Martinje u Kutjevu
Stari latini rekoše: “In vino veritas, in aqua sanitas” – U vinu je istina a u vodi zdravlje. Vječita dilema “Piti il’ ne piti, pitanje je sad” uspješno je riješena i u Kutjevu. Odgovor je, naravno, piti jer, kako kaže pjesma: “Onaj koji pije umrijeće, koji ne pije, još će i prije!”
Vikend za planinare je period intenzivnog rada, tj, planinarenja. Tako je bilo i ovu nedjelju, 12. novembra 2017. godine kada se grupa od dvadesetak planinara “Klekovače” na poziv HPD “Vidim” uputila u Kutjevo u Slavoniji na jednu interesantnu manifestaciju, spoj planinarstva i dobre kapljice (i dobre trpeze) – Martinje. Martinje ili praznik svetoga Martina je dan koji se širom Evrope slavi u skladu s tradicijom i mnogim običajima: 11. novembra je datum na koji je 397. godine pokopan Sveti Martin iz Toursa. U sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji na dan sv. Martina se njeguje tradicionalni narodni običaj simboličkog prevođenja mošta u mlado vino (“krštenje vina”). U mjestima u kojim je sveti Martin zaštitnik priređuju se najveće tradicionalne muzičke i folklorne zabave na gradskim trgovima.
Kao i ranijih godina, proslavi Martinja u Kutjevu prisustvovali su planinari a ovog puta ih je bilo iz čak 95 društava iz raznih krajeva Hrvatske, Srbije, Slovenije i BiH. Trosatna vožnja od Prijedora do Kutjeva je u našim stomacima napravila dosta slobodnog prostora a taj slobodan prostor, u narodu poznat kao glad, nije baš od neke koristi tokom hodanja. Čak naprotiv, uopšte se i ne preporučuje. Znali su to naši domaćini, na daleko poznati gastronomski sladokusci, slavonci. Na glavnom kutjevačkom trgu, zanimljivog naziva Trg Graševine, priređen je doručak za sve učesnike. Novokomponovani borci za zdravu isharnu bi se zgrozili trpezom ali poznato je i nama i njima da pojma nemaju. Na trpezi je bilo kulena, kobasice, slanine, švargle, sira i neizostavnih čvaraka. Kao poslastica, poslužene su šnjite hljeba namazane domaćom svinjskom masti posutom solju i mljevenom paprikom. Jednostavno, holesterol party. To je onaj dobri, zdravi holesterol koji nam svima prija i dobar je za fizičke aktivnosti. Bez dobre energije nema ni dobrog hodanja. Na ovakvom mjestu i uz ovakvu hranu sa mirisima iz djetinjstva bilo bi bogohuljenje uzimati razno-razno zrnevlje, integralne hljebove, kekse…
Nakon dobrog doručka, uskladištene energije i pozdravne riječi domaćina planinari su krenuli u hodanje. Na raspolaganju su nam bili vodiči iz HPD “Vidim” Kutjevo i njihove tri dobro uređene staze: crvena, zelena i plava. Mi smo krenuli zelenom stazom jer je srednje teška a prolazi kroz vinograde i kleti i ima predivne poglede na krajolik. Polako hodajući šumama koje je jesen obojila raznim bojama i srećući se sa planinarima iz svih krajeva došli smo do planinarske kuće “Mlaka” (552m). Planinarska kuća je smještena u skrovitom dijelu šume, pomalo bajkovitom, zaštićena brežuljcima po kojima se rasporedio veliki broj planinara, kao amfiteatar. Lijep ambijent smo iskoristili i napravili kratak predah uz kafu ali i smanjivanje zaliha iz rančeva. Valjalo je opet napuniti stomake, ne toliko zbog hodanja, koliko zbog degustacije dobrih vina koja će uslijediti po povratku u Kutjevo. Opet u šumu i zlatno rujni kolorit, pa vinogradi i kleti i tako do Kutjeva. Tu uzešmo malo predaha za mnogobrojnim štandovima sa vinom i domaćim specijalitetima.
Put nas navede i kod našeg domaćina i planinarskog prijatelja Vinka Krsnika u njegov vinski podrum. Vinko nas je odavno pozvao da mu budemo gosti. Uživali smo u vinu kao plodovima njegovog vinograda i mezom kao plodovima njegovog tora. Vinku smo poklonili knjigu sa posvetom “Planinsko bilje” Čedomila Šilića a on nama vino “za prijatelje” da ga kušamo na nekoj od zabava na Kotlovači.
Kako bi planinari ali i drugi posjetioci što ugodnije proveli vrijeme u Kutjevu ponuđen im je veliki izbor ića i pića, pa se i vo zavrtio na ražnju. Bila je tu i ponuda raznih proizvoda domaćih gazdinstava i firmi. Kad se svemu dodaju i veseli tamburaši… pa, ko se ne bi i dogodine vratio na Martinje u Kutjevo?
Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Biljana Praštalo, Vedrana Zgonjanin, Silvana Jojić, Jelena Roljić, Igor Ostojić i Marko Sarić
[srizonfbalbum id=62]