Grmečki marš
Grmeč planina… Grmeč… on je…“- kradom se knjige laća – „on se prostire… molim, on se… od Ključa do Bihaća.
On je šumovit… drvo… on je…“ – i pero vrti u ruci – „po njemu rastu borovi, jele, is njima – medvjed i vuci…“ B.Ćopić
Opet nas je dočekao. On, takav kao iz Ćopićevog djela. Niti šta dodati, niti oduzeti.
Nas koji smo izabrali da umjesto kišnog nedjeljnog dana u toplom domu, po 13. put odamo počast žrtvama Četvrte neprijateljske ofanzive u okviru Operacije Vajs, februara 1943.godine.
Ranojutarnjim susretom planinara u selu Bravsko, otpočeo je i ovaj Grmečki marš.
Kiša, vjetar, staza već dobro znana, ovaj put blatnjava i klizava, ne skida osmjehe sa lica najupornijih ka svome cilju, najvišem vrhu Grmeča, Crnom Vrhu na 1605 m.
Na vrhu oblaci i magla ometaju uživanje u pogledu na okolne predjele koje svaki put sagledavamo u jednom dahu. Brzinsko fotografisanje da se ne pravi gužva i “bježimo” nazad.
Pri povratku proklizavanje po mokrom i blatnjavom terenu, smjeh, dogovori i planovi za naredna druzenja. A onda… U podnožju, dobro poznati miris vrućeg planinarskog pasulja, koji grije tijelo i dušu, još i više u ovako lošim vremenskim prilikama, nego inače. Bogata trpeza u organizaciji Zavičajnog udruženja Sanjana i mještana sela Bravsko ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Neizmjerno smo im zahvalni svaki put na tome.
Pozdravni govor dr Nene Dobrijevića, predsjednika Planinarskog saveza Republike Srpske i rođenog grmečlije, napravio je kratak osvrt na stradanje Grmečkog življa u toku Drugog svjetskog rata. Uslijedila je dodjela priznanja učesnicima pohoda. Uz rakiju, kuvano vino i muziku dočekasmo vrijeme za rastanak i povratak kući.
Još jednom ostavljamo Grmeč sa sjetom na sve njegove žrtve iz Drugog svjetskog rata.
Vratićemo se opet da se ne zaborave.
Vječna im slava i hvala!
“Sahranismo ga pod prvim jelom, gorom plotun zaječa. I tako Brane vječito osta na straži sred Grmeča…
U školi stojim i s mnogo tuge čitam slova sa strane: „Ovdje je nekad učio školu dječak Desnica Brane“. B.Ćopić
Tekst: Jelena Banović
Fotografije: Duško Vujičić, Mira Dolić, Jelena Banović, Bojana Derkuća Bevandić, Luka Ivanković, Valentina Dešić, Danijel Kusonjić i Marko Sarić
- Kroz šumu, po šušnju je lijepo i uredno – bez blata.
- Blato se pojavljuje…
- Vozači su postavili sofru na toplom i suvom te uživaju u kišnom danu.
- Uzbrdo po blatu – jedan naprijed, dva nazad.
- U duhu mladih partizanki idemo naprijed.
- Šume Grmeča su guste pa nekad liče na prašume.
- Savladavamo posljednji uspon. Na stijeni piše 10 min i to je stvarno tako a ne kao on…
- Osmijesi su uvijek na usponu.
- Poštovanje razmaka na usponu je bitno da ne bi slučajno bilo petom u nečije zube ili …
- Samo vedro i nasmijano.
- Pozdrav Suncu.
- Ni kiša nas nije omela.
- Kuda sad? Dobro markiranom stazom naprijed.
- Rodilo je blato.
- Kratak odmor "pod ručnom".
- Jedna spontana fotografija.
- Još malo i tu smo.
- Česta fotografisanja su u stvari česti odmori.
- Zajednička fotografija dijela ekipe od 25 planinara iz Prijedora.
- Još jedna pa nizbrdo.
- Ručak je postavljen. Prijatno. U zavjetri smo ispod vrha.
- Vrijeme je za povratak.
- Sa osmijehom i na vrijeme.
- U domu nas vrijedni domaćini poslužuju kuvanim vinom, čajem i kafom.
- Naravno, poslužuju nas i grasuljem.
- Svi mi volimo Bravsko
- Dodjela zahvalnica učesnicima a mi organizatoru bandanu našeg Društva.
- Još koja fotografija pred kraj.
- U sali doma u Bravskom je bilo lijepo, toplo uz savršenu atmosferu.
- Kući odlazimo sretni i nasmijani.
- Mjerna letva kaže da je visina snijega 2 m.
