Motajica 2021

Kako je i prognozirano, jutarnja kiša je najavila kakav dan očekuje planinare „Klekovače“  koji su krenuli iz Prijedora na učešće u tradicionalnom usponu na Motajicu. Ali,već u autobusu se vidjelo da je grupa riješena da provede dan u dobrom raspoloženju jer lijep dan nije ni očekivala. Odmah od jutra su počeli vicevi i živahna i ugodna atmosfera.

Usputno smo se komletirali u Kozarcu, Omarskoj i Banjaluci i u planiranom roku stigosmo nadomak planinarskog doma, gdje je autobus ostao parkiran a mi produžili pješice. Ispred planinarskog doma „Motajica“ Srbac u Nikolića potoku su nas dočekali ljubazni domaćini uz tople napitke (čaj, kuvano vino), poslasice i poneku ljutu. Tu smo proćaskali sa domaćinima i pristiglim gostima iz drugih planinarskih društava a zatim spontano po grupama počeli pohod.

S obzirom da je staza dobro markirana i nije zahtjevna nije bilo diktiranog tempa, te je kolona u slobodnom stilu napredovala formirajući grupice jer je i vidljivost bila smanjena zbog magle. Nakon dvočasovnog pješačenja stazom prekrivenom lišćem sa ogoljenih stabala bukove šume, stigosmo na najviši vrh Motajice – Gradinu (652 metra n/v) gdje su nas dočekali domaćini uz piće i mezu pored kazana u kojima se krčkala mrsna i posna hrana.

Gradina ne nudi neki veličanstven pogled na koji su navikli planinari osvajajući vrhove, ali ta visoravan je tog dana gostima ponudila izuzetan osjećaj  topline, ispunjenosti i zadovoljstva, koji je upotpunjen brujanjem moćnih terenskih četvorotočkaša koji su pristizali na svoj cilj a ozarena lica njihovih vlasnika nisu mogla da sakriju adrenalin koji ih je ispunjavao dok su gostima nudili piće. Družeći se sa raspoloženim domaćinima uz toplinu zapaljenih vatri zaboravili smo na kišu koja je neprestalno rominjala. Napravili smo zajedničke fotografije sa zastavama društava iz Banjaluke, Manjače, Kozarske Dubice i krenusmo nazad prema planinarskom domu. Staza je bila malo klizavija zbog utabanosti lišća u blato ali smo u predviđenom roku stigli u dom kod naših ljubaznih domaćina koji su nas poslužili toplim jelom (posni i mrsni pasulj), salatom, raznim pićem i poslasticama.

Nakon obilnog ručka u šatoru, privukao nas je zvuk harmonike iz brvnare planinarskog doma, gdje smo uz pucketanje vatre iz kamina uživali u izvođenju hitova evergrin muzike raspjevane grupe i neumornog harmonikaša. Dok je atmosfera dostizala svoj vrhunac, morali smo se rastajati sa svojim domaćinima koji su zaista u svakom trenutku bili na usluzi i zaslužili su čistu „desetku“.

U autobusu je nastavljena pjesma i harmonika, te nas je vozač usljed napravljene atmosfere ili sa namjerom „častio“ dodatnom jednosatnom vožnjom obilaznim putem preko Nove Topole. Vožnja je završena uz pošalicu: da li smo prošli Laktaše, iako je autobus ulazio u Projedor. Tako smo završili jedno cijelodnevno druženje ispunjeno humorom, pjesmom, zabavom i fantastičnim raspoloženjem kao odličnu uvertiru predstojećim Novogodišnjim i Božićnim praznicima. Drugarski pozdrav do druženja u Novoj 2022. godini.

Tekst: Milan Milosavac – Učo

Fotografije: Duško Vujičić, Milan Mrđa, Jelena i Radoslav Novaković

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

© 2022: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress