Grmečki marš

Svake godine u februaru planinari obilježavaju tradicionalni uspon na Grmeč u znak sjećanja na stradalo stanovništvo u toku ofanzive u drugom svjetskom ratu.

I ove godine je PD ”Klekovača” dobilo poziv ispred Zavičajnog udruženja Sanjana da uzme učešće u devetom po redu uspon na Crni  vrh, 1604 m.

Planinari već znaju da poslije uspona na Osječenicu dolazi uspon na Grmeč, te se rado odazivaju ovom pohodu. Jedan razlog je što nam Grmeč pored Kozare dođe kao najbliži komšija, a drugi je nadaleko poznato gostoprimstvo naših domaćina, organizatora i mještana Bravskog.

Tog nedjeljnog jutra, dok mnogi spavaju “snom pravednika”, planinari PD “Klekovača” vedri, naspavani i što bi se reklo “orni” za još jedno osvajanje Grmeča i dobro druženje, sastaju se prije svitanja na ustaljenom mjestu, ispred dvorane “Mladost”. Truckajući se našim mini busom evociramo uspomene sa prethodnih uspona uz nezaobilazne, ovaj put slatke delicije, naše planinarke Mire.

Dolazimo na odredište u Bravsko i tu se uz piće dobrodošlice, susrećemo sa planinarima drugih planinarskih društava. Čudne su to i neraskidive veze između nas.Prođe više mjeseci ili godina da se ne sretnemo, ali je svaki sljedeći susret takav kao da se nikada nismo ni razdvajali.

Nakon okupljanja u dogovoreno vrijeme krećemo na uspon. Jutro sunčano, prohladno, staza pokrivena snijegom. Sve ukazuje na još jedan idealan dan za planinu.

Naša ekipa ,šarolikog sastava po godinama, ali po tempu kretanja prilično ujednačena i dobro usklađena, izlazi prva na najviši vrh Grmeča, Crni vrh 1604 m. S vrha očaravajući pogled tjera da bar na trenutak zaustavite dah i zaboravite svakodnevicu. Vidljivost idealna, bez oblaka i magle omogućava da sagledamo cijelu Sansku dolinu, Petrovac, Bihać, Ključ, Kozaru, Klekovaču, Oštrelj, Osječenicu, Srneticu, Plješevicu. Zadrzavamo se toliko da se uslikamo jer duva hladan vjetar, a i stvara se gužva jer pristižu ostali planinari. (Taj dan se na Crni vrh popelo 650 planinara ,čime se i ova akcija u mnogome omasovila). Ispod vrha pravimo kratku pauzu da dopunimo energetske rezerve, pri tom čuvajući se za domaćinski pasulj i čuvene pite domaćica Bravskog. Povratak se odvija nešto sporijim tempom zbog gužve na stazi, a na pojedinim mjestima zbog leda i kamena ispod snijega. Grmeč je to!

Po silasku, dio ekipe se vraća u Bravsko mini busom, a dio nastavlja pješke. Sastajemo se u prostoru nekadašnje škole u Bravskom gdje nas čeka bogata trpeza naših vrijednih i nesebičnih domaćina, pasulj sa kobasicama i slaninicom, domaće pite, kuvano vino i rakija.

Dr Neno Dobrijević, planinar i organizator skupa, porijeklom sa Grmeča obraća nam se pozdravnom riječju i pravi kratak osvrt na stradanje Grmečkog življa za vrijeme ofanzive u drugom svjetskom ratu. Potom slijedi dodjela priznanja učesnicima pohoda i nezaobilazno veselje uz muziku i ples.

U dogovoreno vrijeme krećemo put Prijedora. Zahvaljujemo se našim domaćinima i organizatorima na vrhunskom gostoprimstvu i organizaciji skupa, uz želje da se iduće godine sretnemo na istom mjestu i u istom sastavu.

Ostavismo Grmeč, taj krajiški gorostas, u plamenu zalazećeg sunca, uzvišenog kao oca koji bdije nad nama sa jedne strane Sanske doline, nasuprot naše majke Kozare sa druge strane.

Do sljedećeg pohoda planinarski pozdrav!

Pridružite nam se!

Tekst: Jelena Banović

Fotografije: Zoran Inđić, Zoran Petrić, Jelena Banović i Valentina Dešić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

© 2020: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress