Velika polica.
- Bivak Suringar (2430 m) i domaćin kojeg zanima šta mi to radimo.
- Da mu ne bismo dugo smetali ubrzo nastavljamo ka Findenegg kuloaru.
- Tu počinje ozbiljnije penjanje.
- Koje se nastavlja i grebenom sve do vrha.
- Jôf di Montasio – Montaž (2752 m)
- Na spustu nas čekaju potpuno nove Pipanove ljestve. Ispod se vide ostaci starih sajli…
- Pogodno za sve uzraste.
- Popodnevni odmor.
- Sa ekipom iz Rijeke koju znamo sa Gran Paradisa 2015. godine.
- Novi dan, nova planina. Nekoliko sati nakon polaska iz doline Vrata prema Škrlatici.
- Sa te visine već vidimo sjevernu stijenu Triglava i dom na Kredarici.
- Put ka vrhu je dug. Čeka nas mnogo uspona, silazaka i sipara.
- A na stijenama je najljepše.
- Staza koja vodi preko Rdeče škrbine prema Pogačnikovom domu. Oštećena, ali ipak proho…
- Triglav (2863 m) zovu kraljem Julijskih Alpa, a Škrlaticu kraljicom.
- Jalovec (2645 m) i Mangart (2679 m).
- Škrlatica (2740 m).
- Ni silazak nije lagan.
- Ali na visinama oko 2000 m, odmaramo se u poljima runolista (lat. Leontopodium alpinu…
- Nakon 13 sati intenzivnog hoda i netom prije kiše stižemo do Aljaževog doma (1015 m)….
- Zaslužili smo odmor pa ga počinjemo vatrogasnom zabavom – "gasilskom veselicom&q…
- Prirodni rezervat Zelenci (842 m), mjesto gdje Sava Dolinka, nakon svog podzemnog tok…
- Kekec.
- Zajedno s Juliusom Kugyjem zagledani u Jalovec.
- Velika korita Soče.
- Ravelnik, muzej na otvorenom posvećen Soča/Isonzo frontu iz Prvog svjetskog rata. Ost…
- Tvrđava Kluže. Rimljani, Mlečani i Austrougari su na najužem dijelu kanjona Koritnice…
- Kanjon Koritnice.
- Dosta je bilo odmora, vrijeme je za planinu. Nordijski centar Planica, početna tačka …
- Poznata kontura sjeverne stijene Jalovca, vidljiva iz doline Tamar.
- Dio američkog bombardera iz Drugog svjetskog rata.
- Pod Jalovškom škrbinom.
- Sigurno napredovanje uz pomoć klinova.
- Dolina Trente i Triglav u daljini.
- U daljini Montaž i Kanin. U blizini pod oblakom Mangart.
- Završni dio uspona grebenom.
- Jalovec (2645 m).
- Mora se nazad. Ovaj put prema Kotovom sedlu.
- Mali Jalovec (2574 m).
- Bivak pod Kotovim sedlom (1965 m).
- Opet je vrijeme za malo odmora. Jezero Jasna, u pozadini Razor (2601 m) i Prisojnik (…
- Novi dan, novi uspon. Monte Canin Alto ili Visoki Kanin. Do doma Rifugio Celso Gilber…
- Italijanska utvrđenja iz Prvog svjetskog rata.
- Prevoj Sella Grubia odakle polazi via ferrata Rosalba Grasselli. U pozadini Montaž. D…
- Korak po korak.
- Picco di Carnizza – Krnica (2434 m). Još je mnogo ispred nas.
- Staza do vrha ide grebenom. Na vrhu se naziru planinari.
- Dugim grebenom Monte Canina.
- Monte Canin Alto – Visoki Kanin (2587 m).
- Pogled prema srcu Julijskih Alpa. Najupečatljiviji vrhovi su Mangart, Jalovec i Trigl…
- Via ferrata Divisione Julia. Naša staza sa silazak.
- Dobrodošlica na kraju via ferrate.
- A tu je i malo snijega i leda.
- Zasluženo pivo.
- Slovenski planinski muzej, Mojstrana.
- Helikopter korišten kod prve vazdušne GSS intervencije. Milica kaže da nema ništa s t…
- Pozdrav do narednog puta.
Generated by Facebook Photo Fetcher 2
Обавјештење НП “Сутјеска”
Национални парк “Сутјеска” је донио одлуку о погодностима за планинаре Планинарског савеза Републике Српске у току боравка на просторима овог парка:
– организоване групе плланинара ПСРС убудуће плаћају улазницу 2 KM по особи;
– улазак возилом Савеза на простор НП је 5 KM по возилу;
– обавезна најава доласка ваших група као и руте односно стазе кретања планинара;
– такође би било корисно да своје сугестије на стазама евидентирате како би их размотрили и заједничким приступом унаприједили у будућим акцијама, те како би се ваши чланови ослободили било каквог плаћања;
– постављање шатора у НП Сутјеска је 15 KM за шатор дневно.
NP KRKA & DINARA – 2019
Protekli vikend planinari PD „Klekovača“ su proveli u Hrvatskoj i obišli gotovo sve značajnije destinacije u Šibensko-kninskoj županiji. U subotu nas je u Drnišu čekao naš domaćin i vodič za ova dva dana, Paško Galić. Paško je planinar ali i zaposlenik u Nacionalnom parku „Krka“ tako da smo imali priviliegiju da uz stručno vođenje i odgovore na naša brojna pitanja obiđemo najljepše dijelove Parka .
Nacionalni park “Krka” obuhvata površinu od 109 km² najljepšeg toka rijeke Krke i donjeg toka rijeke Čikole. Najprije smo obišli Skradinski buk. Dočekao nas je sunčan dan, a ispostavilo se da je upravo novembar pravo vrijeme za posjetu, jer je u to doba godine najviši vodostaj rijeke Krke pa smo imali priliku da uživamo u raskošnim slapovima moćnog toka nabujale vode. Osim toga, u ovo doba godine nema gužve a i cijene ulaznica su najpovoljnije. Prilikom obilaska Skradinskog buka, imali smo prilike da na edukativnim tablama ali i od našeg vodiča saznamo mnogo toga o istoriji ovoga kraja. Na Skradinskom buku je i nekoliko obnovljenih mlinova od kojih su neki uređeni kao suvenirnice i konobe dok su drugi pretvoreni u izložbene prostore za etnografsku zbirku. Nakon obilaska Skradinskog buka krećemo ka Ključici, najvećoj i najočuvanijoj srednjovjekovnoj tvrđavi na prostoru Parka. Do Ključice se vozimo 20-tak km a potom pješke, strmom i uskom siparskom stazom (iako postoji i drugi mnogo lakši pristup), za nekih pola sata stižemo u podnožje tvrđave. Ključicu je izgradila velikaška porodica Nelipići u XIII vijeku na strateškom mjestu nad kanjonom rijeke Čikole. Ovo je ambijent koji nas vraća u stara vremena te pokušavamo da zamislimo kako je izgledao život ljudi u ovoj tvrđavi nekada kada je ona bila arhitektonsko čudo i simbol moći jedne porodice.
Put nas dalje vodi do Roškog slapa, najnižeg slapa rijeke Krke. Opet se potvrđuje da smo došli u pravo vrijeme jer preko ljeta hidroeletrana „Miljacka“ odvodi najveći dio vode. Ovaj slap je, zbog njegove mističnosti i jednostavnosti , u narodu poznat i kao „Oltar“.
Nakon obilaska NP „Krka“ krećemo ka Drnišu na zasluženi obrok, a poslije toga nam je Paško priredio iznenađenje – obilazak Drniške tvrđave i užeg centra ovog mjestašca. Pored tvrđave koju su u 14. vijeku sagradili oni isti Nelipići, jedan od najznačajnijih istorijskih spomenika je i ostatak minareta džamije koja je sagrađena u 16. vijeku. To je najzapadniji minaret Osmanskog carstva i jedini očuvan u Hrvatskoj iz tog doba. Najznačajnija katolička crkva je crkva Svetoga Ante Padovanskog sagrađena sredinom XVI vijeka, a grad krasi i pravoslavna crkva izgrađena 1618. a obnovljena 1903. godine. Najzad, uživali smo i u ljepoti nekoliko skulptura čuvenog kipara Ivana Meštrovića koji potiče iz ovoga kraja.
Nakon sadržajnog dana, krećemo prema Planinarskom domu „Promina“ (855 m.n.v.) koji je smješten u podnožju istoimene planine udaljene nekih pola sata vožnje od Drniša. Dom je funkcionalan, opskrbljen vodom, strujom, kuhinjom, sanitarnim čvorom, urednim sobama i što je najbitnije, ljubaznim domaćinima.
U nedelju, u 7h krećemo iz doma prema glavnom cilju našeg dolaska – Dinari i Sinjalu. Na uspon krećemo u 9h iz zaseoka Mirkovići (450 m.n.v.). Vrijeme je oblačno uz povremeni vjetar ali što je najbitnije nema kiše. U početku staza je polegnuta, ali već nakon pola sata počinje uspon kroz bukovu šumu, ne pretjerano oštar ali konstantan. Uz put nailazimo na ostatke ljetnih stanova stočara koji su iz Dalmacije dovodili stoku na ispašu na obronke Dinare. Umjerenim tempom, za 2,5 sata stižemo do planinarskog skloništa „Zlatko Prgin“ (1543 m.n.v.). Ovo sklonište je izgrađeno 2019. godine i nosi ime šibenskog planinara koji stradao prilikom uspona na Akonkagvu. Nakon pauze krećemo ka vrhu Sinjal. Staza koja vodi od skloništa ka vrhu je kombinacija sipara i kamenih ploča koje su mokre i klazave pa se krećemo sa dodatnim oprezom. Sa izlaskom na vršni greben vjetar sve jače duva. Na Sinjal, najviši vrh Hrvatske, (1831 m.n.v.) stižemo tačno u 13h. Zbog jakog vjetra, na vrhu ostajemo kratko, da se uslikamo i udarimo zaslužene pečate. Krećemo nazad i pri silasku u nekoliko navrata oblaci se razilaze te imamo priliku da vidimo Peručko jezero, Kninsko polje, planine Svilaju i Prominu, a u daljini se nazire i more. Na polaznu tačku stižemo u 17h. Suton je i bacamo još još jedna pogled na moćnu jugozapadnu stijenu Dinare. Krećemo kući slažući uz put raznolike slike slapova, tvrđava, spomenika, livada , ponikava, špilja, jama, golog krša….puno je toga, dovoljno da nas drži do neke naredne akcije.
Tekst: Bojana Derkuća Bevandić
Foto: M. Bogdanović, T. Timarac, N. Milošević, B. Derkuća Bevandić, R. Derkuća, L. Ivanković, D. Zgodić
- Obilazak počinjemo od ulaza Lozovac, odakle ubrzo stižemo do Krke i muzeja posvećenog…
- Maketa nekadašnje hidrocentrale. Hidrocentrala "Krka" je puštena u rad 1895…
- Jasno nam je zašto je izgrađena na ovom mjestu.
- U podrumu se nalazi mlin za žito.
- Kovačnica.
- Pećina ispod muzeja.
- Turbina prve hidrocentrale.
- Pogled prema Skradinskom buku.
- Sa vidikovca izgrađenog 1867. godine zbog posjete cara Franje Josifa I i njegove supr…
- Pogled iz druge perspektive.
- Pogled sa drvenog mosta, odakle smo najbliže vodopadu. Preko sedamnaest stepenica Skr…
- Nakon svoje zadnje i najveće sedrene barijere, Krka nastavlja mirno prema moru.
- A u neposrednoj blizini vodopada je sve samo ne mirno.
- Iskušali smo staru legendu. Prošli smo ispod duge. Nije upalilo. I dalje smo… plani…
- Ispred Skradinskog buka.
- Tokom sezone kupanja ova plaža je tijesna za sve posjetioce.
- Nastavljamo obilazak mnogobrojnih sedrenih barijera.
- Pogled na buk sa druge strane. Vidimo hidrocentralu "Jaruge" koja je i dana…
- Savršeno uređene staze.
- A mi smo izabrali odlično doba godine da ih obiđemo, bez mnogo gužve.
- Pozdravljamo se sa patkicama i polako napuštamo područje Skradinskog buka.
- Slijedeća destinacija je jezero Torak. Izdizanjem sedrene barijere Skradinskog buka u…
- I to je još jedno divno mjesto za odmor i uživanje.
- Naš neumorni domaćin i vodič nas vodi do slijedeće destinacije, utvrđenja Ključica….
- Izgrađena u 13. vijeku iznad kanjona Čikole da štiti posjede Nelipića od njihovih sup…
- Nelipića junior.
- Nelipića djeva.
- Došli smo siparom, vraćamo se grebenom.
- Idemo dalje, do Roškog slapa.
- Sačinjavaju ga mnogobrojne kaskade u narodu poznate kao Ogrlice.
- I završnog vodopada visokog 15 m. Zajedno imaju ukupni pad od 25,5 m i dužinu od 650 …
- Poslije dugo hodanja godi osvježenje. Vodostaj je visok, pa su klupe za odmor potoplj…
- Ali ni to nije sve. Stižemo obići i utvrđenje Drniš, takođe posjed porodice Nelipić….
- I skulpturu Vrelo života, rad Ivana Meštrovića, ispod gradskog trga u Drnišu.
- Novi dan i vrijeme za malo ozbiljnijeg hodanja. Čeka nas Dinara.
- Prolazimo kroz lijepe predjele bjelogorične i crnogorične šume.
- Vidimo i posljedice ne tako davnog šumskog požara.
- Treba savladati 1400 m uspona.
- Dolazimo do skloništa "Zlatko Prgin" na 1543 m.
- A nakon malo odmora i okrepljenja, stižemo i na vrh.
- Zastava Klekovače na najvišoj tački Hrvatske, Sinjal 1831 m.
- Krećemo nazad nakon kaćeg boravka na vrhu.
- U daljini se nazire Knin.
- Spuštamo se u u niže predjele.
- Još koji pogled prema Dinari prije odlaska.
Prenj 2018
Da planine osvajaju nas, a ne mi njih istina je koju samo oni koji ih posjećuju otvorena srca i uma mogu spoznati. Od svih planina naše zemlje Prenj ima posebno mjesto u srcu svakog planinara. U narodu poznat kao „Hercegovački Himalaji“ i stanište boga Peruna, Prenj se smatra najljepšim masivom Dinarskih Alpi. Zauzima 470 kvadratnih kilometara, što ga ujedno čini i najvećom hercegovačkom planinom. Ovaj ponosni gorostas nas svaki put oduševi svojom divljom ljepotom predjela, veličanstvenošću vrhova i suncem okupanim stijenama, što je više nego dovoljan razlog da mu se iznova vratimo.
Subota jutro nas dočekuje pospane, ali spremne za novu visinsku avanturu. Zajedno sa prijateljima iz drugih planinarskih društava članovi PD Klekovače kreću put Konjica. U toku vožnje pravimo kratku pauzu u Bugojnu koju jedni iskorištavaju da popiju kafu i doručkuju, a drugi da porazgovaraju sa ljubaznim organima reda i mira uz začuđujuće poglede ostalih koji pokušavaju da odgonetnu razlog, te se među njima navodi i anketa. Nastavljamo put i uskoro stižemo u Konjic gdje se nalazimo sa našim drugarom Igorom koji će nas voditi kroz prenjske predjele. Iz Konjica dalje nastavljamo do sela Konjička Bijela gdje nakon 7 km prestaje asfalt i kod stare pilane odlučujemo se da izađemo iz kombija. Nakon prepakivanja i podjele briketa koje smo kupili da bismo se grijali na Jezercu krećemo makadamskim putem do raskrsnice poznate kao Rakov Laz (663 m). Na raskrsnici skrećemo lijevo i nakon pola sata hoda po mnogo lošijem makadamskom putu dolazimo do visoke bukove šume. Staza je dobro markirana i djelimično vodi šumskim putem, a djelimično suhim riječnim koritom kroz dolinu Konjičke Bijele. Smatra se da su u ovu dolinu u ledeno doba lednici sa sjeveroistočnih padina najvećih vrhova silazili niz Skok i Rakov Laz. U početku blaga staza u jednom trenutku postaje veoma strma, prelazi preko Tvrđe i prolazi ispod Skoka, sedla koje se nalazi na 1463 m ispod sjeverozapadnog brida vrhova Osobac i Taraš. Na jednom dijelu staze, ispod Zupca koji svojim vršnim dijelom podsjeća na Materhorn, otvara se predivan pogled na gotovo cijeli amfiteatar padina Prenja koji se zove Ploča. Staza je u nekim dijelovima veoma uska i usječena u stijenu te se mora pažljivo preći. Zimi je podložna lavinama. Nakon niza serpentina i izlaska na greben, nagib se ublažava, prolazi ispod Osobca i dovodi nas do planinarske kućice Jezerce na 1650 m. Stari planinarski dom Jezerce koji je izgrađen u kamenu 1936. godine uništen je tokom rata, a planinari okupljeni u udruženju Zone 2000 napravili su novi objekat koji predstavlja planinarsku kućicu otvorenog tipa. Jezerce okružuju vrhovi Taraš (1742 m), Osobac (2024 m) i Kopilica (1920 m), a u blizi se nalazi i izvor sa pitkom vodom. Da je Prenj planina sa vrlo promjenjivim vremenom usljed sudaranja kontinentalnih i mediteranskih struja pokazalo se i ovaj put. Prohladno i djelimično oblačno prijepodne pretvorilo se u sitno popodnevno provejavanje snijega i najavu guste magle koja se spustila već sa prvim znacima noći. U kućici nismo sami, tu su i planinari iz Sarajeva i Zavidovića, tražimo svoje parče prostora, toplo je i uz zvuke Dariove gitare pjesmom lagano tonemo u noć.
Jutro nas dočekuje jednako prohladno i maglovito, ali sa nadom da ćemo ipak ugledati stijenu Zelene glave krećemo vrlo rano na uspon. Blagim usponom staza nas dovodi do raskrsnice koja desno vodi do planinarske kućice Vrutak, a lijevo prema našem odredištu, najvišem vrhu Prenja. Na trenutke sunce pokušava da probije maglu i nagradi nas za upornost. Ubrzo izlazimo na greben ispod Otiša, magla se razilazi i ostajemo zapanjenim ljepotom obasjanog vrha Zelene glave. Preko stijene i malo uz pomoć sajle izlazimo na prijevoj između Zelene glave i Otiša (2000 m). Tu srećemo našeg kolegu Dinu koji nas uveseljava svojom šarenom kapicom i ohrabruje savjetima kako da nastavimo dalje. Od sedla uspon ide veoma eksponiranim terenom, na pojedinim dijelovima ima i sajla, ali je bolje osloniti se na svoju vještinu slobodnog penjanja i hvatanje stijene. Nakon dva sata hodanja i penjanja izlazimo na vrh Zelena glava (2155m). Okupani suncem divimo se krajoliku koji nam prikazuje vrhove Prenja (Ovča, Lupoglav, Herač), a u daljini Maglić, Bioč, Volujak i Durmitor koji samo svojim vrhovima izranjaju iz magle i oblaka. Sa vrha se ponovo spuštamo na sedlo i jedan dio planinara se odlučuje da se zbog hladnoće vrati na Jezerce, a drugi dio nastavlja uspon na Otiš (2096 m). Ovaj uspon je mnogo lakši i tehnički nezahtijevan, ali pruža jednako divan pogled sa vrha. Stajati na vrhu jedne planine, iznad magle i oblaka kroz koje proviruju vrhovi drugih planina osjećaj je koji se dugo pamti i slika koju svi nosimo u silasku sa sobom. Sa Otiša se ponovo spuštamo na sedlo i istim putem vraćamo na Jezerce. Kratko se zaustavljamo, uzimamo svoj stvari, sređujemo kućicu i lagano spuštamo preko Skoka nazad u Konjičku Bijelu.
Tekst: Milica Bogdanović
Fotografije: Nataša, Darko, Rašo, Luka, Nikola, Antun i Draško
- Stara kamena ćuprija u Konjicu.
- Konjička Bijela. Spremni za polazak.
- Natovareni, lagano krećemo.
- Nekima nije dosta prepun ranac, pa su dodali još koji kilogram.
- Vrhovi Prenja. Sasvim lijevo dio Taraša (1742 m), zatim Velika motika (1832 m), Kruna…
- Da se podsjetimo gdje smo.
- Osobac (2024 m).
- Planinarska kuća Jezerce (1650 m).
- Vrijedilo je nositi dodatan teret.
- Ujutro nas je dočekalo hladno i oblačno vrijeme.
- Vodič na čelu grupe. Ispred svih neki Perzijanac u narandžastoj jakni.
- Kako prilazimo vrhu oblaci nam dopuštaju pogled.
- Vodič, gupa i Perzijanac.
- Na sedlu između Otiša i Zelene Glave.
- Brkovi i kosa prekriveni injem.
- Na planini smo sreli i Rudolfa.
- Pažljivo prema vrhu izloženim dijelom.
- Joj, pegla mi je ostala uključena.
- Na stazi.
- Vrh Prenja, Zelena glava (2155 m).
- Sretni planinari zahvaljuju vodiču. Svako na svoj način.
- Radost.
- Tu su i naši plišani drugari, redovni na svim akcijama Klekovače.
- Mudri razgovori na vrhu.
- Ovča i Lupoglav.
- Zlatibor i Tara.
- Taj dan su iz oblaka provirivali samo vrhovi iznad 1900 m.
- Prema Otišu.
- Bože, da li ću imati snage?
- Šetnja po oblacima.
- Zahvalnost resornom ministarstvu zaslužnom za lijepo vrijeme.
- Otiš (2097 m).
- Pogled prema Zelenoj glavi sa Otiša.
- Vrijedilo se namučiti za ovakav pogled.
- Ko vidi nindžino lice i priča o tome…
- Planinari nose smeće koje su ostavili "planinari".
Generated by Facebook Photo Fetcher 2