Vijesti

now browsing by category

Vijesti PD Klekovača

 

Ulaznice u Nacionalni park “Kozara”

Mrakovica

Već nekoliko godina za redom, pa tako i ove, u saradnji sa Nacionalnim parkom “Kozara” obezbjedili smo povlaštene godišnje ulaznice u Park za sve članove Planinarskog društva “Klekovača”.

Cijena godišnjih ulaznica je ostala ista kao i do sada i iznosi 20 KM. Pravo na ulaznice imaju svi članovi Društva.

Prijave za ulaznice možete izvršiti do 16. januara 2020. godine kod sekretara Društva pozivom na broj: 065/440-150 ili putem e-maila: info@pdklekovaca.org

O podjeli odštampanih ulaznica bićete blagovremeno obavješteni.


Gostovanje u radio emisiji

Free radio Prijedor će u svojoj emisiji “Svijet mladih” u četvrtak, 9. januara ugostiti sekretara našeg Društva i tom prilikom će se govoriti o aktivnostima Društva, značaju planinarenja i kako postati planinar.

Emisiju možete slušati od 13 časova na 98,3 MHz ili online na: http://217.61.125.73:8000/?type=http

10. novogodišnji uspon na Osječenicu

Početak godine planinari obilježavaju jednom pravom poslasticom a to je “Novogodišnji uspon na Osječenicu”. Uspon je to kojeg je ove godine u četvrtak, 2 januara 2020. godine po deseti put organizovao Klub ekstremnih sportova “Crni vrh” iz Bosanksog Petrovca. Članovi Klekovače iz Prijedora redovno učestvuju na ovom zimskom usponu koji je svake godine jedinstven na svoj način. U okruženju je dosta sličnih akcija koje nose raličite nazive: “detoks”, “rasol” itd. ali sve su sa ciljem da se na samo nama svojstven način oslobodimo unijetih materija u ove praznične dane.

Znate, teško je nekad orgnizovati akciju u praznične dane. Slavi se, jede i pije i do kasno se budno bude pa se teško nakon svega toga odlučiti ustati rano pa krenuti u brda i dolove. No, “najjači samo ostaju nikad se ne predaju svome Bogu veruju i svima prkose”. Kako se bližio dan polaska sve više nas se prijavljivalo za ovu akciju jer bi bilo šteta propustiti lijep i sunčan dan na planini. Jutro, još nije svanulo a nas petnaest je krenulo put Petrovca gdje će nam se još pridružiti Slaven, Dara i Marko.

Dolazimo u Bosanski Petrovac gdje se sastajemo sa svima koji su došli na uspon. Kako se ono kaže, prigodinim riječima nam se obratiše Sanja Stojanović, predsjednica KES “Crni vrh” (inače naša članica) i Ermin Lipović – Lipa, predsjednik Planinarskog saveza FBiH. Saslušašmo govornike i onda svi složno se upotišmo prema Koluniću i početku našeg uspona sa Dragujevačke ceste.

Hladno biješe pa da ne časimo ni časa u koloni jedan po jedan “sa prvog skretanja” krenusmo na uspon. Prva etapa je onako za zagrijavanje ali smo mi odlučili da se pregrijemo jer smo, ne znam zašto, počeli “forsirati” sve do onog momenta čudnog pitanja: Zašto žurimo? Lijep je dan. Uživajmo u njemu. I tako onda nogu za nogom u vesolom ćakulanju do nadstrešnice. E tu nas je domaćin dočekao sa rijetko ukusnim čajem od raznih trava i voća i keksima raznih vrsta. Prija topao čaj u ruci da ih malo zgrije. Ko to nije okusio ne zna šta je. Okrepa je trebala jer svi znamo šta je naredno. Ona. Tako moćna koja ne dozvoljava odustajanje.

Uzbrdo je trebalo ići uzbrdo. Moglo se pravo a moglo malo ljevje “via serpentine”. Odlučili smo se pravo jer je uz pomoć snijega lakše jer u njemu stopama pravimo stepenice. Uz koji kraći predah došli smo do kraja šume i početka prelijepog pogleda na stijenu koja čini vrh i pogled na okolinu. Tu su Klekovača, Oštrelj, Dimitor, Lisina, Vitorog, Šator, Dinara… Kada uđete u stijene uvijek nađete neke oblike koji vas mame da se sa njima slikate i da izvodite kojekakve karafeke. Sajlu smo mudro izbjegli jer je bila gužva a i baš nije nešto bezbjedna (žabice nedostaju na klinovima pa je pomična i u nekoliko segmenata) sa izgovorom ovog slikanja.

Na vrhu, koji baš i nije vrh jer je zatupast, tj. odsječen pa odatle jedan od razloga imena Osječenica, dočeka nas malo jači vjetar i, za ne povjerovati u januaru, hladan vjetar. E odatle su se vidici otvorili na sve strane jer je bio nevjerovatno lijep dan bez imalo izmaglice na horizontu. Tu smo sad mogli vidjeti Velebiti i njegov Crnopac kao na dlanu, Biokovo sa Sv. Jurom i na sjeveru nešto što do sada nismo vidjeli. Bili su to nekakvi vrhovi prekriveni snijegom. Po svim pretpostavkama, geografskim znanjem i orijenatacijom to su mogle biti samo Julijske Alpe ali nisam bio siguran. Uzeh azimut te kod kuće provjerih. Da, bile su to Julijske Alpe a azimut je išao tačno između Triglava istočno i Kanina zapadno. Ovo mi je bio n-ti uspon na ovaj vrh a do sada to nisam primjećivao. Možda i jesam ali vrhove bez snijega koji nisu onda tako zanimljivi. Čak naši stariji i iskusniji planinari nisu znali da se sa Osječenicinih 1795 m visine mogu vidjeti Alpe kao na dlanu.

Punjenje stomaka pod izgovorom punjenja baterija se privodilo kraju, obavismo slikanje kraj trigonometra, pogledasmo još malo oko sebe i to bi bilo to – morali smo krenuti prema dolini. Istim putem nazad uz ovaj put gaženje cjelca pored staze radi lakšeg i nadasve bezbjednijeg spuštanja došli smo do nadstrešnice na još malo onog lijepog čaja sa početka priče a i da konsolidujemo redove. Malo hinjski pohitasmo što prije do našeg minibusa da bi i na ručak stigli prije gužve.

U idiličnoj osnovnoj školi u Koluniću domaćin je pripremio ručak za sve nas koji tu bijasmo. Sa osmjehom na licu i domaćinskom ljubaznošću su nas primili i počastili ukusnim grasuljem gdje se tražila kutlača više a onda sokovima i kafom koji su trebali nakon napornog dana. Prozborili smo koju sa ostalim učesnicima jer sad je lakše pričati sjedeći za stolom a zdravo je disati dok se jede. Predsjednica petrovačkih planinara je Sanja je došla do nas i trudila se da nam ugodi i da nam ništa ne zafali.

Eto, tako mi započesmo ovu 2020. godinu a ako i upola bude dobra kao njen početak onda će biti savršena. Osječenice, mi se opet vidimo uskoro.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Jelena Banović, Saša Rajlić, Darko Dragić i Marko Sarić

Rudarska transverzala

Povodom obilježavanja Dana rudara, Planinarsko-skijaško društvo “Ljubijski rudar” proteklog vikenda je organizovalo tradicionalni XV Marš planinara – “Rudarsku transverzalu”, na relaciji Rajkovići – Kotiovača – Zečiji kamen – Jankovića kamen – Benkovac – Mrakovica.

Ove godine odziv na akciju je bio odličan, čak 85 učesnika od kojih su većina članovi PSD “Ljubijski rudar” i radnici “ArcelorMittala” Prijedor, a pridružili su nam se i planinari iz drugih planinarskih društava: PD “Klekovača” iz Prijedora, PD “Pecija” iz Kozarske Dubice, PD “Manjača” iz Banja Luke  i PD “Patrija” iz Gradiške, što nam je posebno drago.

Krenuli smo Iz Rajkovlća (275m) prema planinarskom domu na Kotlovači, gdje su nas vrijedni domaćini dočekali sa toplim napicima. Pošto smo se okrijepili, nastavili smo dalje prema Jankovića kamenu (672m) gdje smo, u nekoliko grupa, izašli na vidikovac, vrijeme je poslužilo pa smo sa vidikovca imali pogled na Prijedorsko polje i okolne kozaračke vrhove. Nakon uživanja u pogledu i neizbježnog fotografisanja, nastavili smo ka našem cilju Mrakovici (806m) gdje je za sve učesnike bio obezbjeđen ručak. Pripremili smo i posebno iznenađenje, harmonikaša, pa se nakon dobrog ručka, igralo i pjevalo, a na rastanku se odigralo i neizbježno “Kozaračko kolo”.

Još jedna uspješna akcija je iza nas. Zadovoljni smo, jer smo dan proveli u prekrasnom ambijentu Kozare uz fizičku aktivnost, razgovor i smijeh, što je siguran recept za zdrav i ispunjen život. Na ovaj način približili smo ljepote naše Kozare, koja nam je blizu i zaključili da mogućnosti koje ona pruža nedovoljno koristimo.

Najzad, ova akcija ne bi bila moguća bez podrše koju nam pruža privredno društvo “ArcelorMittal” Prijedor na čemu im se, ovim putem, posebno zahvaljujemo.

Tekst: Bojana Derkuća-Bevandić

Fotografije: Bojana Derkuća-Bevandić, Zoran Petrić i Marko Sarić.

Klekovača na sajmu privrede

U Prijedoru će u četvrtak i petak (28-29. novembra) biti održan privredni sajam “Prijedor Invest 2019: Transformacija”.

Kao dobra ideja, kako utrošiti slobodno vrijeme poslije poslovnih aktivnosti, biće predstavljene aktivnosti koje možete činiti u Prijedoru i okolini. Jedan od izlagača je Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor na svom štandu gdje će se predstaviti naše aktivnosti i usluge zajedničkog uživanja u prirodi.


Posjetite nas od četvrtka do petka (28-29. novembra) u hotelu “Prijedor” u periodu od 12 do 16 časova!

NP KRKA & DINARA – 2019

Protekli vikend planinari PD „Klekovača“ su proveli u Hrvatskoj i obišli gotovo sve značajnije destinacije u Šibensko-kninskoj županiji. U subotu nas je u Drnišu čekao naš domaćin i vodič za ova dva dana, Paško Galić. Paško je planinar ali i zaposlenik u Nacionalnom parku „Krka“ tako da smo imali priviliegiju da uz stručno vođenje i odgovore na naša brojna pitanja obiđemo najljepše dijelove Parka .

Nacionalni park “Krka” obuhvata površinu od 109 km² najljepšeg toka rijeke Krke i donjeg toka rijeke Čikole. Najprije smo obišli Skradinski buk. Dočekao nas je sunčan dan, a  ispostavilo se da je upravo novembar pravo vrijeme za posjetu,  jer je u to doba godine najviši vodostaj rijeke Krke pa smo imali priliku da uživamo u raskošnim slapovima moćnog toka nabujale vode. Osim toga, u ovo doba godine nema gužve a i cijene ulaznica su najpovoljnije. Prilikom obilaska Skradinskog buka, imali smo prilike da na edukativnim tablama ali i od našeg vodiča saznamo mnogo toga o istoriji ovoga kraja. Na Skradinskom buku je i nekoliko obnovljenih mlinova od kojih su neki uređeni kao suvenirnice i konobe dok su drugi pretvoreni u izložbene prostore za etnografsku zbirku. Nakon obilaska Skradinskog buka krećemo ka Ključici, najvećoj i najočuvanijoj srednjovjekovnoj tvrđavi na prostoru Parka. Do Ključice se vozimo 20-tak km a potom pješke, strmom i uskom siparskom stazom (iako postoji i drugi mnogo lakši pristup), za nekih pola sata stižemo u podnožje tvrđave. Ključicu je izgradila velikaška porodica Nelipići u XIII vijeku na strateškom mjestu nad kanjonom rijeke Čikole. Ovo je ambijent koji nas vraća u stara vremena te pokušavamo da zamislimo kako je izgledao život ljudi u ovoj tvrđavi nekada kada je ona bila arhitektonsko čudo i simbol moći jedne porodice.

Put nas dalje  vodi do Roškog slapa, najnižeg slapa rijeke Krke. Opet se potvrđuje da smo došli u pravo vrijeme jer preko ljeta hidroeletrana „Miljacka“ odvodi najveći dio vode. Ovaj slap je, zbog njegove mističnosti i jednostavnosti , u narodu poznat i kao „Oltar“.

Nakon obilaska NP „Krka“ krećemo ka Drnišu na zasluženi obrok, a poslije toga nam je Paško priredio iznenađenje – obilazak Drniške tvrđave i užeg centra ovog mjestašca. Pored tvrđave koju su u 14. vijeku sagradili oni isti Nelipići, jedan od najznačajnijih istorijskih spomenika je i ostatak minareta džamije koja je sagrađena u 16. vijeku. To je najzapadniji minaret Osmanskog carstva i  jedini očuvan u Hrvatskoj iz tog doba. Najznačajnija katolička crkva je crkva Svetoga Ante Padovanskog sagrađena sredinom XVI vijeka, a grad krasi i pravoslavna crkva izgrađena 1618. a obnovljena 1903. godine. Najzad, uživali smo i u ljepoti nekoliko skulptura čuvenog kipara Ivana Meštrovića koji potiče iz ovoga kraja.  

Nakon sadržajnog dana, krećemo prema Planinarskom domu „Promina“ (855 m.n.v.) koji je smješten u podnožju istoimene planine udaljene nekih pola sata vožnje od Drniša. Dom je funkcionalan, opskrbljen vodom, strujom, kuhinjom, sanitarnim čvorom, urednim sobama i što je najbitnije, ljubaznim domaćinima.

U nedelju, u 7h krećemo iz doma prema glavnom cilju našeg dolaska – Dinari i Sinjalu. Na uspon krećemo u 9h iz zaseoka Mirkovići (450 m.n.v.). Vrijeme je oblačno uz povremeni vjetar ali što je najbitnije nema kiše. U početku staza je polegnuta,   ali već nakon pola sata počinje uspon kroz bukovu šumu, ne pretjerano oštar ali konstantan. Uz put nailazimo na ostatke ljetnih stanova stočara koji su iz Dalmacije dovodili stoku na ispašu na obronke Dinare. Umjerenim tempom, za 2,5 sata stižemo do planinarskog skloništa „Zlatko Prgin“ (1543 m.n.v.). Ovo sklonište je izgrađeno 2019. godine i nosi ime šibenskog planinara koji stradao prilikom uspona na Akonkagvu. Nakon pauze krećemo ka vrhu Sinjal. Staza koja vodi od skloništa ka vrhu je kombinacija sipara i kamenih ploča koje su mokre i  klazave pa se krećemo sa dodatnim oprezom. Sa izlaskom na vršni greben vjetar sve jače duva. Na Sinjal, najviši vrh Hrvatske, (1831 m.n.v.) stižemo tačno u 13h. Zbog jakog vjetra, na vrhu ostajemo kratko, da se uslikamo i udarimo zaslužene pečate. Krećemo nazad i pri silasku u nekoliko navrata oblaci se razilaze te imamo priliku da vidimo Peručko jezero, Kninsko polje, planine Svilaju i Prominu, a u daljini se nazire i more. Na polaznu tačku stižemo u 17h. Suton je i bacamo još još jedna pogled na moćnu jugozapadnu stijenu Dinare. Krećemo kući slažući uz put raznolike slike slapova, tvrđava, spomenika, livada , ponikava, špilja, jama, golog krša….puno je toga, dovoljno da nas drži do neke naredne akcije.

Tekst: Bojana Derkuća Bevandić

Foto: M. Bogdanović, T. Timarac, N. Milošević, B. Derkuća Bevandić, R. Derkuća, L. Ivanković, D. Zgodić

Klekovača na Jesenjem sajmu u Banja Luci

Na Jesenjem sajmu u Banja Luci izlagač je Planinarski savez Republike Srpske na čijem štandu se predstavlja i Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor.
Posjetite nas do subote 16. novembra na Banjalučkom velesajmu u periodu od 10 do 16 časova!

Kutjevačko Martinje 2019. (Pohod kišobrana)

I dok većina planinara iz brojnih hrvatskih gradova i nekoliko susjednih država (BiH, Srbija, Mađarska) putuje doma poslije hodanja, druženja i cuganja – idemo mi odraditi jednu brzinsku reportažu sa Kutjevačkog Martinja ili bolje rečeno Pohoda kišobrana. 🙂

Iako stara izreka kaže: “Po jutru se dan poznaje” danas se pretvorila u “Po noći se jutro poznaje” jer cijelu noć cmolji kiša, koja se ujutro pojačala, a smirivanje nastupa tek iza 11 sati i na kraju ostadoše samo oblaci bez snage za plakanje. Tako nekako…

Ali to nije sve! Imali smo danas hladnoću i blato, no puno više dobrog raspoloženja, osmjeha, razgovora. Neprestano se grickalo, pijuckalo, poskakivalo, naslikavalo… Sve u svemu jedna lijepa, velika, razgovorljiva planinarska nakupina, snošljiva spram mojih nasrtaja. Ukratko, cure i dečki su vrlo druželjubivi, uostalom kako planinarima i dolikuje. 🙂

Niti jednog trenutak se baš nitko, nije požalio na vremenske prilike ili skliske staze, odsustvo pogleda (osim onog na Novi Mitrovac) ili zbog magle i odsustva sunca… Iako ne pijem alkohol, jedini sam kukao što više nema kuhanog vina na stazi i negodovao zbog sivila jer će mi fotke biti bljutave i bez sjaja, a svi ti ljudi su bili sretni i zadovoljni. Neprocjenjivo!

Mnogima je danas bilo lijepo na Krndiji, a samo su Beograđani požalili što nisu došli na nekoliko dana, jer imaju želju posjetiti Jankovac, taj prekrasni biser Papuka. Skakavac napokon ima obilje vode i sigurno radi veliku buku, dok vodene kapi pretvara u izmaglicu…

Turistički gledano Kutjevačko Martinje je pun pogodak ponajviše zbog solidne organizacije, lijepog dočeka i gostoprimstva, obilja besplatne hrane (mislim na doručak), cuge, prirode i rekao bih jako dobrih gostiju. 🙂 Hvala, hvala. Molim, molim. 😉

Hodao sam (i trčao) najdulju stazu i jedva nakupio 10,4 km. Iako je sve skupa bilo 12 – 13 kilometara, ali sam više puta slučajno zaustavio Forerunner uru pa mi je GPX trag kraći. Većina planinara je otišla na kraću stazu, točnije na obilazak Kutjeva i vidikovca sa kojeg se pruža pogled na vinograde i dijelove naselja. Nije im za zamjeriti.

Kiša, hladnoća, dugotrajno stajanje na +7°C zbog odgođenog starta, pa nekoliko “spontanih” zaustavljanja Garmin sata i na kraju probijanje skoro novih Mizuno patika sa GTX membranom za trčanje, rezultiralo je psovkama i mrzovolji (srećom bez krvi). Na kraju sam sve ostavio u video zapisu, jer mi je pun kufer neodgovornih pripadnika ljudskog roda koji ne vode računa ni o čemu. 🙁 Kome pravo, kome nije, zabole me. Nikad ne bacam smeće, osim organskog, pazim na sve što druge može smetati ili ugroziti, i u konačnici volim cijeli svijet. Mogli bi se i drugi tako ponašati.

Nego da mi svršimo u pozitivnom tonu. 😉 Upoznao sam pregršt dragih ljudi iz Splita, Prijedora, Banja Luke, Travnika, Prnjavora, Sarajeva, Beograda, Novog Sada, Šapca… Razgovarao sa mnogima iz Požege, Osijeka, Virovitice, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Đakova… I kad sve sumiram – ponio sam doma tonu i pol, ako ne i dvije pozitivnih dojmova. Unatoč nebeskom sivilu na zemlji je bilo žuto, crveno i rumeno. 😉 Žene su ženstvene i mnogo zgodne, a muškarci su svi neki dlakavi, mišićavi i znojni. Ma fuj. 🙂

Nešto od toga je zabilježila moja slabašna tehnika u obliku video zapisa i galerije fotografija. Bacite pogled ili dva i izaberite ono što vam se sviđa. Ne košta ništa, a ni navođenje izvora nije obvezno.

Lijep pozdrav na sve strane Dunava, Drave i Save. Do novog manje ili više znojnog susreta ostajte mi dobro, a kad se ponovno sretnemo, ne zamjerite što zaboravljam imena, gradove, razgovore, vas je tako mnogo, a ja sam tek obični planinar, trkač, biciklist, fotografski entuzijast i dakako vaš hodajući reporter. 🙂 Ako želite više, obratite se Mirku Cenbaueru. On je pravi frajer, a ne k’o ja, 😉

Tekst: Miša Nicinger – planinarimo.info

Fotografije: Marko Sarić

Članarina za 2020. godinu

Članski materijal za 2020. godinu sadrži dosta novina i može se naručiti. Od 2020. godine će umjesto knjižica u upotrebi biti plastične kartice izdane od strane Planinarskog saveza Republike Srpske.

Mole se svi članovi PD “Klekovača” Prijedor koji žele obnoviti članarinu za 2020. godinu i oni koji tek žele postati članovi da se do 15.12.2019. godine prijave kod sekretara Društva Sarić Marka na tel: 065/440-150 ili e-mail: info@pdklekovaca.org kako bi što prije Savezu dostavili spiskove za štampanje kartica.

Godišnja članarina u Društvu iznosi 25 KM za punoljetne i 10 KM za maloljetne članove. Novina je, takođe, da plaćate karticu 5 KM koja važi pet godina i po isteku tog perioda kupuje se nova. U cijenu je uračunato osiguranje koje će važiti na području BiH u periodu od 1.1.2020. do 31.12.2020. godine.

Iz PSRS navode da će naš Savez tokom naredne godine pristupiti UIAA.

Uplata članarina i nove kartice će se vršiti po završetku štampanja, tj. prilikom neposrednog uručenja.

Svi oni planinari koji su zaboravili da izvrše uplatu članarine za 2019. godinu još uvijek mogu to da učine.

Kao član našeg Društva stičete pravo na popust za učešće na planinarskim akcijama u našoj organizaciji, popust na noćenja u planinarskom domu “Kotlovača” na Kozari i drugim planinarskim domovima, popust za ulaznice u Nacionalni park “Kozara” (godišnja ulaznica u Park za naše članove je 20 KM), popust od 20% u Inter Sportu na svu planinarsku opremu, popust na planinarsku opremu u Alp Outdoor shop-u u Banja Luci, popust od 20% na obuću u prodavnici Alpina u Banja Luci te popust od 15% u Juventa Sportu. Prilikom kupovine u ovim prodavnicama morate pokazati člansku karticu sa plaćenom članarinom za tekuću godinu i ličnu kartu.

Pridružite nam se da uživamo zajedno!

Atlas 4176 m

U ekspediciji PSRS na najviši vrh sjeverne Afrike – Atlas i vrh Toubkal (4167 m) – od 11. do 21.10.2019. godine učešće je uzelo 22 planinara iz više klubova kao i PD “Klekovača” Prijedor.

Polazimo iz Doboja preko Hrvatske do aerodroma nadomak Budimpešte. Prepakujemo kofere i polijećemo za Marakech. Po dolasku u Maroko i pregleda pasoša, lokalnim prevozom nakon dva sata dolazimo u selo Imlil. Po dolasku smještamo se i tu večeramo. Ujutro pakujemo rančeve i uz pratnju lokalnih vodiča krećemo prema pl. domu na 3200 m. Prošle godine tamo su ubijena dva planinara. Vlada Maroka je nakon tog donijela odluku da se stranci planinari mogu penjati samo u pratnji vodiča koji su s nama išli na vrh i vratili se nazad. Nakon dugog pješačenja dolazimo u 18 sati u pl. dom. Prepakujemo rančeve i odlazimo na spavanje.

Na uspon krećemo u 6 sati u jutro. Nakon sat vremena hoda počinje jak vjetar uz sve jači snijeg i led. Izlazimo na vrh u 11:20 gdje proslavljamo osvajanje vrha kao i moj rodjendan. Samo jedan od nas 22 nije uspio vidjeti vrh Atlasa. Osjećaj je savrešen. Gore je bila zastava RS ali, to s ponosom ističem i mog Planinarskog društva „Klekovača“ na kojoj je ime mog grada. Zbog lošeg vremena brzo silazimo u podnožje i stižemo u dom u 14:30. U domu raspakujemo opremu te uz topli čaj i večeru odmaramo i konačimo.

Ujutro spremni krećemo u selo Imlil uz pješačenje od 9 sati. Naredne dane prelazimo u glavni grad Maroka Rabat i Marakech gdje uz razgledavanje gradova provodimo vrijeme u kupovini i posjeti brojnim muzejima. Desetog dana ekspedicije polijećemo za Budimpeštu i organizovanim autobusom do Doboja.

Ovo je prvi uspon na najviši vrh Atlasa jednog planinara iz Prijedora.

Tekst i fotografije: Aramanda Ljubiša

© 2020: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress