August, 2014

now browsing by month

 

Uspon na Šator i Klekovaču

PD “Klekovača” Prijedor u sklopu svojih redovnih akcija i ovo ljeto (16-17.08.2014.) pohodilo je naše krajiške ljepotice Šator i Klekovču. Pohod je počeo samim polaskom u rano jutro iz Prijedora (7h). Poslije višečasovne vožnje i skupljanja usput naših gostiju iz Bugojna, Drvara, Novog Grada i Sanskog Mosta.

Dolaskom na prekrasno Šatorsko jezero (11h) počeo je i naš visokogorski uspon. Korak po korak laganim hodom stigosmo i do našeg cilja, vrha planine Šator. Poslije jednočasovne pauze pođosmo nazad još lakšim korakom da bi smo se još više saživili sa divljom ali prelijepom prirodom ovog krajiškog gorostasa. Ovdje nitko ne može ostati ravnodušan prema bogatstvu visokogorske flore! Lincura, runolist i ostalo bilje ostavlja nas bez daha.

Eto došlo je vrijeme da ostavimo Šator u svoj svojoj ljepoti uživa i prkosi jakim vetrovima i kiši koja je počela taman kad smo sjedali u autobus. Preko Grahova i Drvara, gdje smo se okrjepili i dopunili naše zalihe nastavismo naše putešestvije do planine Klekovača. Mali ali prelijepi planinarski dom, Planinarskog društva “13. runolista” Drvar pružio nam je utočište u prohladnoj planinskoj noći. Ali naš se domaćin Ljubo Glušica potrudio da nam ništa ne nedostaje i da se ugodno smjestimo. Svojstveno svim dobrim ljudima na planini brzo smo zaboravili na umor te smo napravili feštu u kojoj je Dule bio zadušen da se stara o muzici. Na kraju je umor svladao i najupornije pa smo krenuli na počinak i odmor za sutra jer nas je čekao naporan dan.

Buđenje u ranim jutarnjim časovima iskoristismo za prvu kafu i doručak. Oko 9h krenusmo na najviši vrh Bosnske Krajine, Veliku Klekovaču (1982m). Na vrhu nas je dočekala gusta magla i jak vjetar koji nas je brzo otjerao sa vrha, te smo se uputili prema Maloj Klekovači novom, tek probijenom stazom. Pošto niko od nas ne poznaje tu stazu, a još nije ni markirana, njom nas je proveo ljubazni domaćin Ljubo. Treba napomenuti da je tu stazu kroz gustu klekovinu upravo Ljubo probio, a da je već lokalni klinci zovu “Čika ljubina staza”. Ljubina staza nam je otvorila nove vidike na Klekovači, te sam siguran da će postati vrlo popularna među ljubiteljima planina. Svaki korak je bio novo saznanje, novi odmor za oči. Razne bilke, monolitne stijene izvajane vjetrom, ledom i kišom stvarale su u nama utisak planinskih rajskih vrtova. I tako stigosmo i do našeg poslednjeg odredišta. Mala Klekovača po mnogima najljepši vrh Bosne i Hercegovine. Tu su mnogi ostali bez rječi u u pokušaju da je opišu. Ne vrijedi je opisivati već je treba posjetiti i uvjeriti se u njenu ljepotu.

Posle kraćeg vremena došao je i taj čas kada smo morali da napustimo ovu ljeptu i vratiti se u naše sumorne gradove. Da, tužni smo što je napuštamo ali smo puni utisaka i životne energije koje su nam planine dale. Vratićemo se mi prvom prilikom da se opet saživimo sa njima.

Igor Ostojić

© 2018: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress