XIII novogodišnji uspon na Osječenicu

Planinari PD “Klekovača” tradicionalno dva dana poslije nove godine vrše uspon na planinu Osječenicu u blizini Bosanskog Petrovca. Tako je bilo i ovog 2. januara 2018. godine kada je izveden “XIII novogodišnji uspon na Osječenicu” u organizaciji KES “Crni vrh” iz Bos. Petrovca.

Iz Prijedora smo krenuli oko 6:30, ekipa mala ali bez obaveza. Na Laništu nas je dočekao snijeg i pratio ostatkom puta. Uz obavezne pauze u pekari u Ključu i na kafi u “Devetci” u Petrovcu stižemo na zborno mjesto planinara na početaku uspona. Međutim, odlučujemo da pokušamo doći do klupice terenskim vozilom što nam ubrzo i polazi za rukom. U 10h odlučujemo da ne čekamo ostatak planinara, njih 70-tak već krećemo na uspon.

Krećemo kroz šumu i odlučujemo se za novu stazu preko serpentina i preteći jedini trag u snijegu ispred nas misleći da je to trag nekog od organizatora koji je krenuo ispred planinara da izvidi stazu, provjeri sajlu itd… Kiša je uveliko prešla u snijeg koji je prekrio debla tako da je nalaženje markacije bilo gotovo nemoguće. Sreća pa smo imali trag za pratiti. Pred sam izlazak iz šume stižemo našeg “vodiča” koji nas je odmah poslije pozdrava i nazdravljanja upitao znamo li bar mi put. Usaglasili smo se da smo na dobrom putu dok god idemo uz brdo.

Upravo kada je druga flašica rakije zamjenila prvu dolazimo na rub šume i početak livade a onda počinje igranka… Fijuk vjetra, snijeg u očima, snijeg u ustima, snijeg u nosu, snijeg u… Dovikivanje iz petnih žila kao način komunikacije pokušavamo da što prije dođemo pod stijenu u “zavjetrinu”. Plivamo kroz snijeg koji je prekrio klekovinu a pod stijenom ljepota božija. Jakne i ostala garderoba koja je bila mokra smrzava. Oni mudriji iz ove male grupe ponijeli su skijaške naočale, tako da dva “skijaša” idu na čelo i kraj kolone dok dvojica u sredini hodaju “na slijepo”. Nakon dodadtnog šopanja u zavjetrini krećemo uz sajlu koje pola nema a pola je okovao led. Sreća pa smo svi visoki i imamo duge noge pa nam je pentranje po zaleđenoj stijeni prekrivenoj snijegom “mačiji kašalj”.

Izlazimo na vrh gdje je izmjerena brzina vjetra 110km/h. Na grebenu nas sustižu i ostali planinari te svi zajedno stižemo na vrh, nas ukupno 14. Tu se slikamo i brže bolje bježimo nazad. Od sajle do šume trkom, tj. Dejo i Ratko koji su imali naočale a Darko i Vanja kao šišmiši.

Silazimo do auta, nakon presvlačenja ručak u šumi i uz rakiju dolazimo do zaključka da nam je ovo bio jedan od najsurovijih susreta sa prirodom ali i jedan od najljepših. U Petrovcu nas domačini dočekuju sa čajem i pasuljem. Nakon uručenja zahvalnica pozdravljamo se i krećemo put Prijedora.

Tekst: Darko Egić i Vanja Rađenović

Fotografije: Darko i Dejan Egić

[srizonfbalbum id=66]

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

© 2022: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress