Volujak 2017

Svaki vikend za planinare PD „Klekovače“ je „radan“. Ili se penju ili kreče ili domaćinski dočekuju goste na svom domu ili… Bitno je samo da aktivnost ima veze sa našim osnovnim opredjeljenjem, a to je ljubav prema planini. Ovoga puta, u dogovoru sa Igorom Miloševim kao odličnim poznavaocem ovog planinskog masiva, vikend provodimo na  Volujku, drugoj po visini planini u Bosni i Hercegovini, smještenoj u graničnom području sa Crnom Gorom.

Kako nas je čekao dug put, iz Prijedora krećemo u subotu u 4h. U Banja Luci nam se pridružuje grupa naših drugara te nastavljamo dalje ka Foči gdje nam se pridružuje grupa planinara iz PD „Trebević“ iz Istočnog Sarajeva i PSD „Patrija“ iz Gradiške. Nastavljamo vožnju  putem Foča -Gacko. Nakratko se zaustavljamo na Tjentištu u „Dolini heroja“. Raduje nas činjenica da je impozantni spomenik koji je izgrađen 1971. godine u čast borcima palim u čuvenoj bici na Sutjesci obnovljen i da je dobio izvornu bjelinu po kojoj je bio prepoznatljiv, te da će još dugo godina podsjećati na nezapamćenu hrabrost, požrtvovanje i moralnu čvrstinu  jedne generacije.

 Nakon  tunela Čemerno skrećemo desno na stari put a zatim kod napuštenog  hotela ponovo desno na dobar makadamski put koji vodi u Papin do gdje se, na 1443 m.n.v, nalazi planinarski dom koji će biti naša baza za ovaj uspon. Mi koji smo ovde prvi put, prijatno smo iznenađeni skladnom arhitekturom i uklopljenošću  doma u prirodni ambijent u kome se nalazi. Smeštamo se po sobama, prepakujemo stvari i krećemo na uspon na obližnji vrh Kuk (1817mnv). I ovoga puta imamo vodičku „premijeru“. Sada je to Milica koja kao vrsna planinarka nije imala problema pri obavljanju ovoga zadatka. U podnožju planine prolazimo pored uskih, krivudavih potočića i teško nam je da povjerujemo da upravo oni, u svojoj ukupnosti, stvaraju istorijsku rijeku Sutjesku. Na Kuk, laganim korakom i bez većeg napora  stižemo za 1h30min. Vrijeme je odlično pa sa vrha vidimo toliko planina da ih je teško pobrojati. Na dom se vraćamo u suton i, kao i uvijek, ostatak večeri provodimo u odličnoj zabavi za koju smo ovoga puta imali i dodatni razlog – proslavu Đžejninog rođendana. Naše dovitljive planinarke su obradovale slavljenicu sa improvizovanom tortom i omiljenom pjesmom što je bilo sasvim dovoljno za odličnu rođendanski zabavu. Oni najvrijedniji su uz zabavu i radili i tako, kao  rezultat kulinarske umješnosti našeg vodiča Tanje a uz „tehničku podršku“ Nate i Darka, nastaje odlična povrtna supica koja nas okrepljuje nakon dugog i napornog dana. 

U nedelju, bez pjetlova, ustajemo prije zore. Na uspon krećemo u 6h. Naš cilj je najviši vrh Volujka, Velika Vlasulja (2336 m.n.v.) i Studenac (2296 m.n.v.) te spuštanje na dom kružnom turom. Jutro je prohladno, vedro i bez vjetra, jednom riječju – idealno za planinarenje. Kao što je Milica juče uspješno vodila grupu, danas je red na Tanju.  U početku se krećemo istom stazom koja vodi na Kuk a nakon otprilike 20 minuta hoda, put za Veliku Vlasulju se odvaja lijevo. Staza vodi pored izvora Goveđak, koji je i posljednji izvor na ovom dijelu planine i od te tačke počinje oštriji uspon. Markacije su vidljive a i teren je pregledan jer se cijelo vrijeme vidi greben Volujka što omogućava snalaženje i onima koji nisu vični orjentiringu i njegovim brojnim i komplikovanim  pravilima. Bez obzira na to, na ovakvu  planinu je ipak najbolje ići sa iskusnim vodičima i ne prepuštati ništa slučaju.  Kako se penjemo, nailazimo sporadično i na snjeg koji nas malo usporava na užim i izloženijim dijelovima staze. Umjerenim tempom, na Veliku Vlasulju stižemo u 9h30min. Sa vrha su pruža fantastičan pogled prije svega na susjedni Maglić i Trnovački Durmitor ali i na Bioč, Durmitor, Lebršnik, Velež, Prenj, Zelengoru, Čvrsnicu i brojne druge planinske vrhove. Vrijeme je i dalje odlično pa na vrhu provodimo gotovo 1h. Potom, grebenom nastavljamo dalje u pravcu Studenca gdje stižemo oko 12h. Sa ovoga vrha, pruža se prekrasan pogled na Trnovačko jezero. Međutim, za razliku od Velike Vlasulje, na Studencu nas dočekuje prilično jak i hladan vjetar koji nam ne dopušta duži boravak i uživanje u pogledu. Fotografišemo se i krećemo nazad, a sa svakim metrom niže vjetar je sve slabiji i ubrzo opet imamo idealne vremenske uslove. Uz nekoliko pauza koje smo iskoristili za ležanje na travi i upijanje energije ove prekrasne planine, nastavljamo u pravcu Poljana. Već pri kraju uspona, svi se odjednom sjećaju da je ostalo povrtne supe što nam je bio motiv da ubrzamo kretanje kako bi opet uživali u ovom specijalitetu. Na dom stižemo u 15h30min.  Nakon ručka, pakujemo stvari i krećemo. Zaustavljamo se opet u Foči kako bi svi zajedno popili piće i  još jednom rezimirali utiske. Opraštamo se uz želje da se svi opet uskoro vidimo, a gdje bi drugdje nego na nekoj planini.

Tekst: Bojana Derkuća Bevandić

Fotografije: Nataša Milošević, Dijana Arsenić, Nataša Kaurin, Tanja Timarac, Bojana Derkuća Bevandić, Radenko Derkuća, Darko Dragić, Igor Milošev i Draško Zgodić

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

© 2017: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress