IV planinarski marš “Tragom Karanskog partizanskog bataljona”
Njegovanje tradicije i običaja je naša dužnost i obaveza jer čovjek bez tradicije je samo jedna prazna ploča. U potkozarskim krajevima jedan od aspekata njegovanja je tradicija NOB-e. Svake prve nedjelje u septembru se na brdu Karan iznad Gornje Dragotinje i Jutrogošte održava zbor u povodu Dana karanskog partizanskog bataljona. Naše PD “Klekovača” Prijedor već četvrtu godinu za redom daje doprinos ovoj manifestaciji organizovanjem planinarskog marša “Tragom Karanskog partizanskog bataljona”.
Ovogodišnji Marš izveden je u nedjelju, 1. septembra na relaciji Crna dolina – Asina straža – Jutrogošta – Karan. U Crnoj dolini, tačnije kod područne škole u zaseoku Mrđe, bila je početna stanica. Ispred škole smo napravili zajedničku fotografiju, ukratko se upoznali o planiranoj aktivnosti i na stazu je krenulo 30 planinara Klekovače sa gostima iz PD “Pecija” Kozarska Dubica i PD “Manjača” Banja Luka. U početku odmah iz autobusa, što bi se reklo, pa uzbrdo. Kako izlazimo na greben kojim ćemo se penjati pred nama se ukazuju suncem obasjani proplanci i obronci Kozare koji prikazuju ljepotu ovih krajeva. Još uvijek je rano pa Sunce ne “prži” toliko ali zagrijavanje hoda uzbrdo čini svoje ali niko se ne žali. Završava se seoski put i uvodi nas u stazu koja je u stvari produbljena vododerina kroz koju se uspinjemo prema vijencu kojim ćemo se kretati dobar dio ovog Marša.
Izlaskom na vijenac pravimo kraću pauzu za konsolidaciju redova i konsolidaciju rada srca. Obzirom da je ovaj dio obrastao gustom ali ne tako visokom šumom baš i nemamo nekakav pogled na okolinu pa ga je zato trebalo pronaći. Prošli smo ispod vrha Asina straža (421 m) i došli na jedan proplanak iznad Brezičana. Na tom proplanku se nalazio artiljerijski položaj u II svjetskom ratu sa kojeg je vršena artiljerijska priprema za oslobađanje grada a na vrhu iznad je bilo osmatračko mjesto. To je bio razlog za kraći istorijski čas a obzirom na dobar vidik onda i kraći čas geografije kraja u kojem smo se nalazili. Dalje smo vijencem nastavili prema Petrovom grobu i prema Jutrogošti.
Silazak sa vjenca nas je doveo u dolinu rječice Vragolovače gdje opet pravimo pauzu i dopunjujemo se vodom na imanju porodice Slijepac. Odatle ide možda najteži dio Marša – put je asfaltni, uzbrdo, izložen bez imalo hlada. Ova dionica nas je sve izmorila ali smo zato bili nagrađeni dužim odmorom kod škole i crkve u Jutrogošti. Prezalogajilo se, popila se koja čašica razgovora i oko 11:15 smo krenuli dalje. Put nas je dalje vodio prema Marinima, Karlicama do pod Karan. Prije završnog uspona bila je jedna akcija “spašavanja”. Naime, jednoj našoj učesnici iz Dubice je bilo loše pa su Vedrana, Mrđo i Petko, koji su bili na začelju, brzo intervenisali i sve je na kraju dobro završeno a Igor je svojim autom prevezao našu planinarku do zbornog mjesta.
Pod vrhom su nas dočekali Nasta i Igor koji su tu došli autima i pješačeći obišli ostatke manastira Đurđevac koji se u blizini nalazi. Zajedno smo svi izašli na vrh i pridružili se ceremonijalnom dijelu. Organizatori su bili krajnje uviđavni prema našoj kilometraži, učesnicima i vrućini pa su nas čekali da zajedno svi krenemo na polaganje vjenaca na spomenik na mjestu na kojem je bila komanda Karanskog bataljona i partizanska bolnica. Kasnije su vijenci položeni i na centralnom mjestu kod bista Ivice Marušića – Ratka i Žarka Zgonjanina. Prisutnima se obratio predsjednik SUBNOR-s grada Prijedora Veljko Rodić ne krijući zadovoljstvo broj gostiju različitih uzrasta. Nakon toga je uslijedio kulturno-umjetnički program u kojem su učestvovale ženska i muška ojkačka grupa. Posebnu pažnju, suze u očima i ježenje kože izazvao je recital poeme Skendera Kulenovića “Stojanka majka Knežopoljka” koju je izvela glumica prijedorskog pozorišta Mirela Predojević. Nije bilo prisutnog čovjeka koji ovaj recital nije doživio veoma emotivno.
Za nas planinare a i sve učesnike organizator je obezbjedio ručak i piće kao mali znak pažnje za uloženi trud. Izvođenju Marša prethodilo je izviđanje staze u par navrata ali i obnova slova na bistama narodnih heroja sve sa ciljem boljeg upoznavanja kraja u kojem živimo. Pred polazak nazad u dolinu odigralo se Kozarasko kolo čiju su pjesmu predvodile bake iz ojkačke grupe što je bilo trešnjica na torti ovom danu.
Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Mira Dolić, Vedrana Zgonjanin i Marko Sarić
