Archives

now browsing by author

 

Grmečki marš

Svake godine u februaru planinari obilježavaju tradicionalni uspon na Grmeč u znak sjećanja na stradalo stanovništvo u toku ofanzive u drugom svjetskom ratu.

I ove godine je PD ”Klekovača” dobilo poziv ispred Zavičajnog udruženja Sanjana da uzme učešće u devetom po redu uspon na Crni  vrh, 1604 m.

Planinari već znaju da poslije uspona na Osječenicu dolazi uspon na Grmeč, te se rado odazivaju ovom pohodu. Jedan razlog je što nam Grmeč pored Kozare dođe kao najbliži komšija, a drugi je nadaleko poznato gostoprimstvo naših domaćina, organizatora i mještana Bravskog.

Tog nedjeljnog jutra, dok mnogi spavaju “snom pravednika”, planinari PD “Klekovača” vedri, naspavani i što bi se reklo “orni” za još jedno osvajanje Grmeča i dobro druženje, sastaju se prije svitanja na ustaljenom mjestu, ispred dvorane “Mladost”. Truckajući se našim mini busom evociramo uspomene sa prethodnih uspona uz nezaobilazne, ovaj put slatke delicije, naše planinarke Mire.

Dolazimo na odredište u Bravsko i tu se uz piće dobrodošlice, susrećemo sa planinarima drugih planinarskih društava. Čudne su to i neraskidive veze između nas.Prođe više mjeseci ili godina da se ne sretnemo, ali je svaki sljedeći susret takav kao da se nikada nismo ni razdvajali.

Nakon okupljanja u dogovoreno vrijeme krećemo na uspon. Jutro sunčano, prohladno, staza pokrivena snijegom. Sve ukazuje na još jedan idealan dan za planinu.

Naša ekipa ,šarolikog sastava po godinama, ali po tempu kretanja prilično ujednačena i dobro usklađena, izlazi prva na najviši vrh Grmeča, Crni vrh 1604 m. S vrha očaravajući pogled tjera da bar na trenutak zaustavite dah i zaboravite svakodnevicu. Vidljivost idealna, bez oblaka i magle omogućava da sagledamo cijelu Sansku dolinu, Petrovac, Bihać, Ključ, Kozaru, Klekovaču, Oštrelj, Osječenicu, Srneticu, Plješevicu. Zadrzavamo se toliko da se uslikamo jer duva hladan vjetar, a i stvara se gužva jer pristižu ostali planinari. (Taj dan se na Crni vrh popelo 650 planinara ,čime se i ova akcija u mnogome omasovila). Ispod vrha pravimo kratku pauzu da dopunimo energetske rezerve, pri tom čuvajući se za domaćinski pasulj i čuvene pite domaćica Bravskog. Povratak se odvija nešto sporijim tempom zbog gužve na stazi, a na pojedinim mjestima zbog leda i kamena ispod snijega. Grmeč je to!

Po silasku, dio ekipe se vraća u Bravsko mini busom, a dio nastavlja pješke. Sastajemo se u prostoru nekadašnje škole u Bravskom gdje nas čeka bogata trpeza naših vrijednih i nesebičnih domaćina, pasulj sa kobasicama i slaninicom, domaće pite, kuvano vino i rakija.

Dr Neno Dobrijević, planinar i organizator skupa, porijeklom sa Grmeča obraća nam se pozdravnom riječju i pravi kratak osvrt na stradanje Grmečkog življa za vrijeme ofanzive u drugom svjetskom ratu. Potom slijedi dodjela priznanja učesnicima pohoda i nezaobilazno veselje uz muziku i ples.

U dogovoreno vrijeme krećemo put Prijedora. Zahvaljujemo se našim domaćinima i organizatorima na vrhunskom gostoprimstvu i organizaciji skupa, uz želje da se iduće godine sretnemo na istom mjestu i u istom sastavu.

Ostavismo Grmeč, taj krajiški gorostas, u plamenu zalazećeg sunca, uzvišenog kao oca koji bdije nad nama sa jedne strane Sanske doline, nasuprot naše majke Kozare sa druge strane.

Do sljedećeg pohoda planinarski pozdrav!

Pridružite nam se!

Tekst: Jelena Banović

Fotografije: Zoran Inđić, Zoran Petrić, Jelena Banović i Valentina Dešić

Omladinski marš

U okviru privredno-turističke manifestacije “Dani zime na Kozari” a u organizaciji Kluba ekstremnih sportova “Albatros” iz Prijedora, proteklog vikenda održan je tradicionalni Zimski omladinski marš na  relaciji Rajkovići – Kotlovača – Bešića poljana – Mrakovica.

Ove godine na akcije je učestvovao rekordan broj planinara i rekreativaca – čak 120 učesnika iz planinarskih društava: PD “Klekovača” Prijedor, PD “Kozara” Banja Luka, PSD “Ljubijski rudar” Prijedor, PSD “Mulež” Sanski Most i “Videta” Srbac. Velika, šarolika i vesela grupa, starosne dobi od 7 do 77 godina, pod sigurnom “vodičkom palicom” Marka Sarića,  krenula je  iz Rajkovića prema planinarskom domu na Kotlovači gdje smo napravili prvu pauzu. Pošto smo se okrijepili nastavili smo dalje prema Bešića poljani što je ujedno bila i najzahtjevnija dionica Marša. Dan je bio pravi proljetni sa temperaturom visoko u plusu pa se u šali komentarisalo da nisu u pitanju “Dani zime” već “Pozdrav proljecu” i to onom kasnom. Iako je grupa bila velika, tempo kretanja je bio ujednačen tako da smo gotovo svi stigli na Mrakovicu u predviđeno vrijeme. Organizator je, u saradnji sa firmom Plantago obezbijedio besplatne čajeve a čekao nas je i pravi planinarski ručak-pasulj sa kobasicom.  Nakon dobrog ručka, vrijeme do polaska neki su iskoristili za još malo šetnje, drugi za sunčanje a treći za simuliranje vožnje ski liftom na travnatoj podlozi.

Po planu, krenuli smo za Prijedor obezbjeđenim prevozom u 14 h. Neki su, omamljeni jakim suncem odmah zaspali dok su drugi vodili veoma interesantne razgovore sve do povratka na polaznu tačku. Nastavak  slijedi na nekoj od narednih akcija.

Tekst: Bojana Derkuća Bevandić

Fotografije: Mira Dolić, Bojana Derkuća Bevandić, Vedrana Zgonjanin i Marko Sarić

Dani zime na Kozari

Spremni smo za “Dane zime na Kozari”. Još samo da zima dođe. Posjetite nas!

Članske kartice i ulaznice u Nacionalni park “Kozara”

Članske kartice su izašle iz štampe. Članarinu možete uplatiti svakog četvrtka u vremenu od 19 do 20 časova u našoj kancelariji koja se nalazi u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 u Prijedoru (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) ili po dogovoru sa sekretarom Društva (065/440-150) u nekom drugom terminu (na planinarskoj akciji, u planinarskom domu…).

Takođe, u gore navedenim periodima možete preuzeti i ulaznice u Nacionalni park “Kozara”.

Dani zime na Kozari

Naš štand

XIV privredno-turistička manifestacija “Dani zime na Kozari” održaće se 02.02.2020. godine. Manifestacija ima za cilj da promoviše turističke potencijale planine Kozare, a obuhvata sportska i gastro takmičenja uz bogat zabavni program.

Sportska takmičenja obuhvataju ekipna takmičenja gradova i opština Republike Srpske u zabavnim igrama. Gastro takmičenja obuhvataju pripremanje kotlića i čorbi od strane učenika ugostiteljskih škola, izviđačkih odreda i planinarskih društava, te pripremanje lovačkog kotlića lovačkih udruženja.

U okviru gastro takmičenja jedna od ekipa koja će pripremati kotlić biće i ekipa Planinarskog društva “Klekovača”. Pozivamo sve članove Društva i simpatizere da posjete naš štand na kojem će biti izložena planinarsko oprema, reklamni i promo materijali i naravno delicije. Po završetku takmičenja umjeće kuvara će moći da probaju svi koji nas posjete, tj. oni koji budu među prvima jer se obično vrlo brzo sve potroši.

Za posjetioce manifestacije biće organizovan prevoz iz Prijedora, Novog Grada, Kozarske Dubice, Banja Luke i Gradiške. Za građane Prijedora biće organizovan prevoz ispred Gradskog stadiona u periodu od 9:00 do 10:00 časova a ulaz u Nacionalni park će se taj dan naplaćivati po promotivnoj cijeni od 1 KM. 

Vidimo se na Kozari!

Deda Mraz na Kotlovači

Praznični dani su dani ljubavi, pažnje i darivanja. Tokom prethodne godine pričali smo o mnogim dešavanjima u planinarstvu ali smo rijetko spominjali naše najmlađe planinare. Djecu. Možda zato što nije bilo dešavanja za djecu. Htjeli smo kao Društvo da ispravimo to i da im pokažemo koliko su nam važni i koliko nam znače.

U nedjelju, 12. januara smo organizovali dodjelu paketića za djecu naših planinara – naše najmlađe planinare u planinarskom domu “Kotlovača” na Kozari. Sala doma je bila ispunjena dječijim smijhom, igrom, pjevanjem i po kojim nestašlukom. Djeca su crtala i igrala se i željno isčekivala Deda Mraza sa poklonima. U jednom trenutku se igra i smjeh premjestila ispred doma sve dok se nije iz šume začulo: “Ho, ho, ho…” Iza jednog drveta na uzbrdici iznad doma pojavio se Deda Mraz. Djeca su ga zvala da dođe pjevajući mu razne pjesmice.

Deda Mraz je dugo sa djecom razmjenjivao smješne dosjetke i pošalice ali njegov ranac sa poklonima je mamio poglede pa je zbog njega došlo vrijeme da se spusti. Kako da se spusti bezbjedno niz padinu? Jednostavno, uz pomoć konopca, pojasa i ostale sigurnosne opreme. Baš onako kako to planinari rade jer je i on planinarski Deda Mraz. Bilo je zaista nevjerovatno gledati to ushićenje na dječijim licima ali i licima nas odraslih dok se spušta niz padinu i dolazi među one koji ga najviše isčekuju. Djeca su mu potrčala u zagrljaj i on ka ka njima sa riječima: “Dođite pilići moji”. Još su se ispred doma šalili i pjevali pa čak htjeli krenuti uz konopac uzbrdo da vide gdje su irvasi parkirani. Šta sve neće uraditi zbog Deda Mraza i slatkiša.

Jedva čekajući poklone premjestili smo se u salu gdje je Deda Mraz podijelio poklone mališanima i sa svima se slikao. Poklon je dobilo i najstariji mladi čovjek među nama – naš čika Vlado koji je u protekloj godini bio dobar kao i naši mali drugari pa ga je zaista zaslužio.

Identitet Deda Mraza nećemo otkrivati zbog naših malih drugara ali ono što treba reći je da je on ovu našu zabavu maestralno uveličao a male drugare zabavio i sve uradio “pro bono”. Pokone je obezbjedilo Planinarsko društvo “Klekovača” koje će to raditi opet, razumije se, ako mali drugari budu dobri kao do sada.

Tekst: Marko Sarić;

Fotografije: Igor Ostojić, Bojan Jojić i Marko Sarić

Proslava Dana Republike Srpske

9. januara smo se okupili ispred gradskog stadiona u Banja Luci. Povod našeg okupljanja je svečani defile u povodu Dana Republike Srpske. Ispred Planinarskog Saveza RS, mi drugari planinari došli smo da učestvujemo u svečanom defileu. Dan je bio sunčan a povod divan. Bili smo ponosni što možemo biti dio toga. Uživali smo. Kao što je i običaj proslavu smo završili dobrom klopom i poklonima od Predsjednika Saveza.

Tekst i fotografije: Valentina Dešić

Ulaznice u Nacionalni park “Kozara”

Mrakovica

Već nekoliko godina za redom, pa tako i ove, u saradnji sa Nacionalnim parkom “Kozara” obezbjedili smo povlaštene godišnje ulaznice u Park za sve članove Planinarskog društva “Klekovača”.

Cijena godišnjih ulaznica je ostala ista kao i do sada i iznosi 20 KM. Pravo na ulaznice imaju svi članovi Društva.

Prijave za ulaznice možete izvršiti do 16. januara 2020. godine kod sekretara Društva pozivom na broj: 065/440-150 ili putem e-maila: info@pdklekovaca.org

O podjeli odštampanih ulaznica bićete blagovremeno obavješteni.


Gostovanje u radio emisiji

Free radio Prijedor će u svojoj emisiji “Svijet mladih” u četvrtak, 9. januara ugostiti sekretara našeg Društva i tom prilikom će se govoriti o aktivnostima Društva, značaju planinarenja i kako postati planinar.

Emisiju možete slušati od 13 časova na 98,3 MHz ili online na: http://217.61.125.73:8000/?type=http

10. novogodišnji uspon na Osječenicu

Početak godine planinari obilježavaju jednom pravom poslasticom a to je “Novogodišnji uspon na Osječenicu”. Uspon je to kojeg je ove godine u četvrtak, 2 januara 2020. godine po deseti put organizovao Klub ekstremnih sportova “Crni vrh” iz Bosanksog Petrovca. Članovi Klekovače iz Prijedora redovno učestvuju na ovom zimskom usponu koji je svake godine jedinstven na svoj način. U okruženju je dosta sličnih akcija koje nose raličite nazive: “detoks”, “rasol” itd. ali sve su sa ciljem da se na samo nama svojstven način oslobodimo unijetih materija u ove praznične dane.

Znate, teško je nekad orgnizovati akciju u praznične dane. Slavi se, jede i pije i do kasno se budno bude pa se teško nakon svega toga odlučiti ustati rano pa krenuti u brda i dolove. No, “najjači samo ostaju nikad se ne predaju svome Bogu veruju i svima prkose”. Kako se bližio dan polaska sve više nas se prijavljivalo za ovu akciju jer bi bilo šteta propustiti lijep i sunčan dan na planini. Jutro, još nije svanulo a nas petnaest je krenulo put Petrovca gdje će nam se još pridružiti Slaven, Dara i Marko.

Dolazimo u Bosanski Petrovac gdje se sastajemo sa svima koji su došli na uspon. Kako se ono kaže, prigodinim riječima nam se obratiše Sanja Stojanović, predsjednica KES “Crni vrh” (inače naša članica) i Ermin Lipović – Lipa, predsjednik Planinarskog saveza FBiH. Saslušašmo govornike i onda svi složno se upotišmo prema Koluniću i početku našeg uspona sa Dragujevačke ceste.

Hladno biješe pa da ne časimo ni časa u koloni jedan po jedan “sa prvog skretanja” krenusmo na uspon. Prva etapa je onako za zagrijavanje ali smo mi odlučili da se pregrijemo jer smo, ne znam zašto, počeli “forsirati” sve do onog momenta čudnog pitanja: Zašto žurimo? Lijep je dan. Uživajmo u njemu. I tako onda nogu za nogom u vesolom ćakulanju do nadstrešnice. E tu nas je domaćin dočekao sa rijetko ukusnim čajem od raznih trava i voća i keksima raznih vrsta. Prija topao čaj u ruci da ih malo zgrije. Ko to nije okusio ne zna šta je. Okrepa je trebala jer svi znamo šta je naredno. Ona. Tako moćna koja ne dozvoljava odustajanje.

Uzbrdo je trebalo ići uzbrdo. Moglo se pravo a moglo malo ljevje “via serpentine”. Odlučili smo se pravo jer je uz pomoć snijega lakše jer u njemu stopama pravimo stepenice. Uz koji kraći predah došli smo do kraja šume i početka prelijepog pogleda na stijenu koja čini vrh i pogled na okolinu. Tu su Klekovača, Oštrelj, Dimitor, Lisina, Vitorog, Šator, Dinara… Kada uđete u stijene uvijek nađete neke oblike koji vas mame da se sa njima slikate i da izvodite kojekakve karafeke. Sajlu smo mudro izbjegli jer je bila gužva a i baš nije nešto bezbjedna (žabice nedostaju na klinovima pa je pomična i u nekoliko segmenata) sa izgovorom ovog slikanja.

Na vrhu, koji baš i nije vrh jer je zatupast, tj. odsječen pa odatle jedan od razloga imena Osječenica, dočeka nas malo jači vjetar i, za ne povjerovati u januaru, hladan vjetar. E odatle su se vidici otvorili na sve strane jer je bio nevjerovatno lijep dan bez imalo izmaglice na horizontu. Tu smo sad mogli vidjeti Velebiti i njegov Crnopac kao na dlanu, Biokovo sa Sv. Jurom i na sjeveru nešto što do sada nismo vidjeli. Bili su to nekakvi vrhovi prekriveni snijegom. Po svim pretpostavkama, geografskim znanjem i orijenatacijom to su mogle biti samo Julijske Alpe ali nisam bio siguran. Uzeh azimut te kod kuće provjerih. Da, bile su to Julijske Alpe a azimut je išao tačno između Triglava istočno i Kanina zapadno. Ovo mi je bio n-ti uspon na ovaj vrh a do sada to nisam primjećivao. Možda i jesam ali vrhove bez snijega koji nisu onda tako zanimljivi. Čak naši stariji i iskusniji planinari nisu znali da se sa Osječenicinih 1795 m visine mogu vidjeti Alpe kao na dlanu.

Punjenje stomaka pod izgovorom punjenja baterija se privodilo kraju, obavismo slikanje kraj trigonometra, pogledasmo još malo oko sebe i to bi bilo to – morali smo krenuti prema dolini. Istim putem nazad uz ovaj put gaženje cjelca pored staze radi lakšeg i nadasve bezbjednijeg spuštanja došli smo do nadstrešnice na još malo onog lijepog čaja sa početka priče a i da konsolidujemo redove. Malo hinjski pohitasmo što prije do našeg minibusa da bi i na ručak stigli prije gužve.

U idiličnoj osnovnoj školi u Koluniću domaćin je pripremio ručak za sve nas koji tu bijasmo. Sa osmjehom na licu i domaćinskom ljubaznošću su nas primili i počastili ukusnim grasuljem gdje se tražila kutlača više a onda sokovima i kafom koji su trebali nakon napornog dana. Prozborili smo koju sa ostalim učesnicima jer sad je lakše pričati sjedeći za stolom a zdravo je disati dok se jede. Predsjednica petrovačkih planinara je Sanja je došla do nas i trudila se da nam ugodi i da nam ništa ne zafali.

Eto, tako mi započesmo ovu 2020. godinu a ako i upola bude dobra kao njen početak onda će biti savršena. Osječenice, mi se opet vidimo uskoro.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Jelena Banović, Saša Rajlić, Darko Dragić i Marko Sarić

© 2020: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress