Uspon na Tisovac
U planinarskom svijetu nedjelja je dan koji se obično provodi negdje u planini. Tako je ova nedelja bila rezervisana za Svetosavski uspon na Veliki Tisovac.
Mjesto okupljanja je restorana Tisovac, na nekih pola puta između Banja Luke i Kneževa, gdje smo se našli sa našim drugarima iz Banja Luke kao i našin ljubaznim domaćinima. Naši domaćini, grupa mladi ljudi iz Krmina krenula je sa tom idejom da ovaj Svetosavski uspon na Veliki Tisovac postane tradicija. Održava se već 11. godinu za redom, a mi tek saznajemo za to i odmah odlazimo da vidimo o čemu je tu riječ.
Polazna tačka je od mjesta Vidovo vrelo pa kroz šumu do vrha. Usput svraćamo na prelijepe vidikovce. Jedan od vidikovaca koje smo obišli je Bijela stijena sa kojeg se pruža predivan pogled ka Kozari, kanjonu Tjesno, Mrkonjić Gradu, kao i pogled na Agino selo. Sama Bijela stjena je nešto prelijepo. Na samom vrhu (1172m) domaćini su nam pripremili iznenađenje. Dočekali su nas sa rakijom, toplim napicima – čaj, kuvano vino, kao i bogata meza uz muziku i toplu vatricu.
Poslije okrepe i odmora lagano krećemo prema našim autobusima koji nas čekaju kod restorana Tisovac odakle je sve i krenulo. Međutim tu nas čeka još jedno iznenađenje. Domaćini su pripremili ručak tradicionalni planinarski pasulj u lovačkoj kućici Pjetlov gaj.
Sve mu dodođe kraj pa tako i ovom druženju. Oprostili smo se sa ljudima iz Krmina koji su bili sjajni domaćini i puni iznenađenja i krenuli put Prijedora. Bili smo puni divnih utisaka uz obećanje sebi da nas Svetosavski uspon neće više zaobići.
Tekst: Valentina Dešić
Fotografije: Valentina Dešić i Luka Ivanković
