October, 2016

now browsing by month

 

Izlet mladih planinara na Kozari

Planinarsko društvo „Klekovača“ je proteklog vikenda (8-9.10.2016.) postalo brojnije za petnaest novih članova.

Učenici OŠ „Jovan Cvijić“ iz Brezičana, članovi planinarske družine škole, su u subotu ujutro obišli stazu od Benkovca, preko Jankovića kamena i Zečijeg kamena do planinarskog doma na „Kotlovači“ uz pomoć vođe družine Suzane Petković i planinara Radivoja Petkovića i Tanje Timarac. Tamo su ih dočekali stariji članovi planinarskog društva „Klekovača“ i priredili za njih vrlo zanimljiv program.

Učenici su vježbali spuštanje niz strminu uz pomoć užeta i potpune planinarske opreme i to im je svima bilo izuzetno zabavno i potpuno novo iskustvo, pa su se spuštali i više puta. Dobrodošlicu u Planinarsko Društvo “Klekovača” i planinarski dom je poželio sekretar Marko Sarić koji je zatim održao predavanje o planinarskom društvu „Klekovača“, ponašanju u planini i planinarskim stazama koje je pratio niz slika i video zapisa sa raznih planinarskih pohoda članova ovog Društva. Nakon toga vodič Draško Zgodić je učenike upoznao sa planinarskom opremom kroz interaktivno predavanje, gdje su bili u mogućnosti da probaju i pregledaju svaki komad planinarske opreme, u čemu su posebno uživali.

Na kraju ovog predavanja, učenicima su uručene planinarske knjižice, čime su učenici i zvanično postali članovi Planinarskog društva „Klekovača“. Mladim planinarima je čestitao i knjižice uručio najtrofejniji prijedorski planinar Duško Vujičić. Pjevanjem uz vatru su završili uzbudljivi prvi dan.

U nedjelju su učenici imali radionicu pripremanja palačinaka u planinarskom domu i nakon toga se uputili na izletište Stara pilana, gdje su upoznati sa legendom koja se veže za Mehmedovu crkvu. Na mostiću koji vodi do kapelice su neke zaljubljene glave ostavile katanac zakačen na ogradu mosta. Potom su svi učenici otišli do Rajkovića gdje ih je čekao autobus za povratak kući.

Utisci sa ovog malog planinarskog pohoda su izuzetno lijepi i pozitivni, a želja učenika je da se što češće organizuju i održavaju planinarske akcije u kojima bi i oni mogli učestvovati.

Suzana Petković

Rila – najviši vrh Balkana

U okviru realizacije Plana godišnjih aktivnosti za 2016. godinu, PD „Kozara“ iz Banja Luke je u periodu od 28.09. do 02.10.2016. godine organizovala uspon na Musalu, najviši vrh planine Rila, Bugarske i Balkanskog poluostrva.

Mi, planinari PD “Klekovača” iz Prijedora (Bojana Derkuća Bevandić, Radenko Derkuća i Jelena Banović) pridružili smo se drugarima iz „Kozare“ i u srijedu uveče krenuli smo iz Banja Luke put Bugarske. U Sofiju smo stigli u ranim jutarnjim časovima i tu smo proveli nekoliko sati što smo iskoristili za obilazak užeg centra grada. Građevina koja se po svom značaju i ljepoti izdvaja u odnosu na druge nesumnjivo je katedrala koja nosi ime slavnog ruskog kneza i sveca Ruske pravoslavne crkve Aleksandra Nevskog.

Nakon obilaska bugarske prestonice, nastavljamo put ka Borovecu, turističkom mjestu i najstarijem ski centru u Bugarskoj. Odmah po dolasku odlazimo do početne stanice gondole kako bi utvrdili raspored vožnje. Naime, plan je bio da se prevezemo gondolom do Jastrebca koji se nalazi na 2360 mnv i da od te tačke izvedemo uspon na Musalu te da se na isti način vratimo nazad u Borovec. Međutim, saznajemo da gondola ne radi iako na zvaničnom sajtu piše drugačiji podatak. U tim okolnostima, prvobitni plan postaje nemoguć i naši vodiči kontaktiraju predstavnike turističke zajednice i lokalne planinare kako bi prikupili potrebne informacije i utvrdili alternativnu stazu. Nakon analiziranja svih informacija, odluka pada da na uspon krenemo iz Carske Bistrice koja se nalazi na 1400m nv, da se popnemo na vrh i da se vratimo u planinarski dom „Musala“ koji se nalazi na 2389m nv na noćenje.

Po utvrđivanju pravca uspona, još neko vrijeme provodimo u Borovecu te odlazimo na noćenje u planinarski dom „Šumnatica“. Ovaj dom je česta destinacija za planinare sa prostora bivše Jugoslavije tako da domaćica doma Marijana izvrsno govori naš jezik i daje nam niz korisnih informacija.

U petak u 7:30h krećemo iz Carske Bistrice na uspon. Vremenski uslovi su idealni za planinarenje. Prolazimo kroz prekrasne šumske predjele sa brojnim izvorima i potocima. Planina Rila je i dobila ime po tračkoj riječi koja znači „prepuna vode“ i zaista zaslužuje ovakav naziv. Rana jesen je već obojila listopadno rastinje prekrasnim crvenim i žutim bojama.
Do hiže „Musala“ (2389m nv) stižemo laganim tempom za oko 3,5h. Tu pravimo duži pauzu za ručak i odmor te nastavljamo put ka vrhu. Od hiže Musala pa do vrha nalazi se veći broj ledničkih jezera i zaista je teško reći kojem od njih bi se mogao dodijeliti epitet najljepšeg. U svakom slučaju, najpoznatije je Ledeno jezero koje se nalazi na 2709m nv i najviše je jezero na Balkanu. U njegovoj blizini se nalazi i istoimeni dom koji je bio zatvoren. Do vrha nam je preostalo nekih 30-tak minuta. Ipak, očarani ljepotom ledničkih jezera koja ostaju ispod nas, „probijamo“ malo ovaj termin jer svaki čas zastajemo kako bi nezaboravan prizor fotografisali još jednom. Od doma Ledeno jezero, duž sjeverozapadnog grebena prema vrhu, postavljeni su metalni stubovi sa sajlom koja je visoko postavljena i koristi se za zimski uspon. Kada nema snijega, do vrha je lakše doći paralelnom neosiguranom stazom.

Najzad – Musala! Krov Balkana sa koga se pruža veličanstven pogled na vrhove Rile, Pirina, Vitoše sve do Rodopa. Kako je vrijeme bilo odlično, ostali smo na vrhu više od sat vremena što smo iskoristili za fotografisanje i uživanje u prekrasnim pejzažima. Na samom vrhu se nalazi meteorološki opservatorij koji je izgrađen 1932. godine i naučno-istraživačka laboratorija.

Puni utisaka, krećemo nazad i u 19h stižemo u hižu „Musala“. Ovaj dom nije opremljen kao alpski domovi ali dobili smo ono što nam je najviše trebalo: čistu posteljinu i topao obrok te smo sasvim zadovoljni otišli na spavanje.
Ujutro, nakon doručka krenuli smo nazad. Dijelom smo promijenili stazu i preko Jastrebca sišli do Carske Bistrice za šta nam je trebalo oko 3h. Nakon ručka u Borovecu, krenuli smo ka Rilskom manastiru koji se nalazi na sjeverozapadnom obronku planine Rila na 1147m nv. Rilski manastir je najveći i najznačajniji pravoslavni manastir u Bugarskoj. Osnovan je u X vijeku a ime je dobio po slavnom bugarskom pustinjaku Ivanu Rilskom. Ovo prekrasno zdanje je 1983. godine uvršteno u svjetsku baštinu pod zaštitom UNESCA.

Nakon obilaska, krećemo kući i u nedelju u ranim jutranjim časovima stižemo u Banja Luku gdje je opraštamo od drugara iz PD „Kozara“ i nastavljamo put za Prijedor. Uskoro stižemo u polaznu tačku i dobro poznato mjesto kome se vraćamo oplemenjeni slikama novih predjela i ljudi koje smo vidjeli i upoznali na ovom prekrasnom putovanju.

Bojana Derkuća Bevandić

© 2018: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress