Pohod u povodu Dana Grada
Majski dani u Prijedoru u znaku su proslave Dana Grada u spomen na oslobođenje od okupatora u II svjetskom ratu. Dan Grada se obilježava nizom kulturnih, zabavnih i sportskih svečanosti. Jedna od njih je planinarski pohod od Maslin baira do Kotlovače u organizaciji Planinarskog društva “Klekovača”. Staza ovog pohoda je dio nekadašnje “Transverzale Kozare” koja se, između ostalog, obilazala za Dan oslobođenja.
Planinari su se okupili na dobro poznatom zbornom mjestu ispred Sportske dvorane “Mladost” u Prijedoru u nedjeljno jutro 13. maja 2018. godine. Dobrim starim TAM-ovim autobusom krenulo je njih 45 prema selu Malo Palančište na početak staze. Nakon pozdravne riječi sekretara Društva Marka Sarića, po koje šale i upoznavanja sa vodičima krenulo se na uspon “žutim putem”. Početni dio uspona je savršen za brzo izbijanje znoja i postizanje radne temperature. Krivudavim putem kroz šumu za 40-tak minuta izašli smo na Maslin bair (691m). Bair, inače, na turskom znači brdo tako da smo se mi uspeli brdo nekog Masle.
Na vrhu se nekada nalazila trigonometarska drvena piramida kuju je zub vremena ili nevremena pokvario pa je tu sad lovačka čeka koja je, naravno, svima izazov da se na nj popnu. Nedaleko od vrha nalazi se proplanak Maslinovac sa izvorom pitke vode (na toj visini čak!) i lovačka koliba – mjesto za odmor duše i tijela. Planinarima je zaista za to i poslužilo, da se natankaju vodom i energijom.
Vodičica Tanja Timarac je, da se ne bismo puno hladili (u stvari, da se ne bismo puno odmorili!) naredila pokret dalje. Od Maslin baira staza vodi visom Kozare i na pojedinim mjestima se ukazuju prelijepi vidici na jug prema Prijedorskom polju ili na sjever prema Knešpolju. Pored kuće Vojina Ritana, inače mjesta gdje se na Kozari nalazi kuća na najvišoj nadmorskoj visini, smo prošli, za trenutak stali, odmorili i divili se njegovom stadu lijepih koza koje su nas odmah podsjetile na Hajdi i zdravo planinsko mlijeko.
Uz lagan hod i povremene pauze da se ne umorimo previše preko Krompirišta, Mitrovića, Džamišta došli smo do Bešića poljane i skretanja prema planinarskom domu na Kotlovači. Oborili smo se prema domu i valjalo je sad kočiti nogama, koljenima a neko i prednjim nogama. Nije to bilo toliko strašno jer je na umu bio uvijek dobar grasulj i hladno pivo koje nas čeka. Sav ručak je brzo nesto, vjerovatno zato što je bio dobar a i pivo je isto tako nestalo, vjerovatno zato što su mušterije bile dobre.
Na pohodu je bilo omladine iz naše planinarske sekcije u Elektrotehničkoj školi ali i najmlađi učesnik Ilijana-Jana Balaban kojoj smo poklonili člansku knjižicu.
Vodiči na pohodu su se potrudili da svi sretno i zdravo stignu do odredišta a oni su: Tanja Timarac, Duško Vujičić, Igor Ostojić i Marko Sarić.
Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Vedrana Zgonjanin, Predrag Marin, Srđan Čavić, Nemanja Turudija i Marko Sarić
[srizonfbalbum id=73]